Povežite se sa nama

INTERVJU

IVANA MIHAJLOVIĆ, UNIJA SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Udaljavamo se od koncepta društva jednakih šansi

Objavljeno prije

na

Za USSCG je posebno zabrinjavajuće to što nijedna od inicijativa koje smo u poslednjih nekoliko godina uputili donosiocima odluka, a koje su usmjerene na očuvanje i zaštitu nekih od fundamentalnih prava građana, nijesu naišle ni na formalan odgovor

 

 

MONITOR: Prvi put da je značajna izmjena zakona, ovoga puta Zakona o radu, usvojena preglasavanjem umjesto konsenzusom na Socijanom savjetu. Predstavnici Unije bili su protiv. Šta to znači za socijalni dijalog u Crnoj Gori?

MIHAJLOVIĆ: Nepostizanje konsenzusa po određenim pitanjima iz nadležnosti Socijalnog savjeta nužno ne oslikava stanje socijalnog dijaloga u našoj zemlji. Eventualna nemogućnost postizanja kompromisa po određenim pitanjima prepoznata je i u aktima na kojima se zasniva rad Socijalnog savjeta. Brojni su, međutim, drugi pokazatelji stanja socijalnog dijaloga kako na bipartitnom tako i na tripartitnom nivou. Zanemarljiv broj zaključenih granskih i kolektivnih ugovora kod poslodavca, posebno u privatnom sektoru, nedovoljan broj održanih sjednica Socijalnog savjeta, održavanje elektronskih sjednica Socijalnog savjeta na teme koje zaslužuju posebnu pažnju, održavanje sastanaka sa socijalnim partnerima radi puke informisanosti o namjerama, a bez mogućnosti stvarnog učešća u kreiranju politika, usvajanje niza zakona bez prethodne javne rasprave ili direktnog učešća socijalnih partnera, samo su neki od pokazatelja koji svjedoče da je socijalni dijalog u Crnoj Gori na nezadovoljavajućem nivou.

Svi smo se saglasili sa nužnošću  povećanja minimalne zarade. Članovi Socijalnog savjeta ispred USSCG, međutim, glasali su protiv predloženog modela povećanja minimalne zarade, odnosno bili su protiv uvođenja dvije minimalne zarade u radno zakonodavstvo. Glasanjem su ostali dosljedni stavu koji je USSCG zauzela prilikom predstavljanja Nacrta fiskalne strategije i stava koji smo, kroz proces Javne rasprave o ovom dokumentu, zvanično dostavili Vladi.

MONITOR: Argumenti Unije su da je podjela na dvije minimalne zarade u suprotnosti sa samom prirodom minimalne zarade, te da nije u skladu sa konvencijom Međunarodne organizacije rada i direktivom Evropske unije. Šta su posljedice ove odluke?

MIHAJLOVIĆ: Na ovaj način urušavamo samu prirodu i suštinu instituta minimalne zarade kao garanta da zaposleni, bez obzira na to koju školsku spremu posjeduje i na kojim je radnim mjestima raspoređen, može zadovoljiti najnužnije i najosnovnije životne potrebe. Minimalna zarada nužno mora biti jednaka za sve na šta upućuje ne samo naziv ovog instituta već i njegova priroda potvrđena kroz Konvenciju Međunarodne organizacije rada broj 131 i Direktivu Evropske unije o primjerenim minimlanim platama u EU. Nemogućnost socijalnih partnera da učestvuju u procesu promišljanja i kreiranja Nacrta fiskalne strategije doveo je do toga da sada znamo da naši građani sa srednjom školskom spremom imaju značajnije manju potrebu za hranom, pićem, obućom i odjećom od onih građana koji su završili osnovne studije ili su magistrirali, odnosno doktorirali. Pri tom, ukoliko je visokoškolac raspoređen na radno mjesto za koje se zahtijeva srednja stručna sprema, što je redovna pojava u Crnoj Gori, njegova minimalna zarada neće odgovarati njegovoj stručnoj spremi već radnom mjestu na koje je raspoređen. Čudno ali  istinito.

MONITOR: Unija je imala i primjedbe na Nacrt fiskalne strategije. Šta će nam ona donijeti?

MIHAJLOVIĆ: Osim navedenog u prethodnom odgovoru USSCG smatra najzabrinjavajućim ukidanje nešto više od polovine doprinosa za obavezno penzijsko osiguranje. Time budžet Fonda PIO gubi stalan i siguran izvor finansiranja koji garantuje stabilnost penzija sadašnjih i budućih penzionera. Ova namjera Vlade za USSCG je u potpunosti neprihvatljiva i izaziva duboku zabrinutost, što smo više puta naglasili ali i argumentovali zbog čega takvu namjeru smatramo neutemeljenom i čak opasnom za sistem javnih finansija. Uvjereni smo da se nekoliko stotnina miliona eura koji će služiti za pokrivanje deficita budžeta Fonda PIO, usljed ukidanja doprinosa, moglo iskoristiti u kapitalne investicije i druge korisne svrhe, između ostalog i za subvencionisanje mikro preduzeća i preduzeća koja posluju u ekonomski manje razvijenim područjima (sjever), a kojima će svakako biti neophodna podrška u implementaciji ES2 kako bi se očuvalo njihovo poslovanje, a samim tim i radna mjesta. Na taj način doprinijeli bi racionalnoj i pravednoj raspodjeli sredstava i izbjegli situaciju da se pod jednakim uslovima i u jednakim iznosima pomažu veliki privredni subjekti, koji ostvaruju enormne profite, na uštrb mikro preduzeća i porodičnih biznisa koji zaista trebaju podršku.

Sa druge strane, Strategijom su predviđene neke od mjera na prihodnoj strani Budžeta koje USSCG svesrdno podržava i na kojima je i sama insistirala godinama unazad cijeneći ih neophodnim. Ipak, ostajemo pri stavu da takve mjere nijesu dovoljne niti su garant kojim će se trajno nadomjestiti gubitak namjenskih sredstava koji bi se u Budžet slivali po osnovu dijela doprinosa za penziono osiguranje koji se ukidaju.

MONITRO: Cijene nastavljaju da rastu, a vlast tvrdi da inflacija pada od dolaska nove vlade, rješenja još nema. Kako to komentarišete?

MIHAJLOVIĆ: Neke od mjera koje su u prethodnom periodu preduzimane, potput akcije “Stop inflaciji”, zatim mjere umanjenja marži i smanjenja akciza na naftu i naftne derivate, za koju se USSCG posebno zalagala, imale su određeni uticaj na ublažavanje negativnih posljedica inflacije sa kojom smo se suočavali i dalje se suočavamo. Ipak, svako dosadašnje povećanje zarada bilo je gotovo obesmišljeno novim inflatornim talasima koji su ta povećanja pratila. Već sa  najavom Programa Evropa sad 2 svjedočimo svakodnevnom povećanju cijena što znači da se prodavci unaprijed ugrađuju. Vlada mora imati konkretan,  održiv i blagovremen odgovor na stabilizaciju cijena, pogotovo osnovnih životnih namirnica, kako bi se zaštitio standard i zaustavio trend sticanja ekstra profita na teret zaposlenih i građana.

MONITOR: Kako vidite rezultate valsti kada je u pitanju životni standard, što je jedno od njihovih najvažnijh obećanja?

MIHAJLOVIĆ: Kako sam kroz prethodne odgovore već istakla, pohvalna je namjera Vlade da kroz povećanje minimalne zarade zaštiti standard zaposlenih. Tim prije što najznačajniji dio zaposlenih trenutno prima iznos minimalne zarade ili neznatno iznad tog nivoa. Međutim, ni ovom prilikom se nije vodilo računa o narušavanju raspona između zarada na poslovima koji su različite složenosti, na što smo ukazivali. Ni najnovijim mjerama ne otklanja se neravnoteža između zarada zaposlenih u javnom i onih u privatnom sektoru. Zaposleni u privatnom sektoru ostaju na istom nivou osnovnih zarada koje su, po minimumu koji garantuje Opšti kolektivni ugovor, ispod svakog dostojanstva.

Namjera da se kroz povećanje zarada poboljša životni standard, podrazumijevala je po mišljenju USSCG izmjenu elemenata za obračun zarade i to koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta i obračunske vrijednosti koeficijenta, čime bi ujedno bile uvećane osnovna i startna zarada, koja služi kao osnov za obračun uvećanja zarade po osnovu minulog staža, prekovremenog, noćnog, rada u dane državnih i drugih praznika, rada nedjeljom, te uvećanja dnevnica i drugih davanja koja su vezana za prethodna dva elementa. Povećanjem obračunske vrijednosti koeficijenta, koja nije promijenjena od 2010. godine, povećala bi se i startna zarada. Povećanje zarada i dalje ne dotiče armiju onih građana/ki koji su angažovani po prekarnim ugovorima, a kojih je posebno mnogo u javnom sektoru gdje se Država pojavljuje u ulozi poslodavca. Pored navednog, pohvalne su aktivnosti na unapređenju standarda penzionera. No i u ovom slučaju imamo brojne penzionere koji ne osjećaju benefite, kakvi su korisnici srazmjernih penzija.

Posebno zabrinjava činjenica da donosioci odluka ne pokazuju interesovanje za inicijativu USSCG o nužnosti reforme stambene politike koja je od egzistencijalnog značaja za sve građane, posebno za mlade u Crnoj Gori. Ovom inicijativom, koja bi značajno unaprijedila životni standard velikom broju zaposlenih i građana, USSCG se zalaže da država otpočne izgradnju stanova u državnom vlasništvu koji  bi bili po pristupačnim cijenama rentirani građanima koji nijesu u prilici da po tržišnim uslovima steknu pravo svojine nad stanom. Ostaje nejasno zašto vlasti ignorišu takvu inicijativu.

MONITOR: Šta Unija vidi kao najveće izazove danas kada su u pitanju sindikalna i radnička prava?

MIHAJLOVIĆ: Kada su u pitanju sindikalna prava, poseban izazov i dalje jeste sveprisutna antisindikalna diskriminacija i izostanak socijalnog dijaloga u cilju zaključivanja kolektivnih ugovora. Sindikati se  nakon svih promjena u političkom životu Crne Gore, ne posmatraju kao partneri kako poslodavcima tako ni vlastima.

Sa aspekta radničkih prava poseban izazov predstavljaju adekvatna primjena zakona i kolektivnih ugovora u praksi, poštovanje prava na ograničeno radno vrijeme i stvaranje dostojanstvenih radnih uslova posebno u pogledu borbe protiv prekarnih oblika rada i rada na crno. Za USSCG je posebno zabrinjavajuće da niti jedna od inicijativa koje smo u poslednjih nekoliko godina uputili donosiocima odluka, a koje su usmjerene na očuvanje i zaštitu nekih od fundamentalnih prava građana, nijesu naišle ne samo na razumijevanje već ni na formalan odgovor. Osim pomenute inicijative o izgradnji socijalnih stanova suočeni smo i sa izostankom volje donosioca odluka da kroz izmjenu Zakona o Fondu rada obeštete veliki broj zaposlenih koji, usljed činjenice da im poslodavci nijesu uplatili doprinose za obavezno socijalno osiguranje, ne mogu ostvariti pravo na penziju. Sve to nas udaljava od društva jednakih šansi budući da istrajavamo u kreiranju ambijenta u kojem su neki “jednakiji” od drugih. U konačnom, zaštita privrednih subjekata od nacionalnog interesa, odnosno zadržavanje većinskog vlasništva države u istima u korist sadašnjih i posebno budućih generacija biće poseban izazov, sudeći po dosadašnjem izostanku reakcije na našu inicijativu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo