Povežite se sa nama

MONITORING

Sumnjive pare

Objavljeno prije

na

   Možemo biti cinični, ili se praviti neznaveni, pa tvrditi kako će VDT Ranka Čarapić ili Predrag Mitrović iz Uprave za sprečavanje pranja novca povesti temeljnu istragu nakon što je objavljen podugačak spisak građana, navodnih donatora, koji su od crkavice odvajali da DPS ima od čega živjeti: dobijati izbore i plaćati partijsku adninistraciju.

Neki su se „donatori” javili i tvrde da sa uplatama nemaju veze. Postoji osnovana sumnja da su iz DPS-a napravili krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti – falsifikovanje isprava. Ukoliko samo jedan od „donatora” tvrdi da nije davao novac, eto zakonske obaveze tužilaštva da reaguje optužnim prijedlogom ili optužnicom.

 

Podatke o tome nedavno je objavila NVO Centar za demokratsku tranziciju (CDT); nezavisna dnevna štampa je preuzela stvar i razradila nevješto prikrivene kompromitujuće detalje, pa se javnost konsternirala.

No, sve možda liči na inicijalno nenamjerno izazvan skandal, jer CDT ima dil sa Vladom Crne Gore (projekat Otvorena Vlada). Ako se ta veza još dublje sondira, doći će se do podatka da je direktor CDT-a nedavno postao pomoćnik Predraga Sekulića, ministra za zaštitu životne sredine, koji je zamijenio funkciju sa Branimirom Gvozdenovićem, sadašnjim političkim direktorom DPS-a.

Činjenice o lažnim, ili u najmanju ruku „neuobičajenim” donatorima DPS-a smo objavili još ljetos; i nikom nije falila dlaka s glave. Kroz dva teksta (Ko i kako finansira DPS i DPS kao NVO, avgust 2010) ušli smo u meritum stvari, naime u alhemiju depesovskih finansija. Potom je poznati privrednik iz Nikšića – nekad jedan od direktora u Željezari – svoje reagovanje objavio na stranicama Monitora i posvjedočio da nije „donator”.

Secirali smo finansiranje lokalnih izbora u proljeće 2010, kada je DPS, sama ili u koaliciji sa SDP, trijumfovala u skoro svim gradovima. Od ukupno oko 17.706 eura, prijavljenih za kampanju Koalicije za evorpska Pljevlja – dr Filip Vuković, čak 13.200 eura su uplatili donatori iz Nikšića. DPS listu Za evorpsku Andrijevicu – Srđan Mašović finansirali su donatori iz Tivta, kao i DPS-SDP liste u Šavniku, na Žabljaku…

Od ukupno prijavljenih 88.551 eura koje je potrošila Koalicija za evropsku Podgoricu – dr Miomir Mugoša, više od polovine (49.730 eura) pribavljeno je stvarnim ili fingiranim donacijama sedamdesetak Novljana i Nikšićana. Slične transakcije donatora ili „donatora” DPS-a su knjigovodstveno zabilježene i na svim drugim izvještajima o utrošku novca u kampanji.

Ko je formacijski odgovoran za moguće finansijske malverzacije DPS-a?

Svi izvještaji o poslovanju DPS-a su ovjereni pečatom sa natpisom Demokratska partija socijalista – Glavni odbor. Prema do skoro važećem Statutu (čl. 56) ove stranke, definisano je da Glavni odbor upravlja imovinom, dok Predsjedništvo DPS-a, šesnaestočlano tijelo glavnih partijskih asova, „usvaja finansijski plan najkasnije do 31. decembra tekuće godine za narednu godinu, na prijedlog poslovnog direktora partije”.

I Glavnim odborom i Predsjedništvom DPS-a predsjedava partijski šef – Milo Đukanović.

Zakon o finansiranju političkih partija predviđa da stranke sredstva mogu sticati iz javnih i privatnih izvora. Javni izvori su novac poreskih obveznika, pare iz državnog i lokalnih budžeta. Privatni izvori su članarina, pokloni, prihodi od aktivnosti i imovine, legati i sve vrste nelukrativnih djelatnosti. Stranka „prikuplja sredstva i iz privatnih izvora” na način, kako je propisano, da visina sredstava iz privatnih izvora ne može prijeći 20 odsto sredstava koja se izdvajaju iz budžeta.

Fizičko lice može učestvovati u troškovima izborne kampanje pod uslovom da iznos ne prijeđe 0,5 odsto vrijednosti 20 odsto sredstava iz budžeta a udio koji pojedino pravno lice donirati za izbornu kampanju ne može biti više od dva odsto tog iznosa; prevedeno, fizičko lice može uplatiti do 2.000 a pravno lice do 10.000 eura.

Što se DPS-a tiče, prošle godine su od fizičkih lica dobili 654.000 eura, dok im je ukupni prihod u 2010. bio oko 2,5 miliona eura. SDP je prihodovala oko pola miliona, SNP 588.000, Nova srpska demokratija 425.000, Pokret za promjene 224.000 eura, itd. To su knjigovodstveno prijavljeni obrti, no ostaje dilema: jesu li i vjerodostojni?

Partijska knjigovodstva su apokrifne misterije, jer se ne primjenjuju efikasni instrumenti njihove provjere. Na primjer, strankama je dopušteno da prijavljuju poreze na obrascima za nevladine organizacije.

Dozvoljeni prihod nevladine organizacije od privredne djelatnosti, prema Zakonu o NVO, limitiran je na 4.000 eura; ukoliko se taj limit probije, porpisano je, „stiču se uslovi da nevladina organizacija ne može obavljati privrednu djelatnost”. A DPS je, za 2008. i 2009. prijavila „neto prihode” od ukupno 367.000 eura, dok je 2009. na ime poreza platila svega oko 7.000 eura, sa sve PDV-om!

Službeni stav Poreske uprave je da stranke za prijavu poreza mogu koristiti obrasce za NVO, dok se za podnošenje godišnje prijave može koristiti obrazac za pravna lica. Stranke su obavezi da svoje godišnje završne račune podnose Ministarstvu finansija, no to je za 2010. obavilo svega osam od ukupno 37 registrovanih stranaka.

Još manje se pouzdano zna što se dešava sa stvarnim ili fiktivnim poslovanjem „partijskih” firmi, poput MN Prominenta d.o.o, preduzeća čiji je osnivač DPS (registrovana 2003). U različitim periodima u njoj su direktori bili Goran Vuletić, kum Aca Đukanovića, dugogodušnji direktor Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice ili Miodrag Ivanović, još jedan Acov kum, sada direktor Pobjede.

MN Prominent sada ima čak pet direktora i samo jednog zaposlenog. U arhivama tendera za javne nabavke moguće je pronaći podatak da je ova firma nabavljala kancelarijski materijal za potrebe Generalnog sekretarijata Vlade. Utvrđeno je da se MN Prominent uopšte i ne nalazi na službeno prijavljenoj adresi u Privrednom sudu…

Premda predstavnici najvažnijih opozicionih stranaka sjede u Državnoj izbornoj komisiji – kojoj se dostavljaju završni računi a oni se potom moraju objaviti u Službenom listu Crne Gore – niti jedna od njih nije pokrenula pitanje stvarnih ili izmišljenih donatora.

Uostalom, sve međupartijske varnice o načinu finansiranja su okončane u diskretnoj tišini; niti jedna od optužbi nije izvedena na čistac ili javno dokumentovana – čak iako se tvrdilo da o svemu postoje dokazi.

Dva su karakreristična primjera mahanja „dokazima”. Sredinom 2009. Srđan Milić, lider SNP-a je optužio koaliciju DPS-SDP da im kampanju za lokalne izbore na Žabljaku finansiraju kriminalci; tvrdio je da ima korpus delikt: fotografije, audio-zapis, izjave onog ko je dao i onog ko je primio novac… Tek oko pola godine kasnije ustvrdio je da je riječ o Draku Šariću i njegovom klanu. Dokaze o tome, kazao je, dostavio je policiji; no, indikativno, nije ih javno objavio.

Još čekamo i na „dokaze” Mila Đukanovića, koji je kao šef DPS-a, ali, što je indikativnije, takođe i premijer, tokom kompanje za lokalne izbore maja 2010. tvrdio da službena Srbija, preko savjetnika Borisa Tadića, finansira opozicionu koaliciju Bolja Crna Gora, čiji je stožer bila SNP.

„Ako treba da sve to dokumentujem, to ću i učiniti”, saopštio je Đukanović. Izjavio je da će „dokaze o tome dobiti onaj ko bude pokazao interes”. Kome je trebalo da dokumentuje?

Tvrdnje o finansijskim mahinacijama partija su stvar zakonski utvrđenog postupka. Finansiranje iz inostranstva je sankcionisano čl. 19 Zakona o finansiranju političkih partija. Nadzor nad poslovanjem stranaka obavlja Ministarstvo finansija – a ministar finansija od 2004. do zimus je bio aktuelni premijer Igor Lukšić – no, nikad nije utvrđeno da je postupak provjere premijerove tvrdnje uopšte i poveden, a kamoli dokazan.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo