Povežite se sa nama

OKO NAS

MOJKOVAC: SKI CENTAR NA BJELASICI: San na čekanju

Objavljeno prije

na

MAKETA-SKI-CENTRA-MK

Skoro četvrt vijeka traje mojkovački san o ski centru na Bjelasici, a od sredine devedesetih godina prošlog vijeka to je i zvanično, odlukom lokalnog parlameta, jedan od strateških pravaca razvoja te varoši. Lokalni čelnici utrkivali su se u prenošenju riječi stručnjaka, kojima su veličani potencijali mojkovačkog dijela Bjelasice. U promociju još neizgrađenog ski centra uključen je čak i slavni slovenački skijaš Bojan Križaj, a idejni projekat i maketu radio je prof. Vojo Tomić, poznat po pripremanju Bjelašnice za Olimpijske igre u Sarajevu. Bilo je i investitora, koje je interesovalo ulaganje u ski centar. Novinari naklonjeni lokalnoj vlasti svake godine bar jednom ,,počinju” gradnju ,,projekta od velikog značaja ne samo za Mojkovac, već i za cijeli region”.

Zatim su došle godine kada su političari sve tiše i rjeđe pominjali budući ski centar. Tokom predizborne kampanje za lokalne izbore u novembru minule godine skinut je s liste ,,hit obećanja”, a malo ranije uklonjena je iz centra grada i maketa budućeg skijališta. Na red su došle neke preče i manje komplikovane investicije.

U Opštini kažu da samo zlonamjerni mogu tvrditi da je to zaboravljeni projekat. Razlog što se o njemu više ne priča kao nekad, kaže sekretar za uređenje prostora i održivi razvoj Jović Marković, ,,ozbiljniji je pristup i realnije sagledavanje valorizacije Bjalasice”.

,,Naravno da nijesmo zaboravili na ski centar. Ne pričamo o tome jer smo shvatili da je preduslov relaizacije tog projekta , prije svega izgradnja putne infrastrukture. Nema tog investitora koji će doći u neki dio opštine gdje nema puta. Postepeno i s puno odgovrnosti pristupamo svakom detalju razvoja našeg dijela Bjelasice, shvatajući važnost toga za budućnost Mojkovčana”, kaže Marković.

Gradiće se, tvrdi on, dva puta na planini, jedan koji će biti veza s putem Berane-Kolašin preko Lubnica, a drugi, koji se odvaja ka Žarskom katunu. Za projektna rješenja obezbijeđene su pare, Marković se nada da će tokom nekoliko narednih godina početi i izgradnja puta. Tek potom se može, smatraju u mojkovačkoj izvršnoj vlasti, nastaviti priča o ski centru.

,,Ne možemo pričati o ski centru, a nemamo puta. Ozbiljno pristupamo svemu, pa ne dajemo obećanja za koja smo svjesni da ih u dogledno vrijeme ne možemo ostvariti”, kaže Marković.

Sada opozicionar, nekada predsjednik opštinskog odbora Demokratske partije socijalista Ivan Ašanin, međutim, tvrdi da Mojkovčani neće dočekati da skijaju na svojem dijelu planine. To je, odavno, smatra on, obustavljena investicija. Bio je jedan od onih koji su se najglasnije zalagali za nju i tvrdi da je dosta urađeno i na idejnom rješenju.

,,Maketom je bila predviđena i gondola sa željezničke stanice do Vragdola, kao i raspored staza. Vidi se i pristupni put od Krstca do Vragodla. Glavni projekat tog puta upućen je na reviziju u Beograd i tu je sve zapelo. Sve po nalogu tadašnjih čelnika lokalne uprave, koji su mentori ovim sadašnjim”, tvrdi Ašanin, koji je svoj odlazak iz DPS ranije obrazložio neispunjavanjem programskih ciljeva te partije na lokalnom nivou.

Ašanim sumnja da je projekat obustavljen zbog interesnih lobija u susjednim opštinama. Pored toga, smatra on, riječ je i o tradicionalnoj nepreduzimljivosti lokalnih vlastodržaca, koji ne prave nijedan potez bez dozvole vrha države.

,,U novom programu mojkovačkog DPS-a nema ni pomena od zimskog turističkog centra. Neki su drugi projekti odabrani. A oni znače sunovrat Mojkovca. Nemaju razvojnu komponentnu i usmjereni su na lične, a ne na opšti interes. Interesni lobi kapitala u susjednim opštinama kao da potapa Mojkovac. Kada mi je to postalo jasno, distancirao sam se od te družine”.

Činjenica da bi izgradnjom zimskog turističkog centra Mojkovac postao jaka konkurenciji SKI centru Kolašin, mnoge je potakla na sumnju da je to bio jedan od razloga arhiviranja ideje stare 25 godina. Navodno, da bi izašli u susret Zoranu Ćoću Bećiroviću, mnogi s vrha države, preko predstavnika lokalne vlasti, založili su se da se stane na korak od početka realizacije.

U lokalnoj upravi to negiraju. ,,Zbog čega bismo se ustručavali da radimo na razvoju svoje opštine? Kao što sam rekao, čim obezbijedimo osnovne preduslove, moći ćemo razmišljati i o traženju investitora”, kaže Marković.

Da li se već računa na neke među njima, on nije mogao da kaže. Konkretno, intresovanje za projekat ski centra na području Mojkovca prije tri godine pokazala je Kalerin grupa iz Sofije. Da bi se izašlo u susret potencijalnim patnerima iz Sofije, SO Mojkovac je sredinom 2011. donijela odluku o implementaciji privatno-javnog partnerstva. Plan posebne namjene područja Bjelasice i Komova, usvojen je s aneksom, kako mnogi smatraju, takođe po prohtjevima Kalerin grupe.

Toj firmi išlo je u prilog i kada je 15.000 kvadratnih metara zemljišta u krugu kombinata Vukman Kruščić prostorno urbanističkim planom Opština namijenila turističko-hotelskim sadržajima.

Iako su se lokalni vlastodršci hvalili da Kalerin grupa ,,ulazi u priču” sa 50 miliona eura namijenjenih valorizaciji Bjelasice to do sada nije potvrđeno. Nijesu dočekali ni više puta najavljivanu studiju opravdanosti turističkog otvaranja Bjelasice, koju su im partneri obećali. Ne zna se ni da li je Kalerin grupa još zaintersovana za ulaganja u Mojkovac.

Prije pola godine prvi čovjek Mojkovca Dejan Medojević je kazao da je Opština u stalnom kontaktu s tom kompanijom.

,,Njeni stručnjaci često obilaze teren i prikupljaju podatke za studiju opravdanosti otvaranja ski-centra, Očekujem da će ona u nekom kratkom roku biti završena i da ćemo je dobiti, kako bi ušli u pregovore o realizaciji ovog projekta. Treba imati u vidu da je ovo vrijeme jake ekonomske krize i da su investicije, naročito u zimski turizam, sada dosta rizične”, kazao je tada Medojević.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo