FOKUS
EKONOMSKA I POČASNA DRŽAVLJANSTVA: Sve za ljubav

Objavljeno prije
6 mjesecina
Objavio:
Monitor online
Prema nepotpunim podacima CGO (boljih nemamo) Crna Gora je po osnovu počasnog i ekonomskog državljanstva od 2008. godine “bogatija” za makar 1.100 državljana. Neki od njih nam mogu služiti na čast, drugi za podsmjeh, od pojedinih valja i zazirati
Deset mjeseci nakon što je, po skraćenoj proceduri, dobio počasno državljanstvo Crne Gore, zbog ekonomskog doprinosa te kao veliki zaljubljenik u Crnu Goru, kosovski biznismen Naser Ramaj priveden je pod sumnjom da je utajio više od dva miliona poreza.
Prema sumnjama Sektora za borbu protiv kriminala UP, Ramaj je svojim saradnicima navodno dao usmeni nalog da se prodaja dijela nekretnina koje se grade u kompleksu Porto Budva ne prikazuje u poslovnim knjigama. Tako je izbjegao, odnosno, odložio plaćanje poreza i državi nanio višemilionsku štetu.
Slučaj je, od starta, iskorišćen za obračun čelnika prethodne i aktuelne vlade.
Ispostavilo se da je kompletna procedura za dodjelu počasnog državljanstva Naseru Ramaju trajala nepuna dva mjeseca. Od 28. avgusta do 27. oktobra 2023. Postupak je okončan četiri dana pred kraj mandata tehničke vlade Dritana Abazovića koji je bio i inicijator tog postupka.
“Zanimljivo je da je dodjeli tog državljanstva prethodilo pozitivno mišljenje Ministarstva finansija, ali i navodna bezbjednosna provjera, koju vrši ANB. Sve ono što je bilo očigledno i građankama i građanima, ostalo je ispod radara onih koji su se morali starati o interesu države”, naveli su iz Centra za građansko obrazovanje (CGO). Ta se NVO, već godinama, sistemski bavi problemom dodjele počasnih (ekonomskih) državljanstava i njoj treba da zahvalimo za najveći dio dostupnih podataka na ovu temu.
A što se tiče onog očiglednog što je ostalo ispod radara nadležnih tokom procedure dodjele počasnog državljanstva Ramaju: v.d. direktora Sektora za borbu protiv kriminala UP Lazar Šćepanović saopštio je kako je Naser Ramaj registrovan u policijskim evidencijama Kosova za krivično djelo falsifikovanja dokumenata. Dodatno, prema pisanju prištinske Koha, Ramaj je za tri godine koliko je bio na čelu fudbalskog kluba Feronikel (2018.-2021.) ostavio klub u dugovima od 700.000 eura. Osim igračima i trenerima, taj iznos je uključivao i dug Poreskoj upravi Kosova, prenosi Radio Slobodna Evropa.
O drugim poslovima Nasera Ramaja na Kosovu, ili bilo gdje drugo, ne znamo ništa. Osim činjenice da njegov građevinski biznis u Budvi od starta (2017.) prate kontroverze i optužbe za neobično dobre odnose sa čelnicima lokalnih vlasti. Od Bora Lazovića (DPS) do Marka Bata Carevića (nekadašnji DF).
Ramaj nije jedini crnogorski državljanin koji je taj status dobio po povlašćenom postupku (tzv. počasno i ekonomsko državljanstvo) a čiji su poslovni angažman u Crnoj Gori obilježile kontroverze i(li) očigledne nezakonitosti.
Jedan od prvih počasnih državljana Crne Gore postao je, 31. decembra 2008., bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra. To što je Šinavatra bio bjegunac pred zakonom, u svojoj zemlji osuđen za zloupotrebu službenog položaja, finansijske malverzacije, izbjegavanje plaćanja poreza i bespravno bogaćenje u vrijednosti od približno milijardu dolara, nije zasmetalo Milu Đukanoviću da ga predloži za počasnog državljanina tada najmlađe članice UN. Od obećanih investicija nije bilo praktično ništa.
Osim što je Šinavatra, u momentu kada je Prva banka braće Đukanović vapila za novcem neophodnim za održanje likvidnosti, na svoj račun u toj banci deponovao 15-tak miliona. Da se nađe.
Jedina prava, javnosti poznata, Šinavatrina investicija u Crnoj Gori datira s početka 2017. Tada je, od znamenitog organizatora međunarodnog duvanskog tranzita Stanka Subotića Caneta, za 24 miliona eura kupio dio ostrva Sveti Nikola. Šest godina kasnije, Šinavatra se vratio na Tajland i otišao u zatvor. Iz koga je zimus pušten na uslovnu slobodu. I njegova sestra Jingluk je bila premijerka Tajlanda (2011.-2014.). Onda je svrgnuta sa vlasti i osuđena zbog korupcije. Prije pet godina (2019.) Jingluk Šinavatra postala je počasna državljanka Srbije.
Rođeni Palestinac Mohamed Dahlan danas se, takođe, može pohvaliti pasošima Srbije i Crne Gore. U tom poslu isprednjačila je Crna Gora, pošto je još 2010. Dahlanu i njegovoj supruzi dala crvene pasoše. I ako je i on, poput Šinavatre, u matičnoj zemlji bio osuđen zbog korupcije. “Gospodin Dahlan je veliki podržavalac crnogorske nezavisnosti, ali prije svega najvažniji promoter naših interesa na Bliskom istoku”, obrazložio je svoj zahtjev/prijedlog tadašnji premijer Milo Đukanović. Podrazumijeva se da u nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova nijesu imali ništa protiv.
Prema dostupnim informacijama, jedan od baš rijetkih kontroverznih biznismena koji nije uspio dobiti crnogorsko državljanstvo je Naser Keljmendi. Često, u medijima, dovođen u vezu sa trgovinom narkoticima i svim onim što prati taj posao (prijetnje, ubistva, korupcija). Keljmendi je zahtjev za prijem u crnogorsko državljanstvo podnio 2011., ali je on odbijen zbog negativne bezbjednosne procjene ANB-a.
Keljmendi je vlasnik više nekretnina u Crnoj Gori (stan u Podgorici, hotel u Ulcinju) a zanimljivo je da su njegovi sinovi Elvis i Liridon Keljmendi, takođe od ranije poznati policiji, prethodno stekli crnogorsko državljanstvo, ali im je ono oduzeto 2010. godine, zbog sumnji da je stečeno u nezakonitom postupku. Uz falsifikate i zloupotrebu službenog položaja od strane tadašnjeg šefa kotorske filijale MUP-a CG i dvoje njegovih saradnika. Nema javno dostupnih podataka o ishodu sudskog postupka koji je trebao uslijediti nakon njihovog privođenja.
Od sredine 2013. crnogorsko državljanstvo ima i Petros Statis. višedecenijski zakupac grad-hotela Sveti Stefan, Miločerskog parka i Kraljičine plaže, vlasnik Pobjede i portala CDM. Danas je najpoznatiji po tome što već tri ljeta drži zatvorenim jedan od najpoznatijih hotela na Mediteranu. Dok se njegovi dugovi prema državi – gomilaju.
Samo dan nakon Statisa crnogorsko državljanstvo dobio je i Malezijac Vejn Seng Pu. Godinu kasnije, u ljeto 2014. uhapšen je u SAD pod optužbom da je organizovao ilegalna klađenja kojima je nelegalno stekao oko 300 miliona dolara. Šta je bio razlog da Puu da crveni pasoš zna, možda, predlagač – Milo Đukanović. Svi znamo da je ANB i tada pala na ispitu bezbjednosne provjere lica koja su kandidati za crnogorsko državljanstvo. Pod uslovom da taj ispit nijesu polagali pod nekim posebnim, javnosti nepoznatim, kriterijumima.
Nijesu sva počasna državljanstva bila sporna. Među onima koji su po skraćenoj, a može se reći i privilegovanoj, proceduri postali državljani Crne Gore ima međunarodno značajnih imena iz kulture, nauke, sporta… A za neke od njih je teže razumjeti kako već nijesu imali crnogorsko državljanstvo, nego obrazložiti razloge zbog kojih su trebali da ga dobiju. Admiral Branko Mamula, don Branko Zbutega, Veljko Bulajić, Marina Abramović, Zlatko Glamočanin, Dragan Nikolić, Milena Dravić, Lazar Ristovski, Vesna Pećanac, Katarina Kaća Bulatović, Fatos Bećiraj, Dragan Kapičić, pisci, novinari i kolumnisti Dragana Kršenković Brković, Andrej Nikolaidis, Božo Koprivica, Sonja Drobac, Genadi Sisojev…
U vladi Zdravka Krivokapića dva od 12 ministara bili su nosioci počasnog državljanstva: Vesna Bratić i Aleksandar Stijović. Dok je dio tadašnje poslaničke većine bio doktor Vladimir Dobričanin, takođe počasni državljanin Crne Gore.
Priča o državljanima po posebnoj proceduri tek tada je krenula. Ideja o klasičnoj prodaji pasoša, po modelu tzv. ekonomskog državljanstva formalizovana je krajem 2018., kada su kompletirana pravila po kojima će Crna Gora za tri godine dobiti do dvije hiljade novih državljana (plus članova njihovih porodica). Uslov se sveo na kupovinu (skupe) nekretnine, plaćanje takse na račun državnog budžeta i “donaciju” od 100.000 na poseban račun Agencije za investicije.
Jedan od onih koji je tu vidio šansu za dobar posao bio je i Duško Knežević. ,,Upozoravam da će Crna Gora pretrpjeti veliku štetu ako otjera strane investitore, posebno sada kada promovišemo ekonomsko državljanstvo na kojem smo ja i Atlas Grupa intenzivno radili u posljednjih pet godina. I zbog toga sam bio meta napada i pritisaka, sa obrazloženjem da ekonomsko džavljanstvo nije dobar potez za Crnu Goru’’, poručivao nam je Knežević iz Londona. Prije nego se preselio u Spuž.
Možda i zbog pandemije korona virusa, Vlada Duška Markovića u poslednjoj godini svog mandata nije bila pretjerano uspješna u tom poslu. Za 11 mjeseci 2020. dodijelila je, pokazaće se, skromnih, 115 ekonomskih državljanstava.
Krivokapićeva Vlada bila je znatno uspješnija. Crna Gora je tako dobila 319 novih državljana, uglavnom po osnovu projekta ekonomskog državljanstva koji je produžen do kraja 2022. godine (rok se odnosio na podnošenje prijava koje se i dalje obrađuju). Do kraja mandata vlade Dritana Abzovića i taj rekord je srušen. Prema podacima CGO iz aprila prošle godine, Abazovićeva vlada je od januara do 20. marta 2023. dodijelila 413 počasnih državljanstava (uglavnom aplikantima za ekonomsko državljanstvo i članovima njihovih porodica).
Slučaj Ramaj, ipak, pokazuje da to nije bio jedini osnov za dodjelu državljantava a da je taj posao trajao praktično do samog kraja mandata Abazovićeve vlade. Konačan saldo još nemamo.
Evropska komisija je od početka projekta ekonomskog državljanstva upozoravala da taj naum nosi “ozbiljne migracijske i bezbjednosne rizike” ukazujući na utaju poreza kao jedan od potencijalnih rizika. Vidimo, bili su u pravu. To ne znači da naši neće nastaviti dok god se sve to nekome isplati.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
Preglasavanje
-
ODGOVOR VLADE NA DIVLJANJE CIJENA: Besmislena panika
-
ZORAN LAZOVIĆ U PRITVORU, SUDIJAMA TUŽBA: Obmana i pritvorski dani
-
U SUSRET PODGORIČKIM IZBORIMA: Uvrijedi, pa vladaj
-
LITIJUMSKI IZAZOVI ZA SRBIJANSKU VLAST: Između dvije vatre
-
IVANA MIHAJLOVIĆ, UNIJA SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Udaljavamo se od koncepta društva jednakih šansi
FOKUS
POBUNA PROTIV VISOKIH CIJENA: Jugoslovenski bojkot skupoće

Objavljeno prije
6 danana
31 Januara, 2025
Podstaknuti primjerom građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Sa zajedničkom željom – niže cijene
Kao u staroj pjesmi, Od Vardara pa do Triglava, građani jugslovenskih država naći će se ujedinjeni u (djelimičnom) bojkotu trgovina, u znak protesta zbog velikog a po mnogim ocjenama – neopravdanog, rasta cijena. U nadi da će neodlaskom u supermarkete, tržne centre, benzinske pumpe, restorane i kafiće, natjerati trgovce i ugostitelje na korekciju cijena. Preciznije, na smanjenje marži.
Inicijativa o bojkotu krenula je iz Hrvatske. Na poziv Facebook grupe Halo, inspektore, koju vodi Evropski centar izvrsnosti potrošača (ECIP), kome su se pridružila društva za zaštitu potrošača, sindikati, političke stranke, pa i ministar privrede (gospodarstva), u Hrvatskoj je prošlog petka (24. januara) organizovan bojkot trgovačkih lanaca, benzinskih pumpi, restorana… Uspješan, opšti je zaključak.
Organizatori su pozvali potrošače u Hrvatskoj da nastave sa akcijom bojkota u modifikovanom obliku. Od četvrtka je na snazi sedmični bojkot tri trgovačka lanca (Lidl, Eurospin i dm) i tri grupe proizvoda – Coca Cole i drugih gazirana pića, vode u bocama i deterdženta za posuđe. Petak je u Hrvatskoj opet dan za opšti bojkot, dok od sledećeg četvrtka na red dolaze drugi trgovački lanci i proizvodi.
Podaci Poreske uprave Hrvatske pokazuju da je prošlog petka, tokom bojkota trgvine, u u trgovačkim lancima poput Tomija, Konzuma, Spara, Lidla, Kauflanda i Plodina izdato malo više od tri miliona računa, što je gotovo za dva miliona računa manje nego sedmicu ranije. I vrijednost ukupne trgovine bila je znatno manja: 52 miliona eura prošlog petka, naspram skoro 86 miliona eura prethodnog dana. Bojkotovani su ostali bez pazara vrijednog 34 miliona. Višemilionski gubitak, zbog nenaplaćenog PDV-a, pretrpio je i državni budžet Hrvatske.
Nakon Hrvastke, akcija bojkota trgovačkih lanaca proširila se na Sloveniju. U toku je bojkot kupovine u određenim tržnim centrima i supermarketima koji će trajati do 2. februara. Dan kasnije, akcije će biti nastavljena bojkotom drugih trgovačkih lanaca. Za razliku od Hrvatske, rezultati višednevnog bojkota potrošača u Sloveniji nijesu došli do nas. I pitanje je, kada budu objavljeni, da li će na njihovu tačnost uticati činjenica da se sve više građana Hrvatske hvali time da nedjeljne nabavke obavljaju u Sloveniji. Uz primjetne uštede.
Ima i jedna ozbiljnija razlika između Hrvatske i Slovenije. Dok su zvaničnici u Zagrebu bojkot trgovina podržali ili prećutali, u Ljubljani su se čuli i glasovi protivljenja. Slovenački Ombudsman za lanac snabdevanja hranom, Branko Ravnik je upozorio da bi, s obzirom na to da su primarni proizvođači i prehrambeno-prerađivačka industrija u ozbiljnim problemima, aktuelni bojkot mogao predstavljati uvod u „crni scenario“.
Istovremeno su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i prehrane saopštili da nijesu za bojkot slovenačkih trgovaca, smatraju da je to ekstremna mjera i da potrošači u takvim situacijama mogu osećati kako su prisiljeni da učestvuju a akcijama koje, možda, ni ne podržavaju. Iz istog Ministarstva su pokušali objasniti zašto su neke cijene u Italiji niže nego u Sloveniji (dok Hrvati dolaze kod njih, Slovenci, zbog jeftinije trgovine, idu u Italiju). Po njima, stvar je u tome da je slovenačko tržište malo, a proizvodnja manja i skuplja. “Italija ima puno veću masovnu proizvodnju i ponudu na tržištu, pa u skladu sa tim cene mogu da budu niže”.
Insirisani primjerom građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.
Društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini širi se poziv na bojkot trgovina, benzinskih pumpi, kafića i restorana 31.januara, „kao izraz nezadovoljstva zbog visokih cijena i niskog životnog standarda“. Inicijatori akcije pozivaju građane da „tog dana ne kupuju ništa, da unaprijed osiguraju potrebne namirnice, kuhaju kod kuće i izbjegavaju potrošnju u ugostiteljskim objektima“. Cilj akcije je, objašnjavaju organizatori, pritisnuti vlasti i poslodavce da preduzmu konkretne mjere za smanjenje inflacije, povećanje minimalne plate i poboljšanje ukupnog životnog standarda građana.
U Srbiji je Udruženje za zaštitu potrošača Efektiva pozvalo građane na bojkot velikih trgovinskih lanaca u petak. Na njihovom popisu su četiri trgovinska lanca koja su, zbog dogovaranja cijena, obuhvaćena postupkom Komisije za zaštitu konkurencije (Delez, Merkator S, DIS i Univereksport). Listi zrelih za bojkot pridodat je Lidl, za koji iz Efektive tvrde da se, takođe, priklonio politici visokih cijena. „Poenta nije da se u četvrtak kupe namirnice za dva dana ili da se u subotu kupi ono što nedostaje. Ako postoji prijeka potreba (za kupovinom – prim. Monitora), bolje je nabaviti kod malog trgovca ili na pijaci, samo ne u ovim velikim trgovinskim lancima“, objašnjavaju organizatori bojkota. „Kako objasniti situaciju da je proizvod koji se pravi u Srbiji jeftiniji u SAD, Nemačkoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori nego u Srbiji? Nije inflacija krivac, krivi su i trgovinski lanci koj imaju visoke marže. Delez ima maržu preko 40, svi ostali imaju 32, 35, 37 odsto marže.“
I u Sjevernoj Makedoniji je potrošačima upućen poziv da ovog petka bojkotuju velike supermarkete ali i manje tržnice/pijace, „kao reakciju na drastično povećanje cijena“. Uz sindikate i udruženja potrošača, poziv na bojkot podržao je i premijer Hristijan Mickoski, ocjenivši da se pojedini trgovci i trgovinski lanci ponašaju neodgovorno neopravdano podižući cijene. “Imam jasna saznanja da određeni subjekti špekulativno pokušavaju da ostvare ogroman profit na račun građana. Ovo je nedopustivo i neće se tolerisati”, napisao je Mickoski.
Slično je i na ovdašnji poziv na bojkot trgovačkih lanaca, koji je stigao od organizacije Alternativa Crna Gora, reagovao premijer Milojko Spajić. On je, uz odgovor da, na svom profilu na mreži X podijelio anketu sa pitanjem: „Smatrate li da i mi u Crnoj Gori treba da se organizujemo i, recimo, sljedeći petak bojkotujemo sve supermarkete, kao i ostale prodavnice prehrambenih proizvoda?” Naknadno je, za RTCG, pojasnio da „u svojstvu građanina u potpunosti podržavam takvu akciju”. Ponavljajući očekivanja da će, sve izvjesniji, dolazak trgovinskog lanca Lidl riješiti problem visokih cijena i trgovačkih marži. “Lidl intenzivno radi na tome (na dolasku u Crnu Goru – prim. Monitora). Ukoliko domaći trgovci ne budu radili na fer odnosu prema lokalnim potrošačima, naravno da će ih potrošači napustiti”, saopštio je Spajić.
Nijesu svi ministri u Spajićevoj Vladi u potpunosti saglasni sa izrečenom podrškom bojkotu trgovina. Počev od potpredsjednika vlade za ekonomsku politiku i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja. “Ohrabrujem građane da svoj novac troše u Crnoj Gori, u našim trgovinama i kupuju samo domaće proizvode“, saopštio je Đeljošaj. „Koristim priliku da predložim da fokus nevladinih organizacija i svih društvenih aktera bude bojkot uvoznih proizvoda u trgovinama i da se kao društvo organizujemo da odredimo jedan dan u nedjelji (npr. 31. januar) ili više dana u mjesecu, kako bismo ujedinjeni i složni kupili samo domaće proizvode u našim trgovinama.”
Na sličnom fonu bili su i zvaničnici Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP) i Privredna komora CG. „Bojkotom sopstvene trgovine ne pomažemo nego odmažemo sebi. Neće biti prvi put da se iz plemenitih motiva, a u ime opšteg dobra nanosi šteta i postiže upravo suprotno od željenog“, ocijenili su iz CUP-a.
Iz Privredne komore su, pozivajući se na prošlogodišnju Analizu koju su naručili od Ekonomskog fakulteta, saopštili da se rast cijena u prethodnom periodu nije desio kao posljedica neracionalnog ponašanja trgovaca, već faktora na koje privreda ne utiče. Upirući, indirektno, prst odgovornosti i u aktuelnu Vlade, a dijelom i na njene prethodnike. „Analiza je pokazala i da sektor trgovine nije generator inflacije, te da je rast cijena neminovan kada zarade rastu brže od produktivnosti. Zato je generatore inflacije potrebno dodatno analizirati uključujući i uticaj pojedinih mjera ekonomske politike“, navodi se u saopštenju PKCG.
“Trgovačke marže u regionu 2023. godine bile su najniže u Bosni i Hercegovini, 15 odsto, dok su u Srbiji 24-26 odsto, Hrvatskoj iznad 30 odsto, a u Njemačkoj čak 37 odsto“, predočili su iz PKCG rezultate pomenute Analize poslovanja trgovinskih preduzeća (veliki trgovački lanci, veleprodaje, mikro i mala preduzeća). „Prosječna neponderisana stopa bruto marže za trgovinska preduzeća u Crnoj Gori (uzorak analiziran u ovoj studiji) u 2023. godini iznosila je 17,9 odsto, što je čini nižom u odnosu na sve zemlje iz regiona izuzev BiH”.
Ti podaci nijesu utješili građane koji idu u trgovinu i iz nje, za sve više novca, u cegerima donose sve manje. Rast cijena i smanjenje kupovne moći, bez obzira na nominalni rast plata i penzija, podstakao je i predsjednicu Centra za zaštitu potrošača (CEZAP) Olgu Nikčević da podrži bojkot trgovina. “Na ovaj način potrošači šalju poruku da trenutna situacija nije održiva i da je neophodno hitno reagovati na sistemske probleme. Bojkot marketa može poslužiti kao privremena mjera za vršenje pritiska, ali za dugoročne rezultate potrebno je sprovesti strukturne promjene u ekonomiji, uključujući jačanje domaće proizvodnje, bolje uređenje tržišta i podsticanje veće konkurencije”, kazala je ona.
Bojkot su podržali i sindikati. Izvršni odbor Unije slobodnih sindikata Crne Gore pozvao je članstvo da se pridruži bojkotu koji je, kažu, „izraz građanskog revolta zbog enormno visokih cijena proizvoda“ i ugrađivanja trgovaca kroz neutemeljeno visoke marže, koje nijesu formirane na realnim osnovama, već su rezultat povećanja zarada i penzija kroz efekte programa Evropa sad 1 i 2.
„Ukoliko se građani/ke odazovu pozivu na bojkot i ukoliko bojkot uspije, biće to snažna poruka trgovcima da građani/ke imaju mehanizam kako da se zaštite od daljeg „divljanja“ cijena“, navodi se u saopštenju USSCG.
I iz Saveza sindikata Crne Gore su pozvali članstvo da daju pun doprinos bojkotu. „Jer sve što smo postigli u dogovoru sa Vladom vezano za povećanje plata, trgovinski lanci nam to uzmu cijenama. Savez sindikata će osmisliti i dalje korake kako bismo postigli cilj, a to je smanjenje cijena“, poručio je generalni sekretar SSCG Duško Zarubica.
No, čuju se glasovi ekonomskih analitičara koji pozivaju na oprez. Rast cijena, nesporno, jede (nesrazmjerno) uvećane zarade i penzije, pa je kupovna moć građana Crne Gore, prema podacima Eurostata, približno ista danas kao i 2019. godine (51:50 odsto prosjeka EU). A taj rast, pored ostalog, plaćamo manjim ulaganjima u penzione fondove. Odnosno, pozajmljujemo od samih sebe u budućnosti. .
Mišljenja se razlikuju oko toga šta je uzrok a šta posljedica takvog stanja. I ko je odgovoran. Neki analitičari upozoravaju da, zemlje bivše SFR Jugoslavije danas imaju različite ekonomije, zbog čega ni poslovanje maloprodajnih lanaca u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji nije uporedivo. Zajednički problem skupoće ne može se rješavati na isti način, jer nema iste uzroke. Drugi upozoravaju da maloprodavci ne mogu biti jedini odgovorni za dešavanja u lancu u kome su i proizvođači, uvoznici, veleprodavci i, možda najvažnije, država/vlada kao kreator pravila i neko ko određuje visinu carinskih, akciznih, poreskih stopa koje i te kako utiču na visinu cijena koju plaćaju potrošači. Svi mi. U konačnom, nije teško shvatiti da bi ozbiljan bojkot, ili njime uzrokovan značajniji pad cijena, donio velike nevolje aktuelnim vlastima u Crnoj Gori. Planirani prihodi od PDV-a i akciza ne bi se realizovali pa bi država trebala dodatna zaduženja.
Potrošači ne žele da glavoboljaju oko takvih dilema. Njih interesuje to što su za tri godine cijene osnovnih životnih namirnica porasle preko 35 odsto, da je ukupna inflacija u tom periodu iznosila 26,8 odsto, da je najveći rast cijena zabilježen je u kategoriji hrana i bezalkoholna pića (37,5 odsto) – baš tamo gdje ode većina novca prosječnog stanovnika Crne Gore. Sve navedeno su zvanični podaci Monstata. Uz to su, možda još više, poskupjeli stanovi i stanarine, odjeća i obuća, sve vrste usluga (od frizera do računa telekomunikacionih i kablovskih provajdera), komunalije (uz najavljeno poskupljenje struje)… a konačno, ili prije svega, akcize i poreske stope.
Ne može se , naravno, sve to ispeglati jednodnevnim bojkotom trgovina. Zato petak u kome nekadašnji Jugosloveni bojkotuju kupovinu treba razumjeti kao pokaznu vježbu nekih budućih akcija. Ne moraju biti sinhronizovane, važno je da budu korisne.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?

Objavljeno prije
2 sedmicena
24 Januara, 2025
Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem, kako tvrdi DPS, preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski. Penzionisanjem Dragane Đuranović došlo je do promjene odnosa snaga : DPS-2, URA-1, DF-1, Demokrate – 1. Matematika kaže: opozicija – 3, vlast – 2. No, izgleda da sudija Faruk Resulbegović, koji slovi za kandidata URA, iako je ta partija sada u opoziciji, za DPS predstavlja veliki rizik
Demokratska partija socijalista uz dio opozicije blokirala je opet početkom sedmice sjednicu parlamenta, na kojoj je trebalo glasati o budžetu. Insistiraju da „parlamentarna većina ruši državu“, te da je razlog njihove blokade Skupštine – odbrana Ustava.
„Dok god se ne poništi odluka Ustavnog odbora, neće biti sjednica. To je jedinstven zahtjev opozicije“, poručio je lider DPS Danijel Živković.
Dodatno je proširio spisak zahtjeva: „Za povratak redovnog rada Skupštine Crne Gore neophodno je poništenje neustavne odluke o penzionisanju sutkinje Dragane Ðuranović, kao i potpisivanje sporazuma između opozicije i vlasti u kojem će se jasno precizirati da nema izmjena Ustava u dijelu identitetskih pitanja, kao ni izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu. Finalno, premijera Spajića sam upozorio da ukoliko parlamentarna većina sa državnog nivoa spriječi formiranje vlasti u Budvi i time još jednom sruši ustavni poredak, da će odgovor opozicije biti blokada svih lokalnih skupština i potpuna paraliza društveno-političkog života”.
DPS-a i stranke opozicije tvrde da je penzionisanjem sutkinje Đuranović izvršen “ustavni puč”, te da je parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom kako bi “srušila državu” i između ostalog progurala zakon o dvojnom državljanstvu. Problem sa tim DPS- ovim narativom ima više nivoa. Za početak, neobično je da se protiv političke kontrole Ustavnog suda bori partija koja ga je pretvorila u partijski i uništila njegov integritet. Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem, kako tvrdi DPS, preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.
Zašto DPS onda želi da vrati sud „u pređašnje stanje“, kako je to nakon razgovora opozicije sa Martom Kos definisao Živković? Dio odgovora je u hronologiji promjena snaga unutar partijskog Ustavnog suda.
Nakon višegodišnje blokade Ustavnog suda, početkom 2023. godine, postavgustovska vlast je, kako bi odblokirala evropski proces, konačno uspjela da dobije poene od Brisela i popuni dio praznih mjesta u Ustavnom sudu. Uz neophodnu saradnju opozicije, pošto se sudije Ustavnog suda biraju dvotrećinskom većinom. U to vrijeme premijer je bio Dritan Abazović koji danas stoji uz DPS, a predsjednik države Milo Đukanović. Parlament i predsjednik po zakonu imaju značajnu ulogu u procesu izbora sudija Ustavnog suda. Na žalost, sud je popunjen po odavno uspostavljenom đukanovićevskom principu, po kom su sudije Ustavnog suda bile ishod politčke trgovine, a ne radnih biografija i referenci. U tom smjeru nova vlast nije napravila nikakav pomak. Sud je bio i ostao partijski, ali sa malo drugačijim odnosom snaga.
U februaru 2023. godine, nakon više poništenih konkursa i neprincipijelnog glasanja svih partija, koje su mijenjale odnos prema kandidatima u zavisnosti od trenutnog partijskog interesa, izabrano je troje sudija – Snežana Armenko, koja je bila predlog Demokratskog fronta i koja je u rođačkim odnosima sa Predragom Bulatovićem, savjetnikom Andrije Mandića, Miomirka Tešić, koju su predložile Demokrate i Dragana Đuranović koju je predložio DPS, a čije je penzionisanje krajem godine DPS natjeralo na bacanje dimne bombe na sjednici Ustavnog odbora, a danas na blokadu parlamenta. Đuranović se tokom intervjua pohvalila partijskom knjižicom DPS. Kazala je da je ima od 2017. i da „za sudiju Ustavnog suda nije neophodno da ne bude član partije“.
Tada za sudiju Ustavnog suda nije izabran Faruk Ruselbegović, zbog toga što za njega nijesu glasali DPS i Bošnjačka stranka. DPS je u to vrijeme još manjinski podržavao Abazovićevu vladu, ali nije glasao za Resulbegovića, koji slovi za kandidata URA, uz objašnjenje da želi to mjesto da ostavi dogovoru unutar manjinskih partija. U prevodu, DPS je bio radiji kandidatu kog bi predložile manjinske partije iz korpusa tada DPS – u vjernih partnera. Prije svega Bošnjačka stranka. Ruselbegović je ipak izabran u novembru 2023. godine. Ni tada DPS nije glasao za njega, ali su njegov izbor omogućili glasovi URA, koja je u to vrijeme već postala opozicija, i Socijaldemokrata (SD).
Izborom Resulbegovića kompletiran je Ustavni sud. Pored novoizabranih sudija, u Ustavnom sudu tada su bili još Budimir Šćepanović, predsjednik suda, Desanka Lopičić i Milorad Gogić, danas savjetnik Andrije Mandića. Šćepanović i Lopičić izabrani su u vrijeme DPS-a, i važe za njihove odane vojnike pravosuđa. Šćepanović, Lopičić, kao i penzionisana sutkinja Đuranović, nalaze se na spisku sudija koji su od DPS vlada dobili stanove po povoljnim uslovima, što je danas predmet pravosuđa .
Lopičić je od Vlade dobila stan 2009. godine od 75 hiljada eura, koji je otplaćivala u mjesečnim ratama od 79,8 eura. Od 2014. do 2017. bila je predsjednica Ustavnog suda, a svojevremeno je nezakonito izabrana za predsjedavajuću sudiju, što je potvdio i sam Ustavni sud. Sutkinja Dragana Đuranović je dobila stan u Siti kvartu od Vlade 2016. godine, dok je bila zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države za svega 15.445 eura. Sudija Šćepanović je uz pomoć Vlade dobio stan od 90 kvadrata za nešto više od 13 hiljada eura u Univerzitetskom centru u Podgorici.
Dakle, da pritvrdimo- kada je u novembru 2023. kompletiran, Ustavni sud bio je izvan sumnje partijski. Prema podacima Monitorovih dobro upućenih izvora, u njemu je važio ovaj odnos snaga: DPS 3, DF -2, Demokrate – 1, URA – 1. Pošto je URA tada bila u opoziciji, moglo bi se reći da je opozicija i dalje imala kontrolu nad sudom, 4:3. Mđutim, DPS očito nikad Resulbegovića nije računao kao dio opozicione snage, pa je takav sud smatrala sudom u pat poziciji. Tri naspram tri.
Nakon što je penzionisan Gogić, koji je završio u Mandićevom kabinetu, neprincipijelno mijenjajući stavove o penzionisanju sudija Ustavnog suda spram sopstvenog interesa, ustanovljen je ovaj odnos: DF- 1, Demokrate – 1, URA -1, DPS -3. Opozicija je imala tri sugurna i jedan za DPS očio nesiguran glas. To je pređašnje stanje u koje danas DPS sa sve evropskom retorikom, želi da vrati Ustavni sud.
Penzionisanjem Đuranović došlo je do promjene – DPS-2, URA- 1, DF-1, Demokrate – 1. Matematika kaže: vlast – 2, opozicija – 3. DPS međutim, dok blokira parlament s URA, i dalje istrajno ne računa njihove “nesigurne” glasove u sudu. Pritom, nakon penzionisanja Đuranović, u Ustavnom sudu je neparan broj sudija, pa odluke više ne mogu biti zaustavljane pat pozicijom, tri na spram tri. Sada Resulbegović za njih predstavlja još opasniju razliku. Zato DPS želi stvari da vrati u sigurno. Pređašnje stanje, za njih znači pat pozicija. DPS se u stvari bori za – blokadu.
Priča o Ustavnom sudu, o čemu je Monitor već pisao, je priča o borbi vlasti i opozicije oko nadmoći u pravosuđu. Priča o penzionisanju sudija tog suda, je priča i o tome kako su i vlast i opozciija, ali i većina sudija Ustavnog suda, Ustav tumačile spram sopstvenih, partijskih i ličnih interesa. DPS danas traži da se nastavi sa kršenjem Ustava, i sudije penzionišu po starom receptu, za koji eksperti odavno ukazuju da je sporan. Vlast je taj recept koristila kad joj je odgovaralo, a odlučila s njim da raskrsti, opet kad joj odgovara. Sudije, isto. Doprinoseći tako opštoj haotizaciji, u kojoj je očigledno da je Ustav tek pogodan zaklon. Ili ruža na reveru. Što bi rekao Andrija Mandić potpredsjedniku skupštine Borisu Pejoviću, dok se nadgornjavao sa poslanicima opozicije: „Pridrži mi ovaj Ustav“.
Zanimljivo, trenutno je penzionisana samo sutkinja Đuranović, iako je još dvoje sudija ispunilo uslove za penziju, kako je to u obraćanju Parlamentu navela i predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko. Predsjednik Jakov Milatović izbor to dvoje sudija ostavio je otvorenim, i rezervisanim za amin sudija Ustavnog suda. Milatović je tako odigrao i za DPS. Ubrzo je prešao na podešavanja iz avgusta 2020. A o tome kako dvoje sudija ne idu u penziju, a jedan da, iako su svi ispunili uslov, više ne priča niko. Toliko o Ustavu.
Nevinih u priči o Ustavnom sudu nema, ali je očigledano nastojanje DPS-a, da blokira taj sud. Da ga vrati u pređašnje stanje, ali i onemogući dalji razvoj događaja. Šta ako bi se nakon sutkinje Đuranović penzionisalo i dvoje njihovih sudija? Ko bi ih zamijenio?
Dimne bombe na Ustavnom odboru, pojavljivanje Đukanovića nakon tragedije na Cetinju sa zahtjevom da se smijeni policijski vrh, blokada parlamenta kojom se navodno brani Ustav, a koja je, po pravnim stručnjacima neustavna i nelegitimna, za razliku od bojkota, prijetnje da će blokirati i lokalne parlamente… Sve su to detalji koji nameću pitanje: čega se to plaši Đukanović?
Vlast tvrdi da je penzionisanje Đuranović spriječilo izlazak iz pritvora bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog bezbjednosnog funkcionera Zorana Lazovića. Šta bi mogao još Ustavni sud koji nije u „pređašnjem stanju“, a koje specijalnim dodacima podmićuje nova vlast?
Zanimljivo je da DPS ne umiruje ni miješanje Venecijanske komisije, u kojoj između ostalih sjede nekadašnji ministri DPS vlada, profesor Srđan Darmanović i Zoran Pažin. Ili se sjećaju kako je lako ne uvažiti VK s pozicije vlasti. Kako god, nervoza DPS-a je očigledna.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
SPOJENI SUDOVI NASILJA U PARLAMENTU: Dalje nećeš moći

Objavljeno prije
3 sedmicena
17 Januara, 2025
Politički motivisano nasilje u Crnoj Gori nije novina, ali je novo što se argumentacija sile sa ulice, preselila u plenarne skupštinske sale i direktne TV prenose. Nudeći javnosti uzbuđenje rijalitija
Krajem prošle nedjelje, u zgradi SO Budva, svjedočili smo¸novoj u nizu demonstracija fizičko-političkog nasilja u Crnoj Gori (vidjeti boks). Zavrtanje ruke oponentima, u doslovnom smislu, sve češće i intenzivnije postaje dominantan oblik odbrane i(li) nametanja vlastitih političkih stavova.
Politički motivisano nasilje u Crnoj Gori nije novina, ali je novo to što se argumentacija sile sa ulice, preselila u plenarne skupštinske sale i direktne TV prenose. Nudeći javnosti uzbuđenje rijalitija
“Sram vas bilo muške kukavice, ulizice kriminalnih klanova”, obratila se političkim protivnicima Dragana Kažanegra Stanišić, odbornica novog saziva SO Budva, potpredsjednica Demokrata i, možda najbitnije u aktuelnom kontekstu, sekretarka u Ministarstvu unutrašnjih poslova. “Takve kao vi otresem pogledom kao prašinu sa cipela”.
Teško je pronaći dvije rečenice koje ljepše i preciznije odslikavaju aktuelni duh tolerancije, privrženost demokratskim standardima i nepokolebljivu odanost principima vladavine prava među predstavnicima ovdašnje političke elite.
U oštru konkurenciju manifestacija duha nasija treba uvrstiti i ovonedjeljno obraćanje poslanika DPS Nikole Rakočevića. On je, u ime parlamentarne opozicije, najavio: “Sprječavamo redovan politički život u parlamentu, dok se ne počne poštovati Ustav koji je zgažen od parlamentarna većine. Samim tim nema ni usvajanja budžeta na sjednici parlamenta koja je zakazana za 21. januar“. Da se izbjegnu nedoumice, Rakočević precizira da nije riječ o bojkotu, već o naumu da se spriječi održavanje sjednica Skupštine Crne Gore. “Do kraja ovog mandata, dok god on trajao, crnogorska opozicija neće bojkotovati Skupštinu, jer je bojkotom prepuštamo parlamentarnoj većini koja je pokazala svoju neodgovornost u odnosu na građane. Same ih nećemo ostaviti u parlamentu.“
Ništa nije samoniklo. Opozicija je na demonstraciju nezadovoljstva silom krenula prije nepun mjesec, kada se parlamentarna većina odlučila da, suprotno proceduri i sopstvenoj praksi, skrati mandat jednoj sutkinji Ustavnog suda zaključujući da je ona ispunila uslov za odlazak u penziju. Dok je javnost pokušavala odgonetnuti motive te odluke, u pomoć je sa objašnjenjem priskočio Milan Knežević. “Da je protivno zakonu Dragana Đuranović ostala na funkciji sudije Ustavnog suda, jutros bi Zoran Lazović i Milivoje Katnić bili pušteni da se brane sa slobode”, kazao je predsjednik DNP, nakon što je u Ustavnom sudu izostao neophodni, četvrti, glas za usvajanje žalbe advokata dvojice uhapšenih , nekadašnjih visokih funkcionera tužilaštva i policije. Istu argumentaciju kasnije smo našli i u saopštenjima Demokrata.
Uglavnom parlamentarna većina je, po sopstvenom priznanju, skratila mandat sutkinji Ustavnog suda zato što su procijenili da će, u suprotnom, taj sud izglasati odluku koja njima nije po volji. Iako se, suštinski, bavi pitanjem (odluka o produženju pritvora) koje nije u nadležnosti izvršne i zakonodavne vlasti. Ključna riječ ovdje su – motivi. Šta ako je to najava prakse po kojoj će političari, koristeći pravno sumnjive mehanizme, svoje odluke (i želje) pred Ustavnim sudom braniti tako što će smjenjivati/penzionisati sudije, za koje predpostavljaju da mogu donijeti njima neprihvatljive odluke? A, sjutra, i tužioce, direktore regulatornih agencija, visokopozicionirane policajce, oficire Vojske CG…? Nešto od toga već imamo na sceni. Sjetite se aktuelne priče o penzionisanju načelnika Generalštaba VCG.
Dugo je crnogorska društvena scena, pozornica spleta raznih vrsta nasilja, u bici za moć. Nasilje u parlamentu, je neka vrsta završnice. Opasan znak da negdje duboko u svojoj dubini, crnogorsko društvo –tone.
Počelo je ovako. . Pred prve višepartijske izbore u Crnoj Gori pristalice tadašnjeg jedinstvenog DPS-a (danas su to DPS, SNP, Demokrate i DNP) spriječile su, uz asistenciju policije, poslednjeg premijera SFRJ Anta Markovića da uđe u Virpazar, gdje je imao zakazan ručak. Marković je u Crnu Goru došao kao lider Reformskih snaga koje su slovile kao glavni oponent (pokazaće se nedovoljno jak) ondašnjeg Miloševiću odanog Saveza komunista Crne Gore koji su predvodili Momir Bulatović, Milo Đukanović i Svetozar Marović. „Zajednički imenitelj partija koje okuplja Savez reformskih snaga je srbofobija i antikomunizam”, objašnjavao je Đukanović. RTCG i Pobjeda su kiptjeli nadahnuti patriotskim gnijevom.
Kampanju pred druge višestranačke izbore u Crnoj Gori (kraj 1992.) obilježile su barikade na Slijepač mostu kod Mojkovca. Tamo su, združeno, policajci i srpski paravojnici, i jedni i drugi naoružani dugim cijevima, u dva navrata spriječili rukovodstvo i simpatizere Liberalnog saveza CG da dođu do Bijelog Polja i održe predizborni skup (14. i 18. novembra). Zvanično, vlast je za sve što se dešavalo okrivila opozicione pristalice. Ne može se, poručili su, protiv narodne volje.
U januaru 1998. suočili smo se sa, do tada, najopasnijom demonstracijom odbrane volje naroda u Crnoj Gori. Nakon što je izgubio predsjedničke izbore od Đukanovića, Momir Bulatović je najavio da neće predati dužnost do skora najbližem saradniku već će mandat, kako je rekao, “vratiti narodu”. Njegov SNP i Srpska narodna stranka (ćerka partija Narodne stranke, od koje se odijelila nakon formiranja Narodne sloge, a “majka stranka” današnjih Nove srpske demokratije i Ujedinjenje Crne Gore) organizovali višednevne proteste pred Skupštinom, koji su se izrodili u velike incidente nakon što je Bulatović pristalice pozvao da prošetaju do tadašnjeg sjedišta Vlade. Epilog: povrijeđena su 44 policajca i četiri civila, eksplodirala je makar jedna ručna bomba, Podgorica bila okupana suzavcem.…
Odazak DPS sa vlasti, nakon izbora 2020. godine, nije donio obećavano jačanje institucija i prekid prakse posezanja za politički inspirisanim nasiljem, u raznim formama. .
Nakon što je u parlamentu izglasano nepovjerenje vladi Zdravka Krivokapića, a nakon smjene Alekse Bečiča sa mjesta predsjednika Skupštine, njegov nasljednik (najstariji potpredsjednik) Strahinja Bulajić odbijao je duže od dva mjeseca da zakaže sjednicu. Sa naumom, kako je kazao, da spriječi formiranje nove skupštinske većine koja je “suprotna iskazanoj izbornoj volji građana iz 2020. godine”.
“Nažalost, u tome nijesam uspio”, požalio se Bulajić nakon što je u aprilu 2022. podnio ostavku. “Ovdje se radi o jakom i veoma naglašenom stranom uticaju” , primijetio je.
Onda je došla vlada Dritana Abazovića. URA i DPS su u jeku predizborne kampanje, Zetu izmjestili iz sastava Opštine Podgorica, da bi u Glavnom gradu umanjili uticaj njima nenaklonjenih birača. Potom su aktivisti Demokratskog fronta krenuli u višemjesečnu kampanju opstrukcije lokalnih izbora u Šavniku. Zbog čega niko nije odgovarao. Izbori do danas nijesu završeni.
Na red je došla Andrijevica u kojoj je grupa građana mjesecima sprječavala održavanje sjednice lokalnog parlamenta. Policija je ostala slijepa i gluva, dok se nijesu stekli uslovi da Vlada uvede privremene mjere i raspiše nove izbore. U međuvremenu smo dobili još jedne nezavršene izbore – one u Kotoru
Dešavanja na crnogorskoj političkoj sceni, sve više podsjećaju na kupovinu fordovog automobila prije stotinjak godina, u SAD. Na primjedbe da kupci nemaju pravo da izaberu boju svog budućeg vozila, osnivač i vlasnik kompanije Henri Ford čak se i naljutio. “To je apsolutno netačno”, ustvrdio je., naši kupci mogu da izaberu boju koju god hoće. Samo da je crna”. Istrajne su te nijanse crne.
Zoran RADULOVIĆ
Budva: Verifikovani mandati ali ne i predsjednik SO
U petak 10. januara održana je prva sjednica Skupštine opštine Budva nakon lokalnih izbora 17. novembra prošle godine, na kojoj su verifikovani mandati odbornicima. Sjednicu je zakazala Vlada jer opština Budva nije izabrala predsjednika parlamenta nakon majskih izbora, koji bi to učinio. Vlada je raspustila budvanski parlament u martu 2024, od kada najveća turistička opština radi bez zakonodavne vlasti.
Očekivalo se da će se na prvoj sjednici biti izabran i predsjednik parlamenta, ali do toga nije došlo. (Ne)očekivana dešavanja tokom zasijedanja dodatno su zaoštrila političku krizu.
Sjednicom je predsjedavao najstariji odbornik Savo Medigović, sa liste Budva naš grad, koju predvodi aktuelni potpredsjednik opštine, Nikola Jovanović. Nakon verifikacije mandata, Medigović je podnio ostavku na mjesto odbornika, jer nije želio da podrži najavljeni izbor Petra Odžića (SDP) lidera Evropskog saveza (SDP,SD,LP) za predsjednika Skupštine opštine. Odžića su kao jedinog kandidata za tu funkciju, predložila jedanaestorica odbornika – osam Jovanovićeve grupe građana Budva naš grad, dva odbornika Evropskog saveza (ES) i jedan odbornik URA. Uz dogovorenu podršku 7 odbornika Demokratske partije socijalista (DPS).
Nakon što je podnio ostavku, Medigović je napustio skupštinsku salu i otišao za Petrovac. Pošto su Jovanović i njegovi novi politički saveznici shvatili da mjesto predsjedavajućeg, po proceduri, može preuzeti odbornik Krsto Rađenović (SNP) sa protivničke liste Za budućnost Budve lidera Mladena Mikielja, nastao je pravi skupštinski igrokaz. Medigović je pozvan da se hitno vrati i povuče ostavku, što je i učinio. Zbog čega je promijenio mišljenje, nije poznato. Pokušao je da nastavi sa vođenjem sjednice, što mu odbornici suprostavljene grupacije nisu dozvolili. Uz obrazloženje da od momenta podnošenja ostavke na mjesto odbornika, on više ne može voditi sjednicu parlamenta.
Jovanović je na konstitutivnu sjednicu došao sa predstavnicima svoje administracije koji nisu imali poziv Vlade, pošto je on upućen samo odbornicima. To je bio povod da odbornici Demokrate – PES i Za budućnost Budve, tvrde, omoguće ulazak svojih simpatizera u skupštinsku salu, uz obrazloženje da neće dozvoliti održavanje sjednice zbog grube zloupotrebe procedure.
U kasnim popodnevnim satima aktivisti isimpatizeri suprostavljenih strana ispunili su prostorije opštinske zgrade. Pristalice Demokrate-PES i liste Za budućnost Budve zauzele su salu, dok su prostorije kabineta predsjednika na spratu zaposjeli Jovanovićevi ljudi. Vodeći finansijeri grupe Budva naš grad i najveći investitori u Budvi, čiji se poslovi sa opštinom mjere milionima eura, ulazili su u zgradu opštine i okupljali se u Jovanovićevom kabinetu. Među njima viđeni su članovi porodice pritvorenog predsjednika opštine Mila Božovića.
U žestokoj verbalnoj raspravi Mladen Mikielj je izjavio da se u prostorije na spratu opštinske zgrade okupljaju naoružana lica. Sa druge strane, Jovanović je pozivao policiju da reaguje jer su se u sali skupštine nalazile takozvane BIL osobe.
U javnost su iz Budve opet poslati mučni prizori – naguravanje izabranih predstavnika građana u zgradi opštine, uvrede i teške optužbe za kriminal sa obje zaraćene strane.
Dva dana kasnije, budvanska policija podnijela je Sudu za prekršaje prekršajne prijave protiv Mladena Mikielja, gradske menadžerke Marijane Božović i člana opštinskog obezbjeđenja Gorana Tmušića, kojima se stavljaju na teret prekršajne radnje napravljene tokom guranja odbornika i partijskih aktivista ispred ulaza u skupštinsku salu, gdje umalo nije došlo do fizičkog obračuna između Mikielja i Jovanovića.
Mikielj se tereti da je fizički napao menadžerku Božović, što on negira, dok je ona dobila prekršajnu prijavu zbog vrijeđanja lidera ZBB.
Bezbjednjak Tmušić fizički je napao odbornicu Za budućnost Budve, Bojanu Pićan, koja je dobila vidljive povrede na jednoj ruci.
Situacija se, par dana kasnije, naoko smiruje. U medijima se plasiraju ponude o pomirenju “radi interesa građana Budve”.
U otvorenom pismu Mijelji je pozvao Jovanovića da zajedno rade na izgradnji Budve koja će biti slobodna od korupcije, zloupotreba i ličnih interesa. On je poručio da organizovana kriminalna grupa DPS i SDP želi da vrati građane Budve u prošlost, što se ne smije dopustiti.
Jovanović se oglasio u dnevnom listu Dan pomirljivom retorikom. Najavio je mogućnost pomirenja, ali nije precizirao detalje. Kazao je kako je vrijeme za dugoročno i iskreno pomirenje koje je u interesu svih građana Budve. Na Jovanovića su navodno vršeni pritisci iz baze, da ne pravi postizbornu koaliciju sa DPS-om koju je, po tvrdnjama mnogih ,već dogovorio.
Navodno bi za početak DPS prema dogovoru preuzeo Turističku organizaciju, najbogatiju “firmu” u gradu, pozorišni festival Grad teatar, JU Muzeji i galerije… U kasnijoj raspodjeli DPS bi učestvovao i u izvršnoj vlasti u skladu sa svojom političkom težinom. Dogovorena je, navodno, podrška DPS-a izboru Jovanovića za predsjednika opštine, uz prethodno podnošenje ostavke Mila Božovića na tu funkciju.
Novi termin za održavanje nastavka sjednice na kojoj bi se birao šef parlamenta odrediće Ministarstvo javne uprave, nakon utvrđivanja statusa prekinute sjednice, odnosno pravne nedoumice da li je ona završena ili se može nastaviti. Formalni uslov da MJU zatraži od Vlade da sazove narednu sjednicu Skupštine bio je da Opština Budva dostavi izvještaj o dosadašnjim aktivnostima u parlamentu.
Rok za izbor predsjednika Skupštine ističe 12. februara. Zakon o lokalnoj samoupravi propisuje da se skupština smatra konstituisanom izborom predsjednika.
Ako se skupština ne konstituiše u roku od 60 dana od dana objavljivanja konačnih rezultata izbora, što u budvanskom slučaju pada 12. februara, Predsjednik Crne Gore dužan je da raspiše nove lokalne izbore. Takođe, ukoliko se u propisanom roku ne izabere predsjednik opštine, na predlog Vlade ili jedne trećine odbornika, skupština donosi odluku o skraćenju svog mandata.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 6 dana
Paralelni univerzumi
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Ovi i oni
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 2 sedmice
Cilj anti-estetske hirurgije jezika
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Voz
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 sedmice
Popločano neodgovornošću i beznađem
Milena Perović

Novi broj


POBUNA PROTIV VISOKIH CIJENA: Jugoslovenski bojkot skupoće

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

PRIJEDLOG ZAKONA O BORAČKOJ I INVALIDSKOJ ZAŠTITI: Hoće li se doći do pravičnih rješenja
Izdvajamo
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Popločano neodgovornošću i beznađem
-
DRUŠTVO4 sedmice
GOVOR MRŽNJE I MI: Nekažnjiv, pa raste
-
DRUŠTVO4 sedmice
BEZ DOGOVORA U BUDVI: Vlada zakazala konstitutivnu skupštinu
-
DRUŠTVO4 sedmice
SKUPŠTINA CRNE GORE: Godina počinje blokadom
-
Izdvojeno2 sedmice
PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata
-
INTERVJU4 sedmice
DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke
-
OKO NAS4 sedmice
ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi
-
Izdvojeno2 sedmice
DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje