Povežite se sa nama

FOKUS

OPOMENE PARIZA: Probudi se, smrkava se

Objavljeno prije

na

U srijedu 7. januara, Pariz, grad svjetlosti, je utonuo u mrak nasilja. Dvije maskirane osobe upale su u prostorije satiričnog magazina Šarli Ebdo, neposredno pošto je na Tviteru objavljena karikatura Abu Bakr Al Bagdadija, lidera Islamske države, kako upućuje najbolje želje, ,,a posebno za dobro zdravlje”.

Kao da se radilo o crnom proročanstvu, a ne o koincidenciji, jer ubilačka misija je planirana kao odgovor na plan Šarlija da kasnije istog dana objavi sliku golog muslimanskog proroka Muhameda. I nešto manje od sat vremena od objavljivanja tvita, 10 zaposlenih u Šarliju i dva policajca koja su obezbjeđivala redakciju, su životima platili za uređivačku odluku satirične novine.

Po obavljenom poslu, teroristi su bez žurbe ušli u kola, posto je jedan od njih dokusurio ranjenog policajca metkom u glavu, a drugi uzviknuo da su osvetili pokušaj blaćenja proroka Muhameda. Tako je otpočela trodnevna nacionalna trauma čiji je krajnji balans bio 20 ubijenih, uključujući četiri pogubljena taoca iz jevrejske košer prodavnice i trojicu terorista likvidiranih od strane francuskih specijalaca.

Šarli Ebdo je do nedavne tragične epizode bio niskotiražni nedjeljnik čijim karikaturistima ni jedna tema, a posebno religiozna, nije bila sveta. Izložen oštrici njegove satirične prerade, hrišćanski koncept svetog trojstva je dobio seksualne note, časne sestre su na stranicama Šarlija praktikovale oralni seks, a katolička crkva je novinu 12 puta izvodila pred sud zbog uvrede. Jevreji su predstavljani kao šićardžije, ali poznavaoci kažu da mu je posljednjih godina dominantna tema bila ismijavanje islama i muslimana, od vizuelnog predstavljanje proroka Muhameda, koje je u islamu strogo zabranjeno, do ismijavanja muslimana žrtava masakara.

Bez obzira na ekstremno uvredljivu prirodu priloga, često praćenu stereotipima, bilo bi suludo nasilje nad osobljem Šarlija, smatrati zasluženim. U liberalnim demokratijama zapadnog tipa sloboda izražavanja nije apsolutna, ali niko ne može očekivati da će biti pošteđen od ismijavanja.

Takođe je legitimna, a za sada je gotovo potpuno odsutna, analiza političkog i istorijskog konteksta u kome Šarli plasira svoje beskompromisno ismijavanje islama. Radi se o istoriji francuske kolonijalne dominacije nad muslimanskim zemljama sjeverne Afrike i krvavih antikolonijalnih ratova u Alžiru i Tunisu, koje su životima plate desetine hiljada muslimana.

Izbacivanje francuskih kolonizatora 60-ih godina, je perverznom logikom stvorilo među Francuzima i ogorčenje i antiarapski rasizam. Hiljade muslimana iz bivših kolonija koji su se po završetku kolonijalne ere zatekli u Francuskoj, su bili izloženi nevjerovatnom nasilju uključujući i masovna ubistva ljudi čiji su leševi bacani u Senu.

Danas, poslije više od pola vijeka, masovna ubistva su dio ružne prošlosti, ali rasizam je još svakodnevica za šest miliona muslimana koji čine oko 10 odsto građana Francuske. Najbrojnija muslimanska populacija u Evropi živi marginalizovana i u siromaštvu u predgrađima velikih francuskih gradova, puno ih je nezaposlenih i svi aspekti njihovog života su izloženi napadu, od halal ishrane, do hidžaba čije je nošenje na javnim mjestima ilegalno.

U ovom kontekstu tvrdnja da su pripadnici svih vjera podjednako izloženi Šarlijevoj satiri prestaje da drži vodu. Ismijavanje moćne većinske hrišćanske religije nema isti efekat kao ismijavanje vjere koja je bez moći i čiji pripadnici tavore na dnu društvene hijerarhije. Za očekivati je i razliku u reakciji. Nemoćni će osjećati da su konstantno na tapetu, da su progonjeni. Veće su šanse da neki od njih stanu u odbranu svojih vrijednosti i načina života a neki i postanu regruti ekstremnih organizacija.

Sljedeći bitan elemenat konteksta, koji bi bacio svjetlo na pitanje ,,zašto?”

čeka na odgovor političara i analitičara. Njihove reakcije su trenutno fokusirane na krvoproliće kao i na mobilizaciju javnosti da se suprotstavi napadu na Zapadnu tradiciju slobode izražavanja.

Čuje se mišljenja da je 7. januar francuski 11. septembar, što je tvrdnja za koju ima malo osnova. Da navedemo samo neke bitne razlike: terorističko nasilje u Francuskoj je počinjeno od Francuza, udar na SAD bila je puno veća vizelno spektakularna akcija u kojoj je više od 2.000 ljudi ubijeno. Ono što jeste slično kod obje tragedije je kreiranje atmosfere u javnosti gdje se traženje uzroka tregedije tretira kao pokušaj iznalaženja opravdanja za teroriste i nedostatak poštovanja za žrtve.

Nije čudo što francuski i drugi zapadni lideri prećutkuju vezu između terora u Parizu i ratova protiv muslimanskih zemalja uz masovno stradanje civila, raširenu upotrebu torture, mučionica tipa Abu Greiba i Gvantanama, jer bi ukazali na svoju odgovornost za eskalaciju ekstremizma koji je za vrijeme 11. septembra bio ograničen na nekoliko stotina muslimanskih ekstremista, kojih sada ima na hiljade širom muslimanskog svijeta, sa de fakto državom u Iraku i Siriji.

Jedan od zasada rijetkih glasova razuma, koji će vjerovatno postati brojniji protokom vremena, australijski socijalistički magazin Red Flag, kaže: ,,Ako se i površno osvrnemo na događaje iz nedavne prošlosti, nećemo se čuditi što se ovaj užasni incident dogodio, već što ih nema puno više”. Magazin dodaje: ,,…Treba odati priznanje muslimanima na njihovom humanizmu, zahvaljujući kome ih veoma mali broj pribjegava nasilju uprkos nebrojenim provokacijama”.

Stvarno, zamislimo na trenutak kako bi izgledala Evropa ili Amerika, kad bi muslimani u odnosu na Zapad počeli da praktikuju pristup ,,oko za oko, zub za zub”.

Slično Bušu poslije 11. septembra, francuski lideri su u napadu na Šarli Ebdo vidjeli šansu da modeliraju javno mnjenje oko teze da domaći terorizam nije produkt kompleksnih političkih odnosa pa i zapadnog rata protiv terorizma, već da se radi o borbi između nazadnih, srednjovjekovnih vrijednost islama i svijetlih zapadnih tradicija.

Reakcija medija na ubistvo osoblja Ebdoa je dala znatan doprinos ispiranju mozga šokirane i zabrinute Francuske i zapadne javnosti. Korišćena simbolika sadrži maskirane naoružane islamske teroriste, kojima se Francuzi suprotstavljaju olovkama. Izostavljena je činjenica da Francuska sada bombarduje Islamsku državu u Iraku, čiji su borci do nedavno bili njeni saveznici u borbi za obaranje Asada. Zaboravlja se da destrukcija Libije, Iraka, Avganistana i napadi na Mali nije počinjena olovkama već najmodernijim oružjima koja stoje na raspolaganu Francuskoj i njenim evropskim i američkim saborcima.

Ono što Francuski i zapadni lideri žele da utisnu u svijest svojih građana je značaj koji Zapad pridaje slobodi izražavanja kao bazičnom ljudskom pravu. To bi bilo dobro i svima bi nam trebalo. Ali ovo pravo u slobodnom svijetu znatno je erodirano. To znamo samo zahvaljujući ,,zviždačima” kao što su Džulian Asanž, Bredli Mening ili Edvrad Snouden, koji ili borave u zatvorima ili žive u egzilu, a za čiju slobodu izražavanja se ne organizuju milionski skupovi podrške.

Koje će biti implikacije terorističkih akcija u Parizu?

Moćne službe bezbjednosti već traže dodatna ovlašćenja da prisluškuju populaciju, da bi tako otkrili teroriste među njima. Generalni direktor britanske Državne bezbjednosti, je u tom duhu nedavno govorio o tome do koje je mjere ,,znanje” ključno za uspješni rad njegove službe, koja operiše sa budžetom od dvije milijarde funti! Britanski premijer Dejvid Kameron je najavio da će, ako bude reizabran za premijera, uvesti zakon, koji protivnici nazivaju doušnički, koji će legalizovati razne nove forme masovnog prisluškivanja.

Protivnici ovih mjera govore da se tolike slobode ne mogu dati tajnovitim institucijama u koje javnost nema povjerenja. Ističe da su za jačanje Al Kaide, ISIS-a i njima sličnih grupa, zaslužni političari i da su rješenja u njihovim rukama, a ne u jačanju obavještajnih službi, a i da bi erozija ljudskih prava na Zapadu bio željeni cilj ekstremističkih grupa.

U Evropi raste zabrinutost od povratka nekoliko hiljada Evropljana sa ratišta u Siriji. Zna se da među njima ima radikalizovanih i vojno obučenih ljudi koji bi svoje vještine mogli da upotrijebe protiv matičnih zemalja. Britanija, koja je pred ovim problemom donedavno zatvarala oči, sada uvodi niz ekstremnih mjera, uključujući konfiskacije pasoša i programe deradikalizacije povratnika na univerzitetima, po opštinama i po zatvorima.

U Evropskoj uniji se povlače panični potezi i govori se o ponovnom uvođenju pasoša unutar Unije uz dovođenje u pitanje Ševeningenskog ugovora.

Izvjesno je da će glavni profiteri od eskalacije nasilja, ili kako ga je bivši francuski premijer Sarkozi nazvao, ,,rata civilizacija”, biti desničarske, rasističke partije. U Britaniji jača UKIP čiji je lider britanske muslimane proglasio petom kolonom. U Francuskoj ekstremno-desničarski Nacionalni front ima milionsku podršku. Njegova liderka Marian le Pen redovno tuče predsjednika Olanda u istraživanjima javnog mnjenja. Šarli Ebdo epizoda će osigurati dalji porast podrške ovoj partiji kao i radikalizaciju njene već ekstremne antiimigracione retorike i politike.

Na maršu u Parizu je u nedjelju oko dva miliona ljudi demonstriralo jedinstvo u odbacivanju terorizama. Zbog njegovih stvarnih efekata, ne treba gubiti iz vida da je taj marš predvođen liderima kao što su Kameron, Merkelova, Netanjahu i čelnik NATO Stoltenberg. Oni su glavni kreatori svijeta u kome dominiraju ratovi i ekstremizam.

Terorističke akcije, kao ova nedavna u Parizu, otvaraju prostor za dalju akumulaciju moći u rukama istih lidera, koji koriste krize za dobijanje odriješenih ruku za preduzimanje ekstremnih mjera bez straha da će za to snositi odgovornost. Jer kao što kaže Čomski: ,,Terorizam nije terorizam kada brutalne terorističke napade izvode oni koji su uvijek u pravu jer su moćni.”

Crnogorski vrh, sloboda licemjerja

Predsjednik Crne Gore, Skupštine i Vlade Filip Vujanović, Ranko Krivokapić i Milo Đukanović osudili su teroristički napad u Parizu i u odvojenim telegramima saučešća francuskim zvaničnicima izrazili saosjećanje zbog stradanja nevinih ljudi. Sva trojica su se osvrnuli na slobode izražavanja. ,,Crna Gora snažno osuđuje zločin užasnog i stravičnog ubijanja nevinih ljudi i napada na slobodu novinarstva”, poručio je Vujanović. Krivokapić navodi da je teroristički napad na redakciju lista Šarli Ebdo ,,zario bolnu oštricu u sigurnost i bezbjednost, ne samo francuskih građana, već svih nezavisnih novinara i slobodne Evrope”. Đukanović kaže: ,,Ovaj užasan i bezuman čin predstavlja udar na sve nas i demokratske vrijednosti koje dijelimo”. Poznata su zalaganja Đukanovića i njegovih partijskih i koalicionih partnera za slobodu govora. Zbog naslovnih strana Monitora premijer i članovi njegove porodice više su puta tužili naš list i druge medije koji nijesu pod njegovom kontrolom. Tužbama je prethodila agresivna retorika Đukanovića koja je sve njegove sljedbenike pozivala na nasilje. Đukanović se nikada nije ogradio od napada koji su počinjeni nad novinarima i imovinom medija koje ne kontroliše. Ljudi od njegovog najvećeg povjerenja povezivani su sa napadima na novinare. Premijer je privrženost demokratskim vrijednostima pokazao i statistikom tokom njegove vladavine, za čije je vrijeme neprestano rasla brojka napadnutih novinara. Ti napadi kao i smrt Duška Jovanovića, ostali su nerasvijetljeni. Osjetljiv na slobode svih novinara Evrope, Krivokapić se nije htio odreći vlasti i koalicionog partnera. Ministar vanjskih poslova Igor Lukšić je i lično učestvovao u maršu u Parizu. Lukšić je u svoju biografiju upisao rukovođenje Pobjedom u vrijeme kada je ona bila bič režima protiv slobode govora.

Zajedno pobijediti zlo

Reis Islamske zajednice Rifat Fejzić oštro je osudio ubistvo članova redakcije Šarli Ebdoa. ,,Ovo je prije svega kukavički čin, ubijeni su nedužni ljudi bez obzira šta su uradili i šta su napravili. Postoji pravilo u našoj vjeri, tj. decidno stoji u Kuranu da ko ubije jednog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet. Ovo nije bio pucanj u novinare, već u islam i poslanika Muhameda, a ne da bi se on odbranio”, kazao je Fejzić za TV Vijesti. On je takođe naglasio da uvredljive karikature Muhameda jesu za osudu, ali ističe da nisu smjele da dovedu do ovakvih posljedica. Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović kazao je da ,,sa zaprepaštenjem gledamo stravične slike zločina u Parizu i paljenje džamija u državama Evropske unije”. ,,Taj strašni zločin u Parizu i širenje mržnje prema muslimanima ne smije nas paralizirati. Moramo ostati zajedno da bismo pobijedili zlo, mržnju, mrak i strah koji nam se želi nametnuti i s jedne i s druge strane. U tome metežu, obradovala nas je gesta ljudi iz jedne od najznačajnijih katedrala u svijetu (u Kelnu), koji su ugasili svjetla katedrale u znak protesta protiv širenja mržnje i islamofobije. Raduju nas i okupljanja građana u Švedskoj protiv paljenja džamija i mržnje prema muslimanima u toj velikoj zemlji”, kazao je ef. Kavazović. Episkop bački Irinej uputio je saučešće porodicama stradalih u terorističkom napadu u Parizu, apelujući na pojedine medije u Srbiji da prestanu sa prenošenjem karikaturnih prikaza islamskog proroka Muhameda i poštuju vjerska osjećanja svojih sugrađana.

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLAST I FINANSIJE: Nema para, ima problema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Umjesto toga najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Ali jeste građana

 

Dok se nadležni skupštinski odbori lagano pripremaju za predstojeću raspravu o prijedlogu zakona o budžetu za 2025. godinu, informacije sa raznih strana ukazuju da bi taj dokument (budžet) mogao imati ozbiljnih problema pri susretu sa realnošću. Najprostije, nema para. Odnosno, ako ih možda i ima onda one nijesu dobro raspoređene. Fali tamo gdje ne bi smjelo.

Krenimo iz Skupštine Crne Gore. Naumljeno je da se poslanicima, kao i svim drugim javnim funkcionerima, zarade uvećaju za 30 odsto. Tako bi predstavnici zakonodavne vlasti ubuduće imali, u prosjeku, startnu platu od približno 2,6 hiljada eura. Kada se doda dodatak na staž i raznorazne skupštinske naknade (predsjednici poslaničkih klubova, skupštinskih odbora…) izaći će to na tri hiljade eura.

Da narodni predstavnici budu još malo rasterećeniji, pomoći će i personalni asistenti/savjetnici. Na zahtjev predsjednika parlamenta Andrije Mandića novac za njihovo angažovanje predviđen je budžetom za narednu godinu. Mada se, izgleda, ministar finanasija Novica Vuković nada da  poslanici neće prihvatiti dar. “Oni kao posebna grana vlasti imaju mogućnost da sami donose zakone, koeficijente, sistematizacije i sistem zapošljavanja. Izvršna vlast u tom smislu nema uticaja na Skupštinu“, kazao je  Vuković. „Na poslanicima je da se odrede tokom glasanja da li ta sredstva njima trebaju u tu svrhu ili se to može preusmjeriti, recimo, za sanaciju nekog vrtića.” Biće to zanimljivo ispratiti.

Krenimo sada sa tanje strane. U prijedlogu budžeta za 2025. godinu  za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za ovu godinu, požalio se Zoran Brđanin, direktor UP, na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. To, po njegovoj računici, znači da neće biti novca za zapošljavanje novih policajaca. Njih, prema važećoj sistematizaciji, nedostaje makar 1.200. Zapravo, objasnio je direktor UP, u predloženom budžetu nema novca čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije. „To nam je nekih milion i po“, kazao je, pa primijetio kako su ostali i bez traženih sredstava (138 hiljada eura) za nabavku uniformi. „Ta nam uniforma treba. Nemamo za nabavku rezervnih djelova, za službena vozila, plovila, za laboratoriju i forenzički centar…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STADIONI, VLAST, NAVIJAČI: Mržnja iznad zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima – nema. Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti, tokom utakmice Berane Lovćen,  završiti na prekršajnim prijavama

 

 

Rukometni derbi između Berana i Lovćena u nedjelju u Beranama tri puta je prekidan. Igrače sa Cetinja  navijači su gađali raznim predmetima, čak i staklenim flašama. U finišu utakmice, pojedinci su iz publike pokušali da uđu u teren i obračunaju se sa igračima Lovćena.

U navijačkoj koreografiji nijesu izostale ni baklje, kao ni klicanje Kosovo-  Srbija, Draži Mihailoviću. Igračima sa Cetinja je skandirano ustaše.

Sem štete u sportskoj sali, utakmica je završena bez povrijeđenih. Lovćen je pobijedio, a nakon gostovanja predsjednik ovog rukometnog kluba Vido Đakonović, istakao je da su čelnici Rukometnog kluba Berane bili korektni, ali da su derbi apsolutno pokvarili navijači tog kluba.

Beranska navijačka grupa Streetboys, baš na ovoj utakmici proslavila je jubilej – 30 godina postojanja. Grupa je osnovana 1994. kao navijači FK Berana. Na sajtu Balkanski navijači, naveli su svoje principe: ,,Princip slobode, jednakosti i zajedništva kao sredstvo protiv siromaštva, korupcije, nepravde i zaborava a specifičnim mentalitetom, rasnom i etničkom raznolikošću…”.

Iako Steetboysi, kako tvrde upućeni u beranske prilike, jesu etnički raznoliki, na utakmicama, pa i na ovoj posljednjoj u Beranama, ne ponašaju se tako. Nijedan od proklamovanovih  principa nije bio vidan ni na posljednjem derbiju.  Dio medija je optužio prije svega Andriju Mandića i njegove prosrpske partije da stoje iza ovog incidenta samo desetak dana prije lokalnih izbora u ovom gradu.

Sličan incident Streetboysi su napravili u oktobru 2017. u Ulcinju. Tada su na fudbalskoj utakmici FK Berane sa Otrant Olimpit klicali Ratku Mladiću, te skandirali Srbiji i klicalii –  ,,ubij Hrvata da Šiptar nema brata”. Privedeno je 15 navijača FK Berana. Sudija ih je nakon saslušanja pustio da se brane sa slobode.

Rukometno rivalstvo dva kluba traje decenijama i utakmice su često praćene tenzijama. Naročito nakon obnove crnogorske nezavisnosti. Tako je, u martu 2016. izbila tuča između igrača ova dva tima na meču u Beranama a iz publike se i tada Cetinjanima skandiralo – ustaše.

Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković je najoštrije osudio „izlive šovinizma na rukometnoj utakmici u Beranama“  i pozvao nadležne organe da hitno reaguju i sankcionišu aktere. ,,Negativan odnos publike u Beranama prema našim rukometašima, izlivi mržnje i klicanje drugoj državi nijesu od juče i imaju svoj kontinuitet, ali sam bio uvjeren da su prošlost”, kazao je Đurašković i dodao da vjeruje da takav odnos nije odnos Berana i ubjedljive većine Beranaca koji poštuju i Cetinje, Lovćen i Crnu Goru zbog čega pozivam na smirivanje tenzija i fer i sportsko navijanje u Beranama, na Cetinju i u cijeloj Crnoj Gori.

Iz Rukometnog saveza Crne Gore (RSCG) kazali su da ovakvi propusti u organizaciji zahtijevaju kaznu za organizatora utakmice, o čemu će organi Saveza donijeti odluku u narednim danima.

Monitor saznaje da je početkom ove sedmice policija hapsila izgrednike u Beranama, te da na spisku imaju 20-ak osoba.

Pored rukometa, nacionalistično divljanje često je na fudbalskim utakmicama. Aktuelni šampion Crne Gore u fudbalu Dečić iz Tuzi u posljednjih par godina igra zapaženu ulogu u crnogorskom fudbalu. To je pratilo i sve žešće navijanje od strane prije svega navijača FK BudućnostiVarvara. U aprilu ove godine Varvari su prekinuli utakmicu ova dva tima u Tuzima. Zabranjeno im je da idu na četiri sljedeća gostovanja, a Budućnost je kažnjena sa 5.000 eura zbog navijačke pirotehnike i još 5.000 zbog vrijeđanja suparnika na nacionalnoj osnovi. I prije ove kazne, tokom prošle sezone, Budućnost je kažnjena sa tri meča bez prisustva publike nakon što su u duelu drugog kola varvari vrijeđali Albance na nacionalnoj osnovi.

Sukob između dva kluba ima i političku dimenziju. Nezadovoljan odlukom Disciplinske komisije Fudbalskog saveza Crne Gore o kazni  Budućnosti, oštro je reagovao predsjednik Opštine Tuzi Lindon Đeljaj. ,,Svi koji su bili na stadionu tog dana, kao i gledaoci koji su na televiziji pratili jednu od najvažnijih utakmica ove sezone, prisustvovali su ponovnom ničim izazvanom izlivu divljaštva, mržnje i šovinizma. I umjesto da, nakon nekoliko sličnih skandala, FSCG decidirano pokaže nultu toleranciju na rasizam, Disciplinska komisija je svojim odlukama pokazala da direktno podstiče ovakvo ponašanje, koje ne služi na čast ni državi ni sportu uopšte”, izjavio je Đeljaj.On je tada poručio i da će razmotriti soluciju da Dečić istupi iz Prve lige, te da će se žaliti evropskoj i svjetskoj kući fudbala – UEFA i FIFA.

I početak nove sezone obilježila je tenzija između navijača ova dva kluba. Krajem septembra, kolona navijača Budućnosti kretala se, nakon utakmice, kroz Tuzi. Mediji su izvjestili da su ih vrijeđali iz obližnjih lokala, dok su pojedini mediji prenijeli da je bilo provociranja sa obje strane. Sukob je spriječila policija.

UEFA je prošle godine, u maju, kaznila fudbalske saveze Crne Gore i Srbije nakon utakmice ove dvije reprezentacije u Podgorici. Iz krovne evropske organizacije ocijenjeno je da je navijanje dijela publike bilo “pogrdno i rasističko”.Zbog rasizma, FSCG je kažnjen  i 2019. nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”.

Početkom ove godine Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je u mišljenju, koje je potpisala zamjenica Nerma Dobardžić-Kurti, da OFK Grbalj, kao domaćin utakmice koja je odigrana 15. oktobra 2023., nije, shodno Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, preduzeo odgovarajuće mjere prema navijačima koji su svojim ponašanjem raspirivali netrpeljivost, netoleranciju i mržnju i pozivali na nasilje prema članovima FK Otrant Olimpik iz Ulcinja.

Nacionalni savjet Albanaca u Crnoj Gori saopštio je da su se na utakmici između ekipa Grblja iz Kotora i Otranta iz Ulcinja, odigranoj u oktobru prošle godine, čuli “histerični povici rasističkog sadržaja prema Albancima”, poput ,,ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji”. Naveli su da se ovi povici često čuju na sportskim terenima u Crnoj Gori i identični su onima koji su se mogli čuti prije skoro 10 godina na utakmici između reprezentacija Srbije i Albanije odigranoj u Beogradu.

U maju prošle godine, pred finale državnog kupa, koje su Sutjeska i tivatski Arsenal igrali u glavnom gradu Crne Gore, dio navijača iz Nikšića je u blizini stadiona pod Goricom uzvikivao: “Nož, žica, Podgorica”.

Nakon utakmice Više državno tužilaštvo u Podgorici je po službenoj dužnosti formiralo predmet protiv 40-ak pripadnika navijačke grupe Vojvode  i dalo nalog Upravi policije za prikupljanje potrebnih obavještenja i identifikaciji osoba koje su nedolično skandirale.Počinitelji su identifikovani, prikupljeni su dokazi. Ali …  ,,Tužilaštvo je ocijenilo da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti”, odgovorila je novinarima Lepa Medenica iz podgoričkog tužilaštva.

Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima nema.

Sredinom novembra 2020. K. D., K. R., T. M., B. Ž., B. B., na javnom mjestu Donje Luge istakli su transparent veličine 200 puta 120 centimetara, na kojem je pisalo: ,,Crnogorac koji nije Srbin nečije je kopile”, koji je onda objavljen na Instagramu pod nazivom “RS – Belgrade – hooligans”. Sud za prekršaje u Bijelom Polju je počinioce oslobodio krivice, uz obrazloženje da na ovaj način nijesu mogli vrijeđati sve građane Crne Gore.

Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti završiti na prekršajnim prijavama.

Zakon o sprječavanju nasilničkog ponašanja na sportskim priredbama iz 2006. predviđa kaznene mjere za incidente poput ovog u Beranama. Po njemu, sportskim organizacijama koje ne osiguraju nesmetano i bezbjedno organizovanje sportske priredbe i  ne spriječe nasilje i nedolično ponašanje gledalaca prijete kazne u visioni dvadesetostrukog do pedesetostrukog iznosa minmalne zarade ili zatvor od 60 dana. Ista kazna zatvora predviđena je i za nedolično ponašanje i nasilje gledalaca na sporstkim manifestacijama. Pored ovih mogu se izreći i zabrana prisustvovanja sportskim događajima u trajanju od mjeseca do godine. Samo se ništa od toga ne primjenjuje.

 

Krivična prijava protiv klubova

Monitor je imao uvid u krivičnu prijavu koja je  ove sedmice proslijeđena  Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću. Ime podnosioca krivične prijave poznato je redakciji.

Prijava je podnešena protiv NN lica u Košarkaškom savezu Crne Gore i klubova Budućnost, Sutjeska, Mornar, SC Derby; Rukometnog saveza Crne Gore i klubova Budvanska rivijera, RK Rudar, Partizan 1949, Mornar; Odbojkaškog saveza Crne Gore i klubova Budućnost Volley, Jedinstvo, Budva; Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore i klubova Jadran, Primorac, Cattaro, Budva, kao i NN osoba iz organa državne uprave zaduženih za poslove sporta, obrazovanje, odbrane, finansija, unutrašnjih poslova, i to na rukovodećim pozicijama i povezanih drugih pravnih i fizičkih lica.  Tereti ih za zloupotrebu službenog položaja, pronevjeru i nesavjestan rad u službi.

U prijavi se navodi da je prekršen Zakon o radu, te da ne postoji nikakva evidencija nadležnih organa da su za bilo kojeg sportistu plaćeni neophodni porezi i doprinosi. Te da šteta za državu, po ovom osnovu, iznosi više desetina miliona eura od 2011!

U prijavi se navodi da su nacionalni savezi bili dužni da prijave ove nepravilnosti, kao i da inspekcija, i državni organi iz oblasti poreske politike, rada i socijalnog staranja provjere rad ovih pravnih lica.

U Fondu PIO ili u Poreskoj upravi se ne nalazi evidencija sportista iz ovih sportskih organizacija da su uplaćeni obavezni doprinosi u skladu sa važećim propisima.

 

Navijačke grupe u Crnoj Gori

U Crnoj Gori zvanično postoji petnaestak navijačkih grupa. U najbrojnije spadaju navijačke grupe Partizana, Zvezde, Budućnosti i Sutjeske, podaci su sa sajta Balkanski navijači.

Podgorički Varvari su najveća navijačka grupa u Crnoj Gori, koja od aprila 1987. aitvno podržava Budućnost u svim nastupima. Pored njih u Glavnom gradu, najaktivni su navijači sa Zabjela – Republikanci. U susjednoj Zeti, navijači istoimenog tima su Vukovi.

U Niksiću su najorganizovanije grupe Vojvode, koje bodre Sutjesku i navijači Partizana – Grobari Nikšić, aktivni su i Fapovci navijači lokalnog tima Čelik.

U Mojkovcu pored Delija i Grobara ima i lokalnih Serdara.
Na sajtu Balkanski navijači navodi se da je sjever Crne Gore uglavnom opredijeljen za klubove Partizan i Crvena Zvezda, „pa tako opštine Pljevlja, Plužine, Žabljak, Mojkovac, Šavnik preko 90 odsto  čine ljubitelji crveno i crno belih“. Za razliku od ovih gradova, Bijelo Polje i Berane imaju navijače koji bodre gradske timove  Ultras Bijelo Polje i u Beranama Streetboys. Izuzetak je i Mojkovac koji ima lokalne navijače Serdare.I Rožaje i Plav imaju svoje organizovane navijačke grupe. U Rožajama to su Gazije, dok se grupa u Plavu naziva Hajvani.

U Ulcinju pored Delija,Grobara i Varvara ima i grupa lokalnog fudbalskog kluba ciji su simpatizeri uglavnom pripadnici albanske nacionalne manjine i navijačka grupa Dilberi.

Cetinje navija za Lovćen, a na primorju u Tivtu postoji podružnica Torcide, navijača Hajduka iz Splita. Lokalna navijačka grupa u Ulcinju zove se Dilberi.

 

Navijači i kriminal

Globalna inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala objavila je prije dvije godine izvještaj na temu veze između navijača i kriminala na Balkanu. Istraživanje pokazuje da je od 122 navijačke grupe u Zapadnom Balkanu njih 78 bilo identifikovani kao ultraš i 21 učestvovala u nasilnim djelima huligana, a takođe imaju veze sa politikom i/ili organizovanim kriminalom.

Utvrđeno da navijačke grupe iz Crne Gore, Albanije i Kosova nisu povezane sa klanovima. Dok , za razliku od njih, pojedine grupe iz Srbije i njihove frakcije se povezuju sa klanovima, posebno sa kotorskim kavačkim klanom.

Jedan od takvih primjera je frakcija navijača Partizana koju je predvodio Veljko Belivuk, koji je osumnjičen sa djelom te grupe za izvršenje teških ubistava i mnoga krivična djela. Takođe, pored Srbije, pravni i istražni postupci se vode protiv njega i pred organima Crne Gore.U istraživanju se navodi i slučaj jednog od vođa grupe navijača Partizana Aleksandra Stankovića koji je 2016. godine poginuo, navodno zato što je uzeo 40 kilograma kokaina od crnogorske mafije, a da im nije dao novac od prodaje.

Od devedesetih naovamo dosta je pisano i o usponu i padu vođe Delija, navijača Crvene Zvezde, Željka Ražnatovića Arkana i njegovih veza sa tajnom policijom, politikom, sportom i kriminalom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura

 

 

Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu  ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.

Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su  oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.

U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu,  kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.

U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG  potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.

Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura.  Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će  zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim  renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija.  Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.

Komora je za kupovinu tih nekretnina do sada isplatila 553,700 hiljada eura. Do kraja godine treba da isplati još 350  hiljada iz kreditnih sredstava, ukupno 903, 700 eura. Preostalih 200 hiljada potrošitće za renoviranje i adaptaciju, što bi značilo da novi prostor Komoru košta 1.103 700 eura.   Na više pitanja koja je Monitor uputio rukovodstvu AKCG,  a koja  se odnose na detalje ovog  posla, netransprentan način kupovine i racionalnost potrošnje, predsjednik AKCG Danilo Mićović odgovorio  je: „Zbor ranije preuzetih obaveza u Advokatskoj komori, dostavićemo odgovore na sva postavljena pitanja u razumnom roku”.

U Izvještaju o radu Upravni odbor AKCG ovako opisuje taj posao: “AKCG je u uspješno relizovala kupovinu novog poslovnog prostora.  Sigurni smo da će nakon završetka radova na ovom objektu biti omogućeni bolji uslovi za rad, organizaciju sastanaka, obuka i drugih aktivnosti Komore, čime će se osim radnih uslova poboljšati i efikasnost u radu Komore. Smatramo da će prilagođavanje poslovnog prostora potrebama Komore doprinjeti ne samo boljoj organizaciji rada, već i pozitivno uticati  na profesionalni imidž Komore”.

Kako netransparentno poslovanje utiče na imidž Komore, nije pojašnjeno. A upravo je netransparentnost ove kupovine problematizovala i advokatica Danijela Zarubica,  članica tročlane Komisije za kontrolu poslovanja Komore tokom oktobrske sjednice tog tijela. Osim nje, u Komisiji su predsjednica Sanja Radulović i advokat Nikola Čukić.

“ Upravni odbor AKCG nije obavijestio sve advokate da je nekretnine pronašao i pristupio kupovini, a minimum je bio da se svi advokati obavijeste o tome koje su nekretnine u pitanju, gdje se nalaze, koja je kuporodajna cijena, koji bi bio način isplate, a sve to prije zaključenja  navedenih ugovora”, konstatuje Zarubica, koja je tom prilikom izdvojila mišljenje. “Sporno je  što je kupovina predmetnih nepokretnosti obavljena bez uključivanja Skupštine, odnosno bar upoznavanja svih advokata sa ovim pravnim poslom. Smatram da je odluku o kupovini nepokretnosti trebalo da donese Skupština, jer je ona najviši organ AKCG”, navela je. Po njenom mišljenju, Skupština je trebalo da donese tu odluku uprkos članu Statuta po kom je Upravni odbor ovlašćen da upravlja svom imovinom AKCG. „ Takav pravni posao prevazilazi okvire upravljanja UO“, konstatuje ona.

Prema Statutu AKCG Skupština odobrava završni račun i donosi plan prihoda i rashoda, koji Upravni Odbor priprema i dostavlja Skupštini. UO takav plan nije dostavio Skupštini.

Nekretnine bivše Invest banke koje je ove godine kupila Komora oglašavaju se na prodaju godinama. Prostor koji je ove godine kupila AKCG, prvi put je, sudeći prema dokumetaciji stečajne uprave na sajtu Invest banke, oglašen  u septembru 2021. godine. Radi se o tri prostora –  prva etaža podrum, prizemlje i prvi sprat, ukupne površine, 1032 kvadrta. Stečajna uprava Invest banke navodi i da nekretnine imaju hipoteku poreskog potraživanja, ali  ne i u kom iznosu.

U prvom oglasu za javno nadmetanje, nekretnine se cijene ukupno 1108 000 eura. Tačno onoliko koliko je AKCG  sada obezbijedila novca za kupovinu i renoviranje. Cijena je iz godine u godinu snižavana, da bi u posljednjem oglasu iz juna ove godine, bila spuštena na 700 000 eura.  Zanimljivo je da u posljednjem oglasu stečajna uprava Invest banke dodaje i nekretnine u vlasništva Branka Vujoševića, kao i jednu nekretninu u vlasništvu Glavnog grada. U napomeni međutim navodi da su predmet te oglašene prodaje nekretnine Invest banke. Monitor nije uspio da sazna zašto su onda u oglasu dodate nekretnine Vujoševića i Glavnog grada, ali ni kako je AKCG pregovarao o kupovini prostora Vujoševića, koji je na kraju platio preko 200 hiljda eura. Nijesmo uspijeli ni potvrditi nezvanične informacije da je AKCG bila jedina koja se prijavila na oglas.

Monitor se obratio i stečajnoj upravi Invest banke , koja nam do odlaska ovog broja u štampu nije dostavila traženu dokumentaciju o detaljima i istoriji ovog posla.

Zašto je odlučilo da mimo njihovog znanja potroši preko milion eura, zadužujući pri tom Komoru za pola miliona eura, advokati će imati priliku da pitaju rukovodstvo po obavljenom poslu, na redovnoj  Skupštini zakazanoj za sledeću sedmicu. Te koliko je zaista uspješan posao potrošiti milion eura na nekretnine koje niko ne želi, u sivoj zoni i zapuštene.

U Komori se ni do sada nijesu mogli baš pohvaliti racionalnom potrošnjom.  U predlogu završnog računa za prošlu godinu, tako, između ostalog,  stoji da je AKCG za troškove izborne i svečane skupštine, koja je održana u hotelu Splendid krajem prošle godine, potrošila preko 70 hiljada eura. Ne štedi se ni na zaradama, pa je  plata sekretarice u Komori preko 2000 eura, veća nego sudijama Višeg suda. Ipak,  ovo je prvi put, kažu advokati sa kojima je Monitor razgovarao, da se sprovede milionska transakcija, i to bez njihovog znanja.

Rukovodstvo je pred Skupštinu nagovijestilo da će advokatima 100 posto podići visinu članarine. Da li je to recept da nadoknade milionski trošak, na račun advokata, od rukovodstva AKCG  nijesmo uspjeli da saznamo.

Članarina inače nije godinama naplaćivana kako je propisano Statutom, pa Komora ima ogromna dugovanja po tom osnovu. Ove godine potpisan je Sporazum, kojim je naplaćen dio dugovanja advokata koji su po propisima morali biti isključeni i snositi sankcije u slučaju neplaćanja. A koji će, sve su prilike, na predstojećoj skupštini moći i da glasaju o završnom računu AKCG. Prema nekim procjenama, dug po tom osnovu koji je ostavilo prethodno rukovodstvo iznosi oko 800 hiljada eura.

Novo donosi nove dugove. Treba valjda održati imidž.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo