Možemo biti cinični, ili se praviti neznaveni, pa tvrditi kako će VDT Ranka Čarapić ili Predrag Mitrović iz Uprave za sprečavanje pranja novca povesti temeljnu istragu nakon što je objavljen podugačak spisak građana, navodnih donatora, koji su od crkavice odvajali da DPS ima od čega živjeti: dobijati izbore i plaćati partijsku adninistraciju.
Neki su se „donatori” javili i tvrde da sa uplatama nemaju veze. Postoji osnovana sumnja da su iz DPS-a napravili krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti – falsifikovanje isprava. Ukoliko samo jedan od „donatora” tvrdi da nije davao novac, eto zakonske obaveze tužilaštva da reaguje optužnim prijedlogom ili optužnicom.
Podatke o tome nedavno je objavila NVO Centar za demokratsku tranziciju (CDT); nezavisna dnevna štampa je preuzela stvar i razradila nevješto prikrivene kompromitujuće detalje, pa se javnost konsternirala.
No, sve možda liči na inicijalno nenamjerno izazvan skandal, jer CDT ima dil sa Vladom Crne Gore (projekat Otvorena Vlada). Ako se ta veza još dublje sondira, doći će se do podatka da je direktor CDT-a nedavno postao pomoćnik Predraga Sekulića, ministra za zaštitu životne sredine, koji je zamijenio funkciju sa Branimirom Gvozdenovićem, sadašnjim političkim direktorom DPS-a.
Činjenice o lažnim, ili u najmanju ruku „neuobičajenim” donatorima DPS-a smo objavili još ljetos; i nikom nije falila dlaka s glave. Kroz dva teksta (Ko i kako finansira DPS i DPS kao NVO, avgust 2010) ušli smo u meritum stvari, naime u alhemiju depesovskih finansija. Potom je poznati privrednik iz Nikšića – nekad jedan od direktora u Željezari – svoje reagovanje objavio na stranicama Monitora i posvjedočio da nije „donator”.
Secirali smo finansiranje lokalnih izbora u proljeće 2010, kada je DPS, sama ili u koaliciji sa SDP, trijumfovala u skoro svim gradovima. Od ukupno oko 17.706 eura, prijavljenih za kampanju Koalicije za evorpska Pljevlja – dr Filip Vuković, čak 13.200 eura su uplatili donatori iz Nikšića. DPS listu Za evorpsku Andrijevicu – Srđan Mašović finansirali su donatori iz Tivta, kao i DPS-SDP liste u Šavniku, na Žabljaku…
Od ukupno prijavljenih 88.551 eura koje je potrošila Koalicija za evropsku Podgoricu – dr Miomir Mugoša, više od polovine (49.730 eura) pribavljeno je stvarnim ili fingiranim donacijama sedamdesetak Novljana i Nikšićana. Slične transakcije donatora ili „donatora” DPS-a su knjigovodstveno zabilježene i na svim drugim izvještajima o utrošku novca u kampanji.
Ko je formacijski odgovoran za moguće finansijske malverzacije DPS-a?
Svi izvještaji o poslovanju DPS-a su ovjereni pečatom sa natpisom Demokratska partija socijalista – Glavni odbor. Prema do skoro važećem Statutu (čl. 56) ove stranke, definisano je da Glavni odbor upravlja imovinom, dok Predsjedništvo DPS-a, šesnaestočlano tijelo glavnih partijskih asova, „usvaja finansijski plan najkasnije do 31. decembra tekuće godine za narednu godinu, na prijedlog poslovnog direktora partije”.
I Glavnim odborom i Predsjedništvom DPS-a predsjedava partijski šef – Milo Đukanović.
Zakon o finansiranju političkih partija predviđa da stranke sredstva mogu sticati iz javnih i privatnih izvora. Javni izvori su novac poreskih obveznika, pare iz državnog i lokalnih budžeta. Privatni izvori su članarina, pokloni, prihodi od aktivnosti i imovine, legati i sve vrste nelukrativnih djelatnosti. Stranka „prikuplja sredstva i iz privatnih izvora” na način, kako je propisano, da visina sredstava iz privatnih izvora ne može prijeći 20 odsto sredstava koja se izdvajaju iz budžeta.
Fizičko lice može učestvovati u troškovima izborne kampanje pod uslovom da iznos ne prijeđe 0,5 odsto vrijednosti 20 odsto sredstava iz budžeta a udio koji pojedino pravno lice donirati za izbornu kampanju ne može biti više od dva odsto tog iznosa; prevedeno, fizičko lice može uplatiti do 2.000 a pravno lice do 10.000 eura.
Što se DPS-a tiče, prošle godine su od fizičkih lica dobili 654.000 eura, dok im je ukupni prihod u 2010. bio oko 2,5 miliona eura. SDP je prihodovala oko pola miliona, SNP 588.000, Nova srpska demokratija 425.000, Pokret za promjene 224.000 eura, itd. To su knjigovodstveno prijavljeni obrti, no ostaje dilema: jesu li i vjerodostojni?
Partijska knjigovodstva su apokrifne misterije, jer se ne primjenjuju efikasni instrumenti njihove provjere. Na primjer, strankama je dopušteno da prijavljuju poreze na obrascima za nevladine organizacije.
Dozvoljeni prihod nevladine organizacije od privredne djelatnosti, prema Zakonu o NVO, limitiran je na 4.000 eura; ukoliko se taj limit probije, porpisano je, „stiču se uslovi da nevladina organizacija ne može obavljati privrednu djelatnost”. A DPS je, za 2008. i 2009. prijavila „neto prihode” od ukupno 367.000 eura, dok je 2009. na ime poreza platila svega oko 7.000 eura, sa sve PDV-om!
Službeni stav Poreske uprave je da stranke za prijavu poreza mogu koristiti obrasce za NVO, dok se za podnošenje godišnje prijave može koristiti obrazac za pravna lica. Stranke su obavezi da svoje godišnje završne račune podnose Ministarstvu finansija, no to je za 2010. obavilo svega osam od ukupno 37 registrovanih stranaka.
Još manje se pouzdano zna što se dešava sa stvarnim ili fiktivnim poslovanjem „partijskih” firmi, poput MN Prominenta d.o.o, preduzeća čiji je osnivač DPS (registrovana 2003). U različitim periodima u njoj su direktori bili Goran Vuletić, kum Aca Đukanovića, dugogodušnji direktor Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice ili Miodrag Ivanović, još jedan Acov kum, sada direktor Pobjede.
MN Prominent sada ima čak pet direktora i samo jednog zaposlenog. U arhivama tendera za javne nabavke moguće je pronaći podatak da je ova firma nabavljala kancelarijski materijal za potrebe Generalnog sekretarijata Vlade. Utvrđeno je da se MN Prominent uopšte i ne nalazi na službeno prijavljenoj adresi u Privrednom sudu…
Premda predstavnici najvažnijih opozicionih stranaka sjede u Državnoj izbornoj komisiji – kojoj se dostavljaju završni računi a oni se potom moraju objaviti u Službenom listu Crne Gore – niti jedna od njih nije pokrenula pitanje stvarnih ili izmišljenih donatora.
Uostalom, sve međupartijske varnice o načinu finansiranja su okončane u diskretnoj tišini; niti jedna od optužbi nije izvedena na čistac ili javno dokumentovana – čak iako se tvrdilo da o svemu postoje dokazi.
Dva su karakreristična primjera mahanja „dokazima”. Sredinom 2009. Srđan Milić, lider SNP-a je optužio koaliciju DPS-SDP da im kampanju za lokalne izbore na Žabljaku finansiraju kriminalci; tvrdio je da ima korpus delikt: fotografije, audio-zapis, izjave onog ko je dao i onog ko je primio novac… Tek oko pola godine kasnije ustvrdio je da je riječ o Draku Šariću i njegovom klanu. Dokaze o tome, kazao je, dostavio je policiji; no, indikativno, nije ih javno objavio.
Još čekamo i na „dokaze” Mila Đukanovića, koji je kao šef DPS-a, ali, što je indikativnije, takođe i premijer, tokom kompanje za lokalne izbore maja 2010. tvrdio da službena Srbija, preko savjetnika Borisa Tadića, finansira opozicionu koaliciju Bolja Crna Gora, čiji je stožer bila SNP.
„Ako treba da sve to dokumentujem, to ću i učiniti”, saopštio je Đukanović. Izjavio je da će „dokaze o tome dobiti onaj ko bude pokazao interes”. Kome je trebalo da dokumentuje?
Tvrdnje o finansijskim mahinacijama partija su stvar zakonski utvrđenog postupka. Finansiranje iz inostranstva je sankcionisano čl. 19 Zakona o finansiranju političkih partija. Nadzor nad poslovanjem stranaka obavlja Ministarstvo finansija – a ministar finansija od 2004. do zimus je bio aktuelni premijer Igor Lukšić – no, nikad nije utvrđeno da je postupak provjere premijerove tvrdnje uopšte i poveden, a kamoli dokazan.
Vladimir JOVANOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice