Aktivna pozorišta u Crnoj Gori imala su u tri posljednja mjeseca svako po jednu premijeru. Gradsko pozorište iz Podgorice u decembru Lukrecija iliti Ždero u režiji Jagoša Markovića. Crnogorsko narodno pozorište u januaru Dobra smrt Vaska Raičevića u režiji Filipa Grinvalda. Početkom februara u Zetskom domu Željko Sošić je režirao Kamijevu dramu Pravednici, komad o ,,teroristima sa dušom” – mladim članovima ruske Revolucionarne socijalističke partije spremnim da žrtvuju živote za pravdu i jednakost. Vlada je, ali ne premijerno, za ovu godinu odredila umanjen budžet za kulturu, pa i za pozorišta. Na Crnogorskom narodnom pozorištu uštedjeće se deset odsto. Budžet od dva miliona eura za ovu godinu je za 200.000 eura manji od prošlogodišnjeg.
Budžet Kraljevskog pozorišta Zetski dom je za 24.000 manji od prošlogodišnjeg. Iznosi 588.000 eura. Kada se odbiju troškovi za plate, doprinose, rashode, za materijal, struju i ostale račune, za realizaciju programa ostaje 226.500 eura.
Nakon najave smanjenih budžeta, direktorica Zetskog doma Lidija Dedović je za Vijesti prokomentarisala: ,,Ovakvim budžetima se hrane samo prosjeci i oni značajni političari kojima je, u suštini, kultura, beskorisni potencijal. Ovakvim zaključcima i važnim odlukama o smanjenju budžeta sprdaju se sve građanske države”.
Na pitanje Monitora da li će smanjeni budžet uticati na realizaciju planiranih programa u CNP-u, direktor Janko Ljumović kaže: ,,Samanjenje budžeta će nužno redefinisati planirane programe. Raznovrsnost repertoara, uz sve nove programe i posebno projekte koji nas očekuju u ovoj godini, biće ugroženi ukoliko se desi poremećaj sa prilivom sredstava iz Budžeta. Naš odgovor na krizu glasi – samo programima i produkcijom možemo očekivati sredstva, kako iz Budžeta, tako i od sopstvenih prihoda. Činimo sve da ne odustanemo od profesionalnih umjetničkih i produkcionih standarda u kreiranju programa”.
Gradsko pozorište iz Podgorice, koje je podstanar, jubilarnu 60. godinu rada je obilježilo s dvije premijere – lutkarskom predstavom Mogli i uz pomoć Sekretarijata za kulturu Glavnog grada realizovao je decembarsku premijeru Lukrecija iliti Ždero.
,,U Gradskom pozorištu ima 35 zaposlenih. Finansiramo se iz Budžeta Glavnog grada. Neke projekte sufinansiramo konkurišući na redovne konkurse Ministarstva kulture, imamo Prijatelja pozorišta Crnogorski Telekom i trudimo se da sami ostvarimo prihode”, kaže za Monitor direktorica Gradskog pozorišta Dubravka Drakić.
I nacionalni teatar je prinuđen da se dovija na razne načine kako bi došao do para. Ljumović kaže da su se krajem prošle sezone obratili pismom namjere raznim profitnim organizacijama, s idejom da formiraju Klub poslovnih prijatelja CNP-a. Dobili su pozitivan odgovor od Podgoričke banke i ona je postala sponzor CNP-a.
,,Sponzorisanje kulture je važno, jer se na taj način alternativnim sredstvima finansiranja podržava umjetnička produkcija, ne samo u kriznim vremenima, već bi to morala postati praksa društvene odgovornosti za kulturu jedne zajednice”, kaže Ljumović.
CNP dio novca prikuplja i iz sopstvenih prihoda, prvenstveno prodajom ulaznica. Državna revizorska institucija u izvještaju o radu CNP-a za 2009. je izrazila sumnju da je novac dobijen iz budžeta nenamjenski trošen, i ustanovila niz nepravilnosti vezanih za prodaju ulaznica. Nepravilnosti prilikom prodaje karata Ljumović je tada povezao sa neuvezanošću sistema CNP, ali i sa činjenicom da dobar dio posjetilaca pozorišta ulaznice dobija besplatno. ,,Naša je greška što je na kartama pisalo da koštaju pet eura, a to niko nije platio. Te ulaznice dobijale su škole, dnevne novine, Vojska, Željeznica i drugi”, objasnio je Ljumović.
U CNP-u kažu da na mjesečnom nivou rade presjek prodaje ulaznica. Tokom decembra 2011. prodato je 2600 ulaznica, besplatih je podijeljeno 1194, znači ukupno 3794. U januaru ove godine prodato je 1777 ulaznica, a besplatnih je bilo 1021, ukupno 2798.
Na česte kritike da je skoro nemoguće naći kartu pred, sve rjeđa, gostovanja pozorišta iz regiona, Ljumović kaže: ,,Procenat pozorišne publike je takav da interes svih za određene programe, posebno gostujuće, ne može biti zadovoljen. Redovan repertoar je dovoljno dinamičan da zadovolji interes publike, koja je brojna. U Crnoj Gori, inače, postoji odomaćen običaj da je kultura besplatna. Pokušavamo da ga mijenjamo, tako što za gostujuće programe nema besplatnih ulaznica”.
Za gostujuće predstave nema besplatnih karata, ali ima za koncerte. Sezona u Narodnom pozorištu je počela skandalom. ,,Zatvorenim” koncertom Tereze Kesovije. Diva je pjevala samo za DPSDP elitu. Koncert su finansirali Vlada i Prva banka. Mediji su tada prenijeli Ljumovićevu izjavu da je ,,pozorište oduvijek bilo stvar odabranih, odnosno elite”.
Ljumović kaže da je ta izjava pogrešno protumačena: ,,Rekao sam da je pozorišna publika uvijek elita, jer svojim prisustvom ona ulazi u to polje, od Grčke do danas, i da je ona elita i na ovom koncertu, kao i na repriznom izvođenju bilo koje predstave, recimo 60. put. To je bio mali traktat posvećen publici, o kojoj, nažalost, samo govorimo uoči velikih događaja”.
Kesovijin koncert je oslikao duh vremena i partijskog zarobljavanja svih segmenata društva, pa i kulture. Pozorišni umjetnici u Crnoj Gori o tome neće da govore. Rijetki glasovi dolaze od onih koji su se afirmisali i karijeru nastavili da grade izvan Crne Gore. Glumica Marija Vicković je u prošlogodišnjem intervjuu za Monitor izjavila: ,,Jedino gdje se ulaže je CNP, ali ljudi koji drže to pozorište i smatraju ga svojim privatnim vlasništvom, prvenstveno mislim na ministra kulture i njegov tim, su oni koji su se okoristili na račun budžeta CNP-a i stvorili jednu pogrebnu službu od tog pozorišta”. Slične kritike je preko Monitora ranije uputio i glumac Slaviša Čurović: ,,Jedini razlog mog privremenog odlaska je nepotizam u trouglu Branislav Mićunović, Radmila Vojvodić i njihove sluge koji mi nijesu dali da nastavim da se iskazujem kao umjetnik u svojoj zemlji, iz straha od mojih ambicija, koje nikad nisam krio, ali i znanja”.
Ljumović kaže da ,,takve optužbe nijesu poseban ekskluzivitet jednog pozorišta, manje više su prisutne svuda i uvijek, samo što negdje i nekada one predstavljaju pitanje zrelosti i mudrosti za drugoga, tj. pitanje je sposobnosti kako misliti o drugom izvan sopstvenih interesa.
Imena koja čine savremeni repertoar CNP-a su dovoljno brojna da se može uraditi stručna analiza repertoara, napraviti razni portreti i prikazi, a stručna kritika kao i sud publike su sasvim dovoljan oslonac za tumačenje rada CNP-a”.
Problem je što u Crnoj Gori nema valjane kritike pozorišnih predstava, a kamoli repertoara. A podaci mogu biti indikativni. Prošlogodišnji Dan CNP-a, 1. novembar, obilježen je podgoričkom premijerom Konte Zanovića. Isti jubilej 2009. proslavljen je izvedbom predstave Na ljetovanju, 2008. ta počast je pripala skupocjenoj operi Balkanska carica, a 2007. Dan pozorišta je proslavljen premijerom predstave Danilo. Sve predstave i operu, koja je koštala kao cjelokupni budžet nekog lokalnog pozorišta, a izvedena je samo par puta, režirala je – Radmila Vojvodić.
Na pitanje kako ocjenjuje kvalitet programa i probleme sa kojima se malobrojna pozorišta u Crnoj Gori susreću, Drakić odgovara: ,,Treba imati snage, mudrosti i istrajnosti da bi se suočili i izborili sa onim što znači ‘malo’ u kulturi Crne Gore. Malo novca, malo tržište, malo publike, malo pozorišnih produkcija, malo kulturnih potreba, mala cijena ulaznice, malo pozorišnih scena, malo iskrenog poštovanja… a sve više i više mladih, školovanih umjetnika”.
Čurović smatra da se gledaoci gube ,,repertoarima koji se ugledaju na nešto što mi nismo, na nekakvu ‘evropsku osjećajnost’. A nisu mrdnuli dalje od Slovenije. Nisu ti budžeti ni dalje loši da se ne može raditi, ali oni vole milionske budžete koje im niko ne kontroliše. E pa tako ne može, ali kod nas može sve što je u svijetu incident, da zavlada provincijalnost i da bude mjera”.
Da li zbog toga što ga mnogi doživljavaju kao pozorište za odabrane ili zbog neatraktivnih naslova, tek primjetno je i sve manje interesovanje javnosti za pozorište. O pozorištu se govori samo u okviru skandala, kakav je bio koncert Tereze Kesovije za partijsku elitu. Sudeći prema odjecima u medijima Terezin koncert obilježiće aktuelnu sezonu i pored toga što će se u CNP-u ove sezone realizovati tri savremene crnogorske drame: Dobra smrt Vaska Raičevića, Jaja Nataše Nelević i Ovo oko nas Nade Bukilić. Nažalost, pozorišne premijere u Crnoj Gori su slabije propraćene u medijima od nastupa muzičara iz zemlje i regiona po podgoričkim lokalima.
CNP nije zarobljeno
Optužbe da je CNP zarobljen od strane ministra kulture Branislava Mićunovića i njegovog klana, Janko Ljumović komentariše: ,,Smatram ih prije svega kršenjem profesionalne etike. One su uvrjedljive za 140 zaposlenih umjetnika i saradnika u CNP-u, kao i velikog broja gostujućih umjetnika. Crnogorsko narodno pozorište nije zarobljeno, već je slobodno, otvoreno, stvoreno i traje skoro šezdeset godina, a ljudi koji su ga vodili i koji će ga voditi pišu njegovu istoriju, koja je kolektivna i ne zavisi ni od jednog direktora ili ministra”.
Veličine koje to nijesu
„Ubijedili su ljude da ono što se tu radi jeste vrhunska umjetnost”, kaže za Monitor glumac Slaviša Čurović. ,,Ne čudim se tim mladim ljudima, oni nisu vidjeli i ne znaju za bolje. Deceniju i po im se podmeću nekakvi neuspješni ljudi za veličine, pa oni misle da te ‘veličine’ sve znaju i umiju. Osvijeste se kad vide da ‘veličine’ sebi dijele stanove, ogromne honorare, da primaju godišnje apanaže od 100.000 eura (koje priznaju, a gdje je nepriznato, gdje su ranije ‘napojnice za vjernost’ ) a oni rade za par hiljadarki, podstanari su ili žive kod tate i mame. Ako se time zadovoljavaju, nek ne mijenjaju ništa, nek i dalje budu dio najprovincijalnije pozorišne destinacije koja živi u svom malom toru koji su ‘graditelji teatra u Crnoj Gori’ tako moćno sazidali da im ja skori kraj vidim, a oni ga nisu svjesni”.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS2 sedmice