Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: HAOS U SLUŽBI ZAŠTITE: Radnički aktivizam ili politika

Objavljeno prije

na

vidikovac-pozar3

Kolašinska služba zaštite mjesecima je bez komandira. Sukobi između izvršne vlasti i sindikata te službe traju još od sistematizacije radnih mjesta, kojom je broj zaposlenih znatno smanjen. Upravna inspekcija nekoliko je puta zabranjivala rad komandiru Milošu Vlahoviću, koji je na to mjesto postavljen poslije smjene vlasti u Kolašinu jer, navodno, ne ispunjava uslove. Komandir kolašinske službe zaštite, kako je konstatovala inspekcija, nema položen stručni ispit za rad u državnim organima, kao ni pet godina radnog iskustva na poslovima zaštite i spašavanja. Vlahović, takođe, kako se navodi u rješenju, ,,nema dokaza o radnom iskustvu na rukovodećim poslovima i poslovima koji zahtijevaju samostalnost u radu, niti ima položen stručni ispit za vršenje poslova rukovođenja službom zaštite.” Za inspekciju nije bilo dovoljno što je Vlahović mašinski inženjer sa zavidnim radnim stažom.

U velikom broju krivičnih prijava, koje su uslijedile poslije toga iz sindikata službe, teško se snaći i pravnim znalcima, a pokušaje Vlahovića da dođe na posao nekoliko puta su sprječavali njegovi podređeni. Predstavnici sindikata nekoliko su puta ulazak komandira u prostorije službe prijavljivali policiji, zbog ,,ometanja radnih aktivnosti”.

Iako sve vrijeme vatrogasci tvrde da žele samo da zaštite svoja radnička prava, njihove izjave protiv izvršne vlasti odavno su poprimile odlike političke borbe. Nerijetko su pozivali državne organe da stanu na kraj kolašinskoj vladajućoj koaliciji, ali i davali ideološki obojene izjave.

Predsjednik Sindikalne organizacije Službe zaštite Vuksan Popović nedavno je, kako tvrdi, uz punomoćje svojih kolega podnio nove krivične prijave protiv predsjednice Opštine Željke Vuksanović, glavne opštinske administratorke Perunike Popović i Vlahovića. Sve zbog, kako navodi, ,,nezakonitih radnji na štetu zaposlenih”. U međuvremenu, poništen je i konkurs, kojim je načelnik izabran za rukovodeće mjesto u službi.

Iz sindikata tvrde i da je Vlahović, dok mu je bio zabranjen rad, donosio rješenja o sistematizaciji te da je dvije godine na tom radnom mjesti bio ,,mimo zakona”.

,,Za sve vrijeme zabrane rada Vlahović je primao lične dohotke, ostavio bez posla 10 radnika, a napravio i ogromnu štetu građanima za troškove sudskh sporova. On nema petogodišnje radno iskustvo na rukovodećim mjestima, jer FAK, fabrika gdje je ranije radio, nikada nije imala službu sličnu našoj”, kažu u sindikatu.

U sindikatu tvrde da komandir nije imao ni položen stručni ispit, te da ga je naknadno položio. Činjenicu da polaganje stručnog ispita nije bilo organizovano godinama, te da su s kolašinskim načelnikom polagali i više od 10 njegovih kolega iz drugih opština, iz sindikata nijesu željeli da komentarišu. Oni tvrde i da je bivši komandir ispunjavao sve uslove na konkursu, ali da ,,iz političkih razloga nije ostao na toj funkciji”.

Sidikalci se nikada nijesu osvrtali na Vlahovićeve sposobnosti i profesionalnost, ali je njihov stav od početka bio jasna – ne žele ga za nadređenog. Više puta su se obraćali građanima navodeći da se kroz racionalizaciju, koju je u minule dvije godine sprovela lokalna uprava, smanjila i njihove mogućnosti da uspješno učestvuju u raznim akcijama. Sada ih je u toj službi svega 10 a, kako tvrde, „zaduženi su da pokrivaju više od 900 kvadratnih kilometara kolašinske opštine i 60 kilometara magistrale”.

Iako je broj zaposlenih u Službi zaštite tokom godine skoro prepolovljen, u kolašinskoj izvršnoj vlasti kažu da to neće biti na štetu građana. Prema statističkim podacima, kažu, tokom minulih godina vatrogasci nijesu bili prezaposleni, naprotiv.

,,Prema statističkim podacima za prethodnih šest godina, efektivno angažovanje po smjeni (grupi) u Službi zaštite iznosilo je tri odsto. Sada ih je ostalo 12 i to je sasvim dovoljno, a i da nije, ova zajednica ne može sebi dozvoliti neodgovornost da zaposli još ljudi u toj službi, a da im ne može obezbijediti plate”, kažu u Opštini.

Navode da, recimo u Plužinama, nema takve službe, da su u šavničkoj službi zaštite zaposlena tri, andrijevačkoj pet, a rožajskoj 12 radnika. U Mojkovcu, koji je prema broju stanovnika najsličniji Kolašinu, radi samo sedam pripadnika Službe zaštite.

,,Pripadnici kolašinske Službe zaštite gotovo su samo vatrogasci jer, za razliku od kolega iz nekih drugih opština, nijesu angažovani ni na preventivnim djelatnostima, ali ni na uslužnim. Prije sistematizacije bilo ih je 23, četvorica su otpuštena zbog faktičkog rada, sedmoro ih je proglašeno tehnološkim viškom”.

Vlahović je, kažu u izvršnoj vlasti, položio stručni ispit čim je polaganje bilo organizovano. Komentarišući troškove iz budžeta zbog brojnih tužbi vatrogasaca, predsjednica Opštine Željka Vuksanović nedavno je objelodanila da su pripadnici Službe zaštite, između ostalog, tužeći Opštinu za neiskorištene godišnje odmore, naplatili oko 100.000 eura od novca građana. Vatrogasci su od Opštine tražili nadokandu, tvrdeći da sedam godina nijesu bili na odmorima.

Bivši komandir te Službe, međutim, svjedočeći pred sudom, kazao je da su svi koristili odmore i to po nekoliko puta godišnje. On je kazao i da rješenja za odmore nijesu pisana, jer onda zaposlenima ne bi bile isplaćene beneficije po osnovu prekovremenog i noćnog rada, koje su uzimali, iako nijesu bili na poslu. Takođe, kazao je i da u internoj evidenciji nije zapisivano da su odsutni zbog odmora. I pored toga, sudskom odlukom odmori su im plaćeni.

Vatrogasci su podnosili tužbe i kada im nijesu isplaćivane zarade, kao i ostalima, zbog blokiranog računa, pa su uz kamate i sudske troškove naplaćivali potraživanja. Podnosili su tužbe i zbog toplog obroka. Samo advokatski troškovi tokom tih postupaka iznosili su osam hiljada eura.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo