Povežite se sa nama

OKO NAS

ODLAZAK MLADENA LOMPARA: Dar otmjenosti

Objavljeno prije

na

Književnik Mladen Lompar preminuo je ove sedmice u Kotoru nakon duge i teške bolesti.

Lompar je bio pjesnik, esejista i kritičar, a objavljivao je likovne oglede i kritike.

Rođen je 1944. na Cetinju. Filološki fakultet je diplomirao u Beogradu. Radio je kao direktor Umetničkog muzeja Crne Gore, a bio je i glavni urednik časopisa Ars, predsjednik Crnogorskog PEN centra, potpredsjednik Dukljanske akademije nauka i umetnosti (DANU), član Matice crnogorske, Crnogorskog društva nezavisnih književnika.

Objavio je djela Pustinožitelj, Karabojno žitije, Tajni osvit, Noć poslije, Uzalud riječ, Prostor izgubljene svjetlosti, i Kako preživjeti Vizantiju.

Dobitnik je najvećeg crnogorskog, državnog priznanja, Trinaestojulske nagrade.

Mladena Lompara krasila su dva posebna dara: otmjenost i duhovitost. Bio je član Liberalnog saveza istaknuti pripadnik crnogorskog antiratnog pokreta, nepokolebljivi borac prtiv uvlačenja Crne Gore u mržnju i haos. Lompar je od sarađivao sa Monitorom od osnivanja. Bio je dio našeg tima u teškim vremenima. Zapaženi su njegovi prikazi o djelima crnogorskih slikara, koje je Monitor godinama objavljivao.

Prenosimo dio Lomparevog eseja o motivu mora u crnogorskom slikarstvu iz serije ogleda pod naslovom Simboli: ,,Simbol dinamike života. Sve dolazi iz mora i sve se u more vraća: to je mjesto rođenja, preobrazbi i ponovnih rođenja. More kao voda u kretanju simbolizira prijelazno stanje između još apstraktnih mogućnosti i određenih zbiljnosti, situaciju ambivalentnosti, a to je još nesigurnost, neodlučnost, što može završiti dobro ili loše. Otuda je more u isti mah slika života i slika smrti. (Rječnik simbola)

More i sunčani navez Mediterana su vječite teme crnogorskog slikarstva.

Počev od slikara tzv. prve generacije, slikanje vazduha nad predjelima Mediterana Pera Počeka, more je ,,…u isti mah slika života i slika smrti.” Motiv iz Portičija Đoka Popovića je, kao i Počekova Vršidba, svjetlosni udar što potire logičnu oštrinu kontura, inače karakterističnu za njegova dotadašnja platna. Predstavlja vrelinu primorskog podneva, kad mrtvilo i klonulost pritisnu pusti predio. Tu i drveni pristan za čamce djeluje kao stonogo, umorom savladano čudovište, koje se nekako dovuklo do plave vode i zagazilo u nju, da se osvježi….

Mediteranska svjetlosna riznica je Đoka Popovića predodredila za bliskost aktuelnim tokovima umjetnosti, isto kao Kostu Milićevića, čiji se impresionizam javljao, postupno, preko realizma i plenerizma. Mukotrpnost života i nemaština, stvorili su od njega produhovljenu, oštroumnu i sarkastičnu osobu. Godine 1914. mobilisan je i upućen u Veles, a 1916. obreo se na Krfu, gdje je u miru plavih prostranstava iz kojih izranja ovo ukleto ostrvo dosanjao lepršavu konstrukciju impresionizma. Na žalost, sačuvano je malo ovih djela, jer je mnoga platna, koja nijesu zadovoljavala njegov prefinjeni ukus, sam uništavao. Najbolja, kakvo je Ostrvo s crkvom iz cetinjske Nacionalne galerije, karakteriše pastuoznost i ritmička usaglašenost poteza, i melodioznost prigušenog zvuka.

Milo Milunović je do kraja života ostao vezan za Crnogorsko primorje. Sve te vrše, ribe, čaplje, korpe, radosti primorskih osvita, to more, plavetnilo, kamenje itd. sa njegovih monumentalnih slika, nastalo je u kratkim i nadahnutim likovnim zabilješkama što ih je svakog ljeta pravio na plažama Budve i Svetog Stefana. Kasnije su one, uz mukotrpnost stvaralačkog grča i prilježan rad izrastala u platna danas nezaobilazna u izučavanju savremene crnogorske umjetnosti.

Milunovićev ekspresionizam (možda i ekspresionizovani moderni klasicizam) naročito je izražen u skicama (Iz okoline Budve, Primorski pejzaži), dok je na slikama (Korpa sa rakovima – 1959, Sveti Stefan – 1958, Ribe itd) stišaniji, kontrolisani vremenskim i prostornim razmakom između vizije i realizacije slike. Polovinom sedme decenije rekviziti postaju simboli a slika sinteza postojanja. Tragični suton iz 1965, je simbol prozalnih gostiju na vječitom rumenilu ,,sučeve pogibije” i žubora talasa. Slično osjećanje ,,slika” i prefinjeni moderni grčki pjesnik Nikifor Vretak u pjesmi Zalazak sunca:

Safirne promene, svečanosti svemoći!

muzika islikan vodenim šarama,

a kad neko počne da meri boje – pobubi svoje prste,

počinje ponovo od početka i od čuda plače!

Otvaraju mi se usne i duša mi ispušta svetlost.

(prevod Ksenija Maricki Gađanski)

Dva krila iste ptice… Neponovljive u oba slučaja. Kod Milunovića to je sublimacija trenutnih posezanja za idealom, tonsko sazvučje, kompozicija i egzekucija u ravni sa zahtjevom nutrine. Ova slika je nezaobilazna u pravdanju Milunovićevog uzvišenog mjesta u savremenoj umjetnosti.

Mato Đuranović je bio veliki pjesnik Boke. Školovao se prvo u Zadru, potom u Americi, gdje je od profesora Arhila Gorkog i američkih apstraktista, pretrpio odlučujući uticaj, koji nešto kasnije modifikuje i ugledanjem na meksičke socijalne slikare Diega Riveru i Karla Montenegra. Tako stvara specifičnu simbiozu, jednu vrstu konstruktivnog slikarstva. Taj pomalo samonikli i zakašnjeli postkubizam, kao kod Lotovih učenika koristi perspektivu i, veću stilizaciji koja ne znači kubističko transponovanje.

Povratkom u Boku Kotorsku, postaje njen najodaniji interpretator. More i kamen, vizije prirode i vječita sanjarenja zaliva. U tim djelima napušta konstruktivno slikarstvo i definitivno se opredjeljuje za ekspresionizam. Tada nastaju najljepša djela Boke: Begonije, Kamenarska simfonija, Crkva Sv. Save u Morinju, Prčanj, Proljeće, Plava ptica itd.

Trajnu vezanost za more imaju platna Đorđa Pravilovića. Stvorio je izuzetno djelo čvrste strukture, majstorske realizacije i lirskog senzibiliteta. Vizije palastura, riba, morskih uvala, dugih plaža, ptica nad talasima…, su bajkoviti svijet dragocjen i jedinstven u crnogorskoj umjetnosti 20. vijeka.

I Luka Berberović pored pejzaža u ranoj fazi, lirske prostore Boke i idilični život njenih žitelja transformiše u sirealne vizije. Nešto kasnije, uvećava format i scene smješta u imaginarne prostore kojima kontroliše kompoziciju i svjetlost.

Na platnu Plaža, Branislav Sekulić slika predmete i detalje prirode (plavo drveće, svedeno na dimenzije ukrasa) kao svojevrsne simbole na ,,pjeni od mora”. I ovdje je pozadina realno islikano nemirno more i horizont, ali je platno puno svijetla koja ponekad djeluje kao slikarev cilj. Tu mediteransku svjetlost ovih prostora, titravu i gotovo opipljivu, često su slikali naši majstori, počev od Pera Počeka, čija je bila opsesivana tema…”

R.М.

Komentari

Izdvojeno

NAPREDNA TEHNOLOGIJA I KOD NAS: 3D revolucija i u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj se proizvodi 3D štampač. Kako su uspjeli da naprave ovaj za Crnu Goru neuobičajen tehnološki iskorak i za šta se sve ova tehnologija može koristiti, za Monitor govore Miloš Grbović i Aleksandar Mašić

 

Samo pet zemalja u EU imaju svoje 3D štampače. Mi smo šesti u Evropi koji smo napravili svoj proizvod, počinje priču o 3D štampaču proizvedenom prošle godine u Crnoj Gori Miloš Grbović, direktor 3D sobe.

,,Jednog dana je došao inženjer Aleksandar Mašić i rekao da li postoji mogućnost da mu dam određenu svotu novca da pokuša da napravi 3D štampač. Nakon devet mjeseci imali smo proizvod, tri mjeseca smo ga testirali i shvatili da smo uspjeli”, prisjeća se Grbović.

Tvrde da njihov štampač ima bolje karakteristike od pojedinih koji se prodaju na Zapadu i što je bitno skoro je duplo jeftiniji – košta 1.200 eura. Već su uspjeli da par svojih štampača izvezu u EU, u Sloveniju.

,,Inicijalno smo počeli kao distributeri dva najjača brenda u svijetu mađarski CraftBot i američki 3D Sistem koji je inače i izmislio prvi 3D štampač. Cijena tih mašina je preskupa za naše uslove. Pokušali smo da prevaziđemo tu finansijsku barijeru i napravimo nešto svoje i da spustimo tu cijenu koliko je maksimalno moguće, da bismo crnogorskom društvu približili tu tehnologiju i učinili je dostupnijom”, kaže Mašić.

On objašnjava da kada je 70-godina prošlog vijeka 3D štampa izmišljena, bila idealno rješenje za izradu prototipa: ,,Ranije je taj proces za jednostavan objekat kao što je recimo plastični dio upaljača trajao od pet nedjelja do dva mjeseca. Sve to je koštalo desetine hiljada eura. Sa 3D štampačem taj proces sa dva mjeseca se sveo na nekih par sati uz trošak od jedan dolar”.

Objašnjava da su 3D štampači u komercijalnoj upotrebi od 2015. godine, kada je Jozef Prusa iz Poljske napravio prvi desk top štampač. Iako na početku urađen sa ciljem izrade prototipa, da bi konstruktori mogli realno da vide kako izgleda na primjer mobilni telefon koji su kreirali, sada se ovim štampačima može izraditi skoro sve – od igle do lokomotive.

,,Samo je stvar mašte onog ko ga koristi. Mi radimo zamjenske djelove bukvalno za svaku mašinu koja postoji. Čak smo u dosta slučajeva aluminijske ili djelove od mesinga mijenjali našim plastičnim. Klijentima je protekle godine, zbog virusa, teško bilo da nabavljaju rezervne djelove.  Donosili su nam slomljene djelove koje smo mi crtali, kopirali i pravili  rezervni dio za dva dana. A i u idelnim uslovima taj dio koji naruče na primjer iz Njemačke ne mogu dobiti za 15 dana”, objašnjava Mašić. „Sami transport je skuplji nego da taj dio uradimo mi“, nadovezuje se Grbović.

Ova firma je zajedno sa Naučno-tehnološkim parkom, Open boxom, M tel-om, Fabrikom i  Mašinskim fakultetom tokom prošle godine 3D štampom izradila oko 4.000 vizira za potrebe KC-a i domova zdravlja.

,,Tada smo imali informaciju da je u Italiji stalo sa radom oko 30 odsto respiratora jer im nijesu mogli da nabave potrošni plastični dio. Onda smo mi za naše respiratore napravili te rezervne djelove i ni u jednom momentu naši respiratori u Crnoj Gori zbog toga nijesu mogli stati”, priča Grbović.

U saradnji sa Bibliotekom za slijepe uradili su 24 makete značajnih objekata u Crnoj Gori. ,,Nakon toga svaka slijepa osoba je u svojoj glavi mogla da stvori sliku kako taj objekat izgleda. Pored medicine, stomatologije, 3D štampači imaju neograničene mogućnosti”, kaže Grbović. Navodi i da je vlasnik auto servisa kupio njihov štampač, platio kurs i sada sam izrađuje rezervne djelove za skupe autobomile.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROSVJETA: Škripi sa izborom novih direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako zakonski rok od mjesec dana za imenovanje direktora polako curi, mnoge škole još nijesu raspisale konkurse za izbor novog direktora. Najnoviji dopis Ministarstva unio je dodatnu zabunu. U njemu se od nastavničkih vijeća traži da im u narednih 15 dana predlože vršioce dužnosti

 

Završena je školska godina. U čak 12 škola đacima nema kod da izda svjedočanstva jer u njima nema direktora. Naime, njima su istekli polugodišnji v.d. imandati, a Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) još uvijek nije imenovalo nove.

Iz ovog ministarstva najavljuju da će sve biti riješeno u najskorijem roku – nastavnička vijeća će morati da sačekaju izbor vršilaca dužnosti direktora. „Izborom novih vršilaca dužnosti, koji će na sebe preuzeti obaveze svojih prethodnika, MPNКS će se potruditi da dodjela svjedočanstava ne kasni u odnosu na druge škole“, obećavaju iz resora Vesne Bratić.

Ministarka Bratić najavila je depolitizaciju školstva, smjene partijskih, uglavnom DPS kadrova, i onih koji su na direktorskim foteljama bili po nekoliko mandata, čak deceniju ili duže.

„Imenovanje novih direktora javnih ustanova izvršiće se, bez izuzetka, u skladu sa zakonom i bez partijske knjižice u konkursnoj dokumentaciji“, izjavila je u Parlamentu Bratić. Poručila je i da oni koji su radili po zakonu mogu mirno da spavaju ukoliko su politička i sva druga angažovanja držali dalje od vaspitanja i obrazovanja.

Skupštinska većina je krajem maja usvojila izmjene Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, kojim će, kako je najavljeno, biti legalizovana smjena više oko 500 direktora i pomoćnika direktora crnogorskih škola i vrtića.

Zakon je 4. juna objavljen u Službenom listu, a stupio je na snagu 12. juna. Predviđa da se u roku od mjesec dana izaberu novi školski odbori i raspiše konkurs za izbor novih direktora u svim obrazovnim ustanovama.

Na ove izmjene stigla su brojna upozorenja i negodovanja. Iz Sindikata prosvjete su naveli da s njima nije bilo konsultacije oko izmjena zakona. Upozorili su da smjene i izbori novih direktora u trenutku kada se završava školska godina i započinju pripreme za novu komplikuju situaciju u obrazovnom sistemu.

Sindikat prosvjete Podgorice predložio je da se rok za imenovanje direktora vaspitno-obrazovnih ustanova produži na pola godine, uz neophodno preciziranje uloga školskih odbora i nastavničkog vijeća.

Kako je inicijalni motiv bio da se smijene direktori koji su školu zloupotrebljavali u političke svrhe i nezakonito donosili odluke, predstavnici aktiva direktora škola pozvali su da se novi čelnici škola razrješavaju i biraju na osnovu rada i učinka. Ističu da su mnogi od njih na polovini mandata, a pojedini i pred penzijom, i da strahuju za svoje radno mjesto. Poručuju da neće biti nijemi i neće ćutati ako budu neosnovano smijenjeni.

Iako rok od mjesec dana polako curi, mnoge škole još uvije nijesu raspisale konkurse za izbor novog direktora. Škole su nedavno dobile dopis Ministarstva koji je unio dodatnu zabunu. U njemu se od nastavničkih vijeća škola, odnosno upravnih odbora vrtića, traži da im u narednih 15 dana predlože vršioce dužnosti direktora ustanova. Kasnije je iz Ministarstva objašnjeno da ovo mišljenje nije obavezujuće.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I KONCESIJE: Isto i nakon 30. avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Andrijevice, preko Plava pa do Berana i svih sjevernih opština, drvoprerađivači ističu da se ne osjeća promjena vlasti i da šumama i dalje gazduju stari koncesionari

 

Mještani Andrijevice i sela Trešnjevo, Slatina i Zabrđe, okupljeni oko nevladinog udruženja Vodovod Čeoča glava, podnijeli su Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama krivičnu prijavu protiv koncesionara šuma, preduzeća Boj komerc, odnosno vlasnika Dragana Bojovića. Oni traže da Tužilaštvo reaguje jer je Bojović u zoni sanitarne zaštite, u mjestu Rujišta na planini Gradišnici, posjekao više hiljada kubika čamovine i ugrozio izvorišta seoskih vodovoda.

U krivičnoj prijavi terete i pojedine radnike Uprave za šume iz Područne jedinice Andrijevica, kao i još jedan broj pojedinaca koji su učestvovali u povredi zone sanitarne zaštite.

Mještani su ODT u Beranama priložili mapu zone sanitarne zaštite, kao i fotografije sa terena na kojima se vide posljedice sječe. Podsjetili su da je Elaborat o zoni sanitarne zaštitite vodovoda Trešnjevo urađen dvije godine ranije, kao i da su prošle godine sa njim upoznati i Uprava za šume i koncesionar Bojović.

Jedan od mještana Miloš Čukić, objašnjava da je u zoni sanitarne zaštite posječeno oko osam stotina kubika čamoviine, ali napominje da će se prave razmjere i sječe i štete znati kada stručnjaci izađu na teren i izvrše vještačenje.

„Tužilaštvo smo upoznali i sa činjenicom da je zonu sanitarne zaštite, prema zapisniku inženjera Nikole Spahića, još trebalo proširiti, s obzirom na to da se njome obuhvata sedam izvorišta iz kojih se pravi kaptaža za vodovod Trešnjevo” – kaže Čukić.

Prema njegovim riječima, ovim neodgovornim činom koncesionara ugroženo je vodosnabdijevanje za stotinu domaćinstava u podnožju planine Gradišnice.

Mještani su o svemu obavijestili i Područno odjeljenje Uprave za šume i zatražili da i oni utvrde odgovornost za pričinjenu štetu.

„Mi ne želimo da oštetimo koncesionara. Uprava za šume je njemu morala da obezbijedi drugo odjeljenje za sječu, u zamjenu za ovo koje se od prošle godine našlo u zoni zaštite. Ali, mislimo da je koncesionar ovo svjesno uradio, jer je posljednja godina koncesije, pa grabi što se ugrabiti može” – kaže Čukić.

Nakon što su predali krivičnu prijavu, mještani Trešnjeva i susjednih sela su napravili blokadu na planini Gradišnici i zabranili dalju sječu, ali i odvoz već posječenih stabala na tom području.

„Blokadu ćemo držati sve dok se svi nadležni državni organi ne izjasne o ovome što se dogodilo. Treba da se zna da uprkos kadrovskim promjenama nije došlo do zaustavljanja haotičnog stanja u šumama” – kaže Čukić.

Mještanima ovih sela nije prvi put da blokiraju puteve na planini Gradišnici. Oni su prije dvije godine to učinili tvrdeći da koncesionari, ali isto tako i šumokradice i nesavjesni pojedinci, transportujući balvane teškim kamionima, konstantno uništavaju put ka izletištu i ljetovalištu na planini Gradišnici, čiju je izgradnju finansirala Evropska unija.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo