MONITORING
Kuju ili potkivaju
Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor onlinePočelo je. Vlada je platila Svis kredit banci 26,3 miliona eura. Taj novac su Švajcarci, uz garancije Vlade CG, ranije pozajmili nikšićkoj Željezari, odnosno njenom većinskom vlasniku MNSS-u. Gdje je on završio – ne zna se. U Željezari, izvjesno, nije. Da jeste, tamo bi se radilo na planiranoj modernizaciji postrojenja, osvajanju novih tržišta i proizvoda… Ovako se u Privrednom sudu utvrđuje spisak povjerilaca koji će potraživanja pokušati da naplate kroz pokrenuti stečajni postupak. Da farsa bude kompletna: sudeći prema najavama koje dolaze iz Privrednog suda, MNSS, većinski vlasnik Željezare, pokušaće da dokaže kako preduzeće koje im je prije četiri – pet godina gotovo poklonjeno, prethodno oslobođeno starih dugova, a koje su oni u međuvremenu poharali i upropastili, najviše duguje – njima i njihovim poslovnim partnerima!?
DOGOVOROM PROTIV ZAKONA: „Država je MNSS žirirala za kredit od 30 miliona eura koje će, kako stvari stoje, vraćati poreski obveznici…”, rekao je za naš list Janko Vučinić, krajem prošle godine. Sada, postaje jasno šta su to, sredinom 2009. godine dogovorili tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović i predstavnik većinskog vlasnika Željezare G.H.J. de Haas. A oni su, podsjetimo, nakon konstatacije da vlasnik Željezare „nije izvršio svoje investicione obaveze” sklopili pisani sporazum u kome je i obećanje: ,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji… “.
A prevara, prema važećim propisima ove zemlje, nije incident već krivično djelo. To, ipak, čuvarima državnih interesa u ovom privatizacionom poslu nije smetalo da prvo amnestiraju svoje partnere, a potom ih obaspu desetinama miliona iz državne kase. Vlada je prvo oslobodila više od 20 miliona eura deponovanih kao garancija za investicije koje je MNSS morao da obavi u Nikšiću. Taj je novac iskorišćen da bi vlasnik Željezare vratio dug Prvoj banci braće Đukanović. Potom je Vlada dala garancije za novi kredit koji je trebao biti iskorišćen za pokretanje proizvodnje u Željezari. A stigao je stečaj.
MUVA I MEĐEDA: Svaka pristojna vlada podnijela bi, u tom momentu ostavku.
Crnogorska Vlada je nastavila kao da se nije desilo ništa bitno i(li) neočekivano. A možda i nije. Ponovo je kao spasilac Željezare promovisan Miodrag Daka Davidović privatni preduzetnik iz Nikšića, predratni načelnik CB Nikšić, ratni ministar SAO Trebinje, poratni učesnik tranzitnih duvanskih poslova između Crne Gore i BiH koji su ga doveli u pritvor. Odatle ga je spasila amnestija kuma Momira Bulatovića.
Ako Miodrag Davidović o Željezari i željezu zna više od Vlade Crne Gore i njenog aparata, onda bi se svaka pristojna javnost zapitala – zašto i kome mi to plaćamo poreze? Javnost je progutala i nevjerovatno saznanje: Vlada Igora Lukšića ukinula je Željezari subvencije na električnu energiju koje su bile na snazi dok je tom firmom gazdovao MNSS. Subvencije, dakle, i nijesu bile namijenjene oporavku crnogorske industrije čelika, već nepoznatim vlasnicima nepoznate kompanije koji su, i pored odobrenih subvencija, Elektroprivredi ostali dužni više od šest miliona eura?
IMA SE, MOŽE SE: Bez ikakve sumnje, i taj će dug namiriti – na ovaj ili onaj način – poreski obveznici ove zemlje. Jer, možemo mi o A2A misliti što god hoćemo, ali njima nije ni na kraj pameti da trpi makar dio onoga što od svoje Vlade trpe građani Crne Gore. I zato ova vlast više brine o njihovim nego o interesima svojih građana i države.
Da se vratimo finansijskim aranžmanima vezanim za Željezaru.
Vijest o naplati vladinih kreditnih garancija vrijednih 26,3 miliona stigla je posredstvom Vijesti, uz pomoć njihovog neimenovanog izvora iz premijerovog kabineta. Vladini zvanični glasnogovornici su, ili zauzeti uvježbavanjem nastupa na predstojećem kongresu DPS-a, ili su procijenili da 26 miliona i nije novac zbog koga bi se trebalo nešto posebno angažovati i objašnjavati.
Neko se, tek, pohvalio kako se Vlada “odgovorno” ponijela prema Svis kredit banci. Nije tako. Vlada Crne Gore nema nikakvu odgovornost prema švajcarskim bankarima. Ona je, očigledno, prema njima imala obavezu koju dužnik ima prema svom povjeriocu. I kao svaki platežno sposoban dužnik ona je tu obavezu izvršila na poziv. Vlada je odgovorna građanima Crne Gore. I ta odgovornost nalaže da nam se do detalja objasni ovaj poslovni aranžman i čitav niz poteza povučenih od momenta kada je postalo jasno da MNSS nije i neće izvršiti ni jednu od obaveza koje je preuzeo kupovinom većinskog paketa Željezare Nikšić.
Ko je odlučio da umjesto raskida ugovora ulazimo u nove, još nepovoljnije kombinacije? Kakvu će odgovornost snositi? Šta ako nam se identična priča ponovi u slučaju CEAC-a (većinski vlasnik KAP-a i Rudnika boksita)? Tu je u igri više od 130 miliona koje bi iz državnog budžeta mogle otići – ko zna gdje, kome i zašto?
Nastavi li Vlada da šuti i radi kako je krenula, onda će državna tužiteljica Ranka Čarapić, prije ili kasnije, biti dužna da nam odgovori: koliko su Milo Đukanović, Igor Lukšić, Branko Vujović i Vujica Lazović (kao nekadašnji predsjednik Savjeta za privatizaciju) zaslužni za to što je više od 50 miliona eura državnog novca umjesto u nikšićkoj Željezari završilo na računima Svis kredit i Prve banke. Ima indicija, što bi rekli pravnici, da bi taj odgovor trebao biti iskazan u mjesecima i godinama.
Idemo dalje
Putevima MNSS-a i CEAC-a kreće italijanska A2A. Premijer Lukšić nam je prije nekoliko dana otkrio tajnu: DPS i njen neprikosnoveni vođa žele da promijene odredbe ugovora o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG.
Dvije godine od njegovog potpisivanja pokazalo se da A2A nije u stanju da odgovori obavezama koje je prihvatila. Plan je genijalan – umjesto njih, za taj ćemo propust kazniti nas. I snižavati kriterijume sve dok ne postanu apsolutno prihvatljivi izvođačima radova na sporazumu koji su utanačili Silvio Berluskoni i Milo Đukanović.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione
Objavljeno prije
5 danana
6 Decembra, 2024Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura
Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.
U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.
Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.
U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.
Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.
Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.
Prema podacima portala Instituta alternativa – Moj novac, koji ažurno prati budžetska davanja, od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Više od polovine tog novca dobila je u posljednje četiri godine: 2021. godine – 303 hiljade, 2022. godine 253 hiljade, prošle godine 458 hiljada i ove 84 hiljade eura.
Navedena eparhija je od države dobila više novca nego Mitropolija crnogorsko-primorska, kojoj je od 2011. do 2024. iz budžeta isplaćeno 1,6 miliona.
Od 2011. iz budžeta je Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura.
Da se vratimo na Nikšić i obnovu Saborne crkve. Prije Vlade novac za neophodnu obnovu je u martu prošle godine izdvojila Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). Ova državna kompanija je otkad je njeno kormilo 2021. preuzeo kadar Demokratskog fronta i Demokrata veoma izdašna u donacijama.
Prema istraživanju koje je uradio BIRN, rukovodstvo EPCG je široke ruke kada su u pitanju vjerske zajednice u Crnoj Gori, prije svega Srpska pravoslavna crkva. Islamskoj zajednici donirano je 40 hiljada eura, a Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi 2.000 eura, ali 2019. godine.
S druge strane, SPC i njenim udruženjima donirano je 223 hiljade eura. Manastirima 36,6 hiljada, bogoslovijama 31,5 hiljada, crkvama 19,4 hiljade, eparhijama 19,3 hiljade, hramovima samo dvije hiljade eura. Mitropoliji crnogorsko primorskoj 13 hiljada i 40,5 hiljada odborima za izgradnju vjerskih objekata SPC.
Finansirana su i udruženja bliska crkvi – Udruženje ratnih veterena prištinskog korpusa Vojske – Košare 1999 – hiljadu i po eura, Institutu za srpsku kulturu 12,5 hiljada, Moto klubu Noćni vukovi -hiljadu, Zavjetnici Tvrdoš – 500 eura.
Početkom prošle godine i Elektroprivreda Crne Gore je donirala 100.000 za obnovu Saborne crkve u Nikšiću.
Iako bi trebalo da transparentno prikazuju podatke o sponzorstvima, donacijama i poklonima, samo mali broj državnih preduzeća to i čini. Iz nepotpunih dostupnih podataka koji se mogu naći na sajtu Moj novac proizilazi da su mnoge državne firme, posljednje četiri godine, slijedile primjer EPCG:
Morsko dobro je jedno od preduzeća koje svake godine izdvaja velike sume u ovu svrhu i transparentno ih prikazuje. Morsko dobro je 10.000 doniralo manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Prevlaci, Tivat, dok je Eparhija budimljansko-nikšićka dobila 3.000 eura, manastir u Kosijerevu 2.500, a franjevački samostan u Petrovcu 7.967.
Za razliku od Morskog dobra, CEDIS je pomoć izdvajao samo za vjerske objekte SPC-a: manastiru Duga-Bioče 1.500, manastiru Duljevo 4.990, manastiru Ćelija Piperska 2.500, Arhijerejskom protoprezviterijatu hercegnovskom 1.000, Crkvenom odboru crkve Svetog Nikole 1.000, Crkvenom odboru Vasove crkve Nožica 700, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj 4.000.
I ostala državna preduzeća sponzorišu uglavnom vjerske objekte SPC i organizacije ove religijske zajednice. Regionalni vodovod je tokom prošle godine za donacija izdvojio 11.280, u pojedinačnom iznosu od 100 do 300 eura. Po 200 eura donirano je manastiru Dujevo, manastiru Svetog Georgija, Kolašinskoj parohiji, Miholjskom zboru Budva.
Sličnu praksu Imaju i u Skijalištima Crne Gore, pa su donacije od 100 do 300 eura u 2022. dosegle iznos od ukupno 12.000. Od ovog preduzeća Bratstvo pravoslavne omladine ,,Sveti Dimitrije” dobilo je 300 eura.
Radio difuzni centar (RDC) je u 2023. za sponzorstva dao 12.200 eura. Školska udruženja, škole, nevladine organizacije dobijale su donacije od 100 do 400 eura. Pojedinačno najveću donaciju od 850 eura dobila je Eparhija budimljansko nikšićka – Crkveni odbor Župe Nikšićke, zatim Građevinski odbor za izgradnju Srpske pravoslavne crkve 450 eura.
Inovaciono preduzetnički centar ,,Tehnopolis” DOO Nikšić tokom protekle godine podijelio je 2.330 eura. Najviše je dobilo Nikšićko pozorište 500, pa onda NVO Dobrotvorna fondacija Mitropolije crnogorsko-primorske Čovjekoljublje 300 eura.
Srpska kuća
Država Srbija je sa oko 3,5 miliona eura 2019. učestvovala u osnivanju Srpske kuće u Podgorici, koja pomoviše srpsku nauke, kulturu i umjetnost. Inicijativa za njeno otvaranje došla je od tadašnjeg srpskog premijera, sadašnjeg predsjednika te države Aleksandra Vučića.
Zanimljivo je da Uprava za državnu imovinu Crne Gore svake godine od otvaranja 2019. pa do danas plaća DOO Srpskoj kući za zakup prostora. Za pet godina plaćeno je ukupno 120 hiljada eura.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva
U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno, postavio Jovanovića za potpredsjednika.
“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović uvredama, govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.
Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.
Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja – jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.
U odluci o razrješenju potpredsjednice Opštine Budva, Božović se rukovodio preporukama Ministarstva javne uprave, koje je u ranijem postupku nadzora na inicijativu Turističke organizacije i JU Muzeji i galerija Budve ukazalo da potpredsjednik opštine zamjenjuje predsjednika u slučaju njegove odsutnosti isključivo u okviru ovlašćenja koja mu predsjednik povjeri.
Potpredsjednica Dokić nije nikada zatražila ovlašćenja za preduzimanje određenih službenih radnji, navodi se u rješenju Božovića. I pored upozorenja upravne inspekcije, oglušila se o zakon i nastavila da vrši funkciju potpredsjednice.
Jasna Dokić bila je pripadnica političke grupacije koja se izdvojila iz jedinstveng Demokratskog fronta, koju vode Jovanović i Božović. Na njihov predlog imenovana je za potpredsjednicu opštine u novembru 2023. godine, ali je Skupština dala potrebnu saglasnost na ovo imenovanje tek četiri mjeseca kasnije, u martu 2024. godine.
Uoči novembarskih izbora u Budvi Dokić je napustila Jovanovića i grupu građana Budva naš grad. Započela je seriju smjena u organima uprave istaknutih kadrova Jovanovićeve grupacije, za šta nije imala saglasnost Mila Božovića. Razlaz sa dojučerašnjim političkim saveznicima rezultirao je njenom smjenom godinu dana nakon imenovanja.
Potpredsjednica Dokić tvrdi da su Božovićeva rješenja donijeta nezakonito. Uputila je pismo ministru javne uprave Marašu Dukaju da hitno reaguje i spriječi bezakonje i anarhiju u Opštini, te da preduzme pravne radnje protiv pritvorenog predsjednika Mila Božovića u skladu sa zakonom.
“Istoga dana, 02. decembra, donijeta su dva rješenja na nezakonit način, bez saglasnosti Skupštine opštine Budva, suprotno članu 58. stav 1 tačka 8. Zakona o lokalnoj samoupravi, u kome je jasno navedeno da potpredsjednika opštine imenuje i razrješava predsjednik opštine uz saglasnost Skupštine…Upoznajem vas da mi danas nije omogućen ulazak u kabinet u kome radim…da je upravljanje opštinom nasilno preuzeto od strane neovlašćenog lica, a meni kao jedinom zakonito izabranom potpredsjedniku Opštine, uz uvrede od strane Nikole Jovanovića, grubo rečeno da napustim prostorije…”
Ona je navela da se “radi o najgrubljem kršenju zakona i sprovođenju apsolutne samovolje grupe ljudi koja se prema Budvi ponaša kao prema ličnoj imovini…”
Dokić zahtijeva da Ministarstvo javne uprave izvrši hitan nadzor nad primjenom člana 199 Zakona o lokalnoj samoupravi, da se izvrši inspekcijski nadzor nad Opštinom, te da se naloži da Opštinu napuste neovlašćena lica i omogući joj da kao zakonito izabrana potpredsjednica nastavi obavljati svoje radne zadatke.
Ministarstvo javne uprave odmah je reagovalo i pokrenulo nadzor nad primjenom Zakona o lokalnoj samoupravi u pogledu razrješenja potpredsjednice Dokić i imenovanja Jovanovića.
Smijenjena potpredsjednica Dokić podnijela je Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv predsjednika Mila Božovića za krivično djelo zloupotreba službenog položaja i nesavjestan rad u službi, te protiv Nikole Jovanovića, za krivično djelo sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje.
Ona je u prijavi navela nezakonito donošenje rješenja koje je potpisao Božović, kako u pogledu ignorisanja obaveze o pribavljanju saglasnosti SO Budva za obje navedene pravne radnje, razrješenja i imenovanja, tako i u pogledu datuma stupanja na snagu istih, danom donošenja, što je u suprotnosti sa zakonom o lokalnoj samoupravi i Statutom Opštine Budva.
Politička kriza u gradu se zaoštrava. Građanima nije svejedno što se gradom upravlja iz zatvora u Spužu. Čuju se komentari kako je u slučaju Budve država ozbiljno zakazala.
Dogovori oko formiranja vlasti koje su pokrenule dvije najznačajnije liste, Demokratskog fronta Mladena Mikilelja i Budva naš grad Nikole Jovanovića, zapali su u ćorsokak. Preuzimanje funkcije sa koje se donose najznačajnije odluke, liči na zauzimanje pozicije vlasti pred nove, treće lokalne izbore.
Prije četiri godine, 17.juna 2020., tada vladajuća Demokratska partija socijalista, uz pomoć Vlade i policijskih snaga, nasilnim putem, uz prebijanje građana i suzavac, smijenila je tadašnju legalno izabranu vlast i uhapsila najviše opštinske funkcionere, među kojima i Božovića i Jovanovića. Božović je tada bio gradski menadžer, a Jovanović šef kabineta predsjednika Opštine Marka Bata Carevića, koji je takođe uhapšen, uz tadašnjeg predsjednika Skupštine Krsta Radovića, sekretara za investicije Mladena Mikielja i mnoge druge gradske funkcionere.
Ta smjena funkcionera izvedena je uz fingiranje legalnosti, po osnovu odluka nove odborničke većine u Skupštini. Smjena koju su sada izveli Božović i Jovanović izvršena je bez odluka lokalne Skupštine.
Branka PLAMENAC
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis
Objavljeno prije
2 sedmicena
29 Novembra, 2024Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati – preko RTCG. Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis
Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito je ove sedmice demonstrirao kako izgleda javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.
Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego – preko RTCG. Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.
No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“. Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.
Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava sigurno Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG u avgustu 2021. Novinar normalno – ništa. Ni pomena o tome da Raonić, da su se sprovodili zakoni, nije mogao biti tu gdje je sve do 2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.
Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.
ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.
Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG tada naložio da postupi u skladu sa njom. Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.
Da je Savjet i tada Raonića izabrao nezakonito, utvrdio je Osnovni sud u Podgorici u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine. Po ocjeni suda, Raonić nije mogao ni drugi put biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.
Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”. Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva. Novinar, opet – ništa.
„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu. Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.
Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične. “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava. Raonić, pritom, egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature. Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.
Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica Špajak, Amina Murić i Bojan Baća bili u poslovnim vezama sa GA. Murić je i danas u GA, Špajak je programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je Baća u vrijeme prvog izbora bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.
Raonić je, umjesto toga, iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.
„Ja imam dokaze da su brojni ljudi, čak i postupajući tužioci u ovim predmetima radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić. Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima, nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali. Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.
Raonić je, sve u svemu, poslao poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške. Kao da se ne daj Bože miješa u uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je. Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on. To je ta sloboda.
„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.
Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
Izdvajamo
-
Stav3 sedmice
Ima li spasa za Plantaže
-
FOKUS4 sedmice
ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?
-
INTERVJU4 sedmice
DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Iskorak
-
DRUŠTVO4 sedmice
KRIVIČNA PRIJAVA ZBOG FINANSIRANJA SREDNJIH VJERSKIH ŠKOLA: Sumnjiva raspodjela 4,9 miliona
-
INTERVJU4 sedmice
TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu
-
Izdvojeno4 sedmice
NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi
-
HORIZONTI4 sedmice
NJEGOŠ I NJEGOŠEVSKA CRNA GORA: U slavu mitova, (proto)tajkuna i podjela