Povežite se sa nama

OKO NAS

KONCESIONARI UGROŽAVAJU ŽIVOTE I IMOVINU: Inspektori ne vide očigledno

Objavljeno prije

na

Mjesecima traje, kaže Mojkovčanin Radojica Čobeljić, njegova borba protiv preduzeća koje eksploatiše šumu na području sela Štitarica. Za sada bez rezulatata, jer preduzeće Trudbenik po svom planu siječe šumu. Čobeljić s nekoliko rođaka, tvrdi, neće odustati dok se ne ,,sankcioniše nesavjestan rad te firme i Uprave za šume”. Propusti pri sječi šume, kažu Štitaričani, vidljivi su na više mjesta. Probijanjem „vlake” (put kojim mašine izvlače drvnu građu) Trudbenik ugrožava cijelo selo – pisao je Čobeljić na mnoge adrese. Tražio je, za sada neuspješno, i privremenu mjeru obustave sječe.

On kaže i da mu je stijenje, odronjeno prilikom probijanja „vlake”, oštetilo i vodovod star pedesetak godina. Kako objašnjava, šuma se siječe na potezu gdje to nije rađeno u minulih 100 godina, zbog opasnosti od lavine. Početkom prošlog vijeka, kaže, lavina je na tom mjestu odnijela tri života i napravila ogromnu materijalnu štetu.

„Prije mjesec i sam sam bio životno ugrožen, kada se na gornjem dijelu imanja na mene obrušilo kamenje. O tome sam obavijestio Vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića. Kamenje je svuda po imanju, a ono koje se još nije skotrljalo može svakog časa. Prinuđen sam da se zbog nesavjesnog rada Uprave za šume i Trudbenika iselim, s obzirom na to da sam iskoristio sve mogućnosti obraćanja nadležnim institucijama i niko me nije zaštitio”, tvrdi pedesetogodišnji Mojkovčanin za Monitor.

Čobeljić objašnjava da se sječom šume ponovo otvara prostor za novu lavinu. Krči se šuma u vodozahvatima, što će pospješiti poplave. To, tvrdi on, ugrožava cijelo selo, a naročito kuće Čobeljića, koje su u poplavama devedesetih godina bile najugrošenije u tom kraju.

On kaže da je dio šume kuda je prošla lavina nekada bio privatno vlasništvo, ali da su ga se vlasnici odrekli u korist države. Međutim, kako tvrdi Čobeljić, njegov djed Božo, ,,koji je bio predsjednik nekadašnje opštine Polja Kolašinska”, izdejstvovao je donošnje rješenja, kojim se na tom području zabranjuje sječa.

„To rješenje je izgubljeno, a sada mi nadležni zamjeraju što ga nemam. Tražio sam od Osnovnog suda u Bijelom Polju da donese privremenu mjeru, pa da Trudbenik privremeno obustavi radove na ovom potezu. Međutim, ništa od toga. Najteže mi pada što ću morati da se iselim s imanja koje je moj čukunđed Marko dobio još od kralja Nikole. Ne mogu da koristim, zbog radova Trudbenika, ni livade na kojima je decenijama pasla stoka. Prodajemo polako ovce i košnice, jer je na ovom imanju postalo nemoguće živjeti”, tvrdi Čobeljić.

Posebno mu je teško što, kako kaže, inspektori previđaju štetu na terenu i ,,ne primjećuju očigledno”.

Vlasnik mojkovačkog preduzeća Trudbenik Vuksan Radonjić optužbe Ćobeljića naziva ,,bespotrebnom halabukum”, kojom želi da obmane javnost i povrati šumu koja odavno nije njegova. Navodno, nadležni inspektori na terenu nijesu našli ni jedan dokaz za tvrdnje Čobeljića.

„On je vodio neke višegodišnje sporove pokušavajući da dobije šumu koja nije njegova već državna. Pretpostavljam da mu je to jedina motivacija za ovakve tvrdnje. Nijesmo probijali novu, već raskrčivali „vlaku” koju je Uprava za šume koristila prije 15 godina. Moguće da se prilikom tih radova kamenje obrušavalo, ali samo 50 metera dalje. Kuća Čobeljića je udaljena više od kilometra”, kaže vlasnik Trudbenika.

U Ministarstvu poljoprivrede tvrde da je povodom Čobeljićevih navoda generalni direktor Direktorata za šumarstvo Adem Fetić, zajedno s predstavnicima Uprave za šume i inspektormima, početkom jula obišao lokalciju gdje Trudbenik siječe. Tvrde da je riječ o odjeljenjima 11 i 12 gazdinske jedinice Štitarica, za koju osnova gazdovanja šumama važi do 2019. godine, gdje po planskom dokumentu i po izvođačkom projektu, nije predviđena nikakva zaštitna zona.

,,Prilikom obilaska terena, predstavnici Ministarstva, Uprave za šume i šumarske inspekcije konstatovali su da aktivnosti koje se sprovode u dijelu sječe, nijesu, niti mogu uzrokovati opasnost od sniježnih usova, pa ni posljedice po imovinu i živote, kako to navode Čobeljići. Ne osporavamo da su se nekada u posebnim uslovima mogli dešavati usovi ili sniježne lavine sa stjenovitih vrhova duž ove padine, ali ne postoje tragovi da su se u posljednjih nekoliko desetina godina dešavale takve pojave”, kazali su u Ministarstvu poljoprivrede.

Na oko 300 metara od privatnih šuma, uz padinu, navode iz Ministarstva, identifikovana su dva izvorišta koja sada nisu aktivna, ali su primjetni vodotokovi. Međutim, tvrdim, da stanje vodotoka ,,nije posljedica sadašnjih aktivnosti na korišćenju šuma, jer se šume na ovom području ne koriste po prvi put”.

,,Iz razloga otklanjanja i najmanjih sumnji u moguće negativne posljedice ovih aktivnosti na izdašnost tih izvorišta, po nalogu šumarske inspekcije prilikom prethodne kontrole bilo je naloženo skidanje doznake na lokaciji neposredno oko pokazanih izvorišta. No i pored toga, u cilju smanjenja i najmanjeg rizika, prema predlogu Čobeljića, naloženo je da se površina neposredno iznad izvorišta, na kojoj je doznaka već skinuta, proširi i doznaka skine i u sljedećem pojasu, sve do novootvorene traktorske vlake”.

Naknadnom kontrolom prije petnaestak dana, konstatovano je, takođe, tvrde, da su doznake ukolnjene. Time je, navodno, obezbijeđen pojas šume u državnoj svojini oko izvorišta u kome se neće obavljati nikakva sječa, čime će biti eliminisan svaki mogući rizik od ugrožavanja vodnog režima na tom području.

,,Takođe, šumarska inspekcija je prilikom obilaska dala nalog koncesionaru da nakon uklanjanja doznake predstavnika Uprave za šume u tom pojasu, uspostavi šumski red u skladu sa zakonom. Koncesionar je upozoren da će svako narušavanje privatnih interesa njegovom nepažnjom biti najoštrije sankcionisano. Kada je riječ o stručnoj ocjeni doznake, šumarska inspekcija će se odrediti prema tome, kao i prema primjedbi na uspostavljanje šumskog reda od koncesionara i u tom pravcu će preduzeti zakonom predviđene mjere”.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo