Povežite se sa nama

MONITORING

Kuju ili potkivaju

Objavljeno prije

na

uob-ranka-carapic-6

Počelo je. Vlada je platila Svis kredit banci 26,3 miliona eura. Taj novac su Švajcarci, uz garancije Vlade CG, ranije pozajmili nikšićkoj Željezari, odnosno njenom većinskom vlasniku MNSS-u. Gdje je on završio – ne zna se. U Željezari, izvjesno, nije. Da jeste, tamo bi se radilo na planiranoj modernizaciji postrojenja, osvajanju novih tržišta i proizvoda… Ovako se u Privrednom sudu utvrđuje spisak povjerilaca koji će potraživanja pokušati da naplate kroz pokrenuti stečajni postupak. Da farsa bude kompletna: sudeći prema najavama koje dolaze iz Privrednog suda, MNSS, većinski vlasnik Željezare, pokušaće da dokaže kako preduzeće koje im je prije četiri – pet godina gotovo poklonjeno, prethodno oslobođeno starih dugova, a koje su oni u međuvremenu poharali i upropastili, najviše duguje – njima i njihovim poslovnim partnerima!?

DOGOVOROM PROTIV ZAKONA: „Država je MNSS žirirala za kredit od 30 miliona eura koje će, kako stvari stoje, vraćati poreski obveznici…”, rekao je za naš list Janko Vučinić, krajem prošle godine. Sada, postaje jasno šta su to, sredinom 2009. godine dogovorili tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović i predstavnik većinskog vlasnika Željezare G.H.J. de Haas. A oni su, podsjetimo, nakon konstatacije da vlasnik Željezare „nije izvršio svoje investicione obaveze” sklopili pisani sporazum u kome je i obećanje: ,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji… “.

A prevara, prema važećim propisima ove zemlje, nije incident već krivično djelo. To, ipak, čuvarima državnih interesa u ovom privatizacionom poslu nije smetalo da prvo amnestiraju svoje partnere, a potom ih obaspu desetinama miliona iz državne kase. Vlada je prvo oslobodila više od 20 miliona eura deponovanih kao garancija za investicije koje je MNSS morao da obavi u Nikšiću. Taj je novac iskorišćen da bi vlasnik Željezare vratio dug Prvoj banci braće Đukanović. Potom je Vlada dala garancije za novi kredit koji je trebao biti iskorišćen za pokretanje proizvodnje u Željezari. A stigao je stečaj.

MUVA I MEĐEDA: Svaka pristojna vlada podnijela bi, u tom momentu ostavku.

Crnogorska Vlada je nastavila kao da se nije desilo ništa bitno i(li) neočekivano. A možda i nije. Ponovo je kao spasilac Željezare promovisan Miodrag Daka Davidović privatni preduzetnik iz Nikšića, predratni načelnik CB Nikšić, ratni ministar SAO Trebinje, poratni učesnik tranzitnih duvanskih poslova između Crne Gore i BiH koji su ga doveli u pritvor. Odatle ga je spasila amnestija kuma Momira Bulatovića.

Ako Miodrag Davidović o Željezari i željezu zna više od Vlade Crne Gore i njenog aparata, onda bi se svaka pristojna javnost zapitala – zašto i kome mi to plaćamo poreze? Javnost je progutala i nevjerovatno saznanje: Vlada Igora Lukšića ukinula je Željezari subvencije na električnu energiju koje su bile na snazi dok je tom firmom gazdovao MNSS. Subvencije, dakle, i nijesu bile namijenjene oporavku crnogorske industrije čelika, već nepoznatim vlasnicima nepoznate kompanije koji su, i pored odobrenih subvencija, Elektroprivredi ostali dužni više od šest miliona eura?

IMA SE, MOŽE SE: Bez ikakve sumnje, i taj će dug namiriti – na ovaj ili onaj način – poreski obveznici ove zemlje. Jer, možemo mi o A2A misliti što god hoćemo, ali njima nije ni na kraj pameti da trpi makar dio onoga što od svoje Vlade trpe građani Crne Gore. I zato ova vlast više brine o njihovim nego o interesima svojih građana i države.

Da se vratimo finansijskim aranžmanima vezanim za Željezaru.

Vijest o naplati vladinih kreditnih garancija vrijednih 26,3 miliona stigla je posredstvom Vijesti, uz pomoć njihovog neimenovanog izvora iz premijerovog kabineta. Vladini zvanični glasnogovornici su, ili zauzeti uvježbavanjem nastupa na predstojećem kongresu DPS-a, ili su procijenili da 26 miliona i nije novac zbog koga bi se trebalo nešto posebno angažovati i objašnjavati.

Neko se, tek, pohvalio kako se Vlada “odgovorno” ponijela prema Svis kredit banci. Nije tako. Vlada Crne Gore nema nikakvu odgovornost prema švajcarskim bankarima. Ona je, očigledno, prema njima imala obavezu koju dužnik ima prema svom povjeriocu. I kao svaki platežno sposoban dužnik ona je tu obavezu izvršila na poziv. Vlada je odgovorna građanima Crne Gore. I ta odgovornost nalaže da nam se do detalja objasni ovaj poslovni aranžman i čitav niz poteza povučenih od momenta kada je postalo jasno da MNSS nije i neće izvršiti ni jednu od obaveza koje je preuzeo kupovinom većinskog paketa Željezare Nikšić.

Ko je odlučio da umjesto raskida ugovora ulazimo u nove, još nepovoljnije kombinacije? Kakvu će odgovornost snositi? Šta ako nam se identična priča ponovi u slučaju CEAC-a (većinski vlasnik KAP-a i Rudnika boksita)? Tu je u igri više od 130 miliona koje bi iz državnog budžeta mogle otići – ko zna gdje, kome i zašto?

Nastavi li Vlada da šuti i radi kako je krenula, onda će državna tužiteljica Ranka Čarapić, prije ili kasnije, biti dužna da nam odgovori: koliko su Milo Đukanović, Igor Lukšić, Branko Vujović i Vujica Lazović (kao nekadašnji predsjednik Savjeta za privatizaciju) zaslužni za to što je više od 50 miliona eura državnog novca umjesto u nikšićkoj Željezari završilo na računima Svis kredit i Prve banke. Ima indicija, što bi rekli pravnici, da bi taj odgovor trebao biti iskazan u mjesecima i godinama.

Idemo dalje

Putevima MNSS-a i CEAC-a kreće italijanska A2A. Premijer Lukšić nam je prije nekoliko dana otkrio tajnu: DPS i njen neprikosnoveni vođa žele da promijene odredbe ugovora o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG.

Dvije godine od njegovog potpisivanja pokazalo se da A2A nije u stanju da odgovori obavezama koje je prihvatila. Plan je genijalan – umjesto njih, za taj ćemo propust kazniti nas. I snižavati kriterijume sve dok ne postanu apsolutno prihvatljivi izvođačima radova na sporazumu koji su utanačili Silvio Berluskoni i Milo Đukanović.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo