Povežite se sa nama

OKO NAS

MOJKOVAC: SKI CENTAR NA BJELASICI: San na čekanju

Objavljeno prije

na

Skoro četvrt vijeka traje mojkovački san o ski centru na Bjelasici, a od sredine devedesetih godina prošlog vijeka to je i zvanično, odlukom lokalnog parlameta, jedan od strateških pravaca razvoja te varoši. Lokalni čelnici utrkivali su se u prenošenju riječi stručnjaka, kojima su veličani potencijali mojkovačkog dijela Bjelasice. U promociju još neizgrađenog ski centra uključen je čak i slavni slovenački skijaš Bojan Križaj, a idejni projekat i maketu radio je prof. Vojo Tomić, poznat po pripremanju Bjelašnice za Olimpijske igre u Sarajevu. Bilo je i investitora, koje je interesovalo ulaganje u ski centar. Novinari naklonjeni lokalnoj vlasti svake godine bar jednom ,,počinju” gradnju ,,projekta od velikog značaja ne samo za Mojkovac, već i za cijeli region”.

Zatim su došle godine kada su političari sve tiše i rjeđe pominjali budući ski centar. Tokom predizborne kampanje za lokalne izbore u novembru minule godine skinut je s liste ,,hit obećanja”, a malo ranije uklonjena je iz centra grada i maketa budućeg skijališta. Na red su došle neke preče i manje komplikovane investicije.

U Opštini kažu da samo zlonamjerni mogu tvrditi da je to zaboravljeni projekat. Razlog što se o njemu više ne priča kao nekad, kaže sekretar za uređenje prostora i održivi razvoj Jović Marković, ,,ozbiljniji je pristup i realnije sagledavanje valorizacije Bjalasice”.

,,Naravno da nijesmo zaboravili na ski centar. Ne pričamo o tome jer smo shvatili da je preduslov relaizacije tog projekta , prije svega izgradnja putne infrastrukture. Nema tog investitora koji će doći u neki dio opštine gdje nema puta. Postepeno i s puno odgovrnosti pristupamo svakom detalju razvoja našeg dijela Bjelasice, shvatajući važnost toga za budućnost Mojkovčana”, kaže Marković.

Gradiće se, tvrdi on, dva puta na planini, jedan koji će biti veza s putem Berane-Kolašin preko Lubnica, a drugi, koji se odvaja ka Žarskom katunu. Za projektna rješenja obezbijeđene su pare, Marković se nada da će tokom nekoliko narednih godina početi i izgradnja puta. Tek potom se može, smatraju u mojkovačkoj izvršnoj vlasti, nastaviti priča o ski centru.

,,Ne možemo pričati o ski centru, a nemamo puta. Ozbiljno pristupamo svemu, pa ne dajemo obećanja za koja smo svjesni da ih u dogledno vrijeme ne možemo ostvariti”, kaže Marković.

Sada opozicionar, nekada predsjednik opštinskog odbora Demokratske partije socijalista Ivan Ašanin, međutim, tvrdi da Mojkovčani neće dočekati da skijaju na svojem dijelu planine. To je, odavno, smatra on, obustavljena investicija. Bio je jedan od onih koji su se najglasnije zalagali za nju i tvrdi da je dosta urađeno i na idejnom rješenju.

,,Maketom je bila predviđena i gondola sa željezničke stanice do Vragdola, kao i raspored staza. Vidi se i pristupni put od Krstca do Vragodla. Glavni projekat tog puta upućen je na reviziju u Beograd i tu je sve zapelo. Sve po nalogu tadašnjih čelnika lokalne uprave, koji su mentori ovim sadašnjim”, tvrdi Ašanin, koji je svoj odlazak iz DPS ranije obrazložio neispunjavanjem programskih ciljeva te partije na lokalnom nivou.

Ašanim sumnja da je projekat obustavljen zbog interesnih lobija u susjednim opštinama. Pored toga, smatra on, riječ je i o tradicionalnoj nepreduzimljivosti lokalnih vlastodržaca, koji ne prave nijedan potez bez dozvole vrha države.

,,U novom programu mojkovačkog DPS-a nema ni pomena od zimskog turističkog centra. Neki su drugi projekti odabrani. A oni znače sunovrat Mojkovca. Nemaju razvojnu komponentnu i usmjereni su na lične, a ne na opšti interes. Interesni lobi kapitala u susjednim opštinama kao da potapa Mojkovac. Kada mi je to postalo jasno, distancirao sam se od te družine”.

Činjenica da bi izgradnjom zimskog turističkog centra Mojkovac postao jaka konkurenciji SKI centru Kolašin, mnoge je potakla na sumnju da je to bio jedan od razloga arhiviranja ideje stare 25 godina. Navodno, da bi izašli u susret Zoranu Ćoću Bećiroviću, mnogi s vrha države, preko predstavnika lokalne vlasti, založili su se da se stane na korak od početka realizacije.

U lokalnoj upravi to negiraju. ,,Zbog čega bismo se ustručavali da radimo na razvoju svoje opštine? Kao što sam rekao, čim obezbijedimo osnovne preduslove, moći ćemo razmišljati i o traženju investitora”, kaže Marković.

Da li se već računa na neke među njima, on nije mogao da kaže. Konkretno, intresovanje za projekat ski centra na području Mojkovca prije tri godine pokazala je Kalerin grupa iz Sofije. Da bi se izašlo u susret potencijalnim patnerima iz Sofije, SO Mojkovac je sredinom 2011. donijela odluku o implementaciji privatno-javnog partnerstva. Plan posebne namjene područja Bjelasice i Komova, usvojen je s aneksom, kako mnogi smatraju, takođe po prohtjevima Kalerin grupe.

Toj firmi išlo je u prilog i kada je 15.000 kvadratnih metara zemljišta u krugu kombinata Vukman Kruščić prostorno urbanističkim planom Opština namijenila turističko-hotelskim sadržajima.

Iako su se lokalni vlastodršci hvalili da Kalerin grupa ,,ulazi u priču” sa 50 miliona eura namijenjenih valorizaciji Bjelasice to do sada nije potvrđeno. Nijesu dočekali ni više puta najavljivanu studiju opravdanosti turističkog otvaranja Bjelasice, koju su im partneri obećali. Ne zna se ni da li je Kalerin grupa još zaintersovana za ulaganja u Mojkovac.

Prije pola godine prvi čovjek Mojkovca Dejan Medojević je kazao da je Opština u stalnom kontaktu s tom kompanijom.

,,Njeni stručnjaci često obilaze teren i prikupljaju podatke za studiju opravdanosti otvaranja ski-centra, Očekujem da će ona u nekom kratkom roku biti završena i da ćemo je dobiti, kako bi ušli u pregovore o realizaciji ovog projekta. Treba imati u vidu da je ovo vrijeme jake ekonomske krize i da su investicije, naročito u zimski turizam, sada dosta rizične”, kazao je tada Medojević.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo