Povežite se sa nama

OKO NAS

VASOVE VODE: PRIČA BEZ KRAJA: Planina smeća još čeka sanaciju

Objavljeno prije

na

vasove vode

Aktivisti beranske Mjesne zajednice Beranselo i aktivisti nevladinog sektora iz oblasti zaštite životne sredine složni su u ocjeni da je kašnjenje i odugovlačenje sanacije najvećeg divljeg smetlišta na sjeveru Crne Gore, deponije Vasove vode, nedopustivo i kranje neozbiljno. O štetnim uticajima kojima su i nakon toliko godina izloženi stanovnici naselja koja gravitiraju ovoj nesrećnoj lokaciji, suvišno je govoriti.

Predsjednik ove mjesne zajednice Slobo Lončar smatra da se projekat koji predviđa kompletno uređenje Vasovih voda realizuje nedopustivo sporo zbog čega stanovnici trpe negativne posljedice. On kaže da je zbog postojanja smetlišta na Vasovim vodama po-sljednjih godina u Beranselu evidentiran porast broja oboljelih od plućnih i drugih opasnih bolesti.

Lončar dodaje da su podaci o tome više nego zabrinjavajući i da su mještani, i pored toga što se na Vasovim vodama više ne odla-že smeće, izloženi teško sagledivim štetnim posljedicama.

,,Ukoliko od Vlade Crne Gore ne dobijemo čvrste garancije da će uskoro početi detaljna sanacija smetlišta na Vasovim vodama blo-kiraćemo magistralni put Berane – Bijelo Polje”, upozorava Lončar.

On dodaje da po ko zna koji put mještani Beransela traže i zahtijevaju od Vlade i resornog ministarstva da ubrzaju radove koji se tiču sanacije smetlišta na Vasovim vodama, jer je to najveća planina smeća u Crnoj Gori.

,,Ukoliko to ne urade, odnosno ne ubrzaju, Beranselo ponovo usta-je na noge. Mi više nemamo vremena za čekanje”, poručuju mještani ovog naselja.

Oni zato traže da se aktivnije krene s uređenjem Vasovih voda, jer nezadovoljstvo naroda raste iz dana u dan.

Marta 2014. godine iz državnog vrha plasirana je vijest da se na Vasovim vodama nikada više neće istovariti nijedan kilogram sme-ća. Takva odluka je i ispoštovana.

Ubrzo nakon toga iz Vlade je saopšteno da je obezbijeđeno oko milion eura za sanaciju smetlišta i da radovi treba ubrzo da počnu. Od svega obećanog, objašnjavaju mještani, do sada su izvedeni samo određeni poslovi na kanalisanju takozvanog Lučkog potoka.

Te radove su, prema njihovim riječima, takođe nakon dužeg čekanja, 1. juna 2016. godine ozvaničili tadašnji državni sekretar Ministarstva održivog razvoja i turizma Daliborka Pejović i pred-sjednik opštine Berane Dragoslav Šćekić. Tada je najavljeno da će se realizacija projekta odvijati u dvije faze.

Pejovićeva je pred kamerama istakla da prva faza radova predsta-vlja ,,hitne intrevencije radi sprječavanja raznošenja otpada s po-stojećeg odlagališta duž Lučkog potoka i odnošenje otpada u rije-ku Lim, dok druga faza obuhvata izradu glavnog projekta sanacije neuređenog odlagališta i samu sanaciju”. Ona je navela i da će, prema planu, radovi obuhvaćeni prvom fazom trajati svega četrdeset dana te da je u toku revizija glavnog projekta kompletne sanacije smetlišta na Vasovim vodama.

Prema njenim tadašnjim najavama, bilo je za očekivati da se još krajem prošle godine izabere izvođač radova koji će, zahvaljujući sredstvima izdvojenim iz državnog kapitalnog budžeta, raditi trajnu sanaciju deponije na Vasovim vodama.

,,Sva neophodna sredstva za sanaciju neuređenog odlagališta na Vasovim vodama obezbijeđena su iz kapitalnog budžeta Crne Go-re. Vrijednost prve faze projekta je nešto oko stotinu deset hiljada eura, dok je procijenjena investiciona vrijednost radova druge faze oko milion i po eura”, izjavila je Pejović u junu 2016. godine.

Mještani Beransela danas tvrde da je od obećanog malo toga ura-đeno i da predviđena sredstva za sanaciju smetlišta još nijesu sta-vljena u odgovarajuću funkciju. Imaju primjedbe i na način na koji je kanalisan takozvani Lučki potok.

,,Da stvar bude još gora prvi porast vodostaja Lučkog potoka, na isteku protekle zime, pokazao je da izvođač radova, podgoričko preduzeće Tehnoput, nije uradilo odgovarajući betonski ulaz za pri-hvatanje vode koja treba da se sprovede u postavljene cijevi, što je izazvalo ozbiljne probleme. Tako voda umjesto u cijevi i dalje teče rubom deponije odnoseći znatne količine smeća pravo u Lim. Buji-ca je ujedno oštetila i potkopala postavljene cijevi, tako da postoji opravdana bojazan da ih u nekom novom poplavnom talasu išču-pa iz postojećeg ležišta, što bi značilo da su znatna materijalna sredstva uludo potrošena”, objašnjava predsjednik Mjesne zajednice Beranselo.

Direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović, koji je od početka zastupao interese mještana Beransela i pomagao im u tumačenju zakona, posebno onih iz oblasti zaštite životne sredine, ističe kako je kao dobar poznavalac problematike očekivao poteškoće oko početka sanacije ekološke katastrofe na Vasovim vodama i različite vidove opstrukcije, zbog proste činjenice da su još otvorene sve opcije kada je nacionalna politika upravljanja otpadom u pitanju.

On primjećuje da ,,nadležne insitucije pokazuju nevjerovatnu neefikasnost, bez obzira na sve izgovore kojima se pravdaju”.

,,Propali tenderski i postupci javnih nabavki svakako otežavaju planiranu dinamiku aktivnosti i čini mi se postaju sve češći problem, što bi trebao biti signal za Vladu da analizira kvalitet procedure i zakonski okvir u toj oblasti. Ipak, ono što je očigledno i što je potrebno istaći u prvi plan jeste nesposobnost donosilaca odluka na svim nivoima vlasti da pronađu najbolje rješenje za uspostavljanje pravilnog ekološki i ekonomski održivog sistema upravljanja otpadom u Crnooj Gori i da stanu iza te odluke i instutucionalno i na svaki način koji će garantovati da javni interes bude zaštićen”, objašnjava Perović.

On ipak kaže kako je možda bolje što se nije otvorio prostor da se nekim interesnim grupama, ,,a javnost zna kome se najčešće dodjeljuju svi važni infrastrukturni projekti, omogući sticanje privatnog profita, a da na terenu nemamo očekivane benefite, što bi uzrokovalo nova ulaganja i zaduživanje građana”.

Perović dodaje da su građani Mjesne zajednice Beranselo najzaslužniji što je ta ekološka katastrofa na Vasovim vodama, došla u obzir za sanaciju, ali podsjeća da je potrebno da opasnost i posljedice shvate i njihovi sugrađani ali i svi građani naselja i opština koje gravitiraju Limu, i da izvrše pritisak na nadležne institucije da im omoguće pravo na zdravu životnu sredinu.

,,Nadam se da neće proći mnogo vremena dok se ne počnu sanirati Vasove vode i da će to raditi neko čije će stučne i poslovne reference garantovati kvalitet, a da će lokalna uprava Opštine Berane imati mnogo kvalitetniji plan upravljanja otpadom koji će biti zasnovan na inovativnom pristupu, čime će se animirati građanstvo da odgovorno postupa s napravljenim otpadom”, kaže izvršni direktor Ozona.

Priča o Vasovim vodama crnogorskoj javnosti je dobro poznata. Vešegodišnja borba mještana Beransela protiv institucija i namjere da se na ovom mjestu gradi regionalna deponija, najbolji je primjer građanskog aktivizma u državi. Aktivizma koji je dao rezultat i odnio pobjedu.

Javnost samo treba da zna da ta priča još nije do kraja dopričana. Kako u pogledu sanacije najveće planine smeća, tako i odgovornosti institucija i pojedinaca što je taj ekocid napravljen.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo