Povežite se sa nama

MONITORING

Nacija, partija, crkva, mafija

Objavljeno prije

na

Biće 21. maj ove godine zanimljiv dan. Proslavićemo petu godinu obnove crnogorske nezavisnosti, biće održan Šesti kongres Demokratske partije socijalista. Uoči, dakle, Dana nezavisnosti i Kongresa DPS-a oči nam je, kroz razgovor na TVCG opet otvorio predsjednik te partije Milo Đukanović. U kratkoj rekapitulaciji podsjetio nas je, bilioniti put, da u Crnoj Gori nije bilo rata, možda samo nekih „tehničkih nesporazuma”. Aman. Posvemašnu uspješnost svoje partije objasnio je njenom „konkurentskom sposobnošću da se mijenja”. Slični procesi prirodna su karakteristika nekih organizama; naučnike godinama brinu bakterije koje postaju otporne na antibiotike.

Uglavnom, Đukanović je otklonio našu glavnu brigu – ostaće na „vrlo zahtjevnoj” funkciji predsjednika DPS-a i biti tu ako zatreba. „U ovom času ne razmišljam ni o kakvom državno-političkom angažmanu, ali sami smo se podsjetili, a i život nas uči da nikada ne treba reći nikad. Nikada ne možemo pretpostaviti šta nam može donijeti sjutrašnji dan”.

Svima koji su razmišljali o reformskim kapacitetima novog premijera Igora Lušića, Đukanović je razjasnio: riječ je o ,,projektovanom diskontinuitetu”. Nema kud preciznije.

DPS-ove sposobnosti promjena, i kontinuitet dosad su nam, osim rata, bijede i izolacije, sa početka njihove vladavine, donijele i nezavisnu državu koja liči na sve, samo ne na ono o čemu se nekada sanjalo. Duboko podijeljeno, korumpirano društvo, siromašna većina, jadna privreda. Milenko Popović, profesor Univerziteta Mediteran smatra da je, budući da je proces izgradnje nezavisne države zapravo otpočeo još 1999. godine, kada se Crna Gora faktički ekonomski izdvojila iz bivše SRJ, bilo već dovoljno vremena da se ,,vide jasni rezultati i state building i nation building politike naše vlasti”.

„Građanski koncept nacije, u koji se naša vlast svako malo kune, zasniva se na povezanosti baziranoj na snažnoj percepciji korelacije interesa ljudi koji žive na teritoriji jedne države, odnosno, na sveopštoj lojalnosti građana te zemlje javnim institucijama te teritorije, institucijama koje trebaju da obezbede pomenutu korelaciju interesa. Ako nema te korelacije, neće biti ni lojalnosti, pa samim tim ni države, a ni nacije. Biće samo teritorija. Ako se stvar posmatra na ovaj način, onda možemo bez dvoumljenja reći da je Crna Gora u ovom času samo ‘nezavisna’ teritorija a ne i nezavisna država”, ocjenjuje Milenko Popović.

Najkrupniji korak na putu približavanja Crne Gore Evropi, diči se vlast, je činjenica da je Crna Gora u decembru prošle godine dobila status kandidata za članstvo u Uniji. Lijepo zvuči, ali zasad to je tek titula. Pretpristupni pregovori će, znamo svi, početi kad ispunimo sedam uslova koje smo dobili u paketu sa preporukom za dobijanje statusa kandidata.

Ocjene iz Evropske unije uvijek su iste: zabrinutost zbog korupcije, organizovanog kriminala, diskriminacije i slobode medija, opomene da promjene zakona malo znače ako se oni ne primjenjuju. Uprkos tome što ocjene iz Evrope silno nerviraju predsjednicu Vrhovnog suda, izdaleka se, izgleda, bolje vidi kakvo nam je pravosuđe. ,,Rezultati istraga, tužbi i pravosnažnih presuda u slučajevima korupcije ostaju niski”, ocijenio je Evropski parlament.

Banka premijerovog brata kojoj država daje milione, ministar finansija, budući premijer, koji potpisuje taj posao i kasnije dopušta da bankar vrati pozajmicu tako što će čuvenih 11 miliona letjeti s računa na račun, samo je jedan od primjera kako ova vlast državne pare koristi za privatne interese. Isto je gdje god se zagrebe.

U suočavanju sa prošlošću slično smo uspješni kao u borbi protiv korupcije. Obrazac je da država optuži izvršioce, da optužnice budu klimave i da se procesi godinama vuku po sudovima, pretežno sa oslobađajućim presudama na kraju. Nema kraja, naročito ne jasnog- sa osudom naručilaca i izvršilaca ni u procesu za ubistvo glavnog urednika novine Dan Duška Jovanovića ni u postupku zbog ubistva visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića.

Priča o Crnoj Gori kao oazi za zbrinjavanje izbjeglica nekada je bila djelimično tačna, odavno, međutim, trune u neljudskim uslovima izbjegličkih kampova na Koniku.

Nedavno su Ujedinjene nacije objavile rezultate istraživanja prema kojima ljudi u Crnoj Gori godišnje za podmićivanje izdvajaju oko 450 eura. Pitanje nije – da li, neko – odakle?

Ni onda kad smo, zahvaljujući rasprodaji, uživali u blagodetima visokog bruto nacionalnog dohotka nivo siromaštva u Crnoj Gori nije se smanjivao. Novac je odlazio na produbljivanje jaza između bogatih i siromašnih. Deset odsto najbogatijih trošilo je 18 puta više od deset odsto najsiromašnijih. Treću godinu nezavisnosti slavili smo uz podatke da je oko 30 odsto građana ekonomski ugroženo, najviše njih na sjeveru, gdje živi 62 odsto siromašnih. Bolje nije.

Uoči pete godišnjice nezavisnosti prosječna zarada u Crnoj Gori je, prema Monstatovim podacima, 484 eura. Minimalni troškovi života četvoročlane porodice u Crnoj Gori, prema podacima Saveza sindikata iznose 735. Fali pola plate.

Zato ne fali zabave. Dok se sprema da proda Elektroprivredu, i izgradi, po ocjeni mnogih stručnjaka, visokorizične brane na Morači, koje građanima ove države neće donijeti nikakvu korist, dok Željezaru šalje u stečaj i po drugi put se zadužuje emitovanjem euro obveznica, široke narodne mase zabavljene su pitanjima identiteta. Naravno, na način kako tu stvar vidi ovdašnja vlast.

Najnovije je da se Šesti arhijerejski sabor DPS-a sprema da ujedini crkvu u Crnoj Gori. ,,Pošto su pravoslavni vjernici podijeljeni u Crnoj Gori, prevazilaženju ove podijeljenosti najbolje pogoduje jedinstvena i organizaciona samostalnost pravoslavne vjerske zajednice uz puno poštovanje i afirmaciju crnogorskog, državnog i nacionalnog i kulturnog identiteta i međunacionalnog sklada”, piše u DPS-ovim dokumentima.

Dodatno je tu stvar obrazložio predsjednik DPS-a . Vladajuća je partija, kaže, zabrinuta za stabilnost Crne Gore kojoj podjele ne pogoduju. ,,Jedna od podjela je unutar dijela pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, i dosta je ostrašćena. Otuda naš interes da se ta podjela prevazilazi i zato se zalažemo da, ako je to moguće, razumnim pristupom dođe do objedinjavanja oko korpusa pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori”.

Milo Đukanović sa drugovima najprije je Crnu Goru dijelio na ,,branioce” SFRJ i izdajnike, ustaše i slične koji ne žele da ratuju, potom je bio za zajednicu sa Srbijom nasuprot ostrašćenim separatistima, poslije je, nakon razlaza sa partijskim drugovima, sebe svrstao u poklonike nezavisnosti, njima ostavio ulogu zagovornika velikosrpskih ideja… Njihova vlast počiva na podjelama u crnogorskom društvu i sad će, eto, DPS da ujedinjuje pravoslavlje. Naravno da će to biti samo još jedan razlog za udaljavanje jednih od drugih, nikako za približavanje. Doduše, napomenuli su da se ne obraćaju građanima, nego svojim članovima. Objedinjavanje pravoslavlja biće im partijski zadatak. Ako ne bude druge, Đukanović bi se, za početak mogao kandidovati za vršioca dužnosti mitropolita – nikad ne reci nikad. I bez toga, beatifikacija mu, ako bi se Kongres pitao, ne gine.

Možda nehotice, vlada i ostali organizatori proslave pete godišnjice obnove crnogorske nezavisnosti uzeli su kao simbol te parade znak za beskonačnost. Možebiti su malo pobrkali beskonačnost i vječnost, ali ni ovako nije loše – Crna Gora pet godina nakon referenduma o nezavisnosti jasna je taman koliko pojam beskonačnosti.

Prije neku godinu svečano otvorena željeznička stanica u Danilovgradu, još čeka brzu prugu i putnike. Tako nam je napravljena i država. Ili o Crnoj Gori, ipak, bolje govore Gornje Mrke. Odatle smo, novim autoputem krenuli u svjetliju budućnost. Pa kad se stigne.

MILENKO POPOVIĆ: Najgori od mogućih svjetova

Već je prihvaćena činjenica da je Crna Gora zarobljena država. Zarobljena je od oligarhije formirane u ratnim godinama devedesetih. Poslovna i politička elita, između kojih je često teško napraviti razgraničenje, koristile su, kao nikad u istoriji i kao nigde u svetu, instrumente državne moći za preusmeravanje društvenog bogatstva u ruke onih koji su se i inače dobro ekonomski pozicionirali u ratnim vremenima. Rent seeking je, uprkos retorici, osnovna vrsta preduzimaštva koja se u ovim uslovima razvila. Imamo, dakle, intervencionizam neviđenih razmera i to upravo na način na koji ga ne bi smelo biti – u raspodeli nacionalnog bogatstva u korist najmoćnijih. Upali smo u oligarhijski kapitalizam, u najgori od svih mogućih svetova. Strogo oslanjanje na privatnu svojinu i tržišnu regulaciju u manje razvijenim zemljama, sa nerazvijenim institucijama i imperfektnim tržištima, nužno bi vodilo razvoju ove vrste kapitalizma čak i da nije bilo ratova i prvobitne akumulacije kapitala.

Tržište, zato što ovde nije ni savršeno konkurentno ni potpuno, nema snagu da generira onakvo uravnotežavanje i dinamiku koja krasi preduzetnički kapitalizam. Prirodna težnja za profitom u ovakvim zemljama vodi nastojanju da se ostvare povoljnosti koje pruža država. Razvilo se, kao što smo rekli, do neviđenih i bolesnih razmera takozvano rent seeking ponašanje, tj. preoblikovanje države u instrument za osvajanje enormnih i trajnih tokova profita od strane privilegovanih slojeva društva. I ostali oblici korupcije su cvetali. Mala korupcija je postal modus vivendi, što je vodilo moralnoj degradaciji nacije, a velika korupcija, pogotovu ona vezana za privatizaciju, je postala ,,priča postanja” novog crnogorskog poretka. Klijentski režim je toliko duboko ukorenjen da se ni posao portira ne može dobiti a da prethodno ,,koalicija” o tome ne postigne dogovor. Enormne socijalne razlike, siromaštvo i isključivanje ,,drugih” su osnovna obeležja Crne Gore.

Nasuprot ovom snažnom intervencionizmu u preraspodeli bogatstva izostala je aktivna industrijska politika države koja bi bila u funkciji jačanja nepotpunog tržišta i u funkciji uklanjanja tržišnih imperfektnosti. Jedino tako bilo je moguće razviti onakvu strukturu domaće ekonomije koja bi otvorila širok skup oportuniteta najvećem broju građana Crne Gore. Nesposobna da stvori uslove za razvoj domaće ekonomije, vlast se oslanjala isključivo na strane direktne investicije kao mašinu rasta.

Nažalost, ne samo da su strane investicije nedovoljne da se optimizira rast ekonomije, nego su one bile po svojoj strukturi krajnje nepovoljne. Pre svega, ovde se prvenstveno radilo o prodaji postojećih resursa, fizičkog kapitala i prirodnih resursa, a vrlo malo o greenfield investicijama koje jedine mogu povećati proizvodni kapacitet ekonomije i doprineti otvaranju novih radnih mesta.

Drugo, ove su investicije bile uglavnom vezane, a i u budućnosti će izgleda tako biti, za eksplaotaciju prirodnih resursa, što ne garantuje otvaranje i širenje oportuniteta za širok krug građana Crne Gore. U ovako zarobljenoj državi nije ni moguće pokrenuti racionalnu upotrebu postojećih prirodnih resursa kojima zemlja raspolaže. Prirodni resursi kojima raspolažemo pre deluju kao prokletstvo nego kao blagoslov.

Treće, kroz ove smo investicije dobili krajnje problematične strateške investitore, koji redom svi (KAP, Željezara, Elektroprivreda …) nisu bili u stanju, a nisu ni nameravali, da realizuju investiciona i druga obećanja iz ugovora o privatizaciji. Ne samo da nisu otvarali nova radna mesta već su, uz svesrdnu pomoć vlasti, revidirali ugovore u pravcu otpuštanja radnika. I tako dalje. Jednom rečju, strane direktne investicije ne samo da nisu proširile set oportuniteta za široke slojeve stanovništva, već su snažno delovale u suprotnom pravcu.

Ukratko, glavni učinak oligarhijskog kapitalizma koji hara Crnom Gorom je stalno sužavanje seta oportuniteta u kojima bi najširi krug ljudi prepoznao svoj interes.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VIŠI SUD OSLOBODIO OPTUŽBI DUŠKA KNEŽEVIĆA I SLAVOLJUBA STIJEPOVIĆA: Neotpečaćena Koverta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po presudi Višeg suda nema dokaza da su akteri afere Koverta prali novac. Očekivano. Korupcija  nije našla svoje mjesto u optužnici SDT-a pod vođstvom Milivoja Katnića. Ostala je nepromijenjena i pod vođstvom Vladimira Novovića

 

 

Kontroverzni biznismen Duško Knežević, kontroverzni političar Slavoljub Migo Stijepović i petoro njihovih navodnih pomagača nepravosnažno su oslobođeni optužbi za kriminalno udruživanje i pranje novca u slučaju poznatom kao afera koverta.  Eto nama još jedne kontroverze.

Vijeće Višeg suda koje predvodi sudija Nenad Vujanović u izrečenoj presudi konstatuje da nema dokaza da su optuženi izvršili krivična djela koja im je SDT stavila na teret, kao što nije dokazano ni da novac koji je Knežević predao Stijepoviću „za potrebe finansiranja kampanje DPS-a uoči izbora 2016. godine“ potiče iz nelegalnih izvora.

Takva presuda, saopštio je sudija Vujanović, ne dovodi u pitanje događaje za koje smo saznali nakon što je Knežević, u januaru 2019., objavio tajno snimljeni kućni video na kome je zabilježeno kako Stijepoviću, uoči izbora 2016., predaje kovertu uz objašnjenje da je u njoj 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS. Događaj su potvrdili i ostali akteri. Jedino je ostalo sporno koliko je novca bilo u koverti – skoro sto ili „samo“ nepunih pedeset hiljada eura (prema optužnici: 47.500).

Iz saopštene presude proizilazi da je problematična interpretacija tog događaja od strane SDT, odnosno to što je ono u aferi koverta prepoznalo krivična djela koja ne može dokazati, ili nijesu počinjena.

„Nesporno je utvrđeno da se radi o nedozvoljenom finansiranju političke partije“, kazao je Vujanović podsjećajući da je DPS kažnjen za taj prekršaj od strane Agencije za sprječavanje korupcije. „Tada je to bio prekršaj, a 2020. godine je to postalo krivično djelo. U spisima nema dokaza da je Duško Knežević formirao kriminalnu organizaciju. Ne postoje dokazi da su ova lica članovi kriminalne organizacije. U tom smislu ne postoji ni konkretizovanje šta je bio cilj, koji su bili zadaci. Nema ničega od onoga što je u zakonu definisano i propisano, a što se odnosi na krivično djelo kriminalna organizacija…”.

Šta se onda desilo, odnosno, da li je pravda zadovoljena ovom nepravosnažnom oslobađajućom presudom?  I, za mnoge, očekivanom.

Od kada je SDT, pod vođstvom tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, istragu o aferi Koverta usmjerilo u pravcu dokazivanja krivičnog djela pranje novca, stizala su  upozorenja da će sudski epilog te priče biti oslobađajuća presuda. Sumnje je potkrijepilo i to što je Viši sud, u dva navrata, odbijao optužnicu SDT-a i obustavljao postupak protiv Stijepovića. Međutim, Apelacioni sud je u oba navrata prihvatao žalbe tužilaštva, pa je optužnica SDT-a, u neizmijenjenoj formi, konačno potvrđena u Višem sudu sredinom 2023. Treća sreća.

Katnića je, u međuvremenu, na mjestu glavnog specijalnog tužioca zamijenio Vladimir Novović (izabran u martu 2022.) ali je optužnica SDT-a ostala neizmijenjena. Uprkos brojnim primjedbama da afera koverta nije priča o pranju novca, niti je riječ samo o nezakonitom finansiranju političkih partija.

Afera Koverta je bila potvrda sumnji o postojanju tzv. visoke korupcije, odnosno, o nezakonitoj sprezi vlasti i privilegovanih tajkuna. Na našu štetu.

Sa jedne strane novac, sa druge pravo/mogućnost da se za male, ili nikakve, pare dođe do vlasništva nad Jadranskim sajmom u Budvi, bolnicom u Meljinama, hektarima zemljišta u zaleđu plaže Kamenovo, da se nesmetano varaju zapošljeni (Atlas TV) i poslovni partneri (Kaspija) a pljačkaju deponenti banaka koje je Knežević osnovao pa upropastio…

U Krivičnom zakoniku Crne Gore postoji (član 422) djelo koje se zove protivzakonit uticaj (trgovina uticajem). Njime se sankcioniše nuđenje/davanje ili zahtijevanje/primanje „nagrade ili druge koristi“ da se „izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se ne izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti…“. Zakonodavac kao da je slikao poslovni odnos između Duška Kneževića i DPS-a (Mila Đukanovića).

Zašto to tužilaštvo nije prepoznalo? Čak ni nakon iskaza Duška Kneževića i Slavoljuba Stijepovića koji su, prilično nedvosmisleno, ukazivali da je snimkom ovjekovječena transakcija iz 2016. godine bila rutinski dio uspostavljenog poslovnog aranžmana.

Prije svakih izbora Milo Đukanović okupi biznismene i odredi im tarife koliko ko treba da participira u izbornoj kampanji“, otkrio nam je Knežević iz Londona. „Imali smo dosta ličnih transakcija, mada su one bile podvedene pod partijske, ali ne znam gdje je novac završavao…“ Tokom suđenja, iznoseći svoju odbranu, bio je još precizniji: „Ovdje se ne radi o pranju para, već o reketu i iznudi poslovnog čovjeka. Dvadeset godina sam finansirao DPS. I ne samo ja, već još 100 privrednika u Crnoj Gori, ali niko nema petlju da to kaže.“

Slavoljub Stijepović je pokušao ostaviti utisak čovjeka koji nije shvatao o čemu se radi. Mislio je, kazao je na sudu, da je u pitanju donacija motivisana patriotskim i zavičajnim motivima. “Sada vidim da je Knežević to doživio kao biznis, kao šansu da pokuša da pridobije naklonost tadašnje vlasti.”

To što je Stijepović spoznao tek na suđenju, Đukanović nam je predočio pet godina ranije. Kao odgovor na Kneževićeve prozivke, tadašnji predsjednik države i vladajuće partije, ponudio je svoju interpretaciju ustaljenog odnosa DPS i njima lojalnih biznismena.

„To smo uvijek posmatrali kao dio interesa“, objasnio je Đukanović razgovore kojima je prisustvovao dva ili tri puta. „Mi vodimo politiku kojom želimo da u Crnoj Gori uspostavimo pravila koja važe u razvijenoj Evropi. Oni (biznismeni) u takvom ambijentu vide šansu za razvoj svog biznisa. U tim razgovorima nikada niko nije, a posebno ja nisam, pomenuo nikavu obavezu. A nisam ni pomislio da nekom propisujem koliko treba da finansira političku partiju. Ovdje je dakle riječ o jednoj dobrovoljnosti, interesnoj dobrovoljnosti s jedne i druge strane“.

Šta je ta interesna dobrovoljnost donosila finasijerima vladajuće partije? Podsjetimo se na jednom primjeru poslovanja Duška Kneževića sa državom (DPS vlastima).

Njegova firma Jupex mix je 1999. godine od državnih fondova kupila većinski paket akcija (više od ¾ vlasništva) Jadranskog sajma u Budvi. O nekim detaljima tog posla za Monitor je 2005. govorio Danilo Popović, tadašnji predsjednik Skupštine Saveza Sindikata Crne Gore i član Savjeta za privatizaciju: “Kupila ga je (Kneževićeva) Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci...”.

Neku godinu kasnije, 2016. Savjet za privatizaciju donosi odluku da je Knežević u procesu privatizacije platio i pravičnu tržišnu naknadu i za zemljište koje je koristio Jadranski sajam. Onda se ispostavlja da je Knežević sve to već založio za tri kredita ukupne vrijednosti oko 35 miliona eura (računica iz SDT-a)…

Ima i onih koji u svoj toj priči ne vide ništa sporno. „Ne zaboravimo nikako da je većinu svog novca Knežević donio iz Srbije u Crnu Goru. On je u Srbiji bio ekonomski bog. Vodio je poslove u Crnoj Gori i nazivao to zavičajnim romantizmom. A sada je doživio da mu se imovina rasprodaje“, objašnjavao je Milan Knežević, predsjednik DNP, abolirajući, unaprijed, svog prezimenjaka i komšiju iz Zete. “Ta optužnica ne može opstati. Ima toliko rupa i falinki. Kako iko može vjerovati bilo kojoj optužnici iz doba bivšeg režima…“.

U SDT-u su im, eto, vjerovali. Pa im je optužnica pala na sudu. Afera koverta je, tako, ostala neraspečaćena. Da li i to ima veze sa Kneževićevom sklonošću da bude dobar sa vlastima, tek  zavičajni romantizam, baš kao i interesna dobrovoljnost imaju svoju cijenu. Duško Knežević je tu lekciju davno savladao. A račun se, po pravilu, ispostavlja građanima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VELIKA PLAŽA U ULCINJU ODAVNO SPREMNA ZA INVESTICIJE: Ucrtani  objekti i do jedanaest spratova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Velika plaža je odavno urbanizovana i pokrivena planskom dokumentacijom na kojoj su radile četiri Vlade Crne Gore, od 2010. godine do danas. Svaki kvadrat neizgrađenog zaleđa Velike plaže, planovima višeg i nižeg reda dobio je svoju namjenu, urbanističke i ostale parametre neophodne za izgradnju turističkih kompleksa, hotela, vila, stambenih zona, apartmana, zona za sport i rekreaciju, sa posebno evidentiranim zonama pod zaštitom

 

 

Nijedan od velikih strateških projekata koji su do sada realizovani u Crnoj Gori nije izazvao toliko interesovanje i osporavanja u javnosti kao Sporazum Vlade premijera Milojka Spajića sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima o saradnji u oblasti turizma i nekretnina, koji je prepoznat kao projekat valorizacije Velike plaže u Ulcinju.

Ukoliko interesovanje investitora iz bogate zalivske zemlje bude usmjereno ka neizgrađenom prostoru Velike plaže, koje zauzima površinu od gotovo 20 miliona kvadrata, građani Ulcinja, lideri političkih partija, nevladine organizacije i ekološka udruženja ističu bojazan da se najjužnijem primorskom gradu sprema scenario nalik na Dubai, koji će zauvijek derogirati dragocjeni prirodni resurs duge pješčane plaže čiji značajan dio, oko šest miliona kvadrata, uživa neposrednu zaštitu kao spomenik prirode.

Velika plaža je međutim već odavno urbanizovana i pokrivena planskom dokumentacijom na kojoj su radile četiri Vlade Crne Gore, od 2010. godine do danas. Svaki kvadrat neizgrađenog zaleđa Velike plaže, planovima višeg i nižeg reda dobio je svoju namjenu, urbanističke i ostale parametre neophodne za izgradnju turističkih kompleksa, hotela, vila, stambenih zona, apartmana, zona za sport i rekreaciju, sa posebno evidentiranim zonama pod zaštitom.

Može se reći da Velika plaža spremno očekuje velikog investitora.

Na sajtu Ministarstva prostornog planiranja i državne imovine u Registru planske dokumentacije, može se vidjeti da Opština Ulcinj raspolaže sa tri niža planska dokumenta koja definišu turistički razvoj Velike plaže, koji su od ranije na snazi, koji su prošli predviđene procedure donošenja planova i javne rasprave.

Iznenađenje predstavlja podatak da su tim planovima na Velikoj plaži predviđeni objekti i do jedanaest spratova visine, mješoviti hotleski sadržaji ali i stambeni kompleksi. Urbanizovani su milioni kvadrata Velike plaže, ali se o tome ne govori.

Vlada Mila Đukanovića, donijela je 2010. godine planski dokument pod nazivom Državna studiju lokacije – „Turistički kompleks na Velikoj plaži – Postojeća hotelska grupacije, naseljska struktura, komunalno servisna i sportsko rekreativna zona – (Dio Sektora 66)“, koji obuhvata od 1,1 milion kvadrata.

U zoni planiranoj za gradnju hotela predviđena je spratnost objekata od  11 nadzemnih etaža. To je bila vizija izgradnje solitera na dijelu ulcinjske rivijere uporedo sa kolektivnim stambenim jezgrima sa maksimalnom spratnošću objekata stanovanja do tri sprata.

Plan nije realizovan jer tadašnja vlast nije uspjela obezbijediti investitora.

Velika plaža koja pripada Sektoru 66 obalnog područja, generalnim konceptom razvoja organizovana je u šest modula čija je namjena planovima višeg reda, Prostornim planom Crne Gore i PPPNOP, te PUP-om Opštine Ulcinj, određena kao zona ekskluzivnog turizma i turizma mješovite namjene.

Planirani kapaciteti po modulima predviđaju izgradnju oko 25.000 kreveta na Velikoj plaži u hotelima visoke spratnosti, kategorije od 3 – 5 zvjezdica.

Planskim dokumentima uređene su tri cjeline, dok je Državna studija lokacije za preostale tri u fazi pred usvajanje.

Đukanovićevu DSL zamijenila je  Državna studija lokacije „Dio sektora 66 – postojeće hotelske grupacije i Modul I“- Velika plaža. Površina zahvata prvog dijela plaže na sjeverozapadu, iznosi 219,55 hektara.

Urbanistički parametri ovog planskog dokumenta koji se nalazi u registru važećih planova Opštine Ulcinj, katastrofalni su. U pojedinim zonama prostranog dijela Velike plaže namijenjenih turizmu predviđena je gadnja hotela i do 11 spratova ili 52 metra visine. Spratnost je definisana, zavisno od zone i namjene objekata od P+3, P+4, P+6, ili za objekte kulture od P+7, pa do višespratnica sa P+10 etaža.

O kakvom se betoniranju obalnog dijela Velike plaže radi govori podatak da planom predviđena ukupna bruto izgrađena površina iznosi 667,118 m2. Odluku o donošenju DSL potpisao je premijer Duško Marković 2018. godine.

Markovićeva vlada donijela je iste godine i Odluku o izradi DSL „Dio sektora 66 – Moduli IV i V“ – Velika plaža, koja tretira prostor od 3,5 miliona kvadrata ili 325 hektara kopna i 23,47 hektara površine pripadajućeg akvatorijuma.

U prvoj zoni parcela na središnjem dijelu Velike plaže planirane su višespratnice do sedam etaža. U drugom dijelu parcela predviđenih za izgradnju vila i objekata za stanovanje, dozvoljena spratnost je P+2.

„Zahvat DSL Sektor 66 modula IV i V je jedinstven neizgrađeni prirodni ambijent pješčanih plaža i dina, površina sa mediternskim biljem, borovim i mješovitim šumama, sa staništima autohtonih vrsta biljaka i ptica“, navodi se u tekstu DSL u kojoj obuhvat dijela Velike plaže pokrivene pijeskom iznosi oko šest hektara.

Oba navedena planska dokumenta imaju na raspolaganju oko 5,5 miliona kvadrata urbanizovanog zemljišta, na kome je duž obale predviđena gradnja solitera, niza višespratnica, stambenih kompleksa i „seoskih naselja zgusnute gradnje“. Planovi su donijeti prije šest godina, pa se postavlja pitanje za koga su ucrtavani soliteri na Velikoj plaži i kako to da su ponuđena rješenja dobila podršku.

U fazi pred donošenje je i treći planski dokument kojim se urbanizacija Velike plaže zaokružuje. Riječ je o DSL „Dio sektora 66 – moduli II, III i VI“, koji je prošao javnu raspravu.  Odluku o izradi studije donijela je Vlada Zdravka Krivokapića u decembru 2022. Ugovor o izradi DSL za Veliku plažu sa planerima potpisuje  se u aprilu 2024. odmah nakon formiranja 43. Vlade Dritana Abazovića.

Indikativno je da je posao izrade ovog planskog dokumenta, o čemu je Monitor već pisao,  povjeren arhitekti-planeru Aleksandru Vučićeviću, autoru Prostornog plana „Beograd na vodi“, iza kojeg stoji Mohamed Alabar, crnogorskoj  javnosti poznat kao  mega investitor iz UAE.  Isti planer koji je rukovodio izradom urbanističko-prostornog plana za kontroverzni projekat Beograd na vodi, angažovan je od strane Ministarstva uređenja prostora kojim je tada rukovodila ministarka Ana Novakovć Đurović.

DSL na čijoj izradi radi tim planera Mohameda Alabara, zahvata prostor od 10 miliona kvadrata. Plan predviđa izgradnju turističkih sadržaja sa oko 14 hiljada ležaja. Površina srednjih cjelina II i III iznosi 285 hektara dok modul VI zauzima površinu od 787 ha.

Ukupna bruto izgrađena površina objekata planirana je na 1,1 milion kvadrata. Od deset miliona kvadrata obuhvata DSL, na turističke sadržaje odnosi se oko 1,3 miliona m2. Ostalo su ugostiteljski, sportski i drugi sadržaji. Najveći dio prostora nalazi se pod zaštitom i na njemu nije predviđena izgradnja objekata.

Ova DSL koja je pripremljena u Beogradu predviđa manju spratnost u odnosu na druge. U turističkim zonama dozvoljene su najviše četiri etaže, dok je u zonama mješovitih sadržaja spratnost ograničena na dvije.

Zanimljivo je da su zainteresovani vlasnici zemljišta oko Velike plaže, tokom javne rasprave uložili zahtjeve koje su se uglavnom odnosili na povećanje spratnosti na pojedinim parcelama ili na promjenu namjene površina, u smislu da se poljoprivredno zemljište prenamjeni u zone za turizam.

 

CRNOGORSKI BIZNISMENI NA VELIKOJ PLAŽI:
Đukanovići, Radović, Burić, Rakčević…

Veći dio zemljišta u zaleđu Velike plaže u svojini je fizičkih lica i države Crne Gore. U prostoru koji se odnosi na razvojno područje ima značajan broj atraktivnih parcela na koje su uknjiženi poznati crnogorski biznismeni i njihove kompanije.

Jedan od većih  zemljoposjednika na Velikoj plaži je Prva banka Aca Đukanovića, koja preko svog sajta prodaje parcelu površine 23.295 m2. Kompanija First real estate management, čiji je stopostotni osnivač Prva banka,  posjeduje i UTU uslove za parcelu UP 122, koja se nalazi u zahvatu prvog modula, u blizini grupe postojećih hotela. U zoni je visokog turizma gdje je dozvoljena izgradnja hotela visine od 7 spratova. Na krajnjem jugu Velike plaže Prva banka posjeduje parcelu od 48.000 kvadrata.

Kompanija Vile Oliva, Žarka Rakčevića uknjižena je na parceli površine 63.000 m2 na jednoj od najatraktivnijih pozicija na plaži.

Firma biznismena Žarka Burića Pro Cons posjeduje više parcela ukupne površine 76.000 kvadrata.

Vlasnik Zetagradnje, biznismen Blagota Radović, sa partnerima u fondu ZIF Trend posjeduje preko 150.000 kvadrata zemljišta na ovoj vrijednoj lokaciji. Na velikoj plaži našla se i firma Capital Estate registrovana na Kipru, koja posjeduje oko 90.000 kvadrata. Ova firma posjeduje i veliku parcelu na pjeni od mora, u Bečićima.

Zemljišne parcele na velikoj plaži posjeduju i mnoge firme građana Ulcinja. Neke, poput firme Porta Rai Beachfront Hotel& Residences, oglašavaju putem društvenih mreža prodaju stanova unaprijed u budućem kondo hotelu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LEX SPECIJALIS ZA CRNOGORSKU OBALU: Sporazumi sa UAE pred poslanicima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko Sporazumi sa UAE budu ratifikovani u parlamentu većinom glasova narodnih poslanika imaće snagu Lex specijalisa, međudržavnog ugovora, koji će po svojoj pravnoj snazi imati prvenstvo primjene u odnosu na opšte propise, zakone i podzakonska akta, u oblastima na koje se odnosi

 

 

Nije prošlo ni mjesec dana od kada se u Crnoj Gori pojavio jedan od najbogatijih svjetskih investitora, i to u ulozi zakupca nekoliko kupališta na ulcinjskoj Velikoj plaži, šeik Mohamed Alabar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a  u crnogorskoj Skupštini našli su se predlozi za donošenje zakona o potvrđivanju sporazuma o saradnji između Vlada Crne Gore i Emirata, vrijedni  destine milijardi eura.

Vlada je 7. aprila dostavila Skupštini dva dokumenta na usvajanje. Predlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o ekonomskoj saradnji i Predlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Dvije Vlade potpisale su 28. marta ova dva sporazuma na svečanosti u predsjedničkoj palati u Abu Dabiju. Potpise na dokumenta stavili su crnogorski premijer Milojko Spajić i vicepremijer Vlade UAE i ministar spoljnih poslova šeik Abdulah Bin Zajed Al Nahjan, uz prisustvo predsjednika šeika Muhameda bin Zajeda Al Nahjana.

Najveće interesovanje javnosti i političkih partija ali i žestoko osporavanje izazvao je Sporazum o saradnji u oblasti turizma i nekretnina koji u svom prvom članu određuje dva strateška projekta od javnog značaja za koje su u Emiratima zainteresovani – razvoj projekta na crnogorskom primorju u vidu integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene i razvoj skijališta, odnosno jednog alpskog naselja na sjeveru države sa istim performansama.

Predlog Vlade o potvrđivanju Sporazuma o ulaganju u turizam i nekretnine u formi zakona, poziva se na navedeni Sporazum o ekonomskoj saradnji kao i na sporazum Vlade Crne Gore i Vlade UAE o promociji i recipročnoj zaštiti investicija iz 2012. godine.

Ukoliko Sporazumi sa UAE budu ratifikovani u parlamentu većinom glasova narodnih poslanika imaće snagu Lex specijalisa, međudržavnog ugovora, koji će po svojoj pravnoj snazi imati prvenstvo primjene u odnosu na opšte propise, zakone i podzakonska akta, u oblastima na koje se odnosi.

Za jednu od najvećih investicija Mohameda Alabara na Balkanu, izgradnju stambenog kompleksa Beograd na vodi, Skupština Srbije donijela je 2015. godine poseban zakon, Lex Specijalis za „Beograd na vodi“, kojim je utvrđen javni interes za ekspropijaciju nepokretnosti i izdavanje građevinske dozvole za realizaciju projekta na oko dva miliona kvadrata gradskog zemljišta.

Da bi obezbijedio što veću podršku Predloga  Zakona o potvrđivaju Sporazuma, premijer Spajić obavio je razgovore sa predstavnicima parlamentarnih stranaka.

“Nakon konsultacija sa predstavnicima poslaničkih klubova Demokratske narodne patije, Nove srpske demokratije, Demokratske partije socijalista, prvi utisak je da imamo njihovu podršku. Bili su to jako konstruktivni razgovori. Prošle sedmice imali smo razgovore sa predstavnicima Pokreta Evropa sad, zatim sa Bošnjačkom strankom, pa sa SNP-om, Civisom, Demokratama, kazao je premijer.

Podršku Sporazumu zvanično su najavile PES, Bošnjačka stranka, SNP i Demokrate. Stranke koje se nisu izjasnile – DPS, Nova srpska demokratija i DNP, navode kako nisu protiv investicija, ali će se o Sporazumu sa UAE odrediti kasnije, kada se uklone određene nedoumice i kada Sporazumi dođu u skupštinsku proceduru.

Lider DNP Milan Knežević zatražio je od evropske komesarke za proširenje Marte Kos izjašnjenje da li su najavljena investicija, sporazumi, ratifikacija i ugovori, u skladu sa EU standardima i legislativom. Odlučili su da prije donošenja konačnog stava o Sporazumima konsultuju Brisel, jer ne žele da bilo koji problematičan projekat ugrozi evropski put Crne Gore.

Iz Građanskog pokreta URA saopštili su da neće ići na konsultacije kod premijera Spajića, jer nemaju svoju svrhu. Sporazumi se ne mogu mijenjati u Skupštini jer su već potpisani u formi koju ova stranka ne podržava. Ovakvi sporazumi otvaraju vrata mogućoj devastaciji i rasprodaji prirodnih resursa, poručili su iz te partije.

Premijer Spajić ističe kako je veoma zadovoljan razgovorima te da očekuje veću podršku u parlamentu od 41-og poslanika za međudržavne sporazume između Vlada Crne Gore i Emirata.

Najoštrije protivljenje ratifikaciji Sporazuma sa UAE stiglo je od predsjednika države Jakova Milatovića.

„Zbog Sporazuma sa UAE neko mora da snosi krivičnu odgovornost“, ocijenio je predsjednik.

On je kazao da Sporazum sa Emiratima koji se odnosi na turizam i izgradnju predstavlja kršenje zakona kao i Sporazuma o pridruživanju, te da treba postaviti pitanje krivične odgovornosti svih onih u državnoj administraciji koji su ga odobrili, svakog člana Vlade i poslanika u Skupštini koji budu glasali za Sporazum.

„Taj sporazum kao takav podrazumijeva ukidanje nekih važnih crnogorskih zakona i načelno je protivan Ustavu Crne Gore… Takođe je problematičan u kontekstu usaglašenosti sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa EU….Radi se o ključnim državnim interesima koji su u formi nezakonitog posla. Očekujem jasno izjašnjenje Evropske unije kada je u pitanju ova stvar. Ako EU kaže da je ovo u skladu sa njenom pravnom tekovinom, dajte da potpišemo 20 takvih sporazuma”, rekao je Milatović.

Odgovor je ubrzo stigao iz Ministarstva evropskih poslova koje je medijima dostavilo regovanje u kojem se navodi:

“Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima 28. marta 2025. godine, uključujući Sporazum o ekonomskoj saradnji i Sporazum o saradnji u oblastima turizma i razvoja nekretnina, u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom“, tvrde iz MEP-a.

„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, ne narušavaju principe transparentnosti i konkurencije, niti zaobilaze zakonom propisane procedure javnih nabavki, koje su već usklađene sa Direktivom 2014/24/EU. Njihova implementacija će biti u okvirima domaćeg zakonodavstva koje je u skladu sa pravnom tekovinom EU i podložno je nadzoru kako domaćih, tako i evropskih institucija“, navodi se u komentaru MEP na čijem je čelu ministarka Majda Gorčević.

Ratifikacijom Sporazuma premijer Vlade Crne Gore dobija velika ovlašćenja u sklapanju budućih ugovora sa bogatim investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Prema tekstu Sporazuma, buduće investitore-entitete bira Vlada UAE uz saglasnost Vlade Crne Gore. Izabrani investitor bira lokacije za razvoj svojih projekata, dostavlja pismo o namjerama i potpisuje ugovor sa Vladom.

Vlada se obavezuje da će obezbijediti zemljište, odnosno razvojno područje, “bez sprovođenja  javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine”, navedeno je u Sporazumu

Zakon o javnim nabavkama predviđa izuzeća za nabavke zasnovane na međudržavnim sporazumima i međunarodnim pravnim instrumentima, što je definisano članom 13 ovog Zakona, koji je u potpunosti usaglašen sa evropskim zakonodavstvom, naveli su ranije iz Vlade.

Premijer Spajić se brani i time da svaki ugovor, prije realizacije, mora doći pred poslanike na ocjenu i usvajanje. Tvrdi da prodaje državnog zemljišta neće biti, niti dugoročnog zakupa. „Najvjerovatniji model investiranja biće zajedničko ulaganje u kojem bi država ušla u suvlasništvo sa investitorom kojeg država UAE odabere“, saopštio je

Skupština je na potezu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo