Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ SVETOZARA SAVIĆA: (Ne) ovlašćeni degustator Trinaestojulske nagrade

Objavljeno prije

na

Šta Crnogorac prvo uradi kada se probudi? Prebaci ordenje sa pidžame na kaput!

I bez ovog vica nadaleko je poznato da su Crnogorcima nagrade, pa ma kakve bile, najznačajnija potvrda sopstvenog uspjeha i razlog za hvalisanje. Zbog toga su nerijetko oko priznanja izbijale žestoke polemike u kojima su zasluge nagrađenog nemilosrdno osporavane. Jedna je, po drugi put, započeta ovih dana oko Trinaestojulske nagrade. Glavni junak polemike je jedan od ovogodišnjih lauerata dr Svetozar Savić. Žiri je saopštio da su Savića za ovu nagradu preporučila trojica ,,istaknutih naučnika iz oblasti biotehnologije i monografija Crnogorska ampelografija, u izdanju CANU”.

Savić je, prema zvaničnoj biografiji, degustator šire i vina. Autor je Programa obrazovanja za sticanje znanja i vještina iz somelijerstva u Crnoj Gori. Član je CANU, profesionalni član Međunarodne asocijacije enologa i vinogradara (ASEV), objavio je preko stotinu naučnih i popularno-stručnih radova, roman Vajar, knjigu priča Ljetopis jednog badanja…

Prije nekoliko dana grupa stručnjaka za vino i vinogradarstvo obratila se pismom žiriju za dodjelu Trinaestojuske nagrade tvrdeći da je Saviću to priznanje dodijeljeno – nezasluženo.

Prof. dr Predrag Vuksanović, mr Đorđije Rajković, Danilo Spaić, prof. dr Vesna Maraš, Svetozar Pejović, Danijela Radeč i Ana Hajduković kažu da su Savićeve stručne reference diskutabilne, da je on samoproglašeni „ekspert za vino”, da nikad nije učestvovao u nekom nacionalnom ili međunarodnom naučno-istraživačkom projektu iz vinogradarsko-vinarske oblasti, da nema nijedan objavljeni rad u značajnijem međunarodnom časopisu, kao ni u časopisu koji je na SCI listi.

Podsjećaju i da je Savić čak falsifikovao recenziju i potpis za izbor u naučno zvanje.

Potpisnici pisma navode da Savića nisu za ovu prestižnu nagradu predložili kompanija 13. jul Plantaže, u kojoj je zaposlen, niti Biotehnički fakultet, Nacionalno udruženje vinogradara i vinara, Nacionalno udruženje somelijera, Vinska akademija Crne Gore, niti neki domaći ugledni stručnjak u ovoj oblasti.

,,Kao predlagači za nagradu našla su se dva recenzenta i urednik Savićeve knjige Crnogorska ampleografija u izdanju CANU, za koju je dobio ovu nagradu. To su prof. dr Vukić Pulević (botaničar) i dva recenzenta – predlagača van Crne Gore, koji su slabo upoznati sa prilikama i dostignućima u crnogorskom vinogradarstvu i vinarstvu, a bogami i sa stručnim i naučnim djelom laureta”, navode u pismu.

Osvrćući se na važnost poglavlja Rejonizacija vinogradarstva Crne Gore u „naučnoj monografiji”, na što su oni koji su kandidovali dr Savića posebno ukazali, potpisnici pisma objašnjavaju da je to državni projekat koji je realizovalo Ministarstvo poljoprivrede, uz angažovanje regionalnih stručnjake, uključujući i crnogorske, ali bez učešća dr Savića.

Autori pisma demantuju i navode predlagača za nagradu Saviću da amplegografska istraživanje do sada nisu obrađivana u Crnoj Gori, podsjećajući da ih je uradio akademik Marko Ulićević 1966. godine u doktorskoj disertaciji. Ističu i da to što Savić posjeduje sertifikat WSET ne opravdava njegovo samoproglašenje „eksperta za vino”, napominjući da se taj sertifikat može dobiti na osnovu završenih kurseva (obuka za somelijere) koje organizuje Vinska akademija Crne Gore, kao i zvanje „ovlašćeni degustator”, koje posjeduju brojne kolege iz vinogradarske i vinarske struke i nauke.

,,Knjiga laureta Sto jedanaest vina iz crnogorskih porodičnih vinarija nije naučno djelo, već spada u informativne publikacije namijenjene opštoj javnosti”, navodi se u pismu.

Demantovali su i navode predlagača koji su posebno istakli Savićev doprinos za rad na sortama i genetičkim resursima vinove loze u Crnoj Gori. ,,Upravo se završavaju najobimnija istraživanja ikada rađena u Crnoj Gori na ispitivanju sorti vinove loze (ampelografska i genetička identifikacija) gdje je obuhvaćeno oko 500 čokota vinove loze, uključujući i divlje lozne vrste širom Crne Gore”, ali, ističe sedmoro stručnjaka, Savić nije učestvovao ni u tom projektu.

Kategorički tvrde da Savić nije učestvovao ni u jednom naučno-istraživačkom projektu kompanije 13. jul Plantaže, zaključujući da vinogradarska struka i nauka Crne Gore imaju puno zaslužnijih ljudi za ovo priznanje.

Laureat Savić je reagovao na ovu ,,recenziju” svoje profesionalne biografije, ali nije demantovao nijednu tvdnju iz nje.

,,Polemisati sa ovom grupom stručnjaka, koju po pitanju donošenja suda o bilo kojoj knjizi, pa i mojoj, smatram neumjesnim. Oni su za takvo nešto nekvalifikovani jer, makar do sada, nisu uspjeli da objave niti jednu jedinu. Što je, međutim, grupu natjeralo da se, šoferskim rječnikom rečeno, uz dosta šlajfovanja (prošlo je gotovo četiri nedjelje od objave dobitnika), zbrdazdola organizuju. Da bi čitaoci imali jasniji uvid u njihove stvarne motive, iznijeću nekoliko fenomena u tom famoznom tekstu, a koji bi za brucoše Filozofskog fakulteta, na Odsjeku za psihologiju ili sociologiju, bili prava poslastica”, napisao je akademik Savić, za kojeg bi neupućeni, kada pročitaju njegovo reagovanje, zaključili da je ne samo ,,stručnjak za vino i širu” nego i ekspert za sociologiju i psihologiju.

Komentarišući, kako kaže, ,,noseću rečenicu u njihovom tekstu ‘vinogradarska struka u Crnoj Gori ima mnogo zaslužnijih za Trinaestojulsku nagradu’, Savić kaže: ,,Ko je ta zaslužna tajanstvena ličnost ili više njih iz grupe, koja je nepravedno preskočena u sistemu crnogorskog nagrađivanja? Da li je njima ko branio da se kandiduju? Možda ih je prepoznavanje sopstvenih vrijednosti u tome spriječilo. Do tada, toplo im savjetujem da se strpe i da se već sljedeće ili neke naredne godine kandiduju za Trinaestojulsku. Mogu da se prijave kao pojedinici ili kao grupa, zašto ne, a prijedloge mogu upućivati jedni drugima. To, na neki način, može predstavljati ljekovitu grupnu terapiju. Vjerujte, da su imali što i s čim, kandidovali bi se”.

Samokandidovanje za nagradu kao grupna terapija!?

Savić se nedavno našao u žiži javnosti i zbog recenzije kada je 2009. izabran za višeg naučnog saradnika na Univerzitetu Crne Gore uz recenziju profesorice Slavice Todić sa beogradskog Poljoprivrednog fakulteta. Profesorica Todić izjavila je Vijestima da je 2010. uputila pismo Senatu UCG, odnosno tadašnjem rektoru Predragu Miranoviću, nakon što je u elektronskoj formi Biltena UCG vidjela tekst referata u kome je, u svojstvu recenzenta, navedeno i njeno ime, da nije učestvovala u navedenoj izbornoj proceduri. Profesorica Todić kazala je da je niko iz Senata UCG nije kontaktirao povodom njenog dopisa.

Savić je izjavio Vijestima da se u vezi recenzije profesorice Todić radilo o nesporazumu, koji je brzo razriješen.

Da li je nesporazum i to što je dobio Trinaestojulsku nagradu?

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo