Povežite se sa nama

MONITORING

ŠKOLSKA REFORMA NA GURANJE: S pet na devet

Objavljeno prije

na

Zašarene se djeca kad dođe prvi dan škole, prvaci se uparade, bljesne po koji osmijeh na nedužnim licima. I tu je otprilike kraj veselim slikama u vezi sa početkom nove školske godine u Crnoj Gori.

Stišala se buka oko prepisivanja školskih programa od kolega iz Hrvatske. Odgovorni će, kažu nadležni, biti kažnjeni. Vidjećemo i to čudo. Prepisani ili ne, reformisani programi su pred nastavnicima, pretumbano školsko gradivo pred učenicima. Nema novih udžbenika. Od početka priče o reformi se zna – uz olako obećano smanjivanje opterećenja učenika za dvadest odsto već u ovoj školskoj godini, nije ni bilo, ni moglo biti, planirano da đaci dobiju nove udžbenike usklađene sa novim programima.

,,Mom djetetu je hemija za osmi razred došla sa kompletom knjiga od sedmog razreda”, ,,U sedmom razredu imamo i hemiju i biologiju iz osmog”, ,,Nama radnica u knjižari rekla da ne kupujemo hemiju dok se ne usaglase nastavnici”, ,,Do Nove godine će utvrditi koja je knjiga za koji razred”, ,,Možda ćemo mi dotad biti sigurni u koji nam razred idu djeca”, neki su od komentara nakon kupovine udžbenika na portalu Roditelji.

,,Prije početka školske godine uredno kupujemo udžbenike. Bio sam zbunjen kada su mi oba djeteta pri povratku iz škole saopštila da im neke knjige nedostaju – u petom razredu priroda za šesti, kao i informatika. Otišao sam u školu i rekli su mi da je to sada tako, počeli da pričaju o reformi, pravdaju. Ni njih nisam najbolje shvatio, nego opet pravac u knjižaru”, priča za Monitor jedan od roditelja.

U procesu “kontrole štete” reformatori odlučili da Zavod za udžbenike ovih dana distribuira školama u Crnoj Gori školske knjige koje će se dodatno koristiti u petom, šestom i sedmom razredu. ,,Roditelji ne treba da kupuju dodatne udžbenike u odnosu na ono što su dobili u kompletu”, objašnjeno je portalu Roditelji iz Minstarstva prosvjete. Taj resor je odlučio da finansira kupovinu dodatnih udžbenika koji su privremeno uvedeni u cilju sprovođenja reforme obrazovanja i to prirode namijenjene petom razredu, biologije namijenjene šestom razredu i biologije namijenjene sedmom razredu, koji će se takođe koristiti u toku godine.

Zavod za udžbenike je, podsjetili su iz Ministarstva, prije puštanja u prodaju, svim knjižarama poslao precizno šta pripada određenom kompletu za određeni razred, i knjižare su bile u obavezi da po tom spisku daju precizno utvrđene komplete roditeljima. Koliko se zasad vidi – malo je kome tu šta jasno.

Naravno, ni pipnut nije problem bespotrebnih stvari koje svakog septembra roditelji plate kako bi njihovo dijete bilo opremljeno za školu. ,,Ostalo mi je nejasno kako to da svake godine dajemo tolike pare za knjige, a dio njih se uopšte ne koristi. CD za muzičko, koji košta četiri eura, djeca u školi još nikad nijesu slušala. Silne radne sveske su, kad ih otvorim na kraju školske godine prazne ili poluprazne. Kao da se i sa užbenicima krenulo u tržišnu utakmicu, samo da se proda što više, i što treba i što ne treba, a da li će se koristiti i koliko to košta izgleda da nikoga sem roditelje posebno ne interesuje”, kaže Monitorov sagovornik.

Najveći je haos, po svemu sudeći, sa udžbenicima iz biologije. Tu djeci u šestom treba udžbenik iz osmog, ali i iz sedmog razreda. Da se od malena nauči da reforma nije šala. I, naročito, da se shvati da se u školi stiču samo osnove, a da djeca treba sama da proširuju vidike. Sve u skladu sa švedskim standardima na naš način.

Djeca nakon prvih razreda najčešće počnu da uče sama i roditelji najčešće ne znaju šta piše u udžbenicima. Šteta, jer neki su više nego impresivni. ,,Neka ti udžbenik bude samo polazna tačka u učenju: traži informacije u drugim izvorima znanja: u enciklopedijama, na internetu… Na kraju najvažnije – posmatraj i istražuj prirodu, uradi što više ogleda iz radne sveske. Tako ćeš lakše shvatiti građu i raznolikost o kojoj govori Udžbenik”, napisale su autorke u predgovoru udžbenika za biologiju za osmi razred. Onda ide gradivo na oko 180 strana. Glave od dvanaest ili trinaest godina bombardovane su, pored ostalog: hifama, sporangijama, simbiotskim autotrofnim organizmima, anabiozom, kambijumom, parapodijima, ambakularnim sistemom… Ko nije znao: stegocefal je prelazni oblik između šakoperki i vodozemaca, a neotenija je tip razvića u kome organizam cijelog života zadržava osobine larve, na stadijumu larve se i zadržava. Čemu?

Dok savladavaju mezogleje i spikule – neke stvari kod sunđera – djeca, u skladu sa preporukom da urade što više ogleda iz radne sveske, treba, recimo, da posjete Higijenski zavod i saznaju ko je helmintolog, istraže i napišu tekst o učestalosti askarisa i dječje gliste u svom mjestu. To je samo za lekciju Pljosnati i obli crvi. Za drugu lekciju treba da nađu stabljiku gloga i pauka krstaša kako bi opisali na koji način plete mrežu, za treću da posjete veterinarsku stanicu i otkriju kako izgleda trihinozno meso. Istovremeno valjalo bi i da na internetu pronađu šistomijazu ili bilharziju. Savjet za opšte obrazovanje odobrio je ovaj udžbenik 2007. godine. Neko je lud u gužvi.

Dakako – to je samo jedan predmet. Dok na času biologije u devetom razredu izučavaju ,,haploidni broj hromozoma”, trinaestogodišnjaci su već spremni da nakon sljedećeg zvona proniknu u značaj koji nekom čovjeku ili nekoj zajednici može imati traženje i prikupljanje kostiju poginulih u ratu. Nakon što pročita tri strane odlomka iz knjige Ismaila Kadarea General mrtve vojske pred đakom je lak zadatak: ,,Pokušaj da odrediš poziciju koju zauzima osoba koja ima čin generala mrtve vojske. Potrudi se da zaključak izvedeš nakon sagledavanja te pozicije i iz perspektive poražene i iz perspektive pobjedničke vojske”. Šta znači – ,,pozicija koju zauzima”? Je li to dijete iz istorije stiglo do lekcija o Drugom svjetskom ratu? Koliko odraslih, obrazovanih ljudi bi znalo da odgovori?

Preozbiljna su to pitanja za naš skolski sistem, stvar se ,,završava” tako što nastavnik izdeklamuje sopstveno tumačenje, ono važi za jedini pravi odgovor. Bolji pristup ionako neće trebati budućim konobarima i pomoćnim kuvarima u koje je sva tranzicijska sila uprla da pretvori što veći dio naše đece. Uz dužno poštovanje tim profesijama.

Dugačka je ta priča. U tekućoj, prosvjetne vlasti su najavile da će ,,najvjerovatnije” dogodine biti štampani novi udžbenici. Usput se provukla i informacija da je školsko gradivo smanjeno za deset odsto. Šta bi sa najavljenih dvadeset – ne zna se.

Ko sve piše udžbenike, koliko iskustva imaju ti ljudi i jesu li školske knjige prilagođene načinu života velikog broja porodica u Crnoj Gori – pita se u razgovoru za Monitor jedna od učiteljica sa sjevera Crne Gore. ,,Na savjetovanjima nam pričaju nešto što je vizija – da djeca u školi ne usvajaju znanja nego da ih stiču pomoću enciklopedija, interneta… Sve je svedeno na to da nastavnik bude pomoć, ali to je nemoguće sa djecom koja nijesu opismenjena i ne može ako u razredu imaš 33 djece, a nemaš kompjutere. Nama ni svi nastavnici ne znaju da koriste kompjutere.”

Opremljenost škola problem je i u najrazvijenijim djelovima zemlje. ,,Za reformu je potrebno da obezbijediš savremena sredstva. Malo su krenuli po selima da sređuju škole, ali reforma nije kupatilo”, kaže naša sagovornica.

U programima za maternji jezik, objašnjava, prevelika pažnja je posvećena ,,neumjetničkim tekstovima”. ,,Đaci uče da pišu zahvalnice, molbe, stvari koje nijesu primjerene njihovom uzrastu. Ponekad mi bude tužno dok ih temeljno učim kako se pišu pozivnice za rođendane – oni ne slave rođendane s pozivnicama, jer su siromašni”, kaže učiteljica.

Sasvim u skladu sa prilikama u ovoj zemlji, seminare za nastavnike svi polaznici ocjenjuju najboljim ocjenama. ,,Zbog dodvoravanja i od straha, ono što stvarno misle pričaju jedni sa drugima i po čaršiji.”

Monitor je već pisao da za ovu školsku godinu neće biti spremna ni školska dokumentacija – novi dnevnici i svjedočanstva. Zaposleni u školama dobili su uputstvo da predmet koji nemaju – dodaju. To što nema gdje da se doda, valjda je odveć prizemno pitanje. Usput, podgorički mediji uredno su zabilježili da su na početku ove školske godine ,,đaci u mnogim školama i njihovi roditelji neprijatno iznenađeni kada su shvatili da nastavnici i učitelji nemaju dnevnike”.

Inače su domaći mediji, zbog afere oko prepisivanja programa, bili silno zainteresovanji za stanje reforme u hrvatskom obrazovanju. Kad Boris Jokić, bivši voditelj ekspertske grupe za reformu obrazovanja, govori o gradivu koje je preobimno manje je zanimljivo. A kaže: ,,Je li gradivo koje se uči preobimno? Jest. Ne samo da je preobimno, ono je da tako kažem idiotsko. To je ideja da se sve nauke koje postoje utrpaju u školu, ne uvažavajući dob djeteta, uslove u kojima nastavnici rade…”.

Dakle, ostaje vjerovatno najozbiljnije pitanje: ako se svo gradivo koje ove godine djeca u našim školama treba da savladaju nalazi u već postojećim udžbenicima, znači li to da su programi samo mehanički smanjivani i da se u njima ništa zaista nije promijenilo. Prosto rečeno: je li zamišljeno da uče sve gluposti koje su dosad učili?

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo