Povežite se sa nama

OKO NAS

Tragom humanosti i entuzijazma: Nastavnica na kvadrat

Objavljeno prije

na

Ime nastavnice matematike Novke Ubović našlo se u dvijema najznačajnijim crnogorskim monografijama o prosvjetnim radnicima (Ličnosti crnogorske prosvjete i Dobitnici nagrade Oktoih). U sjenci ta dva priznanja ostaju nagrada Iskra, Plaketa Pokreta nauku mladima i druge nagrade i priznanja. Ali, kako sama ističe, najveća nagrada i priznanje za nju je to što je ljubav prema njoj i matematici ostala u srcima četrdeset generacija učenika Osnovne škole „Savo Pejanović”, u Podgorici. Sva ta priznanja „zaradila” je radom i znojem u „neposrednoj proizvodnji”, izvodeći nastavu matematike četrdeset godina u jednoj školi.

Sa neskrivenim zadovoljstvom nam je pokazala svesku – Spomenar, koji su joj, prilikom završetka osnovne škole, poklonili učenici odjeljenja kojemu je pet godina predavala matematiku i bila razredna. Svaki učenik tog odjeljenja je na po jednoj stranici nalijepio svoju fotografiju, pored nje čuperak kose, a ispod ispisao oproštajnu poruku, neko u stihu, a neko u prozi.

Uvod u Spomenar napisali su svi zajedno: „Draga naša nastavnice na kvadrat i razredna na kub! Volimo Vas kao kvadratnu jednačinu sa dvije nepoznate! Vi ste Pitagorina teorema naših života i naših srca. A kad se rastanemo, bićemo udaljeni od Vas kao periferni ugao od centra. Po cio dan ćemo vršiti zamišljenu rotaciju oko vas. Vaše srce ćemo uvijek izvlačiti pred zagradu. A sjećanje na ljubav koju ste nam poklanjali stalno će nas dizati na kvadrat. I ne pomišljajte da nekome od nas ostavite nedovoljnu ocjenu iz matematike, jer bismo Vas, u tom slučaju, rastavili na proste činioce!

Vaše VIII4 dignuto na kub, gledano iz kose projekcije.”

Slijede pojedinačni zapisi:

„Kad otvorite ovaj Spomenar sjetite se naših razdraganih lica i znajte da Vas nikada, nikada nećemo zaboraviti. Uvijek ćemo se sjećati kako ste nas zvali Tukeške jedne . Uvijek ćemo se sjećati vašeg prodornog glasa koji se u toku pet godina orio našom učionicom. Nikad neću zaboraviti kako ste mi govorili da donesem iz Zagarača jedan „kušin” da ne prljam zid dok sjedim naslonjena na njega. Voljećemo Vas ma gdje bili.”

Sonja

„Sa Vama nam je lijepo bilo,

ali sreća kratko traje.

samo divna uspomena

u mom srcu ostala je.”

Danica

„Prošli su nam lijepi dani,

ko proljećno rano cvijeće,

uspomeni na te dane

zaborava biti neće.”

Zorica

„Kad budete sami, na obali rijeke,

slušali zvuke neke pjesme daleke,

kad budete sami, bez druga,

kad Vam se u očima pojavi tuga,

kad budete u nekom gradu, ko zna gdje,

kad budete negdje daleko, daleko,

znajte da Vas, još uvijek, voli neko.”

Tanja

Novka Ubović rođena je 1938. godine u Zagredi, nedaleko od Danilovgrada. a treće po redu od devetoro djece Vuka Mijajlovoga Popovića i njegove supruge Zorice, rođene Burić. Kad joj je bilo pet godina njeni roditelji sa brojnom porodicom preselili su se u Markovinu nedaleko od Čeva.

,,Mene su” – priča Novka – ,,ostavili da živim u Zagredi kod majčinih roditelja. U Zagredi sam završila četiri razreda osnovne škole, a preostala četiri u Danilovgradu. Teško mi je padalo svakodnevno pješačenje, posebno povratak iz Danilovgrada do Zagrede. Polovinu toga puta, dionicu od mosta Petra Šunjina na Sušici do djedove kuće, morala sam da se „penjem” uz okomito Plato, koje „visi ” na obroncima podnožja planine Garač. Uz to sam morala usput da uberem torbu „kozalaca” (trava sa krupnim i sočnim listovima i korijenjem pogodna za hranjenje svinja), ili svježanj trave za telad, ili sakupi naramak „mrvica” (suvih sitnih grančica za potpalu vatre).”

I ostali periodi Novkinog školovanja su bili teški. Dok je u Titogradu učila Gimnaziju, stanovala je kog tetke, koja je bila „hauz majstor” za stambenu zgradu u kojoj je živjela. Novka je morala da redovno čisti i održava stepeništa i hodnike u čitavoj zgradi.

Lubav prema matematici i želja da se njome bavi odvele su je u Split, gdje se upisala na trogodišnju Višu pedagošku školu. Da bi obezbjeđivala kakvu – takvu egzistenciju, morala je da se bavi raznim poslovima, jer na značajniju pomoć od roditelja nije mogla računati, budući da je pored nje trebalo školivati još osmoro djece. Radila je sve do čega je mogla doći. Najviše su joj pomagali ljudi iz Splitskog narodnog kazališta gdje su je angažovali da radi na ulazu, u garderobi i sali kao i da pomaže na pripremanju i održavanju odjeće za glumce i balerine. Uz profesionalnog krojača naučila je da i sama ponešto sašije i za glumce i za sebe.

,,Nakon tri godine, sa diplomom Pedagoške škole, i osjećajem da sam konačno postala svoj čovjek, pokucala sam na vrata Osnovne škole „Savo Pejanović”. Kad mi je tadašnji direktor Joko Petranović saopštio da sam primljena, poljubila sam vrata te škole i ostala joj vjerna četrdeset godina, sve do odlaska u penziju.”

Tako se dvadestjednogodišnja nastavnica uhvatila „u koštac” sa nastavom matematike u elitnoj školi. Svim srcem, svom snagom i svim umjećem. Uspjevala je da matematiku približi učenicima i učenike matematici. Na samom početku karijere je shvatila i prihvatila misao jednog crnogorskog pedagoga, koji je rekao da „nije znanje znanje znati, no je znanje znanje dati.” Nastavnica je zavoljela učenike, i učenici su zavoljeli nastavnicu i matematiku. Iskreno i trajno.

Novkino prenošenje znanja na učenike se nije ograničavalo samo na redovnu nastavu. Organizovala je i izvodila dodatnu nastavu, dopunsku nastavu, pripremala učenike za takmičenja, za nastavak školovanja. Jednako se odnosila prema svima, kako talentovanima, tako i prema onima kojima je matematika „išla teže”. I u slobodnom vremenu pomagala je učenicima pojedinačno, u njihovoj, ili svojoj kući. I dan danas, iako je u poodmaklim godinama, i ne najboljeg zdravlja, navrate kod nje djeca susjeda, prijatelja i poznanika da im pojasni ponešto što sami ne mogu da shvate. Nikada u toku svog radnog i životnog vijeka za takvu pomoć učenicima nije naplatila ni jedan cenat od njihovih roditelja…

Što se tiče njenog odnosa prema učenicima, učeničkim roditeljima, kolegama i uopšte ljudima, životni putokaz su joj bile riječi Lava Nikolajeviča Tolstoja, koji je govorio da najsvetiji zakon za svakog čovjeka treba da bude: „Činiti ljudima što je moguće više dobra…”

Novka je činila ljudima najviše dobra što je mogla. Ostvila dubok i neizbrisiv trag humanosti i entuzijazma.

Slavko ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SKANDAL OKO PUTA MLADIH FIZIČARA U TOKIO: Nebriga o talentima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je i dalje po starom – političari uživaju u privilegijama i „slavi“, a mladi ako što iznude do prve prilike kada će pobjeći iz ovakvog sistema

 

Da se znanje, talenat i rad isplate samo ako politika tako odluči, opet je pokazala afera oko odlaska mladih fizičara na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokiju.

Luka RistanovićJovan JankovićAndreja Popović i Vuk Čurović, uz čestitke za ostvarene rezultate na državnom takmičenju, obaviješteni su 7. aprila da će predstavljati Crnu Goru na 53. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike, koja će se održati u Tokiju od 10. do 17. jula.

Iz Ispitnog centra im je saopšteno da će sa njima ići profesor/ica sa UCG i predstavnik/ica Ispitnog centra i da domaćin takmičenja snosi troškove smještaja i ishrane, a crnogorske obrazovne institucije troškove puta, vize, članarina i zdravstvenog osiguranja.

Mladi fizičari, koji se sa svojim mentorima cijelu školsku godinu spremaju i uče, tako su dobili satisfakciju da se trud i obrazovanje isplate. Ali, iz Ispitnog centra potom – muk. Roditelji su se, protekle sedmice, obratili Ispitnom centru da saznaju da li je sve u redu.

Tek na insistiranje roditelja, odgovoreno je da „nema mogućnosti da se organizuje odlazak tima”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STANJE ŽIVOTNE SREDINE NA SJEVERU: Deponija po glavi stanovnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština na sjeveru graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i dalje pribjegava alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća

 

Ogroman broj smetlišta na sjeveru Crne Gore, od kojih neka godinama i decenijama nazivaju „privremenum odlagalištem otpada”, odaju ružnu sliku neuređene države koja sebe naziva ekološkom, upozorili su ekolozi ovih dana.

U preporukama Evropske unije, koje se tiču zaštite životne sredine, izričito je zahtijevano da se u Crnoj Gori mora odustati od dosadašnjeg načina odlaganja otpada, uz naglasak da postojeće deponije u velikoj mjeri remete prirodnu ravnotežu.

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština sa sjevera države graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i na ovom području godinama pribjegavalo alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća.

Iz beranske lokalne uprave potvrđuju da se zbog nepostojanja regionalne sanitarne deponije, smeće odlaže na nužni način koji ne zadovoljava evropske standarde.

„Da bismo došli do odgovarajuće lokacije za odlaganje otpada i izgradnje regionalne deponije, potrebna je veća posvećenost države, koja do sada nije pokazala potrebnu spremnost za realizaciju ovog krupnog i izuzetno značajnog projekta. Znam da su vođeni određeni razgovori u vezi sa ovim pitanjem, ali konkretnog rješenja nema, iako se radi o problemu koji se mora urgentno rješavati, jer na to ukazuju i preporuke koje stižu od međunarodnih institucija. S druge strane, imamo i nesavjesne građane koji odlažu otpad na mjesta koja za tako nešto nijesu propisana, što dodatno usložnjava problem” – ističe predsjednik opštine Berane Vuko Todorović.

U preporukama Evropske unije je u cilju rješavanja ovog problema nedvosmisleno se naglašava da se mora graditi regionalna deponija i u okviru nje reciklažni centar gdje bi se vršila selekcija otpada i proizvodio određeni energent koji ima višestruko korisnu namjenu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POLICAJCI NA OPTUŽNICI – OPET: Prljavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima su među osumnjičenima pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. A broj optuženih samo raste

 

Imena oficira policije i šefa uniformisane podgoričke policije Darka Kneževića i komandira u OB Podgorica Dalibora Živkovića, posljednja su koja su ispisana na sada već podugom spisku policijskih službenika osumnjičenih da su počinli neko krivično djelo. Za razliku od njihovih kolega koji se mjesecima nalaze iza spuških bedema, Knežević i Živković su nakon saslušanja kod sudije za istragu podgoričkog Višeg suda pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode.

Knežević i Živković se terete „samo“ za zloupotrebu službenog položaja. Navodno je Knežević prije nekoliko godina vratio sada odbjeglom kolegi Ljubu Miloviću pištolj koji mu je prethodno oduzet. Njihove kolege iz Podgorice i Kotora, koji su uhapšeni sredinom marta, u sklopu akcije Specijalnog državnog tužilaštva protiv „prljavih” policajaca, terete se da su radili za kavački klan koji je nadaleko poznat po surovim likvidacima.

Knežević je i tada saslušavan jer su se na spisku onih policajaca koji su sarađivali  sa kriminalnom grupom kojom komanduju odbjegli Radoje Zvicer i Milan Vujotić, našli njegov kum Nebojša Bugarin i prijatelj Ivan Stamatović. Njih dvojica su takođe u bjekstvu, a do danas nije, makar da je javnosti poznato, utvrđeno da li su Stamatović i Bugarin znali da se sprema njihovo hapšenje. I ako jesu, da li im je neko od kolega dojavio da treba da se sklone.

Ako se to dokaže, spisak osumnjičenih policajaca bi bio pozamašan, jer je i u ovom trenutku riječ o dvocifrenom broju. Dok su nekada službenici policije krišom obavljali poslove obezbjeđenja lokala i diskoteka kako bi zaradili dodatni novac, pa se umorni vraćali policijskim obavezama, nova generacija onih koji su obukli policijsku uniformu imala je plan da lakše i brže zarade novac. To pokazuju i podaci Specijalnog tužilaštva, prema kojima je jedan od organizatora kriminalne grupe, čiji su pripadnici postali službenici policije, upravo bivši policajac Ljubo Milović, za kojim se već godinu traga. Članovima policijskog narko kartela SDT je označio i pripadnike policije Petra Lazovića (33), Gorana Stojanovića (40), Miloša Mišurovića (41) Marka Novakovića (36), Ivana Nikolića (37) i Milana Popovića (40).

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima se među osumnjičenima nalaze i pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. Tako se u jednom predmetu pripadnici policije sumnjiče da su za račun kriminalne grupa poznatije kao kavački kriminalni klan, učestvovali u švercu kokaina iz Južne Amerike na teritoriju Evrope i Australije, švercovali cigarete, odavali im povjerljive podatke o istragama koje su vođene protiv njih. Terete se  i da su novac stečen od šverca kokaina koristili i radi uticaja na rezultate parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine, ali i da bi postavljali svoje ljude na čelna mjesta u Upravi policije. Tu se ne završava opis dodatnih poslova koja su odrađivali za kriminalne grupe.

Tako se odbjegli policajac Marko Novaković sumnjiči da je, kao službenik kotorske policije, preko kriptovanog telefona u avgustu 2020. godine, javljao „kavčanima” lokaciju šefa suprostavljenog škaljarakog kriminalnog klana Jovana Vukotića, a sve sa ciljem da bude likvidiran. U spisima predmeta postoji i informacija o tome da je čak u oktobru iste godine kao aktivni službenik kotorske policije naredio službenicima saobraćajne policije da zaustave blindirao vozilo u kojem se nalazio Vukotić, a zatim tražio pisanim putem da odmah pristupi u prostorije policije, navodno radi obavljanja informativnog razgovora. Novaković je, sumnja se, istovremeno obavještavao Milovića o tome gdje se Vukotić nalazi, a ovaj je dalje informacije prenosio Zviceru, da bi Zvicer, Slobodan Kašćelan i Milan Vujotić, pripremili Petra Mujovića da puca u Vukotića i ubije ga nakon što napusti zgradu policije. Za tu kriminalnu aktivnost, Mujoviću su prethodno dali pištolj „češka zbrojevka“ sa 15 metaka. Kriminalni plan nije uspio, jer su pripadnici policije uhapsili Mujovića, nakon čega je osuđen samo zbog nedozvoljenog držanja oružja i to na pet mjeseci zatvora.

Za sada, javnosti i dalje ostaje jedino nepoznato šta je to, po sumnjama istražitelja, uradio doskorašnji pomoćnik direktora policije Dejan Knežević koji je po nalogu specijalnih istražitelja uhapšen u martu ove godine.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo