Zašarene se djeca kad dođe prvi dan škole, prvaci se uparade, bljesne po koji osmijeh na nedužnim licima. I tu je otprilike kraj veselim slikama u vezi sa početkom nove školske godine u Crnoj Gori.
Stišala se buka oko prepisivanja školskih programa od kolega iz Hrvatske. Odgovorni će, kažu nadležni, biti kažnjeni. Vidjećemo i to čudo. Prepisani ili ne, reformisani programi su pred nastavnicima, pretumbano školsko gradivo pred učenicima. Nema novih udžbenika. Od početka priče o reformi se zna – uz olako obećano smanjivanje opterećenja učenika za dvadest odsto već u ovoj školskoj godini, nije ni bilo, ni moglo biti, planirano da đaci dobiju nove udžbenike usklađene sa novim programima.
,,Mom djetetu je hemija za osmi razred došla sa kompletom knjiga od sedmog razreda”, ,,U sedmom razredu imamo i hemiju i biologiju iz osmog”, ,,Nama radnica u knjižari rekla da ne kupujemo hemiju dok se ne usaglase nastavnici”, ,,Do Nove godine će utvrditi koja je knjiga za koji razred”, ,,Možda ćemo mi dotad biti sigurni u koji nam razred idu djeca”, neki su od komentara nakon kupovine udžbenika na portalu Roditelji.
,,Prije početka školske godine uredno kupujemo udžbenike. Bio sam zbunjen kada su mi oba djeteta pri povratku iz škole saopštila da im neke knjige nedostaju – u petom razredu priroda za šesti, kao i informatika. Otišao sam u školu i rekli su mi da je to sada tako, počeli da pričaju o reformi, pravdaju. Ni njih nisam najbolje shvatio, nego opet pravac u knjižaru”, priča za Monitor jedan od roditelja.
U procesu “kontrole štete” reformatori odlučili da Zavod za udžbenike ovih dana distribuira školama u Crnoj Gori školske knjige koje će se dodatno koristiti u petom, šestom i sedmom razredu. ,,Roditelji ne treba da kupuju dodatne udžbenike u odnosu na ono što su dobili u kompletu”, objašnjeno je portalu Roditelji iz Minstarstva prosvjete. Taj resor je odlučio da finansira kupovinu dodatnih udžbenika koji su privremeno uvedeni u cilju sprovođenja reforme obrazovanja i to prirode namijenjene petom razredu, biologije namijenjene šestom razredu i biologije namijenjene sedmom razredu, koji će se takođe koristiti u toku godine.
Zavod za udžbenike je, podsjetili su iz Ministarstva, prije puštanja u prodaju, svim knjižarama poslao precizno šta pripada određenom kompletu za određeni razred, i knjižare su bile u obavezi da po tom spisku daju precizno utvrđene komplete roditeljima. Koliko se zasad vidi – malo je kome tu šta jasno.
Naravno, ni pipnut nije problem bespotrebnih stvari koje svakog septembra roditelji plate kako bi njihovo dijete bilo opremljeno za školu. ,,Ostalo mi je nejasno kako to da svake godine dajemo tolike pare za knjige, a dio njih se uopšte ne koristi. CD za muzičko, koji košta četiri eura, djeca u školi još nikad nijesu slušala. Silne radne sveske su, kad ih otvorim na kraju školske godine prazne ili poluprazne. Kao da se i sa užbenicima krenulo u tržišnu utakmicu, samo da se proda što više, i što treba i što ne treba, a da li će se koristiti i koliko to košta izgleda da nikoga sem roditelje posebno ne interesuje”, kaže Monitorov sagovornik.
Najveći je haos, po svemu sudeći, sa udžbenicima iz biologije. Tu djeci u šestom treba udžbenik iz osmog, ali i iz sedmog razreda. Da se od malena nauči da reforma nije šala. I, naročito, da se shvati da se u školi stiču samo osnove, a da djeca treba sama da proširuju vidike. Sve u skladu sa švedskim standardima na naš način.
Djeca nakon prvih razreda najčešće počnu da uče sama i roditelji najčešće ne znaju šta piše u udžbenicima. Šteta, jer neki su više nego impresivni. ,,Neka ti udžbenik bude samo polazna tačka u učenju: traži informacije u drugim izvorima znanja: u enciklopedijama, na internetu… Na kraju najvažnije – posmatraj i istražuj prirodu, uradi što više ogleda iz radne sveske. Tako ćeš lakše shvatiti građu i raznolikost o kojoj govori Udžbenik”, napisale su autorke u predgovoru udžbenika za biologiju za osmi razred. Onda ide gradivo na oko 180 strana. Glave od dvanaest ili trinaest godina bombardovane su, pored ostalog: hifama, sporangijama, simbiotskim autotrofnim organizmima, anabiozom, kambijumom, parapodijima, ambakularnim sistemom… Ko nije znao: stegocefal je prelazni oblik između šakoperki i vodozemaca, a neotenija je tip razvića u kome organizam cijelog života zadržava osobine larve, na stadijumu larve se i zadržava. Čemu?
Dok savladavaju mezogleje i spikule – neke stvari kod sunđera – djeca, u skladu sa preporukom da urade što više ogleda iz radne sveske, treba, recimo, da posjete Higijenski zavod i saznaju ko je helmintolog, istraže i napišu tekst o učestalosti askarisa i dječje gliste u svom mjestu. To je samo za lekciju Pljosnati i obli crvi. Za drugu lekciju treba da nađu stabljiku gloga i pauka krstaša kako bi opisali na koji način plete mrežu, za treću da posjete veterinarsku stanicu i otkriju kako izgleda trihinozno meso. Istovremeno valjalo bi i da na internetu pronađu šistomijazu ili bilharziju. Savjet za opšte obrazovanje odobrio je ovaj udžbenik 2007. godine. Neko je lud u gužvi.
Dakako – to je samo jedan predmet. Dok na času biologije u devetom razredu izučavaju ,,haploidni broj hromozoma”, trinaestogodišnjaci su već spremni da nakon sljedećeg zvona proniknu u značaj koji nekom čovjeku ili nekoj zajednici može imati traženje i prikupljanje kostiju poginulih u ratu. Nakon što pročita tri strane odlomka iz knjige Ismaila Kadarea General mrtve vojske pred đakom je lak zadatak: ,,Pokušaj da odrediš poziciju koju zauzima osoba koja ima čin generala mrtve vojske. Potrudi se da zaključak izvedeš nakon sagledavanja te pozicije i iz perspektive poražene i iz perspektive pobjedničke vojske”. Šta znači – ,,pozicija koju zauzima”? Je li to dijete iz istorije stiglo do lekcija o Drugom svjetskom ratu? Koliko odraslih, obrazovanih ljudi bi znalo da odgovori?
Preozbiljna su to pitanja za naš skolski sistem, stvar se ,,završava” tako što nastavnik izdeklamuje sopstveno tumačenje, ono važi za jedini pravi odgovor. Bolji pristup ionako neće trebati budućim konobarima i pomoćnim kuvarima u koje je sva tranzicijska sila uprla da pretvori što veći dio naše đece. Uz dužno poštovanje tim profesijama.
Dugačka je ta priča. U tekućoj, prosvjetne vlasti su najavile da će ,,najvjerovatnije” dogodine biti štampani novi udžbenici. Usput se provukla i informacija da je školsko gradivo smanjeno za deset odsto. Šta bi sa najavljenih dvadeset – ne zna se.
Ko sve piše udžbenike, koliko iskustva imaju ti ljudi i jesu li školske knjige prilagođene načinu života velikog broja porodica u Crnoj Gori – pita se u razgovoru za Monitor jedna od učiteljica sa sjevera Crne Gore. ,,Na savjetovanjima nam pričaju nešto što je vizija – da djeca u školi ne usvajaju znanja nego da ih stiču pomoću enciklopedija, interneta… Sve je svedeno na to da nastavnik bude pomoć, ali to je nemoguće sa djecom koja nijesu opismenjena i ne može ako u razredu imaš 33 djece, a nemaš kompjutere. Nama ni svi nastavnici ne znaju da koriste kompjutere.”
Opremljenost škola problem je i u najrazvijenijim djelovima zemlje. ,,Za reformu je potrebno da obezbijediš savremena sredstva. Malo su krenuli po selima da sređuju škole, ali reforma nije kupatilo”, kaže naša sagovornica.
U programima za maternji jezik, objašnjava, prevelika pažnja je posvećena ,,neumjetničkim tekstovima”. ,,Đaci uče da pišu zahvalnice, molbe, stvari koje nijesu primjerene njihovom uzrastu. Ponekad mi bude tužno dok ih temeljno učim kako se pišu pozivnice za rođendane – oni ne slave rođendane s pozivnicama, jer su siromašni”, kaže učiteljica.
Sasvim u skladu sa prilikama u ovoj zemlji, seminare za nastavnike svi polaznici ocjenjuju najboljim ocjenama. ,,Zbog dodvoravanja i od straha, ono što stvarno misle pričaju jedni sa drugima i po čaršiji.”
Monitor je već pisao da za ovu školsku godinu neće biti spremna ni školska dokumentacija – novi dnevnici i svjedočanstva. Zaposleni u školama dobili su uputstvo da predmet koji nemaju – dodaju. To što nema gdje da se doda, valjda je odveć prizemno pitanje. Usput, podgorički mediji uredno su zabilježili da su na početku ove školske godine ,,đaci u mnogim školama i njihovi roditelji neprijatno iznenađeni kada su shvatili da nastavnici i učitelji nemaju dnevnike”.
Inače su domaći mediji, zbog afere oko prepisivanja programa, bili silno zainteresovanji za stanje reforme u hrvatskom obrazovanju. Kad Boris Jokić, bivši voditelj ekspertske grupe za reformu obrazovanja, govori o gradivu koje je preobimno manje je zanimljivo. A kaže: ,,Je li gradivo koje se uči preobimno? Jest. Ne samo da je preobimno, ono je da tako kažem idiotsko. To je ideja da se sve nauke koje postoje utrpaju u školu, ne uvažavajući dob djeteta, uslove u kojima nastavnici rade…”.
Dakle, ostaje vjerovatno najozbiljnije pitanje: ako se svo gradivo koje ove godine djeca u našim školama treba da savladaju nalazi u već postojećim udžbenicima, znači li to da su programi samo mehanički smanjivani i da se u njima ništa zaista nije promijenilo. Prosto rečeno: je li zamišljeno da uče sve gluposti koje su dosad učili?
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice