Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA: MARIĆ PRED SUDOM: Sudnica kao sudbina

Objavljeno prije

na

Andrijevčanin Dragan Marić, koji živi u Beogradu, bio je tek prešao pedesetu godinu kada je podnio tužbu protiv Opštine Andrijevica zbog uzurpacije trideset i pet ari zemljišta na atraktivnoj lokaciji. Tada nije ni sanjao da će dočekati penziju, a da proces u Osnovnom sudu u Beranama neće biti završen.

„Kada se sada prisjetim koliko muke i koliko vremena sam proveo u hodnicima i čekaonicama, u kancelarijama beranskog Osnovnog suda, prosto ne mogu da vjerujem da sam ostao pri pameti”, prisjeća se Marić.

Pravosnažna presuda kojom je samo djelimično usvojen tužbeni zahtjev ovog čovjeka, stigao je ove godine poslije više od deceniju i po.

„Zamislite samo. Sedamnaest godina. Preko sedamdeset ročišta. Sedamdeset!!! Da li vjerujete? I onda vam neko priča o pravno uređenoj državi. Čelnici pravosuđa kažu da nema predmeta starijih od dvije godine. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Pisao sam za to vrijeme svima, od lokalnih do vrhovnih pravosudnih i drugih državnih institucija”, priča Dragan za Monitor.

Marić stavlja na uvid desetine dopisa, od kojih pada u oči onaj koji je upućen predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici u kojem se traži pravo na pravično suđenje u razumnom roku.

„Zaštitu naših prava pokušali smo da ostvarimo sudskim putem podnošenjem tužbe 8. jula 2000. godine protiv investitora, odnosno Opštine Andrijevica Osnovnom sudu u Beranama. Od tog datuma do donošenja prvostepene presude zakazano je trideset i jedno ročište. Između ročišta pravljene su velike vremenske pauze, kako bi se proces što više odugovlačio. Više puta je prijetila ospasnost da proces zastari zbog nepoštovanja rokova, izbjegavanja i odugovlačenja tužene strane. Takođe smo bili prinuđeni da sami tražimo vještaka hidroinženjerske struke”, pisali su Marići predsjednici Vrhovnog suda još u novembru 2009. godine.

Ništa nije pomoglo. Postupak se i dalje odugovlačio u neshvatljivo nerazumnim rokovima. Od najniže, do naviše sudske instance.

Dragan danas, sedamnaest godina od početka spora, kaže da se, ipak, ne predaje nakon presude kojom nije zadovoljan, te da će nastaviti da vodi pravosudnu bitku.

„Umoran od svega jesam, ali nemam pravo da dozvolim da se na mojoj bespravno oduzetoj očevini šire tajkuni. Moj pokojni otac, ugledni prosvjetni radnik, ne bi mi to nikada oprostio. Zato sam spreman da idem do Strazbura, ako bude potrebno”, kaže Marić.

Sve je, kako priča, počelo 1998. godine, kada je Opština Andrijevica dobila od resornog ministarstva saglasnost da uredi korito rijeke Zlorečice, pored koje se nalazi imanje Marića. I bilo bi u redu da je to urađeno, ali Dragan tvrdi da ništa od obaveza koje im je ministarstvo postavilo kao uslov nije učinjeno.

„Umjesto toga, na tom je mjestu formirana pilana preduzeća Boj komerc, koje je ubrzo postalo glavni koncesionar za šume u ovom dijelu Crne Gore. Malo po malo, oni su širili svoj poslovni krug, i sa četrdeset i sedam ari, nekako došli do sadašnjih hektar i sedamasto. Tu je i mojih trideset i pet ari završilo”, kaže Dragan.

On je tada odlučio da tuži Opštinu Andrijevica za nadoknadu štete. To je učinio u julu 2000. godine.

„Ročište po ročište, a ja svaki put dolazim iz Beograda, prošlo je punih devet godina do prve presude u korist Opštine Andrijevica. Viši sud je to potvrdio, a Vrhovni poništio i vratio na ponovno suđenje”, priča Dragan.

Za to vrijeme angažovano je sedam vještaka i obavljeno ko zna koliko vještačenja, u daljem postupku donešeno ukupno šest presuda, od Osnovnog, preko Višeg do Vrhovnog suda.

Tek treća presuda u beranskom Osnovnom sudu donešena je u korist porodice Marić, i ove je godine postala pravosnažna.

Marići, međutim, ovom presudom nijesu zadovoljni. Oni kažu da je potpuno neprihvatljivo da se na tako atraktivnoj lokaciji jedan ar zemljišta procjenjuje na svega sto pedeset eura.

„Prva procjena stručnjaka i vještaka bila je da je zemljište vrijedno 31.876,06 eura. Sada je presuđeno da trideset i pet ari na kom se širi tajkunsko preduzeće vrijedi samo 7.365 eura”, kaže Marić.

On tvrdi da je procjenu uradio isti vještak koji je radio i prvu, ali da je mišljenje, kako kaže, promijenio preko noći.

„Tom vještaku smo podnijeli krivičnu prijavu, jer mislimo da se tako drastično umanjenje ne može donijeti tek tako”, kaže Dragan.

Andrijevčanin i Beograđanin Dragan Marić ne može vjerovati da se nešto slično može dešavati u zemlji koja se deklarativno zalaže za evropske vrijednosti.

„U 21. vijeku, u vrijeme restitucije, kada se teži da se greške ispravljaju i zemlja vraća bivšim vlasnicima, vama neko jednostavno oduzme zemlju i ostavi vas da poslije po sudovima dokazujete štetu. I u tome prođu skoro dvije decenije”, kaže Dragan.

Ovaj čovjek drži u rukama nekoliko kilograma papira, odnosno dokumenata, presuda, vještačenja.

U rukama, kako kaže, drži svjedočanstvo da je moguće da obični parnični postupak u Crnoj Gori može trajati sedamnaest godina. S perspektivom da se nastavi i završi pred međunarodnim sudom u Strazburu. Draganu Mariću iz Andrijevice i njegovoj braći sudnica je izgleda sudbina. Kao zla kob.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAPREDNA TEHNOLOGIJA I KOD NAS: 3D revolucija i u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj se proizvodi 3D štampač. Kako su uspjeli da naprave ovaj za Crnu Goru neuobičajen tehnološki iskorak i za šta se sve ova tehnologija može koristiti, za Monitor govore Miloš Grbović i Aleksandar Mašić

 

Samo pet zemalja u EU imaju svoje 3D štampače. Mi smo šesti u Evropi koji smo napravili svoj proizvod, počinje priču o 3D štampaču proizvedenom prošle godine u Crnoj Gori Miloš Grbović, direktor 3D sobe.

,,Jednog dana je došao inženjer Aleksandar Mašić i rekao da li postoji mogućnost da mu dam određenu svotu novca da pokuša da napravi 3D štampač. Nakon devet mjeseci imali smo proizvod, tri mjeseca smo ga testirali i shvatili da smo uspjeli”, prisjeća se Grbović.

Tvrde da njihov štampač ima bolje karakteristike od pojedinih koji se prodaju na Zapadu i što je bitno skoro je duplo jeftiniji – košta 1.200 eura. Već su uspjeli da par svojih štampača izvezu u EU, u Sloveniju.

,,Inicijalno smo počeli kao distributeri dva najjača brenda u svijetu mađarski CraftBot i američki 3D Sistem koji je inače i izmislio prvi 3D štampač. Cijena tih mašina je preskupa za naše uslove. Pokušali smo da prevaziđemo tu finansijsku barijeru i napravimo nešto svoje i da spustimo tu cijenu koliko je maksimalno moguće, da bismo crnogorskom društvu približili tu tehnologiju i učinili je dostupnijom”, kaže Mašić.

On objašnjava da kada je 70-godina prošlog vijeka 3D štampa izmišljena, bila idealno rješenje za izradu prototipa: ,,Ranije je taj proces za jednostavan objekat kao što je recimo plastični dio upaljača trajao od pet nedjelja do dva mjeseca. Sve to je koštalo desetine hiljada eura. Sa 3D štampačem taj proces sa dva mjeseca se sveo na nekih par sati uz trošak od jedan dolar”.

Objašnjava da su 3D štampači u komercijalnoj upotrebi od 2015. godine, kada je Jozef Prusa iz Poljske napravio prvi desk top štampač. Iako na početku urađen sa ciljem izrade prototipa, da bi konstruktori mogli realno da vide kako izgleda na primjer mobilni telefon koji su kreirali, sada se ovim štampačima može izraditi skoro sve – od igle do lokomotive.

,,Samo je stvar mašte onog ko ga koristi. Mi radimo zamjenske djelove bukvalno za svaku mašinu koja postoji. Čak smo u dosta slučajeva aluminijske ili djelove od mesinga mijenjali našim plastičnim. Klijentima je protekle godine, zbog virusa, teško bilo da nabavljaju rezervne djelove.  Donosili su nam slomljene djelove koje smo mi crtali, kopirali i pravili  rezervni dio za dva dana. A i u idelnim uslovima taj dio koji naruče na primjer iz Njemačke ne mogu dobiti za 15 dana”, objašnjava Mašić. „Sami transport je skuplji nego da taj dio uradimo mi“, nadovezuje se Grbović.

Ova firma je zajedno sa Naučno-tehnološkim parkom, Open boxom, M tel-om, Fabrikom i  Mašinskim fakultetom tokom prošle godine 3D štampom izradila oko 4.000 vizira za potrebe KC-a i domova zdravlja.

,,Tada smo imali informaciju da je u Italiji stalo sa radom oko 30 odsto respiratora jer im nijesu mogli da nabave potrošni plastični dio. Onda smo mi za naše respiratore napravili te rezervne djelove i ni u jednom momentu naši respiratori u Crnoj Gori zbog toga nijesu mogli stati”, priča Grbović.

U saradnji sa Bibliotekom za slijepe uradili su 24 makete značajnih objekata u Crnoj Gori. ,,Nakon toga svaka slijepa osoba je u svojoj glavi mogla da stvori sliku kako taj objekat izgleda. Pored medicine, stomatologije, 3D štampači imaju neograničene mogućnosti”, kaže Grbović. Navodi i da je vlasnik auto servisa kupio njihov štampač, platio kurs i sada sam izrađuje rezervne djelove za skupe autobomile.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROSVJETA: Škripi sa izborom novih direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako zakonski rok od mjesec dana za imenovanje direktora polako curi, mnoge škole još nijesu raspisale konkurse za izbor novog direktora. Najnoviji dopis Ministarstva unio je dodatnu zabunu. U njemu se od nastavničkih vijeća traži da im u narednih 15 dana predlože vršioce dužnosti

 

Završena je školska godina. U čak 12 škola đacima nema kod da izda svjedočanstva jer u njima nema direktora. Naime, njima su istekli polugodišnji v.d. imandati, a Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) još uvijek nije imenovalo nove.

Iz ovog ministarstva najavljuju da će sve biti riješeno u najskorijem roku – nastavnička vijeća će morati da sačekaju izbor vršilaca dužnosti direktora. „Izborom novih vršilaca dužnosti, koji će na sebe preuzeti obaveze svojih prethodnika, MPNКS će se potruditi da dodjela svjedočanstava ne kasni u odnosu na druge škole“, obećavaju iz resora Vesne Bratić.

Ministarka Bratić najavila je depolitizaciju školstva, smjene partijskih, uglavnom DPS kadrova, i onih koji su na direktorskim foteljama bili po nekoliko mandata, čak deceniju ili duže.

„Imenovanje novih direktora javnih ustanova izvršiće se, bez izuzetka, u skladu sa zakonom i bez partijske knjižice u konkursnoj dokumentaciji“, izjavila je u Parlamentu Bratić. Poručila je i da oni koji su radili po zakonu mogu mirno da spavaju ukoliko su politička i sva druga angažovanja držali dalje od vaspitanja i obrazovanja.

Skupštinska većina je krajem maja usvojila izmjene Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, kojim će, kako je najavljeno, biti legalizovana smjena više oko 500 direktora i pomoćnika direktora crnogorskih škola i vrtića.

Zakon je 4. juna objavljen u Službenom listu, a stupio je na snagu 12. juna. Predviđa da se u roku od mjesec dana izaberu novi školski odbori i raspiše konkurs za izbor novih direktora u svim obrazovnim ustanovama.

Na ove izmjene stigla su brojna upozorenja i negodovanja. Iz Sindikata prosvjete su naveli da s njima nije bilo konsultacije oko izmjena zakona. Upozorili su da smjene i izbori novih direktora u trenutku kada se završava školska godina i započinju pripreme za novu komplikuju situaciju u obrazovnom sistemu.

Sindikat prosvjete Podgorice predložio je da se rok za imenovanje direktora vaspitno-obrazovnih ustanova produži na pola godine, uz neophodno preciziranje uloga školskih odbora i nastavničkog vijeća.

Kako je inicijalni motiv bio da se smijene direktori koji su školu zloupotrebljavali u političke svrhe i nezakonito donosili odluke, predstavnici aktiva direktora škola pozvali su da se novi čelnici škola razrješavaju i biraju na osnovu rada i učinka. Ističu da su mnogi od njih na polovini mandata, a pojedini i pred penzijom, i da strahuju za svoje radno mjesto. Poručuju da neće biti nijemi i neće ćutati ako budu neosnovano smijenjeni.

Iako rok od mjesec dana polako curi, mnoge škole još uvije nijesu raspisale konkurse za izbor novog direktora. Škole su nedavno dobile dopis Ministarstva koji je unio dodatnu zabunu. U njemu se od nastavničkih vijeća škola, odnosno upravnih odbora vrtića, traži da im u narednih 15 dana predlože vršioce dužnosti direktora ustanova. Kasnije je iz Ministarstva objašnjeno da ovo mišljenje nije obavezujuće.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I KONCESIJE: Isto i nakon 30. avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Andrijevice, preko Plava pa do Berana i svih sjevernih opština, drvoprerađivači ističu da se ne osjeća promjena vlasti i da šumama i dalje gazduju stari koncesionari

 

Mještani Andrijevice i sela Trešnjevo, Slatina i Zabrđe, okupljeni oko nevladinog udruženja Vodovod Čeoča glava, podnijeli su Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama krivičnu prijavu protiv koncesionara šuma, preduzeća Boj komerc, odnosno vlasnika Dragana Bojovića. Oni traže da Tužilaštvo reaguje jer je Bojović u zoni sanitarne zaštite, u mjestu Rujišta na planini Gradišnici, posjekao više hiljada kubika čamovine i ugrozio izvorišta seoskih vodovoda.

U krivičnoj prijavi terete i pojedine radnike Uprave za šume iz Područne jedinice Andrijevica, kao i još jedan broj pojedinaca koji su učestvovali u povredi zone sanitarne zaštite.

Mještani su ODT u Beranama priložili mapu zone sanitarne zaštite, kao i fotografije sa terena na kojima se vide posljedice sječe. Podsjetili su da je Elaborat o zoni sanitarne zaštitite vodovoda Trešnjevo urađen dvije godine ranije, kao i da su prošle godine sa njim upoznati i Uprava za šume i koncesionar Bojović.

Jedan od mještana Miloš Čukić, objašnjava da je u zoni sanitarne zaštite posječeno oko osam stotina kubika čamoviine, ali napominje da će se prave razmjere i sječe i štete znati kada stručnjaci izađu na teren i izvrše vještačenje.

„Tužilaštvo smo upoznali i sa činjenicom da je zonu sanitarne zaštite, prema zapisniku inženjera Nikole Spahića, još trebalo proširiti, s obzirom na to da se njome obuhvata sedam izvorišta iz kojih se pravi kaptaža za vodovod Trešnjevo” – kaže Čukić.

Prema njegovim riječima, ovim neodgovornim činom koncesionara ugroženo je vodosnabdijevanje za stotinu domaćinstava u podnožju planine Gradišnice.

Mještani su o svemu obavijestili i Područno odjeljenje Uprave za šume i zatražili da i oni utvrde odgovornost za pričinjenu štetu.

„Mi ne želimo da oštetimo koncesionara. Uprava za šume je njemu morala da obezbijedi drugo odjeljenje za sječu, u zamjenu za ovo koje se od prošle godine našlo u zoni zaštite. Ali, mislimo da je koncesionar ovo svjesno uradio, jer je posljednja godina koncesije, pa grabi što se ugrabiti može” – kaže Čukić.

Nakon što su predali krivičnu prijavu, mještani Trešnjeva i susjednih sela su napravili blokadu na planini Gradišnici i zabranili dalju sječu, ali i odvoz već posječenih stabala na tom području.

„Blokadu ćemo držati sve dok se svi nadležni državni organi ne izjasne o ovome što se dogodilo. Treba da se zna da uprkos kadrovskim promjenama nije došlo do zaustavljanja haotičnog stanja u šumama” – kaže Čukić.

Mještanima ovih sela nije prvi put da blokiraju puteve na planini Gradišnici. Oni su prije dvije godine to učinili tvrdeći da koncesionari, ali isto tako i šumokradice i nesavjesni pojedinci, transportujući balvane teškim kamionima, konstantno uništavaju put ka izletištu i ljetovalištu na planini Gradišnici, čiju je izgradnju finansirala Evropska unija.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo