Proljetošnja akcija Limitirane cijene potrošačima nije donijela pretjeranu korist, ali iz vlade sa puno optimizma najavljuju njenu reprizu. Istovremeno,   iz PES-a su Milatoviću poručili da je vanredne izbore u Podgorici raspisao za kraj septembra kako bi građani na izbore izašli prije nego osjete benefite programa ES2

Ranije nego što je to bilo najavljeno, Vlada se ponovo uhvatila u koštac sa (pre)visokim cijenama. Kao i proljetos, i sada je riječ o akciji ograničenja marži za dio osnovnih životnih namirnica – prehrambenih i higijenskih proizvoda. U odnosu na kampanju Limitirane cijene ograničenje marži ostalo je isto (do 10, odnosno 15 odsto u veletrgovinama i maloprodaji) ali je popis proizvoda proširen sa 43 na 66. Vladina odluka stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u Službenom listu.

„Sada očekujemo da se ova odluka sprovede“, poručio je potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, uz konstataciju da bi „bilo dobro“ da trgovci u radnjama obilježe proizvode sa limitiranom maržom, iako im Vlada tu obavezu ne može nametnuti svojom odlukom.  „Odluka se ne odnosi na male trgovine (ako ukupna površina svih radnji istog vlasnika ne prelazi 600 kvadratnih metara – prim. Monitora), a važiće do 31. januara 2025. godine. Nakon primjene odluke očekujem smanjenje cijena, jer na osnovu izvještaja tržišne inspekcije marže su puno veće od onih na koje ćemo da ih limitramo”, pojasnio je Đeljošaj.

Od ministra nijesmo saznali kolike su te trgovačke marže o kojima u Crnoj Gori pričamo već više od godinu.  Tom temom nije se bavio ni premijer Milojko Spajić. Njemu je prioritet bio da objasni da „inflacija više nije problem, ali jesu visoke cijene proizvoda“. Za to je  krivicu prebacio na prethodnike iz Vlade Dritana Abazovića. „Mi radimo na tom naslijeđenom problemu“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. avgusta ili na www.novinarnica.net

Digitalizacija, učenik u centru obrazovnog procesa, skandinavski model, sve to lijepo zvuči za neophodnu reformu zapuštenog obrazovnog sistema. A onda, usred noći, poslanici usvoje izmjene zakona kojim direktora bira ministar prosvjete, kao u najboljim DPS vremenima uništavanja obrazovanja

Kako obrazovanje predstavlja temelj svakog društva, u narednom periodu cilj će biti da se i u Crnoj Gori izgradi moderan, efikasan i inkluzivan obrazovni sistem, navodi se u nedavno objavljenom ovogodišnjem Programu rada Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za 2024. na čijem je čelu Anđela Jakšić-Stojanović.

Navedeno je i da će se, uz sve naše specifičnosti i resurse, to postići uvažavanjem trendova i kretanja na globalnom nivou i ugledajući se na najbolje obrazovne modele poput skandinavskog.

Posljednja analiza obrazovanja, koja je predstavljena krajem 2022., govori da smo od valjanog, a kamoli skandinavskog modela, baš daleko.  Skoro polovina đaka u našim školama lošija je od najlošije ocijenjenih đaka iz drugih država, pokazala je Analiza sektora obrazovanja za period od 2015. do 2020, koju su radili UNICEF i Ministarstvo prosvjete.

U sveobuhvatnoj analizi navodi se da je više od 40 odsto učenika bilo ispod nivoa međunarodnog mjerila koje se označava kao ‘loš uspjeh’, te ne uspijevaju da ovladaju minimalnim nivoom kompetencija. Koliko smo daleko od digitalizacije govori podatak da je u prosjeku 16 učenika na jedan kompjuter u osnovnim i srednjim školama. U Analizi se navodi da sedmoro od desetoro djece u Crnoj Gori pohađa osnovne škole u kojima je fizička infrastruktura nezadovoljavajuća. Navedeno je i da se u jedno dijete godišnje prosječno ulaže od 1.000 do 1.400 eura. Rezultati ne treba da čude, jer statiskika kaže da država godišnje prosječno više novca odvaja za održavanje jednog od preko 4.000 službenih automobila nego u školovanje jednog osnovca ili srednjoškolca.

Iz Ministarstva prosvjete najavljuju radikalan zaokret uz obećanje da će ispuniti cilj koji će učenika konačno staviti u centar obrazovnog procesa uz korišćenje digitalnih tehnologija u procesu nastave i učenja. Uz brojne, uglavnom dobre promjene (vidi boks), u sklopu reforme ,,potkralo” se i rješenje koje je za vrijeme DPS vladavine nanijelo velike štete obrazovanju – izmjenama zakona o obrazovanju ponovo se vraća model po kojem ministar bira direktora škola.

Kako je to funkcionisalo podsjetimo jednim od primjera o kojem je Monitor pisao krajem 2018. kada je tadašnji ministar prosvjete Damir Šehović pred Osnovnim sudom u Danilovgradu negirao političku diskriminaciju zbog toga što je svog partijskog kolegu imenovao za direktora obrazovne ustanove, a ne drugog kandidata. Ovaj slučaj nije bio usamljen pa su se vrtići i škole, prije i poslije ovog ministra, punili direktorima po partijskoj kvoti.

Izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju iz 2017. isto kao i danas najavljivana je depolitizacija sistema. Uvedeno je ono što se danas ponovo predlaže da ministar bira tročlanu komisiju koja vrši intervju s kandidatima za direktora i dostavlja izvještaj ministru na odlučivanje.

,,Blagodeti” takvog rješenja iskoristila je, nakon promjene vlasti 2020., ministarska Vesna Bratić i nezakonito smijenila preko 100 direktora vaspitno-obrazovnih ustanova. Građani će te smjene platiti sa najmanje 300.000 eura. Uz to, nova vladajuća većina je imala kvotu za partijsko zapošljavanje i u obrazovanju.

Krajem 2022. nova vlast je izmjenila pomenuti zakon i odluku o izboru direktora prenijela na školski odbor vaspitno obrazovnih ustanova.

Najnovije izmjene i dopune Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju kojim se vraćamo na stari sistem da direktora javne ustanove bira i razrješava ministar, predložili su poslanici Pokreta Evropa sad (PES).

U Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacije smatraju da će se ,,predloženim rješenjima unaprijediti stanje u ovoj oblasti i otkloniti određene nedoumice ili problemi koji su evidentirani u proteklom periodu…”.

U ovom ministarstvu kritikovali su važeće zakonsko rješenje jer nije dalo očekivane rezultate već je, kako tvrde, izazvalo suprotan efekat. Umjesto decentralizacije u postupku izbora direktora došlo je do selektivne i različite primjene zakona od strane organa upravljanja ustanova, što je za posljedicu imalo da ti organi ne izvršavaju pravosnažne sudske presude rješenja inspekcijskih organa.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija više puta su upozoravali na to da se školski odbori često ogluše o predloge Prosvjetne inspekcije za razrješenje direktora. Nema garancija ni da će ministar poštovati zakon. Tokom 2017. Centar za građansko obrazovanje (CGO) je predstavio dokumentaciju Prosvjetne inspekcije o devet prijedloga za razrješenje iz iste godine: ,,Mi smo više puta podnosili urgencije ministru Šehoviću za postupanje po ovim prijedlozima, ali smo ostali uskraćeni za informaciju da li su ti direktori sankcionisani, a znamo da je većina njih na istim funkcijama”.

Ovo rješenje, koje je vladajuća većina usvojila, naišlo je na oštru kritiku dijela javnosti. Centralizovani izbor direktora škola ponovo omogućava dominaciju političke podobnosti u vaspitno-obrazovnom sistemu, ocijenili su iz šest crnogorskih nevladinih organizacija.

U zajedničkom saopštenju Akcije za ljudska prava, Juventasa, Udruženja Roditelji, Prime, Foruma MNE i CAZAS-a navodi se da je Skupština izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, na predlog poslanika PES-a, unazadila način izbora direktora vaspitno-obrazovnih ustanova, tako što će ih umjesto školskog odbora ponovo birati resorni ministar.

Iz grupe NVO su rekli da je u toku rad na izmjenama Opšteg Zakona o obrazovanju i da se radna grupa, koju je oformilo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, intenzivno od juna bavila pripremom nacrta izmjena. ,,Postavlja se pitanje čemu onda služe stručne radne grupe i javne rasprave, kada se ovako ozbiljna zakonska rješenja mijenjaju na prečac u parlamentu, samo na osnovu političkih dogovora”, kaže se u saopštenju.

Oni su ocijenili da se na taj način omogućava promocija partijskih poslušnika, umjesto samostalnih stručnjaka, koji bi morali da obezbijede konkurentnost novih generacija školovanih u Crnoj Gori, u Evropskoj uniji.

Podsjetili su i da je isto ,,retrogradno rješenje uvela Vlada pod vođstvom DPS-a 2010., kao odgovor na višemjesečne proteste u Cetinjskoj gimnaziji 2009., do kojih je došlo jer je ministar odbio da potvrdi odluku školskog odbora o izboru direktora”.

Da je stara praksa politizacije i centralizacije obrazovanja vrlo primjemčiva i novim vlastima, istakli su i iz Centra za građansko obrazovanje (CGO).

,,Sa zabrinutošću, javnosti ukazuje na hitno, avgustovsko i ponoćno, usvajanje Izmjena i dopuna Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, čija je osnovna svrha da se vrati moć jednoj osobi – ministru – da bira i razrješava na stotine direktora obrazovnih ustanova, odnosno da se ovaj sistem dodatno centralizuje i politizuje. Glasanje parlamentarne većine za ovo rješenje nije iznenađenje, ali treba da bilježimo neprincipijelnost političkih subjekata”, poručili su iz CGO.

,,Prijedlogom se propisuje i da provjeru kandidata za direktora škole ‘vrši komisija koju obrazuje ministar’. Komisija poslije provjere predlaže ministru kandidata za direktora. Dakle, ministar bira komisiju, a ova mu predlože kandidata za direktora kojeg on treba da izabere. Baš demokratski, nema šta”, napisao je u autorskom članku bivši ministar prosvjete Slobodan Backović.

On je objasnio da  je u dvije trećine evropskih zemalja konkurs i izbor direktora posao školskih odbora, te da tako treba da bude i kod nas a ne da ministar bira direktore po partijskom ili vjerskom ključu.

Iz Sindikata prosvjete i NVO sektora su kazali da su svjesni da u radu školskih odbora postoje brojni propusti i zloupotrebe, ali da se to moglo riješiti unaprijeđenjem zakona a ne vraćanjem političke kontrole.

Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u CGO podsjetila je da je član 75 Opšteg zakona o obrazovanju propisivao da ministar može raspustiti školski odbor ukoliko se on ne sastaje ili ne vrši svoju funkciju, a na prijedlog direktora ili nadležne inspekcije, i odrediti rok za konstituisanje novog, odnosno ako se u tom roku ne konstituiše novi odbor, ministar ga imenuje ali najduže za period do šest mjeseci. ,,Dakle, zakonski okvir za kontrolu i sankcionisanje (ne)rada školskih odbora je postojao, a to potire sve ključne argumente za vraćanje starog rješenja koje su poslanici vlasti iznijeli”, istakla je Kaluđerović uz ocjenu da je bilo lakše okrenuti se jačanju partijskih uticaja, kako u susret predstojećim lokalnim, tako i potencijalnim vanrednim izborima.

Ove sedmice predsjednik Crne Gore Jakov Milatović vratio je Skupštini na ponovno odlučivanje sporni zakon. Milatović je naveo da se usvojenim izmjenama zakona, pored ostalog, mijenja način izbora direktora obrazovnih ustanova tako što se predviđa da iste bira i razrješava ministar, umjesto školski odbor, kako je to bilo definisano dosadašnjim zakonskim rješenjem.

Da je obrazovanje temelj i stub društva, pomenuo je i premijer Milojko Spajić. On vidi prosvjetu kao jednu od oblasti koje će Crnu Goru, poput Singapura, preobraziti od najsiromašnije do jedne od najbogatijih zemalja.

Premijer je kazao da ulaganje u taj sektor daje rezultate na duže staze, odnosno kroz 15 godina. Istakao je da je 100 miliona eura obezbijeđeno za razvoj prosvjete kroz Plan rasta, te da pokušavaju da dio infrastrukture izostave kroz Zapadnobalkanski investicioni okvir (WBIF), kako bi se za prosvjetu oslobodilo do 200 miliona eura.

,,Ove godine se dešava rekonstrukcija 57 vrtića i škola, uvođenje robotike u osnovne škole, i želimo da djeca budu konkurentna”, istakao je.

Ukoliko ovdašnja politička misao bude i dalje odlučivala u obrazovanju od skandinavskog i singapurskog modela bićemo podjednako daleko i za 10,15 godina. Ako ne i dalje.

Šta će se mijenjati

Predstojeća školska godina imaće dva polugodišta, a ukinuće se tromjesečni klasifikacioni periodi. Stručnjaci se slažu da bi to moglo rasteretiti učenike i nastavnike i smanjiti trku za ocjenama. Cilj je i da se nastavno osoblje rastereti nagomilanih administrativnih poslova, te da se poboljša kvalitet nastave.

Uvođenje Građanskog obrazovanja kao obaveznog predmeta, najavili su iz Ministarstva prosvjete. Kao i digitalizaciju procesa i procedura na svim nivoima obrazovanja, vođenje evidencija u elektronskoj formi, uvođenje digitalnih udžbenika kao dopune standardnoj udžbeničkoj literaturi, afirmaciju učenja  stranih jezika, sticanje digitalnih vještina i kompetencija, unaprjeđenje tzv. ‘mekih vještina’, učenje kroz rješavanje problema, cjeloživotno učenje, ali i razvijanje kritičkog mišljenja i empatije….

Prema nepotpunim podacima CGO (boljih nemamo) Crna Gora je po osnovu počasnog i ekonomskog državljanstva od 2008. godine “bogatija” za makar 1.100 državljana. Neki od njih nam mogu služiti na čast, drugi za podsmjeh,  od pojedinih valja i zazirati

Deset mjeseci nakon što je, po skraćenoj proceduri, dobio počasno državljanstvo Crne Gore, zbog ekonomskog doprinosa te kao veliki zaljubljenik u Crnu Goru, kosovski biznismen Naser Ramaj priveden je pod sumnjom da je utajio više od dva miliona poreza.

Prema sumnjama Sektora za borbu protiv kriminala UP, Ramaj je svojim saradnicima navodno dao usmeni nalog da se prodaja dijela nekretnina koje se grade u kompleksu Porto Budva ne prikazuje u poslovnim knjigama. Tako je izbjegao, odnosno, odložio plaćanje poreza i državi nanio višemilionsku štetu.

Slučaj je, od starta, iskorišćen za obračun čelnika prethodne i aktuelne vlade.

Ispostavilo se da je kompletna procedura za dodjelu počasnog državljanstva Naseru Ramaju trajala nepuna dva mjeseca. Od 28. avgusta do 27. oktobra 2023. Postupak je okončan četiri dana pred kraj mandata tehničke vlade Dritana Abazovića koji je bio i inicijator tog postupka.

“Zanimljivo je da je dodjeli tog državljanstva prethodilo pozitivno mišljenje Ministarstva finansija, ali i navodna bezbjednosna provjera, koju vrši ANB. Sve ono što je bilo očigledno i građankama i građanima, ostalo je ispod radara onih koji su se morali starati o interesu države”, naveli su iz Centra za građansko obrazovanje (CGO). Ta se NVO, već godinama, sistemski bavi problemom dodjele počasnih (ekonomskih) državljanstava i njoj treba da zahvalimo za najveći dio dostupnih podataka na ovu temu.

A što se tiče onog očiglednog što je ostalo ispod radara nadležnih tokom procedure dodjele počasnog državljanstva Ramaju: v.d. direktora Sektora za borbu protiv kriminala UP Lazar Šćepanović saopštio je kako je Naser Ramaj registrovan u policijskim evidencijama Kosova za krivično djelo falsifikovanja dokumenata. Dodatno, prema pisanju prištinske Koha, Ramaj je za tri godine koliko je bio na čelu fudbalskog kluba Feronikel (2018.-2021.) ostavio klub u dugovima od 700.000 eura. Osim igračima i trenerima, taj iznos je uključivao i dug Poreskoj upravi Kosova, prenosi Radio Slobodna Evropa.

O drugim poslovima Nasera Ramaja na Kosovu, ili bilo gdje drugo, ne znamo ništa. Osim činjenice da njegov građevinski biznis u Budvi od starta (2017.) prate kontroverze i optužbe za neobično dobre odnose sa čelnicima lokalnih vlasti. Od Bora Lazovića (DPS) do Marka Bata Carevića (nekadašnji DF).

Ramaj nije jedini crnogorski državljanin koji je taj status dobio po povlašćenom postupku (tzv. počasno i ekonomsko državljanstvo) a čiji su poslovni angažman u Crnoj Gori obilježile kontroverze i(li) očigledne nezakonitosti.

Jedan od prvih počasnih državljana Crne Gore postao je, 31. decembra 2008., bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra. To što je Šinavatra bio bjegunac pred zakonom, u svojoj zemlji osuđen za zloupotrebu službenog položaja, finansijske malverzacije, izbjegavanje plaćanja poreza i bespravno bogaćenje u vrijednosti od približno milijardu dolara, nije zasmetalo Milu Đukanoviću da ga predloži za počasnog državljanina tada najmlađe članice UN. Od obećanih investicija nije bilo praktično ništa.

Osim što je Šinavatra, u momentu kada je Prva banka braće Đukanović vapila za novcem neophodnim za održanje likvidnosti, na svoj račun u toj banci deponovao  15-tak miliona. Da se nađe.

Jedina prava, javnosti poznata, Šinavatrina investicija u Crnoj Gori datira s početka 2017. Tada je, od znamenitog organizatora međunarodnog duvanskog tranzita Stanka Subotića Caneta, za 24 miliona eura kupio dio ostrva Sveti Nikola. Šest godina kasnije, Šinavatra se vratio na Tajland i otišao u zatvor. Iz koga je zimus pušten na uslovnu slobodu. I njegova sestra Jingluk je bila premijerka Tajlanda (2011.-2014.). Onda je svrgnuta sa vlasti i osuđena zbog korupcije. Prije pet godina (2019.) Jingluk Šinavatra postala je počasna državljanka Srbije.

Rođeni Palestinac Mohamed Dahlan danas se, takođe, može pohvaliti pasošima Srbije i Crne Gore. U tom poslu isprednjačila je Crna Gora, pošto je još 2010. Dahlanu i njegovoj supruzi dala crvene pasoše. I ako je i on, poput Šinavatre, u matičnoj zemlji bio osuđen zbog korupcije. “Gospodin Dahlan je veliki podržavalac crnogorske nezavisnosti, ali prije svega najvažniji promoter naših interesa na Bliskom istoku”, obrazložio je svoj zahtjev/prijedlog tadašnji premijer Milo Đukanović. Podrazumijeva se da u nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova nijesu imali ništa protiv.

Prema dostupnim informacijama, jedan od baš rijetkih kontroverznih biznismena koji nije uspio dobiti crnogorsko državljanstvo je Naser Keljmendi. Često, u medijima, dovođen u vezu sa trgovinom narkoticima i svim onim što prati taj posao (prijetnje, ubistva, korupcija). Keljmendi je zahtjev za prijem u crnogorsko državljanstvo podnio 2011., ali je on odbijen zbog negativne bezbjednosne procjene ANB-a.

Keljmendi je vlasnik više nekretnina u Crnoj Gori (stan u Podgorici, hotel u Ulcinju) a zanimljivo je da su njegovi sinovi Elvis i Liridon Keljmendi, takođe od ranije poznati policiji, prethodno stekli crnogorsko državljanstvo, ali im je ono oduzeto 2010. godine, zbog sumnji da je stečeno u nezakonitom postupku. Uz falsifikate i zloupotrebu službenog položaja od strane tadašnjeg šefa kotorske filijale MUP-a CG i dvoje njegovih saradnika. Nema javno dostupnih podataka o ishodu sudskog postupka koji je trebao  uslijediti nakon njihovog privođenja.

Od sredine 2013. crnogorsko državljanstvo ima i Petros Statis. višedecenijski zakupac grad-hotela Sveti Stefan, Miločerskog parka i Kraljičine plaže, vlasnik Pobjede i portala CDM. Danas je najpoznatiji po tome što već tri ljeta drži zatvorenim jedan od najpoznatijih hotela na Mediteranu. Dok se njegovi dugovi prema državi – gomilaju.

Samo dan nakon Statisa crnogorsko državljanstvo dobio je i Malezijac Vejn Seng Pu. Godinu kasnije, u ljeto 2014. uhapšen je u SAD pod optužbom da je organizovao ilegalna klađenja kojima je nelegalno stekao oko 300 miliona dolara. Šta je  bio razlog da Puu da crveni pasoš zna, možda, predlagač – Milo Đukanović. Svi znamo da je ANB i tada pala na ispitu bezbjednosne provjere lica koja su kandidati za crnogorsko državljanstvo. Pod uslovom da taj ispit nijesu polagali pod nekim posebnim, javnosti nepoznatim, kriterijumima.

Nijesu sva počasna državljanstva bila sporna. Među onima koji su po skraćenoj, a može se reći i privilegovanoj, proceduri postali državljani Crne Gore ima međunarodno značajnih imena iz kulture, nauke, sporta… A za neke od njih je teže razumjeti kako već nijesu imali crnogorsko državljanstvo, nego obrazložiti razloge zbog kojih su trebali da ga dobiju. Admiral Branko Mamula, don Branko Zbutega, Veljko Bulajić, Marina Abramović, Zlatko Glamočanin, Dragan Nikolić, Milena Dravić, Lazar Ristovski, Vesna Pećanac, Katarina Kaća Bulatović, Fatos Bećiraj, Dragan Kapičić, pisci, novinari i kolumnisti Dragana Kršenković Brković, Andrej Nikolaidis, Božo Koprivica, Sonja Drobac, Genadi Sisojev…

U vladi Zdravka Krivokapića dva od 12 ministara bili su nosioci počasnog državljanstva: Vesna Bratić i Aleksandar Stijović. Dok je dio tadašnje poslaničke većine bio doktor Vladimir Dobričanin, takođe počasni državljanin Crne Gore.

Priča o državljanima po posebnoj proceduri tek tada je krenula. Ideja o klasičnoj prodaji pasoša, po modelu tzv. ekonomskog državljanstva formalizovana je krajem 2018., kada su kompletirana pravila po kojima će Crna Gora za tri godine dobiti do dvije hiljade novih državljana (plus članova njihovih porodica). Uslov se sveo na kupovinu (skupe) nekretnine, plaćanje takse na račun državnog budžeta  i “donaciju” od 100.000 na poseban račun Agencije za investicije.

Jedan od onih koji je tu vidio šansu za dobar posao bio je i Duško Knežević. ,,Upozoravam da će Crna Gora pretrpjeti veliku štetu ako otjera strane investitore, posebno sada kada promovišemo ekonomsko državljanstvo na kojem smo ja i Atlas Grupa intenzivno radili u posljednjih pet godina. I zbog toga sam bio meta napada i pritisaka, sa obrazloženjem da ekonomsko džavljanstvo nije dobar potez za Crnu Goru’’, poručivao nam je Knežević iz Londona. Prije nego se preselio u Spuž.

Možda i zbog pandemije korona virusa, Vlada Duška Markovića u poslednjoj godini svog mandata nije bila pretjerano uspješna u tom poslu. Za 11 mjeseci 2020. dodijelila je, pokazaće se, skromnih, 115 ekonomskih državljanstava.

Krivokapićeva Vlada bila je znatno uspješnija. Crna Gora je tako dobila 319 novih državljana, uglavnom po osnovu projekta ekonomskog državljanstva koji je produžen do kraja 2022. godine (rok se odnosio na podnošenje prijava koje se i dalje obrađuju). Do kraja mandata vlade Dritana Abzovića i taj rekord je srušen. Prema podacima CGO iz aprila prošle godine, Abazovićeva vlada je od januara do 20. marta 2023. dodijelila 413 počasnih državljanstava (uglavnom aplikantima za ekonomsko državljanstvo i članovima njihovih porodica).

Slučaj Ramaj, ipak, pokazuje da to nije bio jedini osnov za dodjelu državljantava a da je taj posao trajao praktično do samog kraja mandata Abazovićeve vlade. Konačan saldo još nemamo.

Evropska komisija  je od početka projekta ekonomskog državljanstva upozoravala da taj naum nosi “ozbiljne migracijske i bezbjednosne rizike” ukazujući na utaju poreza kao jedan od potencijalnih rizika.  Vidimo, bili su u pravu. To ne znači da  naši neće nastaviti dok god se sve to nekome isplati.

Zoran RADULOVIĆ