Povežite se sa nama

Uncategorized

KRIZA U MAKEDONIJI: Kako iz vrtloga strasti

Objavljeno prije

na

U Makedoniji kriza još traje. Poslije večeri krvavih glava kada su demonstranti upali u zgradu Narodnog sobranja pri čemu je povrijeđeno više od 80 ljudi, među njima i predsjednik Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM) Zoran Zaev, jedna od manjih i sa stanovništvom malobrojnijih evropskih država djeluje podijeljeno.

Zaev je odbio poziv predsjednika Đorđa Ivanova za sastanak. Objasnio je da je dosadašnjim odbijanjem da mu da mandat za formiranje vlade, šef države glavni krivac za situaciju i da ne može biti dio rješenja.

On je naveo da – pošto je u četvrtak izabran predsjednik skupštine – najmanje što očekuje od predsjednika Ivanova je da mu najzad dodijeli mandat za formiranje vlade. Na pitanje šta ukoliko Ivanov to ne uradi, Zaev je kratko odgovorio: ,,Imamo predsjednika Sobranja, imaćemo i vladu”.

Zaev je rekao kako očekuje ostavku direktora Kancelarije za javnu bezbjednost Mitka Čavkova i naveo kako se sinoć desio pokušaj ubistva s predumišljajem, te da vjeruje kako će istraga dovesti do krivaca za nasilje. Zaev je ranije optužio vođstvo VMRO-DPMNE da ne želi predati vlast jer se plaši odgovornosti.

Novi predsjednik parlamenta Talat Džaferi, je u srijedu, kad ovaj broj Monitora ide u štampu, ušao u prostorije i sjeo na stolicu predsjednika Sobranja. To bi mogli biti znaci da će VMRO -DPMNE popoustiti i dopustiti Zoranu Zaevu da formira vladu.

Džaferi je najavio i da će, ukoliko predsjednik Makedonije ne bude u roku od 10 dana dao mandat za sastav vlade Zoranu Zaevu, pokrenuti opoziv Ivanova u skupštini Makedonije. On je poručio i da bi Ivanov mogao krivično da odgovara zato što ne poštuje Ustav.

Poslanici do sada vladajuće VMRO-DPMNE i koalicije Za bolju Makedoniju, koja protestuje protiv saveza Zaeva i albanskih stranaka, okupili su se u utorak u kabinetu dosadašnjeg predsjednika Sobranja Trajka Veljanoskog.

Sastanku je prisustvovao i lider VMRO-DPMNE, bivši premijer Nikola Gruevski. ,,Makedoniji u ovim teškim i osjetljivim trenucima nije potreban nezakonit predsjednik parlamenta, nezakonita vlada i stvaranje ozbiljnih političkih presedana u cilju uspostavljanja paralelnih institucija protivnih Ustavu koje mogu da izazovu štetne i neotklonjive posljedice”, naveli su poslanici te koalicije.

Iz svijeta stižu osude nasilja u skupštini Makedonije i pozivi na smirivanje tenzija. Papa Franjo pozvao je na molitvu za Makedoniju zbog ozbiljne političke situacije u toj zemlji i poslije nasilnih događaja u makedonskom parlamentu.

Prošlonedjeljni događaji u Sobaranju izazvali su oštre reakcije iz Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije i NATO, koji su signalizirali da smatraju Džaferija novim predsjednikom parlamenta. „Akti nasilja u parlamentu potpuno su neprihvatljivi i pozivamo na mir i uzdržanost”, naveli su visoka predstavnica EU Federika Mogerini i evropski komesar za proširenje Johanes Han u zajedničkom saopštenju.

Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg naveo je da je politički dijalog u najboljem interesu svih građana Makedonije. Ministar spoljnih poslova Njemačke Zigmar Gabrijel je poručio da u Skoplju konačno mora biti formirana Vlada. „Potpuno je neprihvatljivo da prethodna vladajuća partija odbija da dozovoli da se to dogodi”.

Tursko Predsjedništvo je u saopštenju izrazilo nadu da će se „razlike u mišljenjima” u Makedoniji uskoro riješiti kroz dijalog i toleranciju. ,,Makedonija ima ključni značaj u uspostavljanju dugoročnog mira na Balkanu”, navodi se u saopštenju i dodaje da će Turska nastaviti da podržava tu zemlju.

SAD su preko zamjenika pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju Hojt Brajan Jia koji je posjetio Makedoniju, poručile da je važno da se omogući većini da sastavi vladu, a da oko programa Vlade poslanici debatuju u Sobranju. Makedonski političari su bili konstruktivni tokom razgovora, ocijenio je Ji i kazao da im je prenio zainteresovanost SAD da region Zapadnog Balkana bude stabilan, kao i da je izrazio podršku Vašingtona evrointegracijama Makedonije.

Predsjednik Ivanov, koji je razgovarao sa Jiem, smatra da su, ukoliko postoji pravo liderstvo kod predsjednika parlamentarnih partija, prepreke za određivanje mandata savladive. Ivanov traži od Zaeva da ispuni javno izrečeni stav da će zajedno s koalicionim partnerima obezbijediti garancije o jačanju unitarnosti države i da će sve biti u skladu s Ustavom, navedeno je u saopštenju iz predsjedničke kancelarije.

Ivanov odbija da dodijeli mandat Zaevu tvrdeći da koalicioni sporazum koji ovaj ima sa strankama makedonskih Albanaca ruši ustavni poredak države. Taj sporazum predviđa da albanski postane drugi zvanični jezik.

Mediji pod kontrolom zvanično bivšeg, ali zapravo i aktuelnog režima neprestano izvještavaju da bi to bio državni udar na zemlju. Pod tom parolom Gruevski je pozvao pristalice na demonstracije i pohvalio to što je narod „spreman da ide do kraja”.

Zaev poručuje: ,,Neistina je da želimo promijeniti Ustav, grb i himnu države, laž da će se morati naučiti albanski jezik u Štipu, Kočanima, Berovu, Prilepu, Bitolu, Gevgeliju, Strumici, Radovišu. Laž je da će biti kazne, ako ne znate albanski jezik, laž je da će makedonski narod biti proglašen genocidnim”.

On je rekao da postoji i program nove reformske Vlade, koji garantuje unitarnost države, poštovanje Ustava, kao i evroatlantsku perspektivu Makedonije, što će, prema njegovim riječima, još jednom biti predočeno šefu države. ,,Time se iscrpljuju svi nerazumni zahtjevi Ivanova kojima uslovljava dodjeljivanje mandata. Skupštinska većina ima obavezu da realizuje većinsku volju 700.000 građana izraženu na decembarskim izborima”, rekao je Zaev.

Uticajni američki kongresmen Džon Mekejn ocijenio je da je neophodan veći angažman, posredovanje u eksplozivnom stanju u Makedoniji, ističući da nije u ni u čijem interesu nije da se država raspadne. ,,Zabrinut sam za Makedoniju. Ne predviđam rat ili konflikt, ali kažem da je napetost velika i da situacija izlazi iz kontrole i traži veći angažman SAD-a, ali i EU”, ocijenio je Mekejn.

Rusko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je, međutim, u saopštenju da se ,,prekine pritisak spolja na Makedoniju kako bi se omogućilo odgovornim političkim snagama u zemlji da sami odrede razvoj države u budućnosti”.

Vlasti u susjednim zemljama su poručile da prate sa zabrinutošću dešavanja u Makedoniji i osudile nasilje.

Signal za nasilje

U oštro intoniranom komentaru, Dojče vele ocjenjuje da je cilj upada nasilnika u makedonski parlament samo jedan: bivši premijer Gruevski i njegova klika iz nacionalističke VMRO po svaku cijenu hoće da zadrže vast.

„Otkako je izgubio parlamentarnu većinu, Gruevski i njegova partija idu na blokadu Sobranja kako bi spriječili izbor njegovog predsjednika i vlade. U tome svesrdno pomaže predsjednik Ivanov, vjerni sljedbenik Gruevskog. Kada su poslanici nove skupštinske većine odlučili da probiju tu barikadu i izaberu novog predsjednika parlamenta, dat je signal da nasilje može da počne.

Za Gruevskog i kliku oko njega pad sa vlasti vjerovatno znači odlazak na dugogodišnju robiju. Kako je prethodnih godina otkrivano, politička vrhuška je preko tajnih službi masovno prisluškivala desetine hiljada građana, prekrajala izborne rezultate i duboko zagazila u koruptivnu močvaru. Specijalno tužilaštvo – formirano tek na insistiranje EU i SAD – tereti bivšeg premijera za više slučajeva zloupotrebe moći.”

DW ocjenjuje da Gruevski i njegova partija mjesecima pokušavaju da isprovociraju međuetnički sukob u zemlji. „Ciljano se sprovodi kampanja mržnje protiv Albanaca i ‘izdajnika’. Oni vjeruju da kontrolisana nestabilnost bivšem premijeru daje adut u eventualnim pregovorima s međunarodnom zajednicom od koje će Gruevski tražiti amnestiju za deceniju kriminalne vladavine. Ako to ne uspije, postoji i rezervni scenario koji se već otvoreno pominje – predsjednik Ivanov proglasiće vanredno stanje i tako ukinuti ionako krhku demokratiju.”

Po DW, Gruevski je najbolji primjer za pogubnu briselsku politiku na Balkanu gdje, umjesto liberalnih i demokratskih političara, EU godinama podržava autoritarne lidere uz geslo stabilnost pa demokratija. „To se vraća kao bumerang, a cijena je gubitak i demokratije i stabilnosti. Može biti da je za Makedoniju prekasno. Ukoliko jeste, dio krivice snosi i neodlučna EU”, zaključuje DW.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo