Povežite se sa nama

MONITORING

Nacija, partija, crkva, mafija

Objavljeno prije

na

Biće 21. maj ove godine zanimljiv dan. Proslavićemo petu godinu obnove crnogorske nezavisnosti, biće održan Šesti kongres Demokratske partije socijalista. Uoči, dakle, Dana nezavisnosti i Kongresa DPS-a oči nam je, kroz razgovor na TVCG opet otvorio predsjednik te partije Milo Đukanović. U kratkoj rekapitulaciji podsjetio nas je, bilioniti put, da u Crnoj Gori nije bilo rata, možda samo nekih „tehničkih nesporazuma”. Aman. Posvemašnu uspješnost svoje partije objasnio je njenom „konkurentskom sposobnošću da se mijenja”. Slični procesi prirodna su karakteristika nekih organizama; naučnike godinama brinu bakterije koje postaju otporne na antibiotike.

Uglavnom, Đukanović je otklonio našu glavnu brigu – ostaće na „vrlo zahtjevnoj” funkciji predsjednika DPS-a i biti tu ako zatreba. „U ovom času ne razmišljam ni o kakvom državno-političkom angažmanu, ali sami smo se podsjetili, a i život nas uči da nikada ne treba reći nikad. Nikada ne možemo pretpostaviti šta nam može donijeti sjutrašnji dan”.

Svima koji su razmišljali o reformskim kapacitetima novog premijera Igora Lušića, Đukanović je razjasnio: riječ je o ,,projektovanom diskontinuitetu”. Nema kud preciznije.

DPS-ove sposobnosti promjena, i kontinuitet dosad su nam, osim rata, bijede i izolacije, sa početka njihove vladavine, donijele i nezavisnu državu koja liči na sve, samo ne na ono o čemu se nekada sanjalo. Duboko podijeljeno, korumpirano društvo, siromašna većina, jadna privreda. Milenko Popović, profesor Univerziteta Mediteran smatra da je, budući da je proces izgradnje nezavisne države zapravo otpočeo još 1999. godine, kada se Crna Gora faktički ekonomski izdvojila iz bivše SRJ, bilo već dovoljno vremena da se ,,vide jasni rezultati i state building i nation building politike naše vlasti”.

„Građanski koncept nacije, u koji se naša vlast svako malo kune, zasniva se na povezanosti baziranoj na snažnoj percepciji korelacije interesa ljudi koji žive na teritoriji jedne države, odnosno, na sveopštoj lojalnosti građana te zemlje javnim institucijama te teritorije, institucijama koje trebaju da obezbede pomenutu korelaciju interesa. Ako nema te korelacije, neće biti ni lojalnosti, pa samim tim ni države, a ni nacije. Biće samo teritorija. Ako se stvar posmatra na ovaj način, onda možemo bez dvoumljenja reći da je Crna Gora u ovom času samo ‘nezavisna’ teritorija a ne i nezavisna država”, ocjenjuje Milenko Popović.

Najkrupniji korak na putu približavanja Crne Gore Evropi, diči se vlast, je činjenica da je Crna Gora u decembru prošle godine dobila status kandidata za članstvo u Uniji. Lijepo zvuči, ali zasad to je tek titula. Pretpristupni pregovori će, znamo svi, početi kad ispunimo sedam uslova koje smo dobili u paketu sa preporukom za dobijanje statusa kandidata.

Ocjene iz Evropske unije uvijek su iste: zabrinutost zbog korupcije, organizovanog kriminala, diskriminacije i slobode medija, opomene da promjene zakona malo znače ako se oni ne primjenjuju. Uprkos tome što ocjene iz Evrope silno nerviraju predsjednicu Vrhovnog suda, izdaleka se, izgleda, bolje vidi kakvo nam je pravosuđe. ,,Rezultati istraga, tužbi i pravosnažnih presuda u slučajevima korupcije ostaju niski”, ocijenio je Evropski parlament.

Banka premijerovog brata kojoj država daje milione, ministar finansija, budući premijer, koji potpisuje taj posao i kasnije dopušta da bankar vrati pozajmicu tako što će čuvenih 11 miliona letjeti s računa na račun, samo je jedan od primjera kako ova vlast državne pare koristi za privatne interese. Isto je gdje god se zagrebe.

U suočavanju sa prošlošću slično smo uspješni kao u borbi protiv korupcije. Obrazac je da država optuži izvršioce, da optužnice budu klimave i da se procesi godinama vuku po sudovima, pretežno sa oslobađajućim presudama na kraju. Nema kraja, naročito ne jasnog- sa osudom naručilaca i izvršilaca ni u procesu za ubistvo glavnog urednika novine Dan Duška Jovanovića ni u postupku zbog ubistva visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića.

Priča o Crnoj Gori kao oazi za zbrinjavanje izbjeglica nekada je bila djelimično tačna, odavno, međutim, trune u neljudskim uslovima izbjegličkih kampova na Koniku.

Nedavno su Ujedinjene nacije objavile rezultate istraživanja prema kojima ljudi u Crnoj Gori godišnje za podmićivanje izdvajaju oko 450 eura. Pitanje nije – da li, neko – odakle?

Ni onda kad smo, zahvaljujući rasprodaji, uživali u blagodetima visokog bruto nacionalnog dohotka nivo siromaštva u Crnoj Gori nije se smanjivao. Novac je odlazio na produbljivanje jaza između bogatih i siromašnih. Deset odsto najbogatijih trošilo je 18 puta više od deset odsto najsiromašnijih. Treću godinu nezavisnosti slavili smo uz podatke da je oko 30 odsto građana ekonomski ugroženo, najviše njih na sjeveru, gdje živi 62 odsto siromašnih. Bolje nije.

Uoči pete godišnjice nezavisnosti prosječna zarada u Crnoj Gori je, prema Monstatovim podacima, 484 eura. Minimalni troškovi života četvoročlane porodice u Crnoj Gori, prema podacima Saveza sindikata iznose 735. Fali pola plate.

Zato ne fali zabave. Dok se sprema da proda Elektroprivredu, i izgradi, po ocjeni mnogih stručnjaka, visokorizične brane na Morači, koje građanima ove države neće donijeti nikakvu korist, dok Željezaru šalje u stečaj i po drugi put se zadužuje emitovanjem euro obveznica, široke narodne mase zabavljene su pitanjima identiteta. Naravno, na način kako tu stvar vidi ovdašnja vlast.

Najnovije je da se Šesti arhijerejski sabor DPS-a sprema da ujedini crkvu u Crnoj Gori. ,,Pošto su pravoslavni vjernici podijeljeni u Crnoj Gori, prevazilaženju ove podijeljenosti najbolje pogoduje jedinstvena i organizaciona samostalnost pravoslavne vjerske zajednice uz puno poštovanje i afirmaciju crnogorskog, državnog i nacionalnog i kulturnog identiteta i međunacionalnog sklada”, piše u DPS-ovim dokumentima.

Dodatno je tu stvar obrazložio predsjednik DPS-a . Vladajuća je partija, kaže, zabrinuta za stabilnost Crne Gore kojoj podjele ne pogoduju. ,,Jedna od podjela je unutar dijela pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, i dosta je ostrašćena. Otuda naš interes da se ta podjela prevazilazi i zato se zalažemo da, ako je to moguće, razumnim pristupom dođe do objedinjavanja oko korpusa pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori”.

Milo Đukanović sa drugovima najprije je Crnu Goru dijelio na ,,branioce” SFRJ i izdajnike, ustaše i slične koji ne žele da ratuju, potom je bio za zajednicu sa Srbijom nasuprot ostrašćenim separatistima, poslije je, nakon razlaza sa partijskim drugovima, sebe svrstao u poklonike nezavisnosti, njima ostavio ulogu zagovornika velikosrpskih ideja… Njihova vlast počiva na podjelama u crnogorskom društvu i sad će, eto, DPS da ujedinjuje pravoslavlje. Naravno da će to biti samo još jedan razlog za udaljavanje jednih od drugih, nikako za približavanje. Doduše, napomenuli su da se ne obraćaju građanima, nego svojim članovima. Objedinjavanje pravoslavlja biće im partijski zadatak. Ako ne bude druge, Đukanović bi se, za početak mogao kandidovati za vršioca dužnosti mitropolita – nikad ne reci nikad. I bez toga, beatifikacija mu, ako bi se Kongres pitao, ne gine.

Možda nehotice, vlada i ostali organizatori proslave pete godišnjice obnove crnogorske nezavisnosti uzeli su kao simbol te parade znak za beskonačnost. Možebiti su malo pobrkali beskonačnost i vječnost, ali ni ovako nije loše – Crna Gora pet godina nakon referenduma o nezavisnosti jasna je taman koliko pojam beskonačnosti.

Prije neku godinu svečano otvorena željeznička stanica u Danilovgradu, još čeka brzu prugu i putnike. Tako nam je napravljena i država. Ili o Crnoj Gori, ipak, bolje govore Gornje Mrke. Odatle smo, novim autoputem krenuli u svjetliju budućnost. Pa kad se stigne.

MILENKO POPOVIĆ: Najgori od mogućih svjetova

Već je prihvaćena činjenica da je Crna Gora zarobljena država. Zarobljena je od oligarhije formirane u ratnim godinama devedesetih. Poslovna i politička elita, između kojih je često teško napraviti razgraničenje, koristile su, kao nikad u istoriji i kao nigde u svetu, instrumente državne moći za preusmeravanje društvenog bogatstva u ruke onih koji su se i inače dobro ekonomski pozicionirali u ratnim vremenima. Rent seeking je, uprkos retorici, osnovna vrsta preduzimaštva koja se u ovim uslovima razvila. Imamo, dakle, intervencionizam neviđenih razmera i to upravo na način na koji ga ne bi smelo biti – u raspodeli nacionalnog bogatstva u korist najmoćnijih. Upali smo u oligarhijski kapitalizam, u najgori od svih mogućih svetova. Strogo oslanjanje na privatnu svojinu i tržišnu regulaciju u manje razvijenim zemljama, sa nerazvijenim institucijama i imperfektnim tržištima, nužno bi vodilo razvoju ove vrste kapitalizma čak i da nije bilo ratova i prvobitne akumulacije kapitala.

Tržište, zato što ovde nije ni savršeno konkurentno ni potpuno, nema snagu da generira onakvo uravnotežavanje i dinamiku koja krasi preduzetnički kapitalizam. Prirodna težnja za profitom u ovakvim zemljama vodi nastojanju da se ostvare povoljnosti koje pruža država. Razvilo se, kao što smo rekli, do neviđenih i bolesnih razmera takozvano rent seeking ponašanje, tj. preoblikovanje države u instrument za osvajanje enormnih i trajnih tokova profita od strane privilegovanih slojeva društva. I ostali oblici korupcije su cvetali. Mala korupcija je postal modus vivendi, što je vodilo moralnoj degradaciji nacije, a velika korupcija, pogotovu ona vezana za privatizaciju, je postala ,,priča postanja” novog crnogorskog poretka. Klijentski režim je toliko duboko ukorenjen da se ni posao portira ne može dobiti a da prethodno ,,koalicija” o tome ne postigne dogovor. Enormne socijalne razlike, siromaštvo i isključivanje ,,drugih” su osnovna obeležja Crne Gore.

Nasuprot ovom snažnom intervencionizmu u preraspodeli bogatstva izostala je aktivna industrijska politika države koja bi bila u funkciji jačanja nepotpunog tržišta i u funkciji uklanjanja tržišnih imperfektnosti. Jedino tako bilo je moguće razviti onakvu strukturu domaće ekonomije koja bi otvorila širok skup oportuniteta najvećem broju građana Crne Gore. Nesposobna da stvori uslove za razvoj domaće ekonomije, vlast se oslanjala isključivo na strane direktne investicije kao mašinu rasta.

Nažalost, ne samo da su strane investicije nedovoljne da se optimizira rast ekonomije, nego su one bile po svojoj strukturi krajnje nepovoljne. Pre svega, ovde se prvenstveno radilo o prodaji postojećih resursa, fizičkog kapitala i prirodnih resursa, a vrlo malo o greenfield investicijama koje jedine mogu povećati proizvodni kapacitet ekonomije i doprineti otvaranju novih radnih mesta.

Drugo, ove su investicije bile uglavnom vezane, a i u budućnosti će izgleda tako biti, za eksplaotaciju prirodnih resursa, što ne garantuje otvaranje i širenje oportuniteta za širok krug građana Crne Gore. U ovako zarobljenoj državi nije ni moguće pokrenuti racionalnu upotrebu postojećih prirodnih resursa kojima zemlja raspolaže. Prirodni resursi kojima raspolažemo pre deluju kao prokletstvo nego kao blagoslov.

Treće, kroz ove smo investicije dobili krajnje problematične strateške investitore, koji redom svi (KAP, Željezara, Elektroprivreda …) nisu bili u stanju, a nisu ni nameravali, da realizuju investiciona i druga obećanja iz ugovora o privatizaciji. Ne samo da nisu otvarali nova radna mesta već su, uz svesrdnu pomoć vlasti, revidirali ugovore u pravcu otpuštanja radnika. I tako dalje. Jednom rečju, strane direktne investicije ne samo da nisu proširile set oportuniteta za široke slojeve stanovništva, već su snažno delovale u suprotnom pravcu.

Ukratko, glavni učinak oligarhijskog kapitalizma koji hara Crnom Gorom je stalno sužavanje seta oportuniteta u kojima bi najširi krug ljudi prepoznao svoj interes.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo