Povežite se sa nama

OKO NAS

KONCESIONARI UGROŽAVAJU ŽIVOTE I IMOVINU: Inspektori ne vide očigledno

Objavljeno prije

na

kolasin

Mjesecima traje, kaže Mojkovčanin Radojica Čobeljić, njegova borba protiv preduzeća koje eksploatiše šumu na području sela Štitarica. Za sada bez rezulatata, jer preduzeće Trudbenik po svom planu siječe šumu. Čobeljić s nekoliko rođaka, tvrdi, neće odustati dok se ne ,,sankcioniše nesavjestan rad te firme i Uprave za šume”. Propusti pri sječi šume, kažu Štitaričani, vidljivi su na više mjesta. Probijanjem „vlake” (put kojim mašine izvlače drvnu građu) Trudbenik ugrožava cijelo selo – pisao je Čobeljić na mnoge adrese. Tražio je, za sada neuspješno, i privremenu mjeru obustave sječe.

On kaže i da mu je stijenje, odronjeno prilikom probijanja „vlake”, oštetilo i vodovod star pedesetak godina. Kako objašnjava, šuma se siječe na potezu gdje to nije rađeno u minulih 100 godina, zbog opasnosti od lavine. Početkom prošlog vijeka, kaže, lavina je na tom mjestu odnijela tri života i napravila ogromnu materijalnu štetu.

„Prije mjesec i sam sam bio životno ugrožen, kada se na gornjem dijelu imanja na mene obrušilo kamenje. O tome sam obavijestio Vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića. Kamenje je svuda po imanju, a ono koje se još nije skotrljalo može svakog časa. Prinuđen sam da se zbog nesavjesnog rada Uprave za šume i Trudbenika iselim, s obzirom na to da sam iskoristio sve mogućnosti obraćanja nadležnim institucijama i niko me nije zaštitio”, tvrdi pedesetogodišnji Mojkovčanin za Monitor.

Čobeljić objašnjava da se sječom šume ponovo otvara prostor za novu lavinu. Krči se šuma u vodozahvatima, što će pospješiti poplave. To, tvrdi on, ugrožava cijelo selo, a naročito kuće Čobeljića, koje su u poplavama devedesetih godina bile najugrošenije u tom kraju.

On kaže da je dio šume kuda je prošla lavina nekada bio privatno vlasništvo, ali da su ga se vlasnici odrekli u korist države. Međutim, kako tvrdi Čobeljić, njegov djed Božo, ,,koji je bio predsjednik nekadašnje opštine Polja Kolašinska”, izdejstvovao je donošnje rješenja, kojim se na tom području zabranjuje sječa.

„To rješenje je izgubljeno, a sada mi nadležni zamjeraju što ga nemam. Tražio sam od Osnovnog suda u Bijelom Polju da donese privremenu mjeru, pa da Trudbenik privremeno obustavi radove na ovom potezu. Međutim, ništa od toga. Najteže mi pada što ću morati da se iselim s imanja koje je moj čukunđed Marko dobio još od kralja Nikole. Ne mogu da koristim, zbog radova Trudbenika, ni livade na kojima je decenijama pasla stoka. Prodajemo polako ovce i košnice, jer je na ovom imanju postalo nemoguće živjeti”, tvrdi Čobeljić.

Posebno mu je teško što, kako kaže, inspektori previđaju štetu na terenu i ,,ne primjećuju očigledno”.

Vlasnik mojkovačkog preduzeća Trudbenik Vuksan Radonjić optužbe Ćobeljića naziva ,,bespotrebnom halabukum”, kojom želi da obmane javnost i povrati šumu koja odavno nije njegova. Navodno, nadležni inspektori na terenu nijesu našli ni jedan dokaz za tvrdnje Čobeljića.

„On je vodio neke višegodišnje sporove pokušavajući da dobije šumu koja nije njegova već državna. Pretpostavljam da mu je to jedina motivacija za ovakve tvrdnje. Nijesmo probijali novu, već raskrčivali „vlaku” koju je Uprava za šume koristila prije 15 godina. Moguće da se prilikom tih radova kamenje obrušavalo, ali samo 50 metera dalje. Kuća Čobeljića je udaljena više od kilometra”, kaže vlasnik Trudbenika.

U Ministarstvu poljoprivrede tvrde da je povodom Čobeljićevih navoda generalni direktor Direktorata za šumarstvo Adem Fetić, zajedno s predstavnicima Uprave za šume i inspektormima, početkom jula obišao lokalciju gdje Trudbenik siječe. Tvrde da je riječ o odjeljenjima 11 i 12 gazdinske jedinice Štitarica, za koju osnova gazdovanja šumama važi do 2019. godine, gdje po planskom dokumentu i po izvođačkom projektu, nije predviđena nikakva zaštitna zona.

,,Prilikom obilaska terena, predstavnici Ministarstva, Uprave za šume i šumarske inspekcije konstatovali su da aktivnosti koje se sprovode u dijelu sječe, nijesu, niti mogu uzrokovati opasnost od sniježnih usova, pa ni posljedice po imovinu i živote, kako to navode Čobeljići. Ne osporavamo da su se nekada u posebnim uslovima mogli dešavati usovi ili sniježne lavine sa stjenovitih vrhova duž ove padine, ali ne postoje tragovi da su se u posljednjih nekoliko desetina godina dešavale takve pojave”, kazali su u Ministarstvu poljoprivrede.

Na oko 300 metara od privatnih šuma, uz padinu, navode iz Ministarstva, identifikovana su dva izvorišta koja sada nisu aktivna, ali su primjetni vodotokovi. Međutim, tvrdim, da stanje vodotoka ,,nije posljedica sadašnjih aktivnosti na korišćenju šuma, jer se šume na ovom području ne koriste po prvi put”.

,,Iz razloga otklanjanja i najmanjih sumnji u moguće negativne posljedice ovih aktivnosti na izdašnost tih izvorišta, po nalogu šumarske inspekcije prilikom prethodne kontrole bilo je naloženo skidanje doznake na lokaciji neposredno oko pokazanih izvorišta. No i pored toga, u cilju smanjenja i najmanjeg rizika, prema predlogu Čobeljića, naloženo je da se površina neposredno iznad izvorišta, na kojoj je doznaka već skinuta, proširi i doznaka skine i u sljedećem pojasu, sve do novootvorene traktorske vlake”.

Naknadnom kontrolom prije petnaestak dana, konstatovano je, takođe, tvrde, da su doznake ukolnjene. Time je, navodno, obezbijeđen pojas šume u državnoj svojini oko izvorišta u kome se neće obavljati nikakva sječa, čime će biti eliminisan svaki mogući rizik od ugrožavanja vodnog režima na tom području.

,,Takođe, šumarska inspekcija je prilikom obilaska dala nalog koncesionaru da nakon uklanjanja doznake predstavnika Uprave za šume u tom pojasu, uspostavi šumski red u skladu sa zakonom. Koncesionar je upozoren da će svako narušavanje privatnih interesa njegovom nepažnjom biti najoštrije sankcionisano. Kada je riječ o stručnoj ocjeni doznake, šumarska inspekcija će se odrediti prema tome, kao i prema primjedbi na uspostavljanje šumskog reda od koncesionara i u tom pravcu će preduzeti zakonom predviđene mjere”.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo