Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Konsekvence

Objavljeno prije

na

U ovom tekstu, ukazujemo na tri posledice napada na Vanju Ćalović, koje su već nastupile, i na tri posledice ovog napada, koje su još uvek samo moguće, otvorene i neizvesne. Prve tri odnose se na Mila Đukanovića, DPS i crnogorsko pravosuđe (posebno na VDT i Ustavni sud), druge tri na takozvanu međunarodnu zajednicu (posebno na SAD i EU/EK), SDP i crnogorsko društvo kao takvo. Krenimo redom.

Najpre, konsekvence koje su već nastupile. Prva među njima, tiče se samog vrhovnog oligarha. Nakon napada na Vanju Ćalović, Milo Đukanović i definitivno ulazi u noviju (raz)istoriju Crne Gore kao njena najveća nesreća zlo i sramota. Po nasilništvu, brutalnosti i sadizmu, njegov Informer iz 2014. prevazišao je čak i crnogorski Informbiro iz 1948.

Druga se odnosi na vladajuću partiju. Sa nekoliko saopštenja, DPS se još jednom predstavila kao najopasnija zločinačka organizacija. A privatno-javno partnerstvo sa „nevladinim” Vladimirom-Bebom Popovićem, kao naša lokalna verzija „integralnog igrača” mafijaške vlasti, o kojoj je tako dobro pisao Naim Moizes u sada već čuvenom majsko-junskom dvobroju Foreign Affairs-a.

Treća rasvetljava pravosuđe, posebno VDT i Ustavni sud. VDT, zbog toga što, uprkos notornim dokazima, kao vrhovnog nalogodavca napada na Vanju Ćalović, ustav i zakone ove zemlje, ne procesira Mila Đukanovića, nego se, u najboljem slučaju, bavi sporednim (ne)delima i akterima. Ustavni sud, zbog toga što ignoriše članove 55 i 149 Ustava Crne Gore, koji ga obavezuju da, u slučaju masovnog kršenja ljudskih prava, kao što je slučaj Vanje Ćalović, ranije afere Snimak i drugih, zabrani DPS. Sledi neumoljiva konsekvenca, neprocesiranjem i ignorisanjem o kojem je reč, VDT i Ustavni sud postaju saučesnici.

A onda, i tri konsekvence napada na Vanju Ćalović, koje su još samo moguće, otvorene i neizvesne. I koje su za sve nas, pa i za Crnu Goru, još značajnije. Prva među ovima, odnosi se na takozvanu međunarodnu zajednicu, posebno na SAD i EU/EK. Nakon afera Snimak i Telekom, još eksplicitnija osuda napada na Vanju Ćalović, koja je došla od strane dve najmoćnije zapadne ambasade, prosto je nametnula pitanje, da li je ovde reč o konačnom puštanju „niz vodu”, ili samo o prolaznom stadiju. A „trapavost” Igora Lukšića nametnula je dilemu, da li je to ova vlast počela da zapada u terminalnu komu, ili je, servilna prema svakoj većoj moći, kako to samo ona zna, nešto u međuvremenu izlobirala protiv Mitje Drobniča u Briselu, pa sada glumi kao neko dostojanstvo i ponos. **Od odgovora na ova i slična pitanja, zavisi, pored ostalog, i to, da li će SAD i EU/EK, najzad, stati na stranu društva, ili će nastaviti kao saučesnici najgore vlasti u Crnoj Gori ikada.

Sličan odgovor čeka i aktuelna, podgorička i ukupna postizborna DPS-SDP misterija. „Platforme” tu služe tek kao otrcan „smokvin list”. I ovde je pravo pitanje, da li će SDP nastaviti kao saučasnica sa DPS, ili će preuzeti svoj deo tereta, u konačnom zaustavljanju i kažnjavanju zločina. „Mi smo samo deset posto”, kako to već sada zvuči nepodnošljivo lažno i prevarno.

Poslednja i najteža neizvesnost tiče se crnogorskog društva kao takvog. Ukoliko ovo društvo otrpi napad na Vanju Ćalović, i slične napade i krimene ove vlasti, bez dovođenja tiranina „k poznaniju prava”, onda to može da znači samo jedno, da je ovo društvo, naime, već postalo mrtvo. A to je upravo ono što ne smemo da dozvolimo ni po koju cenu. „Dok dišemo i živimo”, kako je to istakla Vanja Ćalović.

Milan POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Lider kružnog toka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda je red da EU partnerima predočimo naše  prioritete: ko je bio na pravoj strani 1919, ko 1941, 1948. Onda na red dolaze ’90-e, 2006, „državni udar”, litije, Belveder, Temeljni ugovor… Svijet bi bio zadivljen našom sposobnošću da se bavimo velikim temama, rješavajući probleme uvijek tako da ispadnu nerješivi

 

Mali jubilej za EU, veliki za Crnu Goru. Deset godina od početka pregovora o pristupanju. Regionalni lider okitio se još jednom titulom: niko od 27 članica Unije nije pregovarao duže.

Gotovo pet godina nijesmo zatvorili nijedno pregovaračko poglavlje. Prethodno, zatvorili smo samo tri, privremeno: Nauka i istraživanje, Obrazovanje i kultura, Vanjski odnosi. Prva dva zatvorena su istog dana kada su i otvorena, najviše zbog toga što u Briselu od nas o tim pitanjima nijesu očekivali mnogo.

Analize relevantnih autora pokazuju da je Crna Gora, po broju sati nastave u toku školske godine osnovnog (obaveznog) obrazovanja, na pretposljednjem mjestu u Evropi. Za razliku od broja opravdanih i neopravdanih časova, po čemu smo u vrhu. Rezultat znamo – PISA testiranja pokazuju da blizu polovine naših petnaestogodišnjaka ne umije da čita i računa. Makar ne u mjeri kojom bi zadovoljili predviđeni minimum znanja.

Što se trećeg, privremeno zatvorenog, poglavlja tiče (Vanjski poslovi) tek da se zna – duže od godinu nijesmo u stanju imenovati ambasadora ni u jednoj od zemalja sa kojima dijelimo kopnenu granicu, ali ni u Sloveniji, SAD, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, UN…

Poglavlja Pravosuđe i temeljna prava (23) i Pravda, sloboda i bezbjednost (24) otvorena su u decembru 2013, sa jasnom naznakom da su ona ključ pregovora o ulasku Crne Gore u EU. Umjesto da zatvorimo njih zatvorili smo, proljetos, tadašnju predsjednicu Vrhovnog suda. Pa, koji dan kasnije, i predsjednika Privrednog suda. Sad čekamo optužnice i nadamo se poštenom suđenju. Uz bojazan da bi sve to moglo trajati koliko i pristupni pregovori.

Ide li se nama u EU? Ankete daju potvrdan odgovor. Baš kao i političari. „Postoji vrlo jasna posvećenost kompletnog crnogorskog političkog spektra u pravcu pristupanja EU”, ubjeđuje javnost, neki dan, Danijela Đurović, predsjednica Parlamenta na jednom od skupova koji su, obilježavajući prvu deceniju pristupnih pregovora, organizovale ovdašnje NVO. Uz konstataciju: „I dalje je izuzetno visok procenat građana koji su za to da Crna Gora uđe u evropsku porodicu naroda”.

Iz nevladinog sektora imaju drugačiju percepciju. „Naše političke elite zaklinju se na vjernost Evropi, prepisuju EU zakone i procedure, osnivaju i ukidaju institucije, mašu statističkim pokazateljima jednako često kao i zastavama a onda, sve češće, traže što ubjedljivije izgovore za neučinjeno”, navodi Dragan Koprivica, izvršni direktor CDT-a na otvaranju konferencije Prvih 10 godina pregovora: Jubilej za proslavu ili zabrinutost?

Izvršna direktorica CGO Daliborka Uljarević, na konferenciji Decenija crnogorskih pregovora sa EU – kako izaći iz kružnog toka, ističe: „Jasno je da su naši donosioci odluka kočničari ovog (EU) voza. Razlozi su različiti – od nerazumijevanja procesa, preko računanja svojih partikularnih koristi i šteta do, možda, jače posvećenosti nekim drugim državama nego Crnoj Gori. Dodatno, svaka nova Vlada se ponaša kao da ovaj proces počinje od nje, čime je ogroman dio institucionalne memorije marginalizovan ili izgubljen, a ona je ključna za ovaj proces…”.

Umjesto potjere za briselskim štrikovima, možda je vrijeme da našim EU partnerima predočimo kako mi imamo druge prioritete: ko je bio na pravoj strani 1919, ko 1941, 1948. Onda na red dolaze ’90-e, 2006, „državni udar”, litije, Belveder, Temeljni ugovor… Svijet bi bio zadivljen našom sposobnošću da se bavimo velikim temama, rješavajući probleme uvijek tako da ispadnu nerješivi.

U Zetskoj dolini pao je grad. Uništio je zasade, rod u vinogradima i voćnjacima. Šteta je ogromna. Uništeni prinosi uglavnom nijesu bili osigurani. Baš kao ni prošle godine. Ili pretprošle. Jednima se ne isplati, drugi nijesu imali novca za osiguiranje. Sada svi čekaju pomoć države. Znajući da ona neće biti ni dovoljna ni pravovremena da nadoknadi izgubljeno.

Putuj Evropo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Frižider

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad god uključiš TV, evo premijera sa nekom novom radosnom viješću.  Kad uskoro počne da, kao Vučić,  iskače i iz frižidera, nadamo se da isti neće biti potpuno  prazan

 

Premijer ne patiše. Bdi nad Crnom Gorom od jutra do mraka. I spašava je. Kad god uključiš TV, evo ga sa nekom novom radosnom viješću, koje naravno ne bi bilo da nije njega. Kad uskoro počne da, kao Aleksandar Vučić,  iskače i iz frižidera,  nadamo se da isti neće biti prazan,  s obzirom na to da je ove sedmice Abazović upozorio  da nas na jesen čeka nestašica hrane i energenata. Ali dobro, premijer je, kazao je, već počeo da štedi gorivo svog službenog automobila. Spas za crnogorsku ekonomiju.

Dobrih vijesti je ipak više. Ove sedmice Abazović  je najavio  da će u Crnu Goru investirati singapurska  multinacionalna kompanija za zaštitu podataka, da će nam u posjetu doći kolege potpredsjednika kompanije Gugl Bredlija Horovica, da će Lidl otvoriti svoje radnje ovdje i tako otvoriti šansu za zaposlenja. Samo da još bude ulja u njima. I da se sve to desi.

Neke premijerove radosne vijesti, nijesu istinite, ali dobro zvuče. Iz Abazovićeve partije, nakon sastanka premijera sa  Bredlijem Horovicem,  saopšteno je da je na Guglu, nakon tog susreta, uvedena opcija za crnogorski jezik. Ta opcija postoji godinama. I Vučić bi mu pozavidio.

Obradovao nas je ove sedmice  i najavom gradnje žičare Lovćen – Kotor. ,,Ta žičara će da bude spektakl. Ko se jednom popne gore, taj će vazda htjeti da se vrati u Crnu Goru. Ko bude njegovu sliku vidio ili njenu sa vrha, taj će poželjeti da dođe u Crnu Goru, pa sve i da nema novca”.  Odlično, turističku sezonu će nam spasiti turisti bez novca.

Crvjeta u bankarskom sektoru. Guverner Centralne banke se ne mijenja, koja god da vlast dođe. I koji god premijer da stigne. Nakon sastanka sa Radojem Žugićem, Abazović je poručio narodnim masama:  ,,Raduje sjajna situacija u bankarskom sektoru”. Šta ti je perspektiva. Nakon avgusta 2020., i smjene DPS-a, Abazović je govorio da će biti smijenjene sve udarne pesnice bivšeg režima. Sad valjda vidi da Žugić to nije. On je univerzalan.

Premjijer nam je vratio  Zorana Đurišića, nekadašnjeg dugoogodišnjeg direktora Montenegro erlajnsa. Đurišić je u Abazovićevom kabinetu postao savjetnik,  savjetnik – ekspert-konsultant za vazdušni saobraćaj. Pa dobro, Đurišić može sigurno premijeru da detaljno rastumači kako je propala nacionalna aviokompanija i zašto je u njegovo doba Državna revizorska institucija konstatovala brojne zloupotrebe i nezakonitosti.

Premijer je mrvicu promijenio mišljenje i o političkom zapošljavanju. U avgustu 2020. godine je  govorio, a posebno u vrijeme dok je bio opozicionar, oštro je kritikovao DPS praksu, zahvaljujući kojoj su državna preduzeća uništili lojalni partijski kadrovi.  Nakon avgusta zagovarao je ekspertski model vlasti,  stručnjake na važnim pozicijama, i profesionalno činovništvo. Danas nema ništa protiv ni partijskog ključa ni DPS kadrova.  U najnovijoj raspodjeli partjskog plijena po dubini, 30 posto pozicija dobiće – DPS.  Vraćaju se mnoga stara imena DPS-a na čelne pozicije, a premijer ćuti. Gromoglasno ćuti.

Sve to će da nas uvede u EU. Iako je model manjinske vlade Abazović pravdao potrebom da se odblokira evropski put, od dolaska na poziciju premijera mnogo se više bavio Otvorenim Balkanom i Temeljnim ugovorom sa SPC-om, nego odblokiranjem procesa ulaska u EU. Pravosuđe je i dalje blokirano. Premijer se istina toga sjetio ove sedmice, pa je, između Lidla i Gugla, apelovao i na Skupštinu da „krene u proces izbora članova Sudskog savjeta i sudija Ustavnog suda“.

Dobro, nije žurba. Nek se prvo pošteno podijeli plijen moći  i obavi dubinska seoba partijskih vojski. Da bar neko na jesen ima od čega da živi. Raja je već svikla  na krize i zarobljene institucije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Cinična vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Magarence Budo novi je stanovnik farme u Danilovgradu. Snimak njegovog rođenja ima više od 400.000 pregleda. Nijedan od važnih ovosedmičnih događaja nije privukao toliku pažnju. Treba nam nešto lijepo. Novorođeni magarčić. Burek sa sirom, duhovito, navijačko skandiranje na utakmici Crne Gore i BiH… Poslije svega, treba nam ono nešto da nas prene iz kandži nerazrješivih dioba, nepremostivih barikada, vječitih poluistina

 

Advokat optuženog je predložio, postupajući specijalni tužilac se saglasio, a vijeće Višeg suda prihvatilo da se spoje dva, od četiri, postupka protiv bivšeg direktora ANB-a Dejana Peruničića. Tako bi se, kao oštećeni u tim predmetima, jadan kraj drugoga mogli naći Milan Knežević, Andrija Mandić i Milivoje Katnić. Žrtve nezakonitog prisluškivanja ANB-a. Nije nezakonito, ali jeste teško zamislivo nakon tzv. državnog udara. Makar zbog mira u sudnici.

Zato su zvaničnici DF napustili ročište, uz objašnjenje „da se radi o besprizornoj sramoti, kriminalnoj odluci kojom se pokušavaju izjednačiti dželat i žrtva”. DF će, najavio je Knežević po odlasku iz Višeg suda, ozbiljno razmotriti da li uopšte da učestvuje u predlaganjima rješenja za prevazilaženje krize u pravosuđu. Po principu: oni nas Milivojem, mi njih uskraćivanjem poslaničkih glasova neophodnih za deblokadu (polu)paralisanog sistema. Primjera radi, ove nedjelje u Privrednom sudu sudi tek četiri ili pet sudija. Ostali su na odmoru, bolovanju, u penziji ili zatvoru.

A baš smo, neki dan, svjedočili „ohrabrujućim najavama”. Raško Konjević denucirao je opozicione kolege iz DF: javno su „ljuti opozicionari” a tajno pregovaraju sa „djelovima vlade o zadržavanju svojih kadrova po dubini”. To, stekao se utisak, novom koordinatoru svih službi bezbjednosti ne bi zasmetalo da Knežević nije poručio kako ne želi da daje legitimitet njegovom izboru prisustvom sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Na šta je ministar vojni žestoko uzvratio. Ne objašnjavajući, ipak, šta DF nudi aktuelnoj većini, kao kompenzaciju za čelna mjesta u Elektroprivredi, Željeznici i Morskom dobru.

Ostaju nezvanične najave da sve to ime veze sa onih 49, priželjkivanih, glasova u parlamentu. I nada da je nekakav kompromis, radi opšteg dobra, ipak moguć.

Ministar vanjskih poslova obznanio je da Vladimir Leposavić i Milojko Spajić ne žele da ispune zakonsku obavezu i vrate diplomatske pasoše. Odgovor je stigao od bivšeg ministra finansija. „Nelegalni penzioner se sveti jer smo zaustavili njegovu poharu države, pa tobože ne može da čeka da se vratim u Crnu Goru da poništi beskorisni diplomatski pasoš koji nikad ne koristim”, tvitnuo je Spajić poentirajući „nelegalne penzije od €2.000+ no pasaran”.

Izgleda je i Milojko obolio od kratkog pamćenja, hronične bolesti većine ovdašnjih političara. Pa se ne sjeća kako je lično on potpisao odluku Ministarstva kojom je jesenas ukinuto rješenje Fonda PIO da se Krivokapiću obustavi isplata penzije. Sad kad se ne pita, kaže, neće proći.

Iz Ministarstva finansija poruka – nema para za novorođenčad (500, odnosno, 1.000 eura) koje je obećao tada već odlazeći ministar ekonomskog razvoja. I nema jeftinog goriva za brodove i jahte koje je prije desetak godina ugovorio DPS. Reagovao je predsjednik Đukanović, pozivajući Vladu da preispita odluku o naplati akciza i poreza na gorivo za jahte, pošto to „suštinski ugrožava našu komparativnu prednost”. Baš smo se dobro pozicionirali. Novorođenčad nije pominjao. A o sastanku sa radnicima Željezare na izdisaju, govoriće „drugom prilikom”. Zna, poručio je, da će, šta god da odgovori, dio javnost imati percepciju kako je on odgovoran „za sve što ne valja ovdje”. Ne treba pretjerivati.

Iz DPS-a su priskočili u pomoć predsjedniku. Ni oni, kaže poslanica Daliborka Pejović, ne razumiju finansijske računice Vlade, pa će tražiti dodatna pojašnjenja. Snimak i Koverta su im bili skroz jasni.

U Podgorici su protestovali policajci i penzioneri, u Nikšiću bivši rudari a u Bijelom Polju studenti. Svi traže svoje. U parlamentu, rješavali su druge probleme: hljeb i peciva će, možda, pojeftiniti za pet centi. Dok ponovo ne poskupe brašno, gorivo ili struja. Poslanici su se malo nadmetali po pitanju autorstva na prijedlog da se hljeb kupuje bez obračunatih sedam odsto poreza na dodatu vrijednost. Onda su se vratili omiljenim temama. Čija je, recimo, crnogorska zastava i koliko će trajati. Odnosno, kako Srbi preko Otvorenog Balkana prave veliku Srbiju i veliku Albaniju.

Magarence Budo novi je stanovnik farme u Danilovgradu. Snimak njegovog rođenja ima više od 400.000 pregleda. Nijedan od važnih ovosedmičnih događaja nije privukao toliku pažnju. Treba nam nešto lijepo. Novorođeni magarčić. Burek sa sirom, duhovito, navijačko skandiranje na utakmici Crne Gore i BiH… Poslije svega, treba nam ono nešto da nas prene iz kandži besmislenih dioba, nepremostivih barikada, vječitih poluistina.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo