Povežite se sa nama

INTERVJU

IVANA MIHAJLOVIĆ, UNIJA SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Udaljavamo se od koncepta društva jednakih šansi

Objavljeno prije

4 sedmice

na

Za USSCG je posebno zabrinjavajuće to što nijedna od inicijativa koje smo u poslednjih nekoliko godina uputili donosiocima odluka, a koje su usmjerene na očuvanje i zaštitu nekih od fundamentalnih prava građana, nijesu naišle ni na formalan odgovor

 

 

MONITOR: Prvi put da je značajna izmjena zakona, ovoga puta Zakona o radu, usvojena preglasavanjem umjesto konsenzusom na Socijanom savjetu. Predstavnici Unije bili su protiv. Šta to znači za socijalni dijalog u Crnoj Gori?

MIHAJLOVIĆ: Nepostizanje konsenzusa po određenim pitanjima iz nadležnosti Socijalnog savjeta nužno ne oslikava stanje socijalnog dijaloga u našoj zemlji. Eventualna nemogućnost postizanja kompromisa po određenim pitanjima prepoznata je i u aktima na kojima se zasniva rad Socijalnog savjeta. Brojni su, međutim, drugi pokazatelji stanja socijalnog dijaloga kako na bipartitnom tako i na tripartitnom nivou. Zanemarljiv broj zaključenih granskih i kolektivnih ugovora kod poslodavca, posebno u privatnom sektoru, nedovoljan broj održanih sjednica Socijalnog savjeta, održavanje elektronskih sjednica Socijalnog savjeta na teme koje zaslužuju posebnu pažnju, održavanje sastanaka sa socijalnim partnerima radi puke informisanosti o namjerama, a bez mogućnosti stvarnog učešća u kreiranju politika, usvajanje niza zakona bez prethodne javne rasprave ili direktnog učešća socijalnih partnera, samo su neki od pokazatelja koji svjedoče da je socijalni dijalog u Crnoj Gori na nezadovoljavajućem nivou.

Svi smo se saglasili sa nužnošću  povećanja minimalne zarade. Članovi Socijalnog savjeta ispred USSCG, međutim, glasali su protiv predloženog modela povećanja minimalne zarade, odnosno bili su protiv uvođenja dvije minimalne zarade u radno zakonodavstvo. Glasanjem su ostali dosljedni stavu koji je USSCG zauzela prilikom predstavljanja Nacrta fiskalne strategije i stava koji smo, kroz proces Javne rasprave o ovom dokumentu, zvanično dostavili Vladi.

MONITOR: Argumenti Unije su da je podjela na dvije minimalne zarade u suprotnosti sa samom prirodom minimalne zarade, te da nije u skladu sa konvencijom Međunarodne organizacije rada i direktivom Evropske unije. Šta su posljedice ove odluke?

MIHAJLOVIĆ: Na ovaj način urušavamo samu prirodu i suštinu instituta minimalne zarade kao garanta da zaposleni, bez obzira na to koju školsku spremu posjeduje i na kojim je radnim mjestima raspoređen, može zadovoljiti najnužnije i najosnovnije životne potrebe. Minimalna zarada nužno mora biti jednaka za sve na šta upućuje ne samo naziv ovog instituta već i njegova priroda potvrđena kroz Konvenciju Međunarodne organizacije rada broj 131 i Direktivu Evropske unije o primjerenim minimlanim platama u EU. Nemogućnost socijalnih partnera da učestvuju u procesu promišljanja i kreiranja Nacrta fiskalne strategije doveo je do toga da sada znamo da naši građani sa srednjom školskom spremom imaju značajnije manju potrebu za hranom, pićem, obućom i odjećom od onih građana koji su završili osnovne studije ili su magistrirali, odnosno doktorirali. Pri tom, ukoliko je visokoškolac raspoređen na radno mjesto za koje se zahtijeva srednja stručna sprema, što je redovna pojava u Crnoj Gori, njegova minimalna zarada neće odgovarati njegovoj stručnoj spremi već radnom mjestu na koje je raspoređen. Čudno ali  istinito.

MONITOR: Unija je imala i primjedbe na Nacrt fiskalne strategije. Šta će nam ona donijeti?

MIHAJLOVIĆ: Osim navedenog u prethodnom odgovoru USSCG smatra najzabrinjavajućim ukidanje nešto više od polovine doprinosa za obavezno penzijsko osiguranje. Time budžet Fonda PIO gubi stalan i siguran izvor finansiranja koji garantuje stabilnost penzija sadašnjih i budućih penzionera. Ova namjera Vlade za USSCG je u potpunosti neprihvatljiva i izaziva duboku zabrinutost, što smo više puta naglasili ali i argumentovali zbog čega takvu namjeru smatramo neutemeljenom i čak opasnom za sistem javnih finansija. Uvjereni smo da se nekoliko stotnina miliona eura koji će služiti za pokrivanje deficita budžeta Fonda PIO, usljed ukidanja doprinosa, moglo iskoristiti u kapitalne investicije i druge korisne svrhe, između ostalog i za subvencionisanje mikro preduzeća i preduzeća koja posluju u ekonomski manje razvijenim područjima (sjever), a kojima će svakako biti neophodna podrška u implementaciji ES2 kako bi se očuvalo njihovo poslovanje, a samim tim i radna mjesta. Na taj način doprinijeli bi racionalnoj i pravednoj raspodjeli sredstava i izbjegli situaciju da se pod jednakim uslovima i u jednakim iznosima pomažu veliki privredni subjekti, koji ostvaruju enormne profite, na uštrb mikro preduzeća i porodičnih biznisa koji zaista trebaju podršku.

Sa druge strane, Strategijom su predviđene neke od mjera na prihodnoj strani Budžeta koje USSCG svesrdno podržava i na kojima je i sama insistirala godinama unazad cijeneći ih neophodnim. Ipak, ostajemo pri stavu da takve mjere nijesu dovoljne niti su garant kojim će se trajno nadomjestiti gubitak namjenskih sredstava koji bi se u Budžet slivali po osnovu dijela doprinosa za penziono osiguranje koji se ukidaju.

MONITRO: Cijene nastavljaju da rastu, a vlast tvrdi da inflacija pada od dolaska nove vlade, rješenja još nema. Kako to komentarišete?

MIHAJLOVIĆ: Neke od mjera koje su u prethodnom periodu preduzimane, potput akcije “Stop inflaciji”, zatim mjere umanjenja marži i smanjenja akciza na naftu i naftne derivate, za koju se USSCG posebno zalagala, imale su određeni uticaj na ublažavanje negativnih posljedica inflacije sa kojom smo se suočavali i dalje se suočavamo. Ipak, svako dosadašnje povećanje zarada bilo je gotovo obesmišljeno novim inflatornim talasima koji su ta povećanja pratila. Već sa  najavom Programa Evropa sad 2 svjedočimo svakodnevnom povećanju cijena što znači da se prodavci unaprijed ugrađuju. Vlada mora imati konkretan,  održiv i blagovremen odgovor na stabilizaciju cijena, pogotovo osnovnih životnih namirnica, kako bi se zaštitio standard i zaustavio trend sticanja ekstra profita na teret zaposlenih i građana.

MONITOR: Kako vidite rezultate valsti kada je u pitanju životni standard, što je jedno od njihovih najvažnijh obećanja?

MIHAJLOVIĆ: Kako sam kroz prethodne odgovore već istakla, pohvalna je namjera Vlade da kroz povećanje minimalne zarade zaštiti standard zaposlenih. Tim prije što najznačajniji dio zaposlenih trenutno prima iznos minimalne zarade ili neznatno iznad tog nivoa. Međutim, ni ovom prilikom se nije vodilo računa o narušavanju raspona između zarada na poslovima koji su različite složenosti, na što smo ukazivali. Ni najnovijim mjerama ne otklanja se neravnoteža između zarada zaposlenih u javnom i onih u privatnom sektoru. Zaposleni u privatnom sektoru ostaju na istom nivou osnovnih zarada koje su, po minimumu koji garantuje Opšti kolektivni ugovor, ispod svakog dostojanstva.

Namjera da se kroz povećanje zarada poboljša životni standard, podrazumijevala je po mišljenju USSCG izmjenu elemenata za obračun zarade i to koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta i obračunske vrijednosti koeficijenta, čime bi ujedno bile uvećane osnovna i startna zarada, koja služi kao osnov za obračun uvećanja zarade po osnovu minulog staža, prekovremenog, noćnog, rada u dane državnih i drugih praznika, rada nedjeljom, te uvećanja dnevnica i drugih davanja koja su vezana za prethodna dva elementa. Povećanjem obračunske vrijednosti koeficijenta, koja nije promijenjena od 2010. godine, povećala bi se i startna zarada. Povećanje zarada i dalje ne dotiče armiju onih građana/ki koji su angažovani po prekarnim ugovorima, a kojih je posebno mnogo u javnom sektoru gdje se Država pojavljuje u ulozi poslodavca. Pored navednog, pohvalne su aktivnosti na unapređenju standarda penzionera. No i u ovom slučaju imamo brojne penzionere koji ne osjećaju benefite, kakvi su korisnici srazmjernih penzija.

Posebno zabrinjava činjenica da donosioci odluka ne pokazuju interesovanje za inicijativu USSCG o nužnosti reforme stambene politike koja je od egzistencijalnog značaja za sve građane, posebno za mlade u Crnoj Gori. Ovom inicijativom, koja bi značajno unaprijedila životni standard velikom broju zaposlenih i građana, USSCG se zalaže da država otpočne izgradnju stanova u državnom vlasništvu koji  bi bili po pristupačnim cijenama rentirani građanima koji nijesu u prilici da po tržišnim uslovima steknu pravo svojine nad stanom. Ostaje nejasno zašto vlasti ignorišu takvu inicijativu.

MONITOR: Šta Unija vidi kao najveće izazove danas kada su u pitanju sindikalna i radnička prava?

MIHAJLOVIĆ: Kada su u pitanju sindikalna prava, poseban izazov i dalje jeste sveprisutna antisindikalna diskriminacija i izostanak socijalnog dijaloga u cilju zaključivanja kolektivnih ugovora. Sindikati se  nakon svih promjena u političkom životu Crne Gore, ne posmatraju kao partneri kako poslodavcima tako ni vlastima.

Sa aspekta radničkih prava poseban izazov predstavljaju adekvatna primjena zakona i kolektivnih ugovora u praksi, poštovanje prava na ograničeno radno vrijeme i stvaranje dostojanstvenih radnih uslova posebno u pogledu borbe protiv prekarnih oblika rada i rada na crno. Za USSCG je posebno zabrinjavajuće da niti jedna od inicijativa koje smo u poslednjih nekoliko godina uputili donosiocima odluka, a koje su usmjerene na očuvanje i zaštitu nekih od fundamentalnih prava građana, nijesu naišle ne samo na razumijevanje već ni na formalan odgovor. Osim pomenute inicijative o izgradnji socijalnih stanova suočeni smo i sa izostankom volje donosioca odluka da kroz izmjenu Zakona o Fondu rada obeštete veliki broj zaposlenih koji, usljed činjenice da im poslodavci nijesu uplatili doprinose za obavezno socijalno osiguranje, ne mogu ostvariti pravo na penziju. Sve to nas udaljava od društva jednakih šansi budući da istrajavamo u kreiranju ambijenta u kojem su neki “jednakiji” od drugih. U konačnom, zaštita privrednih subjekata od nacionalnog interesa, odnosno zadržavanje većinskog vlasništva države u istima u korist sadašnjih i posebno budućih generacija biće poseban izazov, sudeći po dosadašnjem izostanku reakcije na našu inicijativu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Sjaši Kurta, da uzjaše Murta

Objavljeno prije

4 dana

na

6 Septembra, 2024

Objavio:

Svakodnevna politička praksa  pokazuje da su političke partije interesne grupacije kojima je prva rupa na svirali lični interes njihovih rukovodstava i prvih ešalona klijenata, a javni interes ona deveta. Vezivno tkivo u takvim interesnim grupacijama mogu biti i nacionalna, religiozna i ko zna još kakva osjećanja, ali ona su tu da zamagle suštinu.  To je malograđanska politička šema koja sve više udaljava Crnu Goru od ideje građanske države

 

 

MONITOR: Boris Raonić opet je izabran na poziciju generalnog direktora RTCG. Očekivano?

VUKOVIĆ: Da, nažalost, opet ćemo na neodređeno vrijeme imati nezakonito izabranog generalnog direktora nacionalnog javnog medijskoj servisa i, sljedstveno, nezakonite ishode svega što on bude činio, čak i ako to, nekim čudom, na dobro izađe. I ko zna koliko dugo će trajati to neodređeno vrijeme – možda onoliko koliko je Borisu Raoniću trebalo da okonča studije prava na crnogorskom državnom univerzitetu. (Pohvalno je što Raonić nije kupio diplomu, nego je marljivo godinama učio i spremao se za ovako odgovornu funkciju.)

Raonić i njegovi politički mentori skrivaju od javnosti da je ovdje riječ o namjeri da se obori neki Ginisov rekord. Red bi bio da nam makar kažu koji rekord napadaju.

Da li je bilo očekivano? Naravno da je bilo. Organizovanu grupu lovaca na Ginisove rekorde nije mogla omesti javna kritika niti sudske presude. Za njih ne važe pravila ni zakoni. Oni uvode revolucionarne novine u naš pravni sistem i društveno-politički život. Ej, za revolucionare važe samo zakoni koje oni vaspostavljaju.

MONITOR: Kako vidite stanje RTCG nakon avgusta 2020.?

VUKOVIĆ: Sjaši Kurta da uzjaše Murta… To bi, u najkraćem, bila slika medija koji je u javnom vlasništvu i od koga građanke i građani (koliko god da ih ima s pravom da se tako zovu) očekuju da bude nezavisan, u njihovoj službi i radi u njihovom interesu. Od nove vlasti se očekivalo da ne ponavlja loše prakse svojih prethodnika i ona je tako nešto i najavljivala, ali se vrlo brzo viđelo da od suštinskih promjena na bolje neće biti ništa. Kada je u pitanju RTCG, to je odmah bilo vidljivo kroz kadrovsku politiku koja je vonjala na partijske katakombe. Novi, nezakonito izabrani, menadžment je nastojao da zasjeni navodnom otvorenošću, povećavajući u programima politička laprdanja na entu, a zanemarujući suštinske novinarske sadržaje koji bi trebalo da svestrano, produbljeno i kritički izvještavaju o svemu što se tiče života i perspektiva obične crnogorske čeljadi.

Novi menadžment nije, čak, promijenio ni glupi redosljed informacija u meteo prognozi, koji je naslijedio od prethodnika, a po kome ispada da je publici RTCG važnije da prvo čuje kakvo će vrijeme biti u Skandinaviji nego u Crnoj Gori. Time se, valjda, zaklinje da se neće skrenuti s euroatlantskog puta. Sprdnja!

Posebno je indikativno to što Skupština, kao formalni osnivač RTCG, nije našla za shodno da otvori debatu povodom sudski potvrđenog kriminalnog ponašanja menadžmenta nacionalnog javnog emitera. Sve partije, izgleda, od toga imaju neke koristi.

MONITOR: A generalno, rezulatate vlada koje su se izmijenile nakon pada DPS-a? Nedavno je obilježeno četiri godine od tog datuma.

VUKOVIĆ: Jedini rezultat koji je vrijedan pažnje je nova politička dinamika koja, na duži rok, možda izrodi neke pozitivne rezultate. Promućkali smo političku retortu i sada nam preostaje da čekamo i vidimo krajnji rezultat toga procesa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, LONDONSKI UNIVERZITETSKI KOLEDŽ: UK pokazuje da može odbiti da slijedi američku politiku kada su osnovni principi u pitanju

Objavljeno prije

4 dana

na

6 Septembra, 2024

Objavio:

To što će Netanjahu rado zamijeniti domaću optužnicu za korupciju sa međunarodnom optužnicom za ratni zločin, možda govori o tome koliko je međunarodno krivično pravo cijenjeno u svijetu

 

MONITOR: Ujedinjeno Kraljevstvo od skoro ima vladu laburiste Kira Starmera. Zbog loše ekonomske situacije, rezultat julskih izbora je bio očekivan. Premijer Starmer, međutim, kao da ne očekuje brze promjene. Da li bi ljudima u UK bilo lakše da su ostali dio EU?

GORDI: Vodi se velika rasprava o tome da je finansijska situacija u državi slabija nego što se verovalo pre izbora, što znači da će nova vlada biti primorana da odloži neke projekte i da produži osteritet koji je ostao od prethodne vlade. Mnogi glasači koji su podržali laburiste u nadi da će izvesti značajne promene-naročito u socijalnoj politici, razočarani su zbog toga. Istovremeno neki ljudi, pogotovo iz levog krila stranke, postavljaju pitanje da li je premijer Starmer odveo stranku previše na desno, tako da nije u stanju da se suprotstavi ekonomskoj doktrini konzervativaca, koja je uglavnom ideološkog karaktera.

Od samog početka svoje administracije Starmer i ministar inostranih poslova David Lammy pokušavaju da poboljšaju odnose s EU s akcentom na boljoj političkoj i ekonomskoj saradnji, kao i na smanjenju prepreka trgovini. Još nisu išli tako daleko da pričaju o obnovi carinske unije ili o ponovnom članstvu, ali nije nemoguće s obzirom na to da bi javno mnjenje sada verovatno podržalo ponovno članstvo i laburisti imaju dovoljno veliku većinu u parlamentu da bi mogli izglasati promenu politike. Ipak ne verujem da će promena doći uskoro. Starmer je oprezan i umeren političar i nema apetit da još jednom otvori raspravu koja je otkrila velike podele u društvu.

Ostaje pitanje koliko može približavanje EU pomoći sa ekonomskom krizom. Jasno je da postoji značajna šteta zbog izlaska iz Unije, ali je šteta od ideološke ekonomske politike veća-i po tom pitanju se laburisti neće mnogo razlikovati od konzervativaca.

MONITOR: Posle Bregzita, Škotska je najavljivala novi referendum o nezavisnosti. Vrhovni sud Velike Britanije je 2000. jednoglasno odlučio da je to nemoguće bez dozvole britanskog parlamenta. Tadašnja škotska premijerka, Nikola Stardžon, obećala je „faktički referendum“ na sljedećim izborima. Može li doći do promjene škotske pozicije, sa Laburustuma?

GORDI: Pitanje nezavisnosti Škotske je manje aktuelno nego ranije, uglavnom zbog toga što je Škotska nacionalna stranka, koja se najviše zalagala za referendum i nezavisnost, u velikoj krizi, a druge stranke neće da potenciraju to pitanje. Da su održali novi referendum neposredno posle Bregzita možda bi većina glasala za nezavisnost zbog neslaganja s potezom koji dramatično menja poziciju Škotske bez njenog pristanka. Verovatno je prošao taj val energije. S londonske strane, nijedna stranka ne vidi dobit od novog referenduma, a naročito nijedna od njih nema želju da se referendumska drama ponavlja svakih deset godina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Crna Gora nema umne političare, nego političke šalabajzere

Objavljeno prije

2 sedmice

na

30 Augusta, 2024

Objavio:

Crna Gora je na dobrom putu sa aspekta geopolitike, geostrategije, političkog i ustavnog određenja, ali u žižu treba staviti struku i nauku, i ne dozvoliti da sve to pozoblje dnevno politikanstvo, koje postaje puno profitabilnije

 

 

MONITOR: Konflikt na relaciji premijer – predsjednik države odražava se i na zakazivanje sjednice Savjeta za odbranu i bezbjednost, koja je konačno održana krajem ove sedmice. Ministarstvo odbrane tvrdi da zbog toga bezbjednost države i oficiri vojske snose ogromne posljedice. Kako to vidite?

GRAHOVAC: Psihologija je utvrdila da je najjači osjećaj muške povrijeđenosti i sujete izražen kod muškarca ne onda kada sazna da ga je zakonita supruga prevarila sa drugim muškarcem, nego onda kada sazna da ga je prevarila ljubavnica. Možete zamisliti kako to izgleda kod onih, koji su ponikli u istom političkom jatu, kao dvojica pomenutih, kada se zna da su političke opsesije jače nego što su one ljubavne. Dodatno je sve to komplikovano kada se sudare različiti ljudski karakteri – jedan tipičan politički šalabajzer, a kod drugog naglašena marljivost uz lični egocentrizam. Politička bura je neminovna.

Ranije sam u vašem listu objašnjavao da je za društveno i političko stanje u zemlji najbolje onda kada vlast udara na vlast. Tada je država spašena. Decenijama smo imali prividnu državnu i političku idilu, dok je država kontinuirano propadala. Takođe sam naglašavao da je neminovno potrebno da se u državi desi četiri do pet brzih smjena vlasti, da bi i država i društvo stabilno krenuli naprijed.

Što se tiče posljedica sukoba Spajić-Milatović, one su ogromne. Da ih ne objašnjavam pojedinačno, naglašavam da među njima je najjača posljedica po vojsku lični osjećaj pripadnika vojske kada uoče da ispred njih nemaju komandanta.  Metafora “lutaju kao guske u magli” je nastala u vojničkom ambijentu, u slučaju kada vojska izgubi komandantsko vođstvo.

MONITOR: Predsjednik parlamenta Andrija Mandić predložio je izmjene Poslovnika Savjeta, kako se više ne bi odlučivalo jednoglasno, već većinom glasova. Kako ocjenjujete taj prijedlog i šta ako bude usvojen?

GRAHOVAC: Politički gledano, svi oni su za Andriju Mandića nedozrela djeca. Iako  o državnim pitanjima Mandić i ja imamo potpuno suprotstavljene stavove, imam pozitivno mišljenje o njegovim ljudskim osobinama, koje sam uvidio dok sam radio u Skupštini Crne Gore.

Problem treba tražiti u političkoj, a ne u ljudskoj ravni. Da li Mandić zaista Crnu Goru smatra kao matičnu državu svih njenih građana, uključujući i etničke Srbe, ili  i dalje Srbiju smatra matičnom državom svih Srba? Ja to i politički, i ljudski posmatram drugačije. Iako sam po rođenju etnički Srbin, rođen u drugoj državi, otkako sam stekao biračko pravo prije nekoliko decenija, Crnu Goru smatram svojom matičnom državom. Tu pripadam, gdje mi je biračko mjesto, u Momišićima, u Podgorici. Od svih principa koje propagiraju globalisti, prihvatio sam samo jedan, a to je “razmišljaj globalno, a radi lokalno”.

Rad Savjeta za odbranu i bezbjednost je ustavna kategorija, pa je izmjena Poslovnika o radu tog organa perfidan atak na Ustav. U tome vidim pogrešnu političku namjeru predlagača.

MONITOR: Sukobi aktera koji drže vlast vidljivi su ne samo na nivou institucija, već i u predizbornim kampanjama, te u nemogućnosti uspostavljanja vlasti u lokalnim samoupravama. Kuda  to vodi?

GRAHOVAC: Pored ocjene koju sam iznio da je najveća garancija da je država spašena onda kada vlast udara na vlast, još tri parametra govore o pozitivnom smjeru u kojem Crna Gora ide. Ta tri parametra su: prvo, građani Crne Gore imaju političku svijest, što se dokazuje time kada se god pojavi novi politički subjekt, građani mu ponude šansu; drugo, građani su pokazali da imaju građansku hrabrost, jer očigledno žele da mijenjaju svaku vlast, koja nije ispunila njihova očekivanja; i treće, u Crnoj Gori je vidljiva sloboda medijskog djelovanja i sloboda djelovanja nevladinog sektora. Sve su to parametri koji govore da je država, uz sve muke, na pravom putu.

MONITOR: Otkud ovolike muke?

GRAHOVAC:  To treba posmatrati i sa istorijskog, i sa naučnog aspekta. Vladika Petar I Petrović Njegoš se mučio sa sličnim problemima, pa je izučavao situaciju koja je pratila stanje u antičkoj Grčkoj. Riječ “pizma” je riječ upravo iz te antičke Grčke, a u prijevodu znači zloba, zavist i netrpeljivost. To je u Crnoj Gori poprimilo mentalitetsku odrednicu. Umjesto da se ovim problemom bave sociolozi kulture, ova ozbiljna stvar je prepuštena, rekao bih, čaršiji.

Pshologija dokazuje da onaj, koji razmišlja unazad, koji govori unazad i koji radi unazad, on je vječiti nezadovoljnik. Takvog čovjeka niko ne može učiniti srećnim. Neko drugi mu je uvijek i za sve kriv. I ovo je u Crnoj Gori postala mentalitetska odrednica.

Kada u Crnoj Gori nekome iskažete stav da nešto treba uraditi, najčešći su odgovori “može li to kasnije”, ili “što mora sad”. Sociologija kulture objašnjava to na sledeći način – uspješan čovjek rješava problem ili izvršava bilo koju obavezu kada se pojavi prva šansa za njeno rješavanje, a nikako se ne čeka posljednja nada da bi se ista riješila. Umjesto sociologije kulture, u Crnoj Gori to objašnjava narodna izreka, koja glasi “nikad u dom”.

Ovo su milenijumski problemi i sa njima se treba suočiti. Da zaključim: Crna Gora je na dobrom putu sa aspekta geopolitike, geostrategije, političkog i ustavnog određenja, ali u žižu treba staviti struku i nauku, i ne dozvoliti da sve to pozoblje dnevno politikanstvo, koje postaje puno profitabilnije.

MONITOR: Mnogo kritika upućeno je na račun rekonstrukcije Vlade. Kako vidite taj model?

GRAHOVAC: Crna Gora je sve probala, pa neka proba i ovaj model. Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i sve ostale manjinske etničke skupine su pokazale da su pouzdan državotvorni subjekt Crne Gore. Politički subjekti koji su uvedeni u Vladu će, siguran sam, ili držati Vladu na pravom kursu, ili će oboriti Vladu, ukoliko ona krene pogrešnim putem. I jedno, i drugo je dobro za državu.

MONITOR:  Nakon donošenja Rezolucije o Jasenovcu, te reakcije Hrvatske da zabrani ulazak Andriji Mandiću, Milanu Kneževiću i Aleksi Bečiću, dio crnogorske vlasti se nedavno, na godišnjicu Oluje, neizbalansiranim izjavama upustio u provociranje Hrvatske. Posljedice?

GRAAHOVAC: I ovaj slučaj pokazuje da Crna Gora u vlasti nema umne političare, nego političke šalabajzere, koji su opsjednuti ličnim vladanjem i ličnim materijalnim dobicima. Poslije prve note koju je Hrvatska uputila Crnoj Gori, da ima zrelih političara kao što ih nema, trebalo je uzvratiti notu hrvatskoj Vladi sa jednom rečenicom, koja glasi: “Kakve veze ima današnja Republika Hrvatska sa koncentracionim logorom Jasenovac?”. Poslije ovakve note, Vlada Republike Hrvatske bi bila u problemu. Ako bi odgovorila da ima veze, eto za nju problema, a ako bi odgovorila da nema veze, onda se postavlja pitanje zašto su slali prvu notu. Vlada Hrvatske bi se izblamirala i kod domaće, i kod inostrane javnost. Rezolucija o Jasenovcu je više od igre. Odrađen je prljavi posao za srpske klerofašiste i srpske naciste. Ne treba biti naivan, pa pomisliti da takvih u Crnoj Gori nema.

Pljevlja, Nikšić, Berane i Andrijevica se konačno moraju suočiti sa srpskim klerofašizmom i neonacizmom, pa makar oni bili i u pojedinačnim slučajevima. To je bespuće koje vodi u nestanak srpskog etnosa.

MONITOR: Kako vidite uticaj Aleksandra Vučića, vrha SPC i Milorada Dodika na region i Crnu Goru?

GRAHOVAC: Javno ponavljam da je SNS klerofašistička partija iznikla iz Šešeljevih radikala, da je SPC klerofašistička organizacija, da su Dačićeva i Vulinova partija nacističke partije, i da su svi nabrojani vlasnici svih zločina koje su Srbi počinili na eks-Ju prostoru poslednje četiri decenije.

Što se Dodika tiče, on vodi banditsku politiku vođenu malograđanskom sitnosopstveničkom psihologijom, ličnog šićardžijskog interesa.

Svi oni uvode Srbiju u problem sa izvjesnom mogućnošću da se u Srbiji desi antifašistički ustanak naroda, a u tom raspletu najveći stradalnik će biti Srbija i srpski etnos.

MONITOR: A reakcija u Crnoj Gori na taj odnos?

GRAHOVAC: Mnogi u Crnoj Gori priželjkuju da “srpski svet” u regionu još više ojača, nesvjesni da je to klerofašistička doktrina u nestanku i Srbije, i Srba.

MONITOR: Proces suočavanja sa prošlošću kao da nije mrdnuo sa mjesta. Šta je lijek za Crnu Goru i region?

GRAHOVAC: Lijek je da se eks-Ju države oslobode ratnih partija. U Srbiji je to SPS, Pokret socijalista A. Vulina (JUL Mire Marković) i SNS kao klon Šešeljevih radikala. U Hrvatskoj je to HDZ. U BiH su SDA, SDS, čiju politiku je preuzeo Dodikov SNSD i sve varijante HDZ, a u Crnoj Gori su to DPS i NSD Andrije Mandića, i sve njemu bliske partije, koje baštine vrijednosti svesrpskog sabora. Bez udaljavanja od vlasti svih njih, rat u produženom trajanju će trajati, a pomirenja i suočavanja sa prošlošću biti neće. Te partije vode rat u produženom trajanju trovačkim sredstvima, što ostavlja teže posljedice od onih oružanim sredstvima.

MONITOR: „Lijek“ koji je uspostavio Đukanović, a koji pobjednici nijesu promijenili?

GRAHOVAC: Mnogi građani Crne Gore godinama čekaju da li će i kada će DPS uzeti otklon od pogubne politike, koju su decenijama vodili. Oni su vlasnici (naglašavam: vlasnici) ratnih zločina: koncentracionog logora Morinj (vađenje na JNA pravno i moralno nije korektno, jer komandovanje Teritorijalnom odbranom je bilo u inokosnoj nadležnosti Republike Crne Gore); etničkog čišćenja Bukovice i deportacije Muslimana-Bošnjaka. DPS je vlasnica moralnog i pravnog sunovrata Crne Gore, oličenog u korupciji i ogranizovanom kriminalu, te kroz brojna nerasvijetljena ubistva.

DPS ima i strategijske zasluge za Crnu Goru. Izvlačenje države iz zone ruske mitomanije i njeno usmjerenje u prostor gdje geografski i civilizacijski i pripada, a to je Evropa; otklon od politike zločina koju je personifikovao Slobodan Milošević; samostalna i nezavisna država Crna Gora; priznanje samostalnosti i nezavisnosti Kosova, te učlanjenje države u savez odabranih društava, a to je NATO. Kada DPS sve to prizna i uzme otklon od politike i od ličnosti zbog kojih se građani Crne Gore srame, tada će građani Crne Gore javno iskazati poštovanje prema onim pozitivnim rezultatima, koje je DPS postigla. Ovo je veoma važno, a reformisana DPS je itekako potrebna međunarodno nezavisnoj, građanskoj, sekularnoj, antifašističkoj i evroatlanskoj Crnoj Gori.

Građani Crne Gore svih vjera i nacija imaju sve razloge da žive i vole svoju matičnu državu Crnu Goru.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo