Povežite se sa nama

OKO NAS

ODLAZAK MLADENA LOMPARA: Dar otmjenosti

Objavljeno prije

na

Književnik Mladen Lompar preminuo je ove sedmice u Kotoru nakon duge i teške bolesti.

Lompar je bio pjesnik, esejista i kritičar, a objavljivao je likovne oglede i kritike.

Rođen je 1944. na Cetinju. Filološki fakultet je diplomirao u Beogradu. Radio je kao direktor Umetničkog muzeja Crne Gore, a bio je i glavni urednik časopisa Ars, predsjednik Crnogorskog PEN centra, potpredsjednik Dukljanske akademije nauka i umetnosti (DANU), član Matice crnogorske, Crnogorskog društva nezavisnih književnika.

Objavio je djela Pustinožitelj, Karabojno žitije, Tajni osvit, Noć poslije, Uzalud riječ, Prostor izgubljene svjetlosti, i Kako preživjeti Vizantiju.

Dobitnik je najvećeg crnogorskog, državnog priznanja, Trinaestojulske nagrade.

Mladena Lompara krasila su dva posebna dara: otmjenost i duhovitost. Bio je član Liberalnog saveza istaknuti pripadnik crnogorskog antiratnog pokreta, nepokolebljivi borac prtiv uvlačenja Crne Gore u mržnju i haos. Lompar je od sarađivao sa Monitorom od osnivanja. Bio je dio našeg tima u teškim vremenima. Zapaženi su njegovi prikazi o djelima crnogorskih slikara, koje je Monitor godinama objavljivao.

Prenosimo dio Lomparevog eseja o motivu mora u crnogorskom slikarstvu iz serije ogleda pod naslovom Simboli: ,,Simbol dinamike života. Sve dolazi iz mora i sve se u more vraća: to je mjesto rođenja, preobrazbi i ponovnih rođenja. More kao voda u kretanju simbolizira prijelazno stanje između još apstraktnih mogućnosti i određenih zbiljnosti, situaciju ambivalentnosti, a to je još nesigurnost, neodlučnost, što može završiti dobro ili loše. Otuda je more u isti mah slika života i slika smrti. (Rječnik simbola)

More i sunčani navez Mediterana su vječite teme crnogorskog slikarstva.

Počev od slikara tzv. prve generacije, slikanje vazduha nad predjelima Mediterana Pera Počeka, more je ,,…u isti mah slika života i slika smrti.” Motiv iz Portičija Đoka Popovića je, kao i Počekova Vršidba, svjetlosni udar što potire logičnu oštrinu kontura, inače karakterističnu za njegova dotadašnja platna. Predstavlja vrelinu primorskog podneva, kad mrtvilo i klonulost pritisnu pusti predio. Tu i drveni pristan za čamce djeluje kao stonogo, umorom savladano čudovište, koje se nekako dovuklo do plave vode i zagazilo u nju, da se osvježi….

Mediteranska svjetlosna riznica je Đoka Popovića predodredila za bliskost aktuelnim tokovima umjetnosti, isto kao Kostu Milićevića, čiji se impresionizam javljao, postupno, preko realizma i plenerizma. Mukotrpnost života i nemaština, stvorili su od njega produhovljenu, oštroumnu i sarkastičnu osobu. Godine 1914. mobilisan je i upućen u Veles, a 1916. obreo se na Krfu, gdje je u miru plavih prostranstava iz kojih izranja ovo ukleto ostrvo dosanjao lepršavu konstrukciju impresionizma. Na žalost, sačuvano je malo ovih djela, jer je mnoga platna, koja nijesu zadovoljavala njegov prefinjeni ukus, sam uništavao. Najbolja, kakvo je Ostrvo s crkvom iz cetinjske Nacionalne galerije, karakteriše pastuoznost i ritmička usaglašenost poteza, i melodioznost prigušenog zvuka.

Milo Milunović je do kraja života ostao vezan za Crnogorsko primorje. Sve te vrše, ribe, čaplje, korpe, radosti primorskih osvita, to more, plavetnilo, kamenje itd. sa njegovih monumentalnih slika, nastalo je u kratkim i nadahnutim likovnim zabilješkama što ih je svakog ljeta pravio na plažama Budve i Svetog Stefana. Kasnije su one, uz mukotrpnost stvaralačkog grča i prilježan rad izrastala u platna danas nezaobilazna u izučavanju savremene crnogorske umjetnosti.

Milunovićev ekspresionizam (možda i ekspresionizovani moderni klasicizam) naročito je izražen u skicama (Iz okoline Budve, Primorski pejzaži), dok je na slikama (Korpa sa rakovima – 1959, Sveti Stefan – 1958, Ribe itd) stišaniji, kontrolisani vremenskim i prostornim razmakom između vizije i realizacije slike. Polovinom sedme decenije rekviziti postaju simboli a slika sinteza postojanja. Tragični suton iz 1965, je simbol prozalnih gostiju na vječitom rumenilu ,,sučeve pogibije” i žubora talasa. Slično osjećanje ,,slika” i prefinjeni moderni grčki pjesnik Nikifor Vretak u pjesmi Zalazak sunca:

Safirne promene, svečanosti svemoći!

muzika islikan vodenim šarama,

a kad neko počne da meri boje – pobubi svoje prste,

počinje ponovo od početka i od čuda plače!

Otvaraju mi se usne i duša mi ispušta svetlost.

(prevod Ksenija Maricki Gađanski)

Dva krila iste ptice… Neponovljive u oba slučaja. Kod Milunovića to je sublimacija trenutnih posezanja za idealom, tonsko sazvučje, kompozicija i egzekucija u ravni sa zahtjevom nutrine. Ova slika je nezaobilazna u pravdanju Milunovićevog uzvišenog mjesta u savremenoj umjetnosti.

Mato Đuranović je bio veliki pjesnik Boke. Školovao se prvo u Zadru, potom u Americi, gdje je od profesora Arhila Gorkog i američkih apstraktista, pretrpio odlučujući uticaj, koji nešto kasnije modifikuje i ugledanjem na meksičke socijalne slikare Diega Riveru i Karla Montenegra. Tako stvara specifičnu simbiozu, jednu vrstu konstruktivnog slikarstva. Taj pomalo samonikli i zakašnjeli postkubizam, kao kod Lotovih učenika koristi perspektivu i, veću stilizaciji koja ne znači kubističko transponovanje.

Povratkom u Boku Kotorsku, postaje njen najodaniji interpretator. More i kamen, vizije prirode i vječita sanjarenja zaliva. U tim djelima napušta konstruktivno slikarstvo i definitivno se opredjeljuje za ekspresionizam. Tada nastaju najljepša djela Boke: Begonije, Kamenarska simfonija, Crkva Sv. Save u Morinju, Prčanj, Proljeće, Plava ptica itd.

Trajnu vezanost za more imaju platna Đorđa Pravilovića. Stvorio je izuzetno djelo čvrste strukture, majstorske realizacije i lirskog senzibiliteta. Vizije palastura, riba, morskih uvala, dugih plaža, ptica nad talasima…, su bajkoviti svijet dragocjen i jedinstven u crnogorskoj umjetnosti 20. vijeka.

I Luka Berberović pored pejzaža u ranoj fazi, lirske prostore Boke i idilični život njenih žitelja transformiše u sirealne vizije. Nešto kasnije, uvećava format i scene smješta u imaginarne prostore kojima kontroliše kompoziciju i svjetlost.

Na platnu Plaža, Branislav Sekulić slika predmete i detalje prirode (plavo drveće, svedeno na dimenzije ukrasa) kao svojevrsne simbole na ,,pjeni od mora”. I ovdje je pozadina realno islikano nemirno more i horizont, ali je platno puno svijetla koja ponekad djeluje kao slikarev cilj. Tu mediteransku svjetlost ovih prostora, titravu i gotovo opipljivu, često su slikali naši majstori, počev od Pera Počeka, čija je bila opsesivana tema…”

R.М.

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo