Povežite se sa nama

MONITORING

Zločinac pred sudom

Objavljeno prije

na

Poslije više od deceniju i po od podizanja optužnice za zločine najveće nakon Drugog svjetskog rata na tlu Evrope, u Srbiji je u četvrtak uhapšen Ratko Mladić, osumnjičeni za genocid. Mladić je uhapšen u ranim jutarnjim satima u kući svojih rođaka u selu Lazarevo, kod Zrenjanina.

Koristio identitet Milorada Komadića. ,,Nije bio maskiran i bio je kooperativan prilikom hapšenja”, saopštili su neimenovani učesnici akcije njegovog hapšenja.

 

Predsednik Srbije Boris Tadić na vanrednoj konferenciji za medije je najavio da će se istraga nastaviti i da će odgovarati svi oni koji su u Srbiji čuvali Mladića. Tadić je hapšenje Mladića ocijenio kao ,,zatvaranje jedne stranice istorije Srbije” i doprinos stabilnosti i pomirenju u regionu, kao i nastavak puta Srbije ka evropskim integracijama. ,,Ne očekujem da će Srbija zbog hapšenja Ratka Mladića i poštovanja svojih zakona uroniti u nestabilnost. Svako ko pokuša da nešto tako uradi biće procesuiran sudski”.

Novinar Vremena Miloš Vasić dobar poznavala srpskog podzemlja, međutim, nije toliki optimista: „Razumno je očekivati prekršaje javnog reda i mira većih razmjera, kao što je bilo pri izručenju Radovana Karadžića – ako ne i veće nego tada. Desnica, crkva, nogometna navijačka plemena, neonacisti, šovinističke i klerofašističke grupe bile su u četvrtak u stanju šoka i nevjerice”, navodi Vasić.

Analitičari, poput Ljubodraga Stojadinovića i Zorana Dragišića ukazuju da operaciji hapšenja Ratka Mladića nedostaje „elemenata spontanosti”. Tako Zoran Dragišić iz Međunarodnog instituta za bezbjednost kaže: ,,Ono što kvari zadovoljstvo zbog jednog tako važnog posla koji je okončan, jeste da se to dogodilo u trenutku kad je poslednja i to ne baš povoljna ocena glavnog haškog tužioca Serža Bramerca već bila spremljena, kada u Beograd dolazi Visoka predstavnica za spoljnu politiku i bezbednost Evropske unije Ketrin Ešton i kad se činilo da više jednostavno nema vrdanja”.

Mladić je uhapšen istog dana kada u Beogradu boravi Ketrin Ešton, Visoka predstavnica za spoljnu politiku i bezbjednost EK, a sedam dana pred izvještaj glavnog haškog tužioca Serža Bramenca pred SB. Najvljeno je da taj izvještaj neće ići u prilog Srbiji, upravo zbog toga što je Ratko Mladić i dalje na slobodi. Predsjednik Srbije demantovao je sumnje da je u ovom hapšenju bilo kalkulacija.

Aleksandar Dimtrijević bivši načelnik KOS-a tvrdi da nema misterije oko hapšenja Mladića: ,,Politička odluka da on bude uhapšen je donijeta i on je uhapšen”.

„U četvrtak u jutro policija je došla, opkolila kuću i bez ispaljenog hica se nakon nekog vremena udaljila.Mladić je – da podsjetimo – prijetio u više navrata da se ‘neće živ predati’. Porodica je igrala na kartu smrti od raznih bolesti i čak zatražila da ga sud proglasi službeno mrtvim, jer da ga nisu čuli godinama. Neki su mu, poput bivšeg ministra obrane, a sadašnjeg ministra zdravlja Zorana Stankovića, otvoreno predlagali da uzme službeni pištolj i ustrijeli se da nas više ne bi mučio”, podsjeća Miloš Vasić.

Analitičari su više puta isticali da Mladića čuvali visoki vojni krugovi u Srbiji, ali i političari poput Vojislava Koštunice i bivših Miloševićevih ljudi. Mladić krije mnoge tajne o ulozi Srbije u balkanskoj tragediji i zločinima, o komandnom lancu, ali i o pregovorima koji su vođeni sa Zapadom tokom devedesetih.

Nakon ovog hapšenja odnosi Bosne i Hercegovine i Srbije mogli bi postati znatno bolji, rekao je Bakir Izetbegović, član bosanskog predsjedništva. I drugi političari iz regiona pozdravili su hapšenje Mladića uz nadu da će to voditi normalizaciji odnosa na prostoru bivše SFRJ. Hapšnje su pozdravili i zvaničnici EU. ,,To znači da je Srbija shvatila važnost pune saradnje sa Haškim tribunalom i pomirenja u regionu i da je odlučila da želi da napreduje na svom evropskom putu”, rekla je predstavnica za štampu evropskog komesara za proširenje Štefana Fiela, Nataša Batler.

Miloš Šaljić, advokat porodice Ratka Mladića, izjavio je da su članovi njegove porodice u šoku zbog saznanja da je on uhapšen. ,,Porodica nije imala nikakva saznanja o hapšenju”, rekao je Šaljić, nekadašnji sudija Vrhovnog vojnog suda.

Presjednik mjesne zajednice Lazarevo Radmilo Stanišić rekao je za B92 da su pred kućom Mladićevih rođaka policajski snage ,,dolazile često i ranije,” pa je mislio da se i ovaj put radi o rutinskoj kontroli.

Najkasnije dvije nedjelje nakon hapšenja Mladić će biti izručen Tribunalu u Hagu, gdje ga čeka suđenje za strašne zločine, za desetine hiljada ubijenih, stotine hiljada protjeranih, milione unesrećenih. „Već je donijeto nekoliko doživotnih presuda za genocid u Srbrenici. Mladić na sudu u Hagu nema šansi”, rekao je advokat Toma Fila.

A ima li Balkan šansi da se podigne, poslije svih užasa kojima je rukovodio i ovaj general – od Knina do Srebrenice.

Biografija

Ratko Mladić je rođen 12. marta 1942. godine u opštini Kalinovik u Bosni i Hercegovini. Školovan je na Vojnoj akademiji u Beogradu, nakon čega je postao starješina tadašnje JNA. U junu 1991. postavljen je za komandanta 9. korpusa JNA u Kninu, tokom borbi između JNA i hrvatskih snaga. U oktobru 1991. unaprijeđen je u čin generalmajora, a 24. aprila 1992. u čin generalpotpukovnika, da bi dan kasnije bio postavljen za načelnika štaba – zamjenika komandanta Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu.

Na tu dužnost stupio je 9. maja 1992. Sjutradan, je preuzeo dužnost komandanta Druge vojne oblasti JNA. Dva dana kasnije postavljen je za komandanta Glavnog štaba VRS-a i na tom položaju je ostao najmanje do 22. decembra 1996. U junu 1994. godine Ratko Mladić je unaprijeđen u čin generalpukovnika.

Prva optužnica protiv Mladića potvrđena je u Hagu 25. juna 1995. Druga optužnica je potvrđena 16. novembra iste godine i odnosila se na genocid u Srebrenici. Nova optužnica potvrđena je 11. oktobar 2002. godine.

Mladić je u bjekstvu od kraja 1996. Ipak, slobodno se kretao jedno vrijeme. Viđan je, navodno, na Romaniji, u Han Pijesku, Beogradu, crnogorskim manastirima i primorskim mjestima. Kao njegova skrovišta pominjani su, kasnije mnogi vojni objekti.

Optužnica

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu optužio je Ratka Mladića za „genocid, saučesništvo u genocidu, zločine protiv čovječnosti, i kršenje zakona i običaja ratovanja” u predmetu br. IT-95-5/18-I.

U optužnici se između ostalog navodi:

– Od maja 1992, snage bosanskih Srba pod komandom i kontrolom generala Mladića granatirale su i snajperski djelovale po civilnim dijelovima Sarajeva i po njegovom civilnom stanovništvu i ustanovama, ubijajući i ranjavajući civile…

– Od maja 1992, snage bosanskih Srba pod komandom i kontrolom generala Mladića preuzele su kontrolu nad opštinama u sjeverozapadnom dijelu BiH poznatom pod nazivom Bosanska Krajina i u istočnoj Bosni. U tim opštinama snage bosanskih Srba su uzele učešće u kampanji progona s ciljem da se s tih područja otjera nesrpsko stanovništvo. Hiljade ne-Srba su deportovane ili prisilno premještene iz tih opština. Mnogi ne-Srbi su ubijeni, a mnogi drugi su držani u zatočeničkim objektima, gdje su ih fizički i psihički zlostavljali…

– Snage bosanskih Srba pod komandom i kontrolom Ratka Mladića su 2. jula 1995. napale enklavu Srebrenica. Taj napad na ovu enklavu trajao je do 11. jula 1995, kada su snage bosanskih Srba ušle u Srebrenicu. Potom su te snage bosanskih Srba terorisale bosanske Muslimane koji su prisilno premješteni na područja izvan enklave i od kojih su se mnogi dali u bijeg krećući se u ogromnoj koloni kroz šumu prema Tuzli. Veći dio te grupe činili su nenaoružani pripadnici vojske i civili.

– Od 12. jula do otprilike 20. jula 1995, hiljade muškaraca bosanskih Muslimana zarobljene su od strane snaga bosanskih Srba pod komandom i kontrolom Ratka Mladića, ili su se predale tim snagama. Od 13. do 19. jula 1995, po prijekom postupku pogubljeno je više od 7.000 zatočenih bosanskih Muslimana koji su zarobljeni na području oko Srebrenice. Ubijanje je nastavljeno i poslije toga.

– Od otprilike 1. augusta 1995. do otprilike 1. novembra 1995, jedinice VRS-a pod komandom i kontrolom Ratka Mladića sudjelovale su u organizovanim i opsežnim nastojanjima da se prikriju ubistva i pogubljenja bosanskih Muslimana iz Srebrenice tako što su tijela ekshumirana iz masovnih grobnica nanovo zakopale na mjestima na osami.

Mladić u Crnoj Gori

Mladić je u Crnoj Gori dugo bio heroj. Miljenik Televizije Crne Gore, Pobjede i političara – od Bulatovića, preko Đukanovića do Kilibarde i Drecuna. Crnogorski državni vrh mu je pomagao u zločinu, tako što mu je deportovao izbjeglice – Bošnjake koji su tragično završili u kazamatima Karadžića i Mladića. Deportovale su Mladiću naše vođe i Srbe, odbjegle iz rata, one koji nijesu htjeli da služe u zločinu.

Kasnije, kada se Đukanović okrenuo mirotvorstvu, crnogorska policija je imala „bliski susret” sa haškim optuženikom generalom Ratkom Mladićem, ali ga nije uhapsila sredinom juna 1997. godine. Generalovu ljetnju idilu pokvarila je podgorička agencija Montena-faks, objavljujući vijest da se haški optuženik odmara u Rijeci Reževića, okružen sa petnaest tjelohranitelja, u kući Pavlovića.

Prema pisanju Monitora, crnogorski premijer Milo Đukanović dobio je tada zahtjev američke administracije da odmah uhapsi Mladića. Đukanović je brzo reagovao. Sa Mladićem je lično razgovarao Goran Žugić, rođen u Tuzli, koji je neku godinu ranije prešao iz bosanske u crnogorsku policiju. Zamolio je generala da napusti teritoriju Crne Gore. No, Mladiću se nije išlo.

,,Ja sam aktivni general Vojske Jugoslavije i nalazim se na godišnjem odmoru. Svaki razgovor o mom prinudnom odlasku smatrajte završenim”. Tako je prema Dnevnom telegrafu, Mladić odbio zahtjev crnogorske policije, prijeteći da ,,iza njega stoji vojska”.

Uprkos tome, nakon pritisaka Mladić je narednog jutra mirno napustio Crnu Goru. Đukanović ga nije uhapsio. Tek po njegovom odlasku tadašnji ministar policije Filip Vujanović je izjavio da su ,,sve pretrage pokazale da se Mladić ne nalazi na teritoriji Crne Gore”.

Prema pisanju beogradskih medija Radovan Karadžić i Ratko Mladić proslavili su 2003. godine Božić u manastiru Ostrog, u društvu šefa radikala Tome Nikolića i mitropolita SPC Amfilohija Radovića.

Prije nepunih mjesec dana Amfilohije Radović je, u razgovoru za TV Vijesti, ponovio kako on Mladića „čuva u njedrima”.

Milan BOŠKOVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo