Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Konsekvence

Objavljeno prije

na

U ovom tekstu, ukazujemo na tri posledice napada na Vanju Ćalović, koje su već nastupile, i na tri posledice ovog napada, koje su još uvek samo moguće, otvorene i neizvesne. Prve tri odnose se na Mila Đukanovića, DPS i crnogorsko pravosuđe (posebno na VDT i Ustavni sud), druge tri na takozvanu međunarodnu zajednicu (posebno na SAD i EU/EK), SDP i crnogorsko društvo kao takvo. Krenimo redom.

Najpre, konsekvence koje su već nastupile. Prva među njima, tiče se samog vrhovnog oligarha. Nakon napada na Vanju Ćalović, Milo Đukanović i definitivno ulazi u noviju (raz)istoriju Crne Gore kao njena najveća nesreća zlo i sramota. Po nasilništvu, brutalnosti i sadizmu, njegov Informer iz 2014. prevazišao je čak i crnogorski Informbiro iz 1948.

Druga se odnosi na vladajuću partiju. Sa nekoliko saopštenja, DPS se još jednom predstavila kao najopasnija zločinačka organizacija. A privatno-javno partnerstvo sa „nevladinim” Vladimirom-Bebom Popovićem, kao naša lokalna verzija „integralnog igrača” mafijaške vlasti, o kojoj je tako dobro pisao Naim Moizes u sada već čuvenom majsko-junskom dvobroju Foreign Affairs-a.

Treća rasvetljava pravosuđe, posebno VDT i Ustavni sud. VDT, zbog toga što, uprkos notornim dokazima, kao vrhovnog nalogodavca napada na Vanju Ćalović, ustav i zakone ove zemlje, ne procesira Mila Đukanovića, nego se, u najboljem slučaju, bavi sporednim (ne)delima i akterima. Ustavni sud, zbog toga što ignoriše članove 55 i 149 Ustava Crne Gore, koji ga obavezuju da, u slučaju masovnog kršenja ljudskih prava, kao što je slučaj Vanje Ćalović, ranije afere Snimak i drugih, zabrani DPS. Sledi neumoljiva konsekvenca, neprocesiranjem i ignorisanjem o kojem je reč, VDT i Ustavni sud postaju saučesnici.

A onda, i tri konsekvence napada na Vanju Ćalović, koje su još samo moguće, otvorene i neizvesne. I koje su za sve nas, pa i za Crnu Goru, još značajnije. Prva među ovima, odnosi se na takozvanu međunarodnu zajednicu, posebno na SAD i EU/EK. Nakon afera Snimak i Telekom, još eksplicitnija osuda napada na Vanju Ćalović, koja je došla od strane dve najmoćnije zapadne ambasade, prosto je nametnula pitanje, da li je ovde reč o konačnom puštanju „niz vodu”, ili samo o prolaznom stadiju. A „trapavost” Igora Lukšića nametnula je dilemu, da li je to ova vlast počela da zapada u terminalnu komu, ili je, servilna prema svakoj većoj moći, kako to samo ona zna, nešto u međuvremenu izlobirala protiv Mitje Drobniča u Briselu, pa sada glumi kao neko dostojanstvo i ponos. **Od odgovora na ova i slična pitanja, zavisi, pored ostalog, i to, da li će SAD i EU/EK, najzad, stati na stranu društva, ili će nastaviti kao saučesnici najgore vlasti u Crnoj Gori ikada.

Sličan odgovor čeka i aktuelna, podgorička i ukupna postizborna DPS-SDP misterija. „Platforme” tu služe tek kao otrcan „smokvin list”. I ovde je pravo pitanje, da li će SDP nastaviti kao saučasnica sa DPS, ili će preuzeti svoj deo tereta, u konačnom zaustavljanju i kažnjavanju zločina. „Mi smo samo deset posto”, kako to već sada zvuči nepodnošljivo lažno i prevarno.

Poslednja i najteža neizvesnost tiče se crnogorskog društva kao takvog. Ukoliko ovo društvo otrpi napad na Vanju Ćalović, i slične napade i krimene ove vlasti, bez dovođenja tiranina „k poznaniju prava”, onda to može da znači samo jedno, da je ovo društvo, naime, već postalo mrtvo. A to je upravo ono što ne smemo da dozvolimo ni po koju cenu. „Dok dišemo i živimo”, kako je to istakla Vanja Ćalović.

Milan POPOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Privatno i javno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik crnogorskog parlamenta bi izgleda mogao da nas uvede u savez srpskih država i paradržava, a da  premijer  objasni da je on to uradio u “privatnoj režiji”, izletnički

 

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, zakleti Evropljanin, koji  će nas sve  na leđima  povesti u Evropu, nakon Jerusalima je skoknuo  do Milorada Dodika, da ga podrži u usvajanju neustavnih zakona kojima se  ukidaju institucije BiH u Republici Srpskoj. Dobro, de, Mandić tvrdi da  je tamo branio Srbe, mir  i demokratiju, te da  Dodikova politika “poštuje demokratske principe”.  Tvrdio je  nedavno i da se ne ponosi nekim stvarima koje je nekada govorio, i da zbog njih žali. Možda jednom i zbog ovih zažali. Makar opet  u predizbornom spotu. Problem je  što tada možda u Evropu nećemo moći ni na koljenima.

Posjeta Mandića i njegovog političkog saborca, lidera NSD Milana Kneževića Dodiku, kod kuće je uobičajeno  objašnjavana istom pričom –  da su Mandić i Knežević kod Dodika u privatnoj režiji. Ono, građani, ljubitelji prirode na izletu.

Vladajuća stranka premijera Spajića izdala je saopštenje u kom se ograđuje od  postupaka svojih “koalicionih partnera”.

“Stav naše Vlade i institucija je jasan – ne miješamo se u unutrašnja pitanja drugih država. Pojedinačne izjave i postupci predstavnika koalicionih partnera ne odražavaju zvanične stavove Vlade Crne Gore, niti imaju institucionalni karakter. Crna Gora se vodi principima dobrosusjedskih odnosa, stabilnosti i evropskog puta, i svaki naš potez biće u skladu s tim vrijednostima”, saopštili su na mreži Iks.  To što “privatna” putovanja, izjave i posjete  predsjednika crnogorskog parlamenta kvare dobrosusjedske odnose , stabilnost i evropski put, nema veze.

Slično objašnjenje iz Spajićeve vlade stiglo je i kada je Andrija Mandić i ovog devetog januara  čestitao neustavni Dan Republike Srpske.  “U komunikaciji s njim smo razumjeli da je to partijski stav. Oni su dio nekog srpskog političkog korupusa”, saopštio je tada crnogorski premijer. Kao da su mu koaliconi partner i u Vladi privatno, a ne službeno.   Aleksa Bečić i njegove Demokrate su junački odćutali tu temu.

Cijepanje predsjednika našeg parlamenta na javno i privatno biće, zbilo se i kada se Mandić pojavio u izbornom štabu Aleksandra Vučića, tokom ozbiljnih sumnji da je izbore pokrao. Tada je i sam Mandić obznanio da je u izbornom štabu srpskog autokrate  privatno i “prijateljski”.  Odmah nam je laknulo.

Suprotno tvrdnjama iz premijerovog okruženja, da boravak Mandića i Kneževića  u Banjaluci “nema institucionalni karakter”,  to i nije baš  djelovalo izletnički. . Mandića i Kneževića je na Međunarodnom aerodromu Banjaluka dočekao predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić. Potom ih je Dodik čekao pred Palatom Republike u Banjaluci.  Nakon razgovora , organizovana je i press konferencija za novinare. Možda bi sledeći put Mandić i Knežević prilikom sličnih posjeta srpskim autokratama, mogli da nose trenerke umjesto odijela. Čisto da svijet vidi da oni nisu tamo službeno kao dio srpskog sveta , a  da je Crna Gora zvanično i dalje za Evropu i evropske vrijednosti.

Poslanica Bošnjačke stranke (BS) Kenana Strujić Harbić saopšila je da će inicirati sastanak sa  partnerima iz Pokreta Evropa sad (PES) povodom odlaska  Mandića u Banjaluku, kako bi “ imali jasan i partnerski odgovor na ovakve i slične postupke kojima se narušavaju dobrosusjedski odnosi i podstiče nestabilnost u regiji”. Sastanak se, da javnost zna, još nije dogodio.

Red bi bio, ne samo zbog usaglašavanja glasova u Vladi, nego i radi javnosti da Spajić makar tvitne šta je zvanični stav Vlade  na zbivanja u regionu.  Idemo li u Evropu, i kako ćemo tamo stići kad nas privatno posvađaju sa svim komšijama.

Do tada, kako izgleda, predsjednik crnogorskog parlamenta mogao bi  da nas uvede u savez srpskih država i paradržava, a da premijer objasni da je to uradio u “privatnoj režiji”.  Demokrate bi odćutale.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Vatre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kuda ćemo u EU, ako nas Mandić uspije zavaditi sa svim susjedima?

 

 

Na zimskom kotorskom karnevalu spaljena je lutka Andronika Duraka zvanog Voštan, a organizatori su se potrudili da u njoj prepoznamo predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića. Kriv je, stoji u optužnici objavljenoj u karnevalskom listu Karampana, što je „narod toiliko pomutio da se u nekoliko opština ne može formirati lokalna vlast tako da se u cijelu državu ne zna ni ko pije, ni ko plaća”.

Mandić je na nemili događaj odgovorio porukom kako se nada da će „spaljena lutka sa njegovim likom biti buktinja koja će osvjetljavati naš evropski put”. Prije nego što su dobili signal za otkomandu, njegovi su politički i duhovni sljedbenici, budni čuvari nacionalnog ponosa, na društvenim mrežama  kleli i psovali majku ustašku, hrvatsku i milogorsku, iznoseći prijetnje i uvrede zbog kojih je Hrvatsko nacionalno vijeće bilo prinuđeno da zatraži reakciju kotorske policije i drugih nadležnih državnih organa.

U međuvremenu je naš evropski svetionik otišao na još jedan službeni put.  Ne u Kinšasu Živka Nikolića, nego u Izrael Benjamina Natanjahua, koga Međunarodni krivični sud pokušava uhapsiti zbog „zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina“ počinjenih u Gazi.

Da stvar bude jasnija i teža, Mandić je svoju zvaničnu posjetu započeo obilaskom Starog grada Jerusalima. Predsjednik parlamenta zna da su tamo „kolijevka Hrišćanstva i korijeni naše vjere“. Ali se pravi da ne zna,  nije ga briga, za to da je Istočni Jerusalim, uključujući Stari grad i njegova jevrejska, hrišćanska i muslimanska sveta mjesta, glavni grad Države Palestine od 1967. godine. Iako je već neko vrijeme okupiran i kontrolisan od strane izraelske vojske.

Na to su Mandića morali da podsjete iz ambasade Države Palestine u Crnoj Gori, sa čijim se ambasadorom predsjednik Skupštine zvanično sreo krajem oktobra prošle godine. „Međunarodno pravo, rezolucije UN, uključujući i rezolucije Savjeta bezbjednosti, zajednički stav EU, kao i zvanični stav Crne Gore, jasni su u definisanju Istočnog Jerusalima kao okupirane palestinske teritorije i odbijanju priznavanja izraelskog suvereniteta nad njim”, navodi se u saopštenju. Uz razumljiv  stav da svaka zvanična posjeta Istočnom Jerusalimu koja nije koordinisana sa palestinskom vladom ohrabruje Izrael da nastavi sa kršenjem međunarodnog prava, „uključujući i tekuće ratne zločine nad palestinskim narodom u Gazi i na Zapadnoj obali, uključujući Jerusalim“.

Da probamo i ovaj slučaj obasjati svjetlošću Mandićeve evropske buktinje.

Rezolucijom o Jasenovcu on i njegovi politički sljedbenici doveli su našu državu u konflikt sa Hrvatskom, jedinim susjedom-članicom EU. Tihi konflikt sa Kosovom podgrijava se i kontinuiranim sukobima sa predstavnicima albanskih nacionalnih partija unutar vladajuće većine. Drugovanje sa Dodikom, uz ignorantski odnos prema vlastima u Sarajevu, dovodi u pitanje odnose Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Koliko juče, predsjednik crnogorskog parlamenta održao je moralnu i državničku  lekciju BiH pravosuđu zbog osuđujuće presude Miloradu Dodiku. To se, diplomatski, zove miješanje u unutrašnje stvari susjedne države. Običnim jezikom – nepristojnost.

Istovremeno, Mandić još nije našao za shodno da prokomentariše to što  zahtjev za skidanje imuniteta njegovom partijskom odličniku Marku Kovačeviću, podnijet od strane domaćeg Višeg državnog tužilaštva, skoro pola godine čeka bez odgovora.  Kovačevića je, valjda kao nagrada za onu  grahovsku parabolu kako će se prema nepodesnim Crnogorcima ponašati kao prema Turcima, zapalo da bude član Mandićeve delegacije u Jerusalimu.

Konačno, bezrezervna podrška Aleksandru Vučiću prijeti da ovdašnje vlasti  konfrontira i sa, kako pokazuju istraživanja, sada već većinskom Srbijom. Skupa sa emancipatorskim pokretom evropskih razmjera koji predvodi mladost Srbije.

Kuda ćemo u EU, ako nas Mandić uspije zavaditi sa svim susjedima?

Mandić i njegovi zdušno su se  predavali vatrama koje su potpaljivali Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Milo Đukanović, razni šešelji, karadžići, vučići… Dok su gorjele Hrvatska, Bosna, Kosovo…. A zamalo i Crna Gora. Koju sada evo sa državničke funkcije, sve uz ode Evropi, gura u bespuće, u kojem je  srpski svet krajne odredište. Sve to u prisustvu koalicionih patnera, listom zakletih Evropejaca. Čudni su naši  karnevali.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Dekoracija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako Bog zapovijeda, na Sretenje u Orašcu,  centralnoj proslavi državnog Dana Srbije  prisustvovala je i naša mala, odabrana četa, što bi rekao gradonačelnik Pljevalja. Gledali su i slušali, kako ih je podučio Dodik,  klicali  Vučiću  u pjesmi i rimi. Srpski autokrata je imao zavidnu dekoraciju prispjelu iz Crne Gore.  No, kako je svojevremeno znala da ovdje poviče  naša odabrana četa  – diktator svaki jednom mora pasti

 

 

Milan je vidio Aleksandra. Opet.  Kako Bog zapovijeda, na Sretenje u Orašcu.  Nije bio sam. Naša mala, odabrana četa, što bi rekao gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš, bila je  tu, kao uobičajena Vučićeva dekoracija. Osim Kneževića i Vraneša, centralnoj državnoj ceremoniji povodom Dana državnosti Srbije u Orašcu prisustvovali su i –  potpredsjednik Vlade Milun Zogović, ministri Vladimir Joković i Dragoslav Šćekić , poslanici Velimir Đoković i Dejan Đurović. I  naravno –  predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević.

Radili su što treba, gledali i slušali, kako je to u Orašcu prisutne podučio predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, takođe dio stalne Aleksandrove postavke. Ni naš Milan nije zaostajao u nadahnuću :  “Vojvodina je Srbija. Kosovo je Srbija. Crna Gora i Srbija, to su braća najmilija”,  klicao je Knežević Vučiću na uvo u rimi.  Usput je  pomenuo i dvojno državljanstvo, tek da se kod kuće ne prestane sa identitetskim temama i tenzijama. Od nečega se mora živjeti.

Ceremoniji je  prisustvovao  i Marko Milačić, lider Prave Crne Gore.  Novinarki  KT je pojasnio da mu uopšte nije bilo  neprijatno što je tu. Jer, došao je u „znak bratske ljubavi“. Djelovao je,   istima, pomalo zbunjeno.  Ko zna, može biti, da je Marko pobrkao put, pa stigao u Orašac umjesto u Kragujevac, da u znak bratske ljubavi podrži studente u otporu prema srbijanskom autokrati, kao što je nekad znao da maršira protiv crnogorskog diktatora, kako je Đukanovića volio zvati.

Zanimljivo, iako  pozvan, proslavi   nije prisustvovao predsjednik parlamenta Andrija Mandić. Nije imao ni ispriku, poput one za neustavni Dan RS, koji je i ove godine propustio. Iz fotelje šefa crnogorskog parlamenta poslao je u Orašac, kao i Banja Luku –  čestitku. I on u rimi, prigodno potežući Njegoša: „…Al heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome, sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome…“.  Dok se beogradskoj srodnoj duši trese presto, Mandić – pleše. Malo evropski, malo srpski svet.

Za tumačenje Njegoša posebno je  bio zadužen gradonačelnik Nikšića.  Nakon ceremonije Kovačević je pojasnio na Fejzbuku: “Njegoševi stihovi, kojima je on svoje najznačajnije djelo posvetio Karađorđu, ustaničkom voždu, stavivši na njegovu glavu Gorski vijenac, govore o neraskidivoj vezanosti Srbije i Crne Gore u čemu je Njegoš vidio ovaploćenje borbi za slobodu koje su se vjekovima vodile na ovom tlu”. Blagoš. Ako gradonačelniku Nikšića jednom ipak skinu politički imunitet, što od parlamenta  uporno i uzalud  traži VDT, kako bi ga krivično gonili zbog govora mržnje, Kovačević makar ima šta da radi, da popuni slobodno vrijeme. Knjiga je čovjeku najbolji prijatelj, govorio je i patrijarh Irinej.

Zbog Dana državnosti Srbije kod kuće se odigrala i mala čarka saopštenjima između pljevaljskog Pokreta Evropa sad i gradončelnika Pljevalja Daria Vraneša. Vranešu nije bilo dovoljno da pođe u Orašac i gleda i sluša Aleksandra, već je u Pljevljima o opštinskom trošku organizovao Svečanu akademiju povodom obilježavanja 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od proglašenja Sretenjskog ustava.

“Gradonačenik Pljevalja  ima obavezu da se fokusira na rješavanje nagomilanih lokalnih problema i da prestane da stvara nepotrebne krize i tenzije sa svrhom da sitno politički poentira”, pisali su mu iz lokalnog PES-a. Poručili su i da Opština Pljevlja nema nadležnosti da slavi praznike drugih država pa i naše komšijske i drage Srbije”. Vladajući Spajićev PES je valjda tu da preko tvitera ili novina,  poduči partnere u  vlasti da ne stvaraju “nepotrebne krize”.

A onda svi skupa ostanu  u dragoj vlasti.

Sve u svemu, Vučić je imao zavidnu dekoraciju  u Orašcu, prispjelu iz Crne Gore.  No,  kako je svojevremeno,  ovamo kod kuće, znala da poviče  naša mala odabrana četa – diktator svaki jednom mora pasti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo