Povežite se sa nama

OKO NAS

BOJANA NAŠIH NEMARA I POHLEPE DRŽAVE: Krik ranjene rijeke

Objavljeno prije

na

Samo nekoliko sati rada bagera, bilo je dovoljno da se u srijedu otvori desno ušće na rijeci Bojani. Ona sada ponovo otiče prema moru, što je od ponedjeljka bilo onemogućeno prije svega zbog dugogodišnjeg ljudskog nemara i nerazumijevanja ritmova ove čudesne rijeke.

Kako su kazali iz Uprave za vode, bageri će i narednih dana skidati nanose pijeska sa ušća, radiće i specijalna mašina, ponovo su na stolu strategije, projekti i planovi.

Ali, slike zatvorenog ušća, Ade koja je na dva dana bila poluostrvo, frustriranost mještana, ribara i svih zaljubljenika u ovo parče raja na Zemlji, otišle su u svijet. ,,Uznemiren sam ovim vijestima i fotografijama”, kazao je profesor Univerziteta u Beogradu dr Sava Petković, koji se dugo bavio izučavanjem sliva Bojane. Ostalo je zabilježeno da se to desilo ljeta Gospodnjeg 2017. prvi put nakon tačno 135 godina od formiranja tog rječnog ostrva.

Bilo je ružno posmatrati pokušaje prebacivanja krivice i odgovornosti između Uprave za vode, Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom i Opštine Ulcinj za taj prvorazredni skandal iako su danima, pa i sedmicama ranije javno upozoravani na takvu mogućnost. Najdalje su u tome otišli u reagovanju iz kabineta gradonačelnika Ulcinja Nafiza Cungua u kojem se navodilo da je ,,zahvaljujući medijskoj slobodi, kojom se svakome daje mogućnost da o bilo kojoj temi iznosi svoje mišljenje, bez obzira na svoju stručnost i kompetentnost u javnosti, dato više saopštenja povodom zatvaranja desnog ušća rijeke Bojane!”?

To je ljutita reakcija vlasti koja ne može da otrpi mišljenja i stavove kritičke javnosti, posebno što je ovo bila udarna tema za čitavu državu, a od značaja i u regionalnim okvirima.

Ulcinjske zvaničnike je posebno zaboljela kritika poznatog ekologa, izvršnog direktora NVO Zeleni korak Dželala Hodžića, koji je za izmijenjenu geografiju grada najviše kritikovao svoju Opštinu. ,,Ovo što se desilo nije rezultat nikakve prirodne katastrofe, već ogromnog neznanja i neodgovornosti. To se dešava kada se maslinari bave morskim dobrom, a hidrolozi politikom i statistikom”, rekao je on.

Bila je to takođe direktna kritika predsjednika Upravnog odbora Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom Džaudeta Cakulija, inače visokog funkcionera Cunguove Nove demokratske snage – Forca. Upravo je to preduzeće, uz Vladu Crne Gore, odnosno Ministarstvo održivog razvoja i turizma, najodgovornije za haos na obalama Bojane. Samo je njihovim dopuštenjem i željom da se što više sredstava prigrabi dozvoljeno da se na obalama Bojane postavi gotovo 600 objekata, od kojih su neki prave vile. Mir, intimnost, ribari, sve je to gotovo proćerano sa Bojane. Zamijenili su ih buka, snobizam, tone smeća, što, ipak, nije moglo da spriječi na hiljade ljudi da hrle prema ovom području. Još kada je ove godine preko 200.000 ljudi širom Evrope vidjelo film Biser Bojane Mime Karadžića, rezervacije boravka u kućicama na toj rijeci su drastično porasle. A indikativno je da se najveći broj objekata izdaje, te da niko ne plaća boravišnu taksu! Čak ni za odlaganje smeća, pa su iz lokalnog komunalnog preduzeća poručili da od sredine avgusta više neće odvoziti otpad.

Morsko dobro redovno, svake godine, prikupi od tih objekata oko pola miliona eura, a praktično ništa ne ulaže! Polovinu sredstava uplaćuje Opštini Ulcinj, koja takođe ništa ne investira u to područje. Partneri u nemaru i grabljenju. Iako je zakon jasan: sredstva se moraju vratiti tamo đe su prikupljena.

..Ovo je očigledan dokaz nenamjenski trošenih sredstava lokalne vlasti. Na ovaj način rijeka Bojana se pretvara u veliku septičku jamu, nesposobnu da se riješi otpadnih voda iz mnogobrojnih restorana i kućica, a flora i fauna prirodnog parka rijeke ugrožene su do istrebljenja”, rekla je Monitoru poslanica Demokratskog fronta, Ulcinjanka dr Ljiljana Đurašković.

Nered na obalama Bojane traje, inače, od 1993. godine, kada su uvedene ,,nepravedne, nezaslužene i ničim izazvane sankcije” prema tadašnjoj SRJ kada je krenulo krijumčarenje nafte i naftinih derivata iz Albanije. Velike količine goriva, uključujući i mazut, su se prosipale u rijeku čija je voda prije toga mogla da se pije! Bojana je ranjena, a mnoge vrsta riba su nestale. O rijeci, da se ne pominje čitava delta, koja je najznačajnija na istočnom Mediteranu, se niko nije brinuo, a obale rijeke su upravo te 1993. postale ,,morsko dobro”!

Decenijski nemar, enormna gradnja i ogromne količine deponovanog šuta imali su za posljedicu manju propusnu moć Bojane, pa tako sada na desni rukavac stiže tek jedna šestina vode u poređenju sa stanjem od prije 30 godina.

Svi su znali što treba raditi: održavati ušće, čistiti račvu, produbiti korito. Omogućiti rijeci da slobodno teče. Sve je bilo lijepo zapisano u projektu regulacije rijeke Bojane u zoni ušća koji je izrađen prije sedam godina, a na koji je pala prašina u fijokama Uprave za vode.

Nadati se je da je dvodnevno zatvaranje desnog kraka, bio ne samo krik rijeke, već i alarm za sve donosioce odluka da se sa mnogo više pažnje odnose prema ranjenoj Bojani.

Profesor Petković nema iluzija: za konačno rješenje, koje je predviđeno projektom regulacije Bojane iz 2010. godine, potrebno je sačekati bolja vremena. On ukazuje da je Crna Gora dužna da održava protočnost zapadnog rukavca.

To je bila državna obaveza i u Knjaževini Crnoj Gori. Od 1880. godine jedan brod, stalno stacioniran u luci sv. Nikola na Bojani, mjerio je dubinu na ušću rijeke. Uprava luke slala je podatke o dubinama Pomorskoj upravi na Cetinje, koji su potom objavljivani u Glasu Crnogoraca. Iz izvještaja za 1886. i 1887. godinu zaključujemo da je srednja dubina na ušću Bojane tih godina bila oko pet stopa ili 1,8 metara.

Dvadeset godina kasnije Njemci su objavili da se tokom ljeta dubina smanjila na pola metra, pa čak i na 30 cm! Zato je kapetanstvo luke iz Ulcinja davalo brodovima, koji su željeli da uplove u Bojanu, potrebne upute za plovidbu.

Sada upute više niko ne traži. Ko ima potrebu da plovi, snalazi se kako zna i umije. Ribari sa Bojane, koji ovih dana žele da bace mreže u more idu preko – teritorijalnih voda Albanije!? „Zatvoren je i dio ušća na lijevom kraku koje pripada Crnoj Gori. Albanski policajci mogu da nam ne dozvole da prelazimo preko njihove teritorije. Na našu sreću, to ne rade”, kaže predsjednik Udruženja ribara sa Bojane Ivo Knežević.

Šefica Odborničkog kluba URE Arijana Kurmemović zaključuje: „Više nema vremena za zatvaranje očiju pred ovim problemima. Rijeka Bojana je krvotok Ulcinja, koji se mora odmah staviti pod neuporedivo veći stepen zaštite”.

U suprotnom, umjesto Bisera Bojane, snimaće se filmovi zasnovani na legendama o Adi Bojani.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo