Povežite se sa nama

FOKUS

KRIMINALNI KLANOVI I DRŽAVA: Ko se boji policije još

Objavljeno prije

na

Tridesetosmogodišnji Baranin Andrija Mrdak, saradnik pokojnog Armina Muše Osmanagića, koji se pominjao kao vođa jednog od dva najjača barska klana, ubijen je u četvrtak, 25. decembra, na samom ulazu u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu (ZIKS).

Mrdak je važio za prvog Osmanagićevog čovjeka. Bio je uz njega i kada je Osmanagić ubijen, u septembru ove godine u Baru pred Osmanagićevim lokalom Savoja. Ubice još nijesu pronađene. Stručnjaci za bezbjednost tvrdili su tada da način njegove egzekucije ukazuje da su u ubistvu učestvovali profesionalci, moguće i službe.

Vjeruje se da je ubistvo Mrdaka klasičan obračun klanova. Mrdak je ubijen dok je ulazio u zatvor, gdje je krenuo u posjetu bratu Nenadu Mrdaku, pritvorenom zbog ubistva tridesetjednogodišnjeg Mirka Mićića, člana suprotstavljenog barskog klana koji je vodio pokojni Luka Đurović. Mićić je ubijen 27. maja ove godine kod hotela Topolica u Baru.

Dva maskirana napadača prišla su na motoru Mrdaku koji je u išao ka prijavnici ZIKS-a, i iz neposredne blizine u njega ispalili više smrtonosnih hitaca. Napadači su potom pobjegli u pravcu Podgorice.

Ubistvo Mrdaka znakovito je upravo zbog činjenice da se obračun klanova i ubistvo odigralo na samom ulazu u ZIKS. U prisustvu brojnih policajaca. ,,Tamo je bilo najmanje deset naoružanih policajaca, a da ama baš nijedan nije zapucao prema ubicama. Policija je tek nakon pola sata izdala naređenje o blokadi saobraćaja. Za to vrijeme ubica na motoru je mogao stići i do Albanije”, kaže za Monitor dobro obaviješteni funkcioner koji je želio anonimnost.

Potpuno neopaženo prošla je činjenica da je ubijeni Andrija Mrdak uzvratio paljbu na svoje ubice . To znači da je sa pištoljem u džepu krenuo u ZIKS, bez straha da bi mogao imati nevolja sa policijskim čuvarima.

Bezbjednosna situacija u Crnoj Gori se zaoštrava, tvrde sagovornici Monitora. Obračun klanova ispred ZIKS-a naočigled policije, po njima je još jedna potvrda da su saradnja vlasti i mafije i njihovi zajednički poslovi neke kriminalne grupe ojačala toliko, da ne samo da vlast sa njima mora koketirati već i počinje da gubi kontrolu.

,,Bezbjednosna situacija u zemlji je veoma teška. Eskalacija nasilja, likvidacija, oružanih sukoba je logična posljedica dugogodišnje kohabitacije režima DPS i SDP sa kriminalom, posebno oko ‘poslova’ povezanih sa švercom cigareta, droge, oružja, što je rezultiralo širenjem zone ,,saradnje” i time da se linija između mafije i službi polako brisala. Mafija nema strah od države, a ključni šefovi imaju i ličnu zaštitu vrha režima”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, član skupštinskog Odbora za bezbjednost.

Medojević je nakon ubistva Mrdaka pred ZIKS-om ocijenio da je ,,Bar postao kao Palermo”, aludirajući na činjenicu da se obračuni klanova u tom italijanskom gradu prije dvije decenije dešavali pred policijom, kao demonstracija njihove snage.

,,Preko 1000 vojnika kriminalnih klanova, a najmanje šest ih je ozbiljno ojačalo, djeluje u Crnoj Gori. Svi su naoružani i spremni za obračune. To je ozbiljan bezbjednosni problem jer je to oružana sila veća od policije i ANB zajedno. Država gubi rat sa kriminalom i ugrožena je bezbjednost građana i njihove imovine ” , kaže Medojević za naš nedjeljnik.

U dokumentima Agencije za nacionalnu bezbjednost klanovi pokojnog Đurovića i Osmanagića navode se kao dva najjača suprotstavljena barska klana, koji su preuzeli podzemlje. U bezbjednosnim evidencijama vodi se ukupno šest klanova u Baru. Pored Osmanagićevog i Đurovićevog, tu je i klan Veska Bujića, čiji je sin Šćepan Bujić ljetos osuđen na 20 godina zatvora zbog ubistva braće Gojačanin u Baru, tragedije koja je prošle godine uzdrmala Bar i Crnu Goru.

,,Počeli su da se međusobno ubijaju jer je Crna Gora mala za 5-6 velikih internacionalnih klanova. Svi su puni para od droge, i imaju svoje vojske, a i konektovani su sa službama i režimom”, kaže dobro upućeni sagovornik.

Raško Konjević, ministar unutrašnjih poslova, nije želio za Monitor da komentariše ocjene da su klanovi jači od države. ,,Obratite se nadležnoj službi u policiji “, kazao je kratko. Da je bezbjednosna situacija ozbiljnija možda pokazuje i to što se Konjević više onako teatralno ne pojavljuje pred kamerama dok se vrše uviđaji ubistava i najavljuje ,,obračun države sa kriminalom”.

S razlogom. Nižu se nerasvijetljena ubistva, ali i napadi. Među njima i napad na imovinu načelnika barske policije Miloša Radulovića koji još od kraja prošle godine nije razriješen. Raduloviću je podmetnut eksploziv na kućnom pragu. Konjević je tada govorio da je to ,,napad na državu i da država mora učiniti sve da otkrije počinioce”. Ako je po Konjeviću, država očito gubi rat.

U prilog tome ide i činjenica da su srušene, ili su na putu da to budu, gotovo sve optužnice protiv u hijerarhiji visoko kotiranih pripadnika kriminalnih klanova. Posebno znakovito, radi se o procesima ubistava policijskih inspektora ili urednika koji su izvještavali o saradnji vlasti i organizovanog kriminala i njihovim zajedničkim poslovima, ili pokušavali da im stanu na put.

Sredinom decembra saopšteno je da će iz spisa predmeta ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića biti izuzeta svjedočenja suvlasnika hotela Splendid Žarka Radulovića. Radi se o ključnim dokazima, bez kog je slučaj vjerovatno osuđen na ukidanje.

Za to ubistvo bili su osuđeni Saša Boreta, Ljubo Bigović, Ljubo Vujadinović i Milan Čila Šćekić, koji se povezuju sa barskim klanovima. Oni su osuđeni za napade na hotel Splendid u ljeto 2005. godine, a upravo je te napade istraživao inspektor Šćekić.

Prema nekim policijskim svjedočenjima, u pozadini priče stoji privatizacija hotela Splendid ruskim investitorima nasuprot interesima moćnika iz vrha mafije, ali i ovdašnje vlasti. U jednom od policijskih dokumenata koje potpisuje Vukota Kartal, inspektor koji je prije Šćekića istraživao slučaj, navodi se da ,,iza napada na Splendid stoje Brano Mićunović i njegovi”, te da se slučaj ne može istražiti jer je Mićunović povezan sa vrhom vlasti. Taj dokument koji bi bio jedan od ključnih dokaza u rasvjetljavanju pozadine napada na prestižni hotel i ubistva Šćekića nikada nije pripojen procesu koji se vodi protiv Borete, Bigovića, Vujadinovića i Šćekića. Kao ni svjedočenja bivšeg inspektora Predraga Vučinića, bivšeg šefa obezbjeđenja Splendida koje je posebno važno za rasvjetljavanje ubistva Šćekića, koji je prepisku Kartala iznio na svjetlost dana, pošto je policijski vrh dugo skrivao. Porodica Slavoljuba Šćekića godinama tvrdi da iza ubistva njihovog sina i brata stoji sam državni vrh.

Vrhovni sud ukinuo je osuđujuće presude za to ubistvo, pod obrazloženjem da se na glavnom pretresu nijesu smjele koristiti izjave koje su Žarko Radulović i bivši zaštićeni svjedok Zoran Vlaović dali ranije tužiocu. Sada su, eto iz spisa sklonjene i izjave koje je Radulović dao na sudu, a vezane su za ono što je ispričao tužiteljki Stojanki Radović.

U februaru 2006. Specijalnoj tužiteljki Stojanki Radović suvlasnik Splendida Žarko Radulović dao iskaze da je „siguran da iza napada na Splendid stoje Alan Kožar, Bigović i Boreta”. Saopštio je posredna saznanja da su mu prijetili: „Razdužili smo Šćekića, pa ćemo i Radulovića”. Radulović je tužiteljki kazao da je napadnut zbog reketa od dva i po miliona eura. Kasnije u sudnici tvrdio da je „lupao” i da se stidi što je to izjavljivao.

Deceniju nakon ubistva Duška Jovanovića taj slučaj ne samo da nije rasvijetljen nego je proces vraćen na početak. Deset godina i dva mjeseca nakon što je ispred redakcije ubijen Jovanović, suvlasnik i glavni urednik dnevnog lista Dan, sudije Ustavnog suda donijele su odluku o ukidanju osuđujuće presuda Damiru Mandiću koji u Spužu izdržava kaznu od 18 godina zatvora (odležao je, do sada, nešto manje od polovine). On na ponovnom suđenju tvrdi da je nevin, da mu je ubistvo podmetnuto i da nije saradnik DB-a.

Ubijeni Osmanagić, vođa jednog od najjačih barskih klanova, povezivan je sa ubistvom Duška Jovanovića, a u medijima se spekulisalo da su mu veze sa bezbjednosnim službama omogućile da za to ubistvo ne bude gonjen.

,,Osmanagića je najvjerovatnije likvidirala služba jer je bio opasan svjedok likvidacija početkom 2000-ih godina”, kaže naš dobro upućeni izvor. Po njemu skoro svi kriminalni klanovi su povezani sa ANB-om, policijom i režimom i zbog toga država nije u stanju da reaguje.

„Ako na sve dodamo i ozbiljne optužbe za korupciju čelnika bezbjednosnih službi koji su postali milioneri, što demotiviše sve časne u državnim službama, dolazimo do veoma zabrinjavajuće situacije. Kriminal je sve jači, organizovaniji, materijalno, finansijski i tehnički opremljeniji, a policija, ANB i Vojska sve slabiji i nemoćniji”, kaže Medojević.

Da li se možda i zbog toga premijer Milo Đukanović u bezbjednosnom sektoru pravi vojsku odanih vojnika?

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo