Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA: MARIĆ PRED SUDOM: Sudnica kao sudbina

Objavljeno prije

na

Andrijevčanin Dragan Marić, koji živi u Beogradu, bio je tek prešao pedesetu godinu kada je podnio tužbu protiv Opštine Andrijevica zbog uzurpacije trideset i pet ari zemljišta na atraktivnoj lokaciji. Tada nije ni sanjao da će dočekati penziju, a da proces u Osnovnom sudu u Beranama neće biti završen.

„Kada se sada prisjetim koliko muke i koliko vremena sam proveo u hodnicima i čekaonicama, u kancelarijama beranskog Osnovnog suda, prosto ne mogu da vjerujem da sam ostao pri pameti”, prisjeća se Marić.

Pravosnažna presuda kojom je samo djelimično usvojen tužbeni zahtjev ovog čovjeka, stigao je ove godine poslije više od deceniju i po.

„Zamislite samo. Sedamnaest godina. Preko sedamdeset ročišta. Sedamdeset!!! Da li vjerujete? I onda vam neko priča o pravno uređenoj državi. Čelnici pravosuđa kažu da nema predmeta starijih od dvije godine. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Pisao sam za to vrijeme svima, od lokalnih do vrhovnih pravosudnih i drugih državnih institucija”, priča Dragan za Monitor.

Marić stavlja na uvid desetine dopisa, od kojih pada u oči onaj koji je upućen predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici u kojem se traži pravo na pravično suđenje u razumnom roku.

„Zaštitu naših prava pokušali smo da ostvarimo sudskim putem podnošenjem tužbe 8. jula 2000. godine protiv investitora, odnosno Opštine Andrijevica Osnovnom sudu u Beranama. Od tog datuma do donošenja prvostepene presude zakazano je trideset i jedno ročište. Između ročišta pravljene su velike vremenske pauze, kako bi se proces što više odugovlačio. Više puta je prijetila ospasnost da proces zastari zbog nepoštovanja rokova, izbjegavanja i odugovlačenja tužene strane. Takođe smo bili prinuđeni da sami tražimo vještaka hidroinženjerske struke”, pisali su Marići predsjednici Vrhovnog suda još u novembru 2009. godine.

Ništa nije pomoglo. Postupak se i dalje odugovlačio u neshvatljivo nerazumnim rokovima. Od najniže, do naviše sudske instance.

Dragan danas, sedamnaest godina od početka spora, kaže da se, ipak, ne predaje nakon presude kojom nije zadovoljan, te da će nastaviti da vodi pravosudnu bitku.

„Umoran od svega jesam, ali nemam pravo da dozvolim da se na mojoj bespravno oduzetoj očevini šire tajkuni. Moj pokojni otac, ugledni prosvjetni radnik, ne bi mi to nikada oprostio. Zato sam spreman da idem do Strazbura, ako bude potrebno”, kaže Marić.

Sve je, kako priča, počelo 1998. godine, kada je Opština Andrijevica dobila od resornog ministarstva saglasnost da uredi korito rijeke Zlorečice, pored koje se nalazi imanje Marića. I bilo bi u redu da je to urađeno, ali Dragan tvrdi da ništa od obaveza koje im je ministarstvo postavilo kao uslov nije učinjeno.

„Umjesto toga, na tom je mjestu formirana pilana preduzeća Boj komerc, koje je ubrzo postalo glavni koncesionar za šume u ovom dijelu Crne Gore. Malo po malo, oni su širili svoj poslovni krug, i sa četrdeset i sedam ari, nekako došli do sadašnjih hektar i sedamasto. Tu je i mojih trideset i pet ari završilo”, kaže Dragan.

On je tada odlučio da tuži Opštinu Andrijevica za nadoknadu štete. To je učinio u julu 2000. godine.

„Ročište po ročište, a ja svaki put dolazim iz Beograda, prošlo je punih devet godina do prve presude u korist Opštine Andrijevica. Viši sud je to potvrdio, a Vrhovni poništio i vratio na ponovno suđenje”, priča Dragan.

Za to vrijeme angažovano je sedam vještaka i obavljeno ko zna koliko vještačenja, u daljem postupku donešeno ukupno šest presuda, od Osnovnog, preko Višeg do Vrhovnog suda.

Tek treća presuda u beranskom Osnovnom sudu donešena je u korist porodice Marić, i ove je godine postala pravosnažna.

Marići, međutim, ovom presudom nijesu zadovoljni. Oni kažu da je potpuno neprihvatljivo da se na tako atraktivnoj lokaciji jedan ar zemljišta procjenjuje na svega sto pedeset eura.

„Prva procjena stručnjaka i vještaka bila je da je zemljište vrijedno 31.876,06 eura. Sada je presuđeno da trideset i pet ari na kom se širi tajkunsko preduzeće vrijedi samo 7.365 eura”, kaže Marić.

On tvrdi da je procjenu uradio isti vještak koji je radio i prvu, ali da je mišljenje, kako kaže, promijenio preko noći.

„Tom vještaku smo podnijeli krivičnu prijavu, jer mislimo da se tako drastično umanjenje ne može donijeti tek tako”, kaže Dragan.

Andrijevčanin i Beograđanin Dragan Marić ne može vjerovati da se nešto slično može dešavati u zemlji koja se deklarativno zalaže za evropske vrijednosti.

„U 21. vijeku, u vrijeme restitucije, kada se teži da se greške ispravljaju i zemlja vraća bivšim vlasnicima, vama neko jednostavno oduzme zemlju i ostavi vas da poslije po sudovima dokazujete štetu. I u tome prođu skoro dvije decenije”, kaže Dragan.

Ovaj čovjek drži u rukama nekoliko kilograma papira, odnosno dokumenata, presuda, vještačenja.

U rukama, kako kaže, drži svjedočanstvo da je moguće da obični parnični postupak u Crnoj Gori može trajati sedamnaest godina. S perspektivom da se nastavi i završi pred međunarodnim sudom u Strazburu. Draganu Mariću iz Andrijevice i njegovoj braći sudnica je izgleda sudbina. Kao zla kob.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SKANDAL OKO PUTA MLADIH FIZIČARA U TOKIO: Nebriga o talentima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je i dalje po starom – političari uživaju u privilegijama i „slavi“, a mladi ako što iznude do prve prilike kada će pobjeći iz ovakvog sistema

 

Da se znanje, talenat i rad isplate samo ako politika tako odluči, opet je pokazala afera oko odlaska mladih fizičara na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokiju.

Luka RistanovićJovan JankovićAndreja Popović i Vuk Čurović, uz čestitke za ostvarene rezultate na državnom takmičenju, obaviješteni su 7. aprila da će predstavljati Crnu Goru na 53. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike, koja će se održati u Tokiju od 10. do 17. jula.

Iz Ispitnog centra im je saopšteno da će sa njima ići profesor/ica sa UCG i predstavnik/ica Ispitnog centra i da domaćin takmičenja snosi troškove smještaja i ishrane, a crnogorske obrazovne institucije troškove puta, vize, članarina i zdravstvenog osiguranja.

Mladi fizičari, koji se sa svojim mentorima cijelu školsku godinu spremaju i uče, tako su dobili satisfakciju da se trud i obrazovanje isplate. Ali, iz Ispitnog centra potom – muk. Roditelji su se, protekle sedmice, obratili Ispitnom centru da saznaju da li je sve u redu.

Tek na insistiranje roditelja, odgovoreno je da „nema mogućnosti da se organizuje odlazak tima”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STANJE ŽIVOTNE SREDINE NA SJEVERU: Deponija po glavi stanovnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština na sjeveru graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i dalje pribjegava alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća

 

Ogroman broj smetlišta na sjeveru Crne Gore, od kojih neka godinama i decenijama nazivaju „privremenum odlagalištem otpada”, odaju ružnu sliku neuređene države koja sebe naziva ekološkom, upozorili su ekolozi ovih dana.

U preporukama Evropske unije, koje se tiču zaštite životne sredine, izričito je zahtijevano da se u Crnoj Gori mora odustati od dosadašnjeg načina odlaganja otpada, uz naglasak da postojeće deponije u velikoj mjeri remete prirodnu ravnotežu.

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština sa sjevera države graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i na ovom području godinama pribjegavalo alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća.

Iz beranske lokalne uprave potvrđuju da se zbog nepostojanja regionalne sanitarne deponije, smeće odlaže na nužni način koji ne zadovoljava evropske standarde.

„Da bismo došli do odgovarajuće lokacije za odlaganje otpada i izgradnje regionalne deponije, potrebna je veća posvećenost države, koja do sada nije pokazala potrebnu spremnost za realizaciju ovog krupnog i izuzetno značajnog projekta. Znam da su vođeni određeni razgovori u vezi sa ovim pitanjem, ali konkretnog rješenja nema, iako se radi o problemu koji se mora urgentno rješavati, jer na to ukazuju i preporuke koje stižu od međunarodnih institucija. S druge strane, imamo i nesavjesne građane koji odlažu otpad na mjesta koja za tako nešto nijesu propisana, što dodatno usložnjava problem” – ističe predsjednik opštine Berane Vuko Todorović.

U preporukama Evropske unije je u cilju rješavanja ovog problema nedvosmisleno se naglašava da se mora graditi regionalna deponija i u okviru nje reciklažni centar gdje bi se vršila selekcija otpada i proizvodio određeni energent koji ima višestruko korisnu namjenu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POLICAJCI NA OPTUŽNICI – OPET: Prljavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima su među osumnjičenima pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. A broj optuženih samo raste

 

Imena oficira policije i šefa uniformisane podgoričke policije Darka Kneževića i komandira u OB Podgorica Dalibora Živkovića, posljednja su koja su ispisana na sada već podugom spisku policijskih službenika osumnjičenih da su počinli neko krivično djelo. Za razliku od njihovih kolega koji se mjesecima nalaze iza spuških bedema, Knežević i Živković su nakon saslušanja kod sudije za istragu podgoričkog Višeg suda pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode.

Knežević i Živković se terete „samo“ za zloupotrebu službenog položaja. Navodno je Knežević prije nekoliko godina vratio sada odbjeglom kolegi Ljubu Miloviću pištolj koji mu je prethodno oduzet. Njihove kolege iz Podgorice i Kotora, koji su uhapšeni sredinom marta, u sklopu akcije Specijalnog državnog tužilaštva protiv „prljavih” policajaca, terete se da su radili za kavački klan koji je nadaleko poznat po surovim likvidacima.

Knežević je i tada saslušavan jer su se na spisku onih policajaca koji su sarađivali  sa kriminalnom grupom kojom komanduju odbjegli Radoje Zvicer i Milan Vujotić, našli njegov kum Nebojša Bugarin i prijatelj Ivan Stamatović. Njih dvojica su takođe u bjekstvu, a do danas nije, makar da je javnosti poznato, utvrđeno da li su Stamatović i Bugarin znali da se sprema njihovo hapšenje. I ako jesu, da li im je neko od kolega dojavio da treba da se sklone.

Ako se to dokaže, spisak osumnjičenih policajaca bi bio pozamašan, jer je i u ovom trenutku riječ o dvocifrenom broju. Dok su nekada službenici policije krišom obavljali poslove obezbjeđenja lokala i diskoteka kako bi zaradili dodatni novac, pa se umorni vraćali policijskim obavezama, nova generacija onih koji su obukli policijsku uniformu imala je plan da lakše i brže zarade novac. To pokazuju i podaci Specijalnog tužilaštva, prema kojima je jedan od organizatora kriminalne grupe, čiji su pripadnici postali službenici policije, upravo bivši policajac Ljubo Milović, za kojim se već godinu traga. Članovima policijskog narko kartela SDT je označio i pripadnike policije Petra Lazovića (33), Gorana Stojanovića (40), Miloša Mišurovića (41) Marka Novakovića (36), Ivana Nikolića (37) i Milana Popovića (40).

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima se među osumnjičenima nalaze i pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. Tako se u jednom predmetu pripadnici policije sumnjiče da su za račun kriminalne grupa poznatije kao kavački kriminalni klan, učestvovali u švercu kokaina iz Južne Amerike na teritoriju Evrope i Australije, švercovali cigarete, odavali im povjerljive podatke o istragama koje su vođene protiv njih. Terete se  i da su novac stečen od šverca kokaina koristili i radi uticaja na rezultate parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine, ali i da bi postavljali svoje ljude na čelna mjesta u Upravi policije. Tu se ne završava opis dodatnih poslova koja su odrađivali za kriminalne grupe.

Tako se odbjegli policajac Marko Novaković sumnjiči da je, kao službenik kotorske policije, preko kriptovanog telefona u avgustu 2020. godine, javljao „kavčanima” lokaciju šefa suprostavljenog škaljarakog kriminalnog klana Jovana Vukotića, a sve sa ciljem da bude likvidiran. U spisima predmeta postoji i informacija o tome da je čak u oktobru iste godine kao aktivni službenik kotorske policije naredio službenicima saobraćajne policije da zaustave blindirao vozilo u kojem se nalazio Vukotić, a zatim tražio pisanim putem da odmah pristupi u prostorije policije, navodno radi obavljanja informativnog razgovora. Novaković je, sumnja se, istovremeno obavještavao Milovića o tome gdje se Vukotić nalazi, a ovaj je dalje informacije prenosio Zviceru, da bi Zvicer, Slobodan Kašćelan i Milan Vujotić, pripremili Petra Mujovića da puca u Vukotića i ubije ga nakon što napusti zgradu policije. Za tu kriminalnu aktivnost, Mujoviću su prethodno dali pištolj „češka zbrojevka“ sa 15 metaka. Kriminalni plan nije uspio, jer su pripadnici policije uhapsili Mujovića, nakon čega je osuđen samo zbog nedozvoljenog držanja oružja i to na pet mjeseci zatvora.

Za sada, javnosti i dalje ostaje jedino nepoznato šta je to, po sumnjama istražitelja, uradio doskorašnji pomoćnik direktora policije Dejan Knežević koji je po nalogu specijalnih istražitelja uhapšen u martu ove godine.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo