Povežite se sa nama

MONITORING

ŠKOLSKA REFORMA NA GURANJE: S pet na devet

Objavljeno prije

na

Zašarene se djeca kad dođe prvi dan škole, prvaci se uparade, bljesne po koji osmijeh na nedužnim licima. I tu je otprilike kraj veselim slikama u vezi sa početkom nove školske godine u Crnoj Gori.

Stišala se buka oko prepisivanja školskih programa od kolega iz Hrvatske. Odgovorni će, kažu nadležni, biti kažnjeni. Vidjećemo i to čudo. Prepisani ili ne, reformisani programi su pred nastavnicima, pretumbano školsko gradivo pred učenicima. Nema novih udžbenika. Od početka priče o reformi se zna – uz olako obećano smanjivanje opterećenja učenika za dvadest odsto već u ovoj školskoj godini, nije ni bilo, ni moglo biti, planirano da đaci dobiju nove udžbenike usklađene sa novim programima.

,,Mom djetetu je hemija za osmi razred došla sa kompletom knjiga od sedmog razreda”, ,,U sedmom razredu imamo i hemiju i biologiju iz osmog”, ,,Nama radnica u knjižari rekla da ne kupujemo hemiju dok se ne usaglase nastavnici”, ,,Do Nove godine će utvrditi koja je knjiga za koji razred”, ,,Možda ćemo mi dotad biti sigurni u koji nam razred idu djeca”, neki su od komentara nakon kupovine udžbenika na portalu Roditelji.

,,Prije početka školske godine uredno kupujemo udžbenike. Bio sam zbunjen kada su mi oba djeteta pri povratku iz škole saopštila da im neke knjige nedostaju – u petom razredu priroda za šesti, kao i informatika. Otišao sam u školu i rekli su mi da je to sada tako, počeli da pričaju o reformi, pravdaju. Ni njih nisam najbolje shvatio, nego opet pravac u knjižaru”, priča za Monitor jedan od roditelja.

U procesu “kontrole štete” reformatori odlučili da Zavod za udžbenike ovih dana distribuira školama u Crnoj Gori školske knjige koje će se dodatno koristiti u petom, šestom i sedmom razredu. ,,Roditelji ne treba da kupuju dodatne udžbenike u odnosu na ono što su dobili u kompletu”, objašnjeno je portalu Roditelji iz Minstarstva prosvjete. Taj resor je odlučio da finansira kupovinu dodatnih udžbenika koji su privremeno uvedeni u cilju sprovođenja reforme obrazovanja i to prirode namijenjene petom razredu, biologije namijenjene šestom razredu i biologije namijenjene sedmom razredu, koji će se takođe koristiti u toku godine.

Zavod za udžbenike je, podsjetili su iz Ministarstva, prije puštanja u prodaju, svim knjižarama poslao precizno šta pripada određenom kompletu za određeni razred, i knjižare su bile u obavezi da po tom spisku daju precizno utvrđene komplete roditeljima. Koliko se zasad vidi – malo je kome tu šta jasno.

Naravno, ni pipnut nije problem bespotrebnih stvari koje svakog septembra roditelji plate kako bi njihovo dijete bilo opremljeno za školu. ,,Ostalo mi je nejasno kako to da svake godine dajemo tolike pare za knjige, a dio njih se uopšte ne koristi. CD za muzičko, koji košta četiri eura, djeca u školi još nikad nijesu slušala. Silne radne sveske su, kad ih otvorim na kraju školske godine prazne ili poluprazne. Kao da se i sa užbenicima krenulo u tržišnu utakmicu, samo da se proda što više, i što treba i što ne treba, a da li će se koristiti i koliko to košta izgleda da nikoga sem roditelje posebno ne interesuje”, kaže Monitorov sagovornik.

Najveći je haos, po svemu sudeći, sa udžbenicima iz biologije. Tu djeci u šestom treba udžbenik iz osmog, ali i iz sedmog razreda. Da se od malena nauči da reforma nije šala. I, naročito, da se shvati da se u školi stiču samo osnove, a da djeca treba sama da proširuju vidike. Sve u skladu sa švedskim standardima na naš način.

Djeca nakon prvih razreda najčešće počnu da uče sama i roditelji najčešće ne znaju šta piše u udžbenicima. Šteta, jer neki su više nego impresivni. ,,Neka ti udžbenik bude samo polazna tačka u učenju: traži informacije u drugim izvorima znanja: u enciklopedijama, na internetu… Na kraju najvažnije – posmatraj i istražuj prirodu, uradi što više ogleda iz radne sveske. Tako ćeš lakše shvatiti građu i raznolikost o kojoj govori Udžbenik”, napisale su autorke u predgovoru udžbenika za biologiju za osmi razred. Onda ide gradivo na oko 180 strana. Glave od dvanaest ili trinaest godina bombardovane su, pored ostalog: hifama, sporangijama, simbiotskim autotrofnim organizmima, anabiozom, kambijumom, parapodijima, ambakularnim sistemom… Ko nije znao: stegocefal je prelazni oblik između šakoperki i vodozemaca, a neotenija je tip razvića u kome organizam cijelog života zadržava osobine larve, na stadijumu larve se i zadržava. Čemu?

Dok savladavaju mezogleje i spikule – neke stvari kod sunđera – djeca, u skladu sa preporukom da urade što više ogleda iz radne sveske, treba, recimo, da posjete Higijenski zavod i saznaju ko je helmintolog, istraže i napišu tekst o učestalosti askarisa i dječje gliste u svom mjestu. To je samo za lekciju Pljosnati i obli crvi. Za drugu lekciju treba da nađu stabljiku gloga i pauka krstaša kako bi opisali na koji način plete mrežu, za treću da posjete veterinarsku stanicu i otkriju kako izgleda trihinozno meso. Istovremeno valjalo bi i da na internetu pronađu šistomijazu ili bilharziju. Savjet za opšte obrazovanje odobrio je ovaj udžbenik 2007. godine. Neko je lud u gužvi.

Dakako – to je samo jedan predmet. Dok na času biologije u devetom razredu izučavaju ,,haploidni broj hromozoma”, trinaestogodišnjaci su već spremni da nakon sljedećeg zvona proniknu u značaj koji nekom čovjeku ili nekoj zajednici može imati traženje i prikupljanje kostiju poginulih u ratu. Nakon što pročita tri strane odlomka iz knjige Ismaila Kadarea General mrtve vojske pred đakom je lak zadatak: ,,Pokušaj da odrediš poziciju koju zauzima osoba koja ima čin generala mrtve vojske. Potrudi se da zaključak izvedeš nakon sagledavanja te pozicije i iz perspektive poražene i iz perspektive pobjedničke vojske”. Šta znači – ,,pozicija koju zauzima”? Je li to dijete iz istorije stiglo do lekcija o Drugom svjetskom ratu? Koliko odraslih, obrazovanih ljudi bi znalo da odgovori?

Preozbiljna su to pitanja za naš skolski sistem, stvar se ,,završava” tako što nastavnik izdeklamuje sopstveno tumačenje, ono važi za jedini pravi odgovor. Bolji pristup ionako neće trebati budućim konobarima i pomoćnim kuvarima u koje je sva tranzicijska sila uprla da pretvori što veći dio naše đece. Uz dužno poštovanje tim profesijama.

Dugačka je ta priča. U tekućoj, prosvjetne vlasti su najavile da će ,,najvjerovatnije” dogodine biti štampani novi udžbenici. Usput se provukla i informacija da je školsko gradivo smanjeno za deset odsto. Šta bi sa najavljenih dvadeset – ne zna se.

Ko sve piše udžbenike, koliko iskustva imaju ti ljudi i jesu li školske knjige prilagođene načinu života velikog broja porodica u Crnoj Gori – pita se u razgovoru za Monitor jedna od učiteljica sa sjevera Crne Gore. ,,Na savjetovanjima nam pričaju nešto što je vizija – da djeca u školi ne usvajaju znanja nego da ih stiču pomoću enciklopedija, interneta… Sve je svedeno na to da nastavnik bude pomoć, ali to je nemoguće sa djecom koja nijesu opismenjena i ne može ako u razredu imaš 33 djece, a nemaš kompjutere. Nama ni svi nastavnici ne znaju da koriste kompjutere.”

Opremljenost škola problem je i u najrazvijenijim djelovima zemlje. ,,Za reformu je potrebno da obezbijediš savremena sredstva. Malo su krenuli po selima da sređuju škole, ali reforma nije kupatilo”, kaže naša sagovornica.

U programima za maternji jezik, objašnjava, prevelika pažnja je posvećena ,,neumjetničkim tekstovima”. ,,Đaci uče da pišu zahvalnice, molbe, stvari koje nijesu primjerene njihovom uzrastu. Ponekad mi bude tužno dok ih temeljno učim kako se pišu pozivnice za rođendane – oni ne slave rođendane s pozivnicama, jer su siromašni”, kaže učiteljica.

Sasvim u skladu sa prilikama u ovoj zemlji, seminare za nastavnike svi polaznici ocjenjuju najboljim ocjenama. ,,Zbog dodvoravanja i od straha, ono što stvarno misle pričaju jedni sa drugima i po čaršiji.”

Monitor je već pisao da za ovu školsku godinu neće biti spremna ni školska dokumentacija – novi dnevnici i svjedočanstva. Zaposleni u školama dobili su uputstvo da predmet koji nemaju – dodaju. To što nema gdje da se doda, valjda je odveć prizemno pitanje. Usput, podgorički mediji uredno su zabilježili da su na početku ove školske godine ,,đaci u mnogim školama i njihovi roditelji neprijatno iznenađeni kada su shvatili da nastavnici i učitelji nemaju dnevnike”.

Inače su domaći mediji, zbog afere oko prepisivanja programa, bili silno zainteresovanji za stanje reforme u hrvatskom obrazovanju. Kad Boris Jokić, bivši voditelj ekspertske grupe za reformu obrazovanja, govori o gradivu koje je preobimno manje je zanimljivo. A kaže: ,,Je li gradivo koje se uči preobimno? Jest. Ne samo da je preobimno, ono je da tako kažem idiotsko. To je ideja da se sve nauke koje postoje utrpaju u školu, ne uvažavajući dob djeteta, uslove u kojima nastavnici rade…”.

Dakle, ostaje vjerovatno najozbiljnije pitanje: ako se svo gradivo koje ove godine djeca u našim školama treba da savladaju nalazi u već postojećim udžbenicima, znači li to da su programi samo mehanički smanjivani i da se u njima ništa zaista nije promijenilo. Prosto rečeno: je li zamišljeno da uče sve gluposti koje su dosad učili?

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo