MONITORING
Hapsili izbjeglice i držali ih u kasarni

Na 17. sjednici Vrhovnog savjeta odbrane (VSO), održanoj 10. januara 1994, pa nastavljenoj tri dana kasnije, osim Momira Bulatovića, prisustvovali su: Zoran Lilić (predsjednik SRJ) i Slobodan Milošević (predsjednik Srbije), zatim načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije general-pukovnik Momčilo Perišić, te članovi i funkcioneri DPS-a: savezni premijer Radoje Kontić i Pavle Bulatović … Pod tačkom Tekuća pitanja Momir Bulatović je informisao VSO o toku akcije prisilne mobilizacije i deportacija izbjeglica iz tadašnje SR Jugoslavije. U Crnoj Gori je tada bilo „približno oko 900” (procjena Momira Bulatovića) vojno-sposobnih Srba iz BiH i Hrvatske koje je VSO planirao za upućivanje u Vojsku Republike Srpske (VRS) i Vojsku Republike Srpske Krajine (VRSK).
Akcija prisilne mobilizacije i deportacije izbjeglica iz Crne Gore početkom 1994. je izvedena u tijesnoj kooordinaciji Komande 2. armije Vojske Jugoslavije u Podgorici i MUP-a Vlade Mila Đukanovića. Na sjednicama VSO – u diskusijama o toj akciji – Bulatović pominje da je ispred MUP-a operativno uključen Nikola Pejaković, tadašnji Đukanovićev ministar unutrašnjih poslova.
Tako obuhvatna participacija crnogorske vlasti dokazuje kako deportacije iz proljeća 1992, zbog kojih je Crna Gora u vansudskom poravnanju otplatila odštetu porodicama pobijenih bošnjačkih civila, nije bila nikakav incident niti nesnalaženje vlasti već logična posljedica njene političke filozofije.
Dokument Stenografske beleške sa 17. sednice Vrhovnog saveta odbrane, održane 10. januara 1994. godine je dokazni materijal pred Tribunalom u Hagu za proces protiv generala Perišića. Prema tom dokumentu, Bulatović je upozorio VSO da je „rizik jako veliki” ukoliko akcija bude otkrivena u domaćoj ili međunarodnoj javnosti. Potom je Milošević objasnio kako je sa Radovanom Karadžićem i Momčilom Krajišnikom razgovarao o prislinoj mobilizaciji i deportacijama izbjeglica.
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: „ …Verovatno da postoji određen broj ljudi koji se sami jave kad dobiju vojne pozive. Nema potrebe ljude hapsiti ako će jedan broj njih normalno da se javi. Onaj ko se ne javi do određenog dana, onda se privodi, kao što se i kod nas privodilo; ne privodi se svako ko se zove u vojsku; nego, kada se ogluši o vojni poziv, onda se privodi isto kao usluga organima Republike Srpske (RS) ili Republike Srpske Krajine (RSK).
Zato sam im (Karadžiću i Krajišniku – prim.a.) rekao: ‘Izvolite, gospodo, u Zvorniku napravite regrutni sabirni centar’. Šta znači da vam mi privedemo? Gde da vam privedemo? Ima da napravite u Zvorniku regrutni sabirni centar, pa je skupljeno vaših 100 vojnih obveznika, natovareno u dva autobusa i predato vam u regrutnom sabirnom centru”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Zamisao je da se skupljaju u naše kasarne, da se u našim kasarnama obuku i onda tek idu. Najgora stvar je što ih skidamo sa spiska Crvenog krsta. Ako se dokaže da smo nekom nasilno otkazali gostoprimstvo, gubimo pravo na svu humanitarnu pomoć međunarodnih organizacija; bez obzira kolika je, bez nje bismo teško mogli držati sve izbjeglice. Inače, takav je princip u međunarodnim humanitarnim organizacijama.
Naša je pozivarska služba; mi sve to skupa treba da radimo; da ih obavijestimo; sjutra da ih privedemo; to ne može da radi Vojska, nego treba da radi civilna policija. To je sasvim u redu; napraviće se svi dogovori. Danas je bio radni sastanak ministra policije Crne Gore (Nikole Pejakovića, 1992-1995. ministra unutrašnjih poslova u Vladi Mila Đukanovića – prim.a). On kaže da će staviti ljude na raspolaganje, a vi znate šta to znači. On će, da pokupi 20 ili 30 ljudi i da ih drži u kasarni; sjutra će za njima doći žena i djeca da kukaju i pitaju na osnovu čega ste ga povukli i doveli u kasarnu; odnosno, da kaže da je zahtjev VRS odnosno Ministarstva unutrašnjih poslova RS da privedemo te ljude”.
ZORAN LILIĆ: „Koliko se sećam, dogovor sa njima je da to bude zahtev jedne i druge vlade našim republičkim vladama i da se na osnovu toga završi cela tehnika o kojoj si govorio”.
MOMIR BULATOVIĆ: ,,Mi moramo da uzimamo iz spiskova Crvenog krsta; jer, objektivno, nemaju evidenciju RSK, niti u RS. Ali, te izvađene spiskove oni moraju da potpišu, pečatiraju i da to bude zahtjev njihove vlade”.
ZORAN LILIĆ: „To je njihov poziv; mi samo pružamo tehničku uslugu da im se to omogući”.
MOMČILO PERIŠIĆ: „Ako dozvolite, gospodine Predsedniče, pošto sam ja u toku. Imamo evidenciju za oko 19.000 vojnih obveznika ukupno. Koristeći našu evidenciju, a ne Crvenog krsta, mi te ljude pozivamo na zahtev RS i RSK. Sa vama se potpuno slažem da vojska može da okrene te ljude protiv sebe po mnogo čemu. Ali, jedini način je da ih mi pozovemo pomoću naših spiskova i da ih isporučimo nastavnim centrima koji su već pripremljeni. Ako se ne odazovu, onda da se sa tim spiskovima obratimo MUP-u da ih privode. Bilo bi najbolje kada bi direktno RS i RSK uradile preko MUP-a. Ali, do sada je bilo niz pokušaja i nije na tome ništa urađeno”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Čiji pečat nosi poziv koji dolazi do određenog obveznika?”
MOMČILO PERIŠIĆ: „Vojske Jugoslavije”.
MOMIR BULATOVIĆ: „To je problem!”
PAVLE BULATOVIĆ: „Normalno bi bilo da RS i RSK imaju precizniju evidenciju”.
MOMČILO PERIŠIĆ: „Nemaju oni nikakvu evidenciju. U tome je problem”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Imate činjenicu da je jedan broj tih obveznika već zaposlen; dakle, imaju radno mjesto, izvadili su lične karte, itd”.
PAVLE BULATOVIĆ: „Neko je dobio i državljanstvo”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Ne možete tjerati onog ko je dobio državljanstvo. Ali, to je mali broj. Ja znam da u Crnoj Gori niko nije dobio državljanstvo. Čitav problem se može riješiti na način da se koriste pečati VRSK i VRS”.
ZORAN LILIĆ: „Tehnički je to sprovodljivo; neka se njima dostave spiskovi, oni neka daju pozive; dostave ih ovde, ako nemaju evidenciju”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Pečat Vojske Jugoslavije može imati strašne posljedice”.
MOMČILO PERIŠIĆ: „Mi to možemo da izmenimo”.
ZORAN LILIĆ: „Mi to moramo da izmenimo”.
MOMČILO PERIŠIĆ: „Međutim, problem će, u suštini, ostati isti. Ovde, zaista, izbegavamo pritisak na Vojsku Jugoslavije, ali problem će ostati isti u smislu efikasnosti isporučivanja tih ljudi. Jer, svejedno je, ako se on ne odazove na taj poziv, mora stupiti na scenu presija; a presiju ne može vršiti vojska nego milicija. Efekat je onda potpuno isti. Jer, iza milicije stoji vlast. Zahvaljujem na sugestiji, mi možemo da promenimo, umesto pečata Vojske Jugoslavije, da stavimo pečate VRS i VRSK”.
MOMIR BULATOVIĆ: „To je suština. Zatim, može putem faksa da policija RS zamoli policiju Srbije i Crne Gore da u skladu sa tim spiskovima isporuči ljude koji neće da se odazovu pozivu. Onda to nije odnos dvije vojske, već policije”.
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: „Naravno, traži jedna vlada od druge vlade da se njihovi građani koji su vojni obveznici upute u sabirni centar, na primer, u Zvornik; ili, sabirni centar u Trebinju”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Ja sam i prošli put rekao da odobravam tu aktivnost zbog toga što smatram da ćemo na taj način sebe lišiti velikog zla – dilera, švercera, itd. Ali, realno, to nijesu ljudi koji hoće svojevoljno da se bore; jer, da su htjeli da ostanu, ne bi dolazili ovdje. S druge strane, dići će paklenu galamu i napraviće nam svima mnogo veću štetu nego što će biti koristi. Zato se moramo zaštiti. Predlažem da se dobro razmisli o čitavom poslu, ne sporeći suštinu naše odluke”.
ZORAN LILIĆ: „Naša odluka je upravo bila zasnovana na tim principima”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Zamaram vas sa tim; ali, u konkretnoj realizaciji, zahtjeva se sljedeće: dobija Janko Janković papir sa pečatom Vojske Jugoslavije da se pojavi u RS. Ako neće, hapsi ga naša policija, ali na osnovu zahtjeva Vlade RS i Vlade RSK. A tu će Vojska Jugoslavije da pruži usluge – da možemo da ih smjestimo, nahranimo, prebacimo, itd”.
ZORAN LILIĆ: „Dobro, to je u redu. Znači, odustajemo od pređašnjeg načina okupljanja tih ljudi. To će Pavle (Pavle Bulatović – prim.a) da koordinira…”
(Nakon prekida 17. sjednice VSO 10. januara 1994, ista sjednica je nastavljena tri dana kasnije – prim.a.).
MOMČILO PERIŠIĆ: „Ja bih vas nešto informisao, vezano za predloge sa prošle sednice. Mi sa pozivima RS i RSK pozivamo vojne obveznike. Organizujemo tehniku pozivanja i prevoženja, ako se nama jave. Ako se nama ne javljaju, onda preko MUP-ova obe republike, zahtev dolazi ovde da oba MUP-a njih privedu kod nas i mi ih vodimo do centra Zvornik ili Bijeljina”.
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: „Zašto to vodi vojska?”
MOMČILO PERIŠIĆ: „Pa, ko će? Ako ulovi jednog, gde da ga stavi, ne može u zatvor”.
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: „Skupio bih jedan autobus i vozio za Zvornik”.
MOMČILO PERIŠIĆ: „Da su oni bili pravi i dobri građani, oni ne bi ni pobegli. On će opet odatle da pobegne”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Mi u SR Jugoslaviji moramo donijeti niz destimulativnih mjera. Sada gledam konkurs za stanove. Kada dođu kao izbjeglice, nemaju ništa, tamo imaju imanje, kuću, ali to on ne računa; ovdje traži stan, dobije posao, itd…”
Na 17. sjednici VSO se nije više pričalo o prisilnoj mobilizaciji i deportacijama izbjeglica. No, već na narednoj, 18. sjednici VSO održanoj 7. februara 1994. na dnevnom redu se našla ista tema. Ta sjednica VSO je, pored članova – predsjednika SRJ, Srbije i Crne Gore, takođe okupila i druge najviše državne i vojne zvaničnike SR Jugoslavije.
18. sjednici VSO prisustvovao je i tadašnji republički premijer – Milo Đukanović.
Jesu li Nikšićani „poginuli”?
VSO je redovno bio informisan o ilegalnom angažovanju snaga Vojske Jugoslavije u bosanskom ratu. Vojno uplitanje Srbije i Crne Gore u bosanski rat bio je i povod da Savjet bezbjednosti UN maja 1992. uvede sankcije. I nakon toga, vlasti SRJ su lažno poricale da tamo upućuju svoje jedinice.
Praksa najdirektnije vojne infiltracije oružanih snaga SRJ u sukob na teritoriji BiH nastavljena je i kasnije. Na 18. sjednici VSO, održanoj 7. februara 1994 –prema dokumentu Stenografske beleške sa 18. sednice Vrhovnog saveta odbrane, održane 7. februara 1994. godine,predočena je posebna Informacija o angažovanju Vojske Jugoslavije.
Za razliku od jedinstvenog stava da se izbjeglice Srbi prisilno liferuju u rat, Momir Bulatović je pokrenuo polemiku sa generalom Perišićem o „tajnog upućivanja pripadnika Vojske Jugoslavije u bosanski rat”. Neposredan povod je bila pogibija dvojice Nikšićana, pripadnika specijalne jedinice Vojske Jugoslavije, na nekom od frontova preko Drine.
Toj polemici je prisustvovao i Milo Đukanović.
ZORAN LILIĆ: „Imamo još Informaciju o angažovanju Vojske Jugoslavije”.
MOMČILO PERIŠIĆ: „Sada tamo nema ni jedna jedina jedinica Vojske Jugoslavije, niti na prostoru RS, niti na prostoru RSK, sem starešina, po onom principu kako je ovde doneta odluka: rođeni na tom prostoru”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Da, ali bila je ova padobranska brigada iz Beograda” (63. padobranska brigada Vojske Jugoslavije je bila iz Niša – prim.a).
MOMČILO PERIŠIĆ: „Nije bila kompaktna jedinica, već se išlo po principu dobrovoljnosti. Nijedan vojnik koji je na služenju vojnog roka nije išao. Išli su vojnici profesionalci – dobrovoljno, i starešine – dobrovoljno”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Uopšte nijesu znali gdje idu!”
MOMČILO PERIŠIĆ: „Da su znali gde idu verovatno ne bi otišli!”
MOMIR BULATOVIĆ: „To je veliko pitanje!”
MOMČILO PERIŠIĆ: „Da su znali, bilo bi to ‘probijeno’. Svet nas zbog toga ne napada, kažu da nemaju argumenata. Da je to bilo saopšteno, sigurno bi nas opružili kao i Hrvate”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Nema potrebe da nas optužuju i napadaju, kada su nas već napali i kaznili. To nije nikakav problem – ako mi treba da tamo pošaljemo neku našu jedinicu da nekoga spasi u nevolji, da to uradimo; ali, mora se poštovati Ustav i zakon; mora se znati kako se o tome donosi odluka.
S druge strane, mi moramo ozbiljno da razgovaramo i sa našim prijateljima iz RS šta to znači, ako stabilnost fronta zavisi od toga hoćemo li mi poslati nekoliko desetina ili stotina ljudi, pa da nam izgine od toga sedam-osam a da niko o tome ništa ne zna; to je poseban problem! To je veoma, veoma loša praksa. Posebno je to loše što o tome nijesu informisani članovi VSO”.
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: „Tamo nema naše ni jedne jedinice. Ako je neko tamo išao kao dobrovoljac, nije strašno. Ali, treba da se informišemo pre nego što se to realizuje”.
MOMČILO PERIŠIĆ: „Ja neću i nemam pravo ni jednu jedinicu da angažujem bez odluke VSO; nemamo ni svi mi pravo koji ovde sedimo, bez dobrovoljnosti, ili, pak, bez proglašenja ratnog stanja”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Znam, ali u suštini je bila angažovana jedinica, bez odluke Ratnog savjeta i bez dobrovoljnosti!?”
MOMČILO PERIŠIĆ: Ko god je išao, išao je dobrovoljno. Ja to tvrdim. A za ovo prvo – u pravu ste!”
MOMIR BULATOVIĆ: „To je traljavo i nespretno izvedeno. U subotu sam razgovarao sa Šešeljem (Vojislavom Šešeljem, u to vrijeme predsjednikom opozicione parlamentarne partije i u Srbiji i u Crnoj Gori – prim.a.). On mi je održao ‘slovo’, predavanje: ‘Šta vi to radite?’ On mi je sve detalje ispričao, iako sam ih znao i drugim putem. Znam to, jer su poginuli neki momci iz Nikšića koje sam poznavao. To što zna Šešelj, zna svako živi. Prema tome, to nije stvar zaštite državne tajnosti i naše politike koju mi vodimo”.
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: „Ako Šešelj zna državne tajne, onda nešto nije u redu”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Ne samo da ih zna, nego ima pravo da kritikuje zato što je to urađeno tako trapavo, tako bez veze. On tvrdi da je to i provaljeno; da su ljudi poginuli na taj način što su Muslimani znali gdje stiže naša jedinica. Ne komentarišem da li je to istinito, ili nije. Ako nekome može pasti na pamet da tako nešto uradi, onda stvarno treba da se zamislimo da li u ovoj zemlji postoji Ustav i zakon?”
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: „Ja ne verujem da je istina to što govori Šešelj. Dajte, da vidimo, šta je rekao Šešelj?”
RADOJE KONTIĆ: „Poginulo je nekoliko Nikšićana”.
ZORAN LILIĆ: „Mislim da možemo da se složimo oko zaključka da ni jedna jedinica ne može biti angažovana”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Osim ove! Poginula su dvojica momaka iz Nikšića. Ja sada treba da se suočim sa njihovim roditeljima, da im kažem kako i zašto su poginuli!”
SLOBODAN MILOŠEVIĆ:„Ako su išli kao dobrovoljci, onda je sve jasno”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Nijesu išli kao dobrovoljci”.
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: „Ako ih je naterao neko da idu, to je onda drugo!”
MOMČILO PERIŠIĆ: „Od svih tih ljudi koji su išli imam napismeno da su išli dobrovoljno”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Nama to Zapad sada neće prigovoriti, nego će prigovoriti onda kada bude trebalo da se skidaju sankcije. Dobro, ništa!”
(Nastavak u sljedećem broju)
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?

Hoće li navodni signal predsjednika Milatovića Eskobaru u Njujorku promijeniti poziciju mandatara Spajića kad je u pitanju podrška njegove partije za formiranje vlade, ostaje da se vidi. Za sada je jasno da će ,ukoliko Spajić ne dobije podršku za formiranje vlade, građanima ostati gorak ukus obećanja o ekonomskim reformama i Evropi sad 2. Koncentracionu Vladu koju bi predvodio Spajić još niko od političkih aktera ne spominje kao razumno rješenje
Pregovori o formiranju vlade tapkaju na mjestu: pritisci se množe, a većina za njeno formiranje nikako da preskoči crtu. Mandatar Milojko Spajić trenutno je u neobičnoj situaciji – kao mandatar ima podršku 44 poslanika, ali za formiranje vlade ne uspijeva da obezbijedi ni minimalnu većinu od – 41 poslanika. Među onima koji su ga podržali kao mandatara množe se glasovi koji imaju uslove za podršku njegovoj vladi.
Najveći problem Spajića je i dalje nedostatak pune podrške njegove izborne liste nakon odluke da prekine pregovore o ulasku ZBCG u buduću vladu. Najnovija nevolja mandatara je i odluka Demokrata Alekse Bečića da „ključni glas za izbor nove vlasti ne zavisi od bilo kog poslanika sa liste Demokratske partije socijalista”.
Ta odluka Demokrata uslijedila je nakon što se otapanje Spajićeve podrške za formiranje vlade zaustavilo na 41, a pošto su mu podršku uskratile dvije poslanice PES-a Radinka Ćinćur i Jevrosima Pejović koje smatraju da u vladu treba da uđe ZBCG, te Ujedinjena Crna Gora, koja je bila dio izborne liste PES-a na junskim vanrednim parlamentarnim izborima. Spajić iz svog bloka nema ni blanko podršku CIVIS-a koji smatra da vlada treba da ima veću podršku od 41.
Spajićeva većina, međutim, za Demokrate ima jedan sporni glas. Na parlamentarnim izborima 11. juna, DPS je nastupio u koaliciji sa SD-om i Demokratskom unijom Albanaca (DUA) čiji je lider Mehmed Zenka podržao Spajića za mandatara i na čiji se glas računalo i za novu vladu.
Predsjedništvo Demokrata prije nekoliko dana je na predlog Bečića, donijelo jednoglasnu odluku da presudan glas za izbor novog predsjednika Skupštine i vlade ne može doći sa liste DPS, ili da o tome odlučuju Socijaldemokrate (SD). Mediji su pisali kako bi i Spajić mogao da pokuša da učvrsti poziciju i glasovima SD-a. No, ta se partija u međuvremenu oglasila tvrdeći da oni ne učestvuju u pregovorima o vladi.
“Naša pozicija da ključni glas za izbor nove vlasti ne zavisi od bilo kog poslanika sa liste Demokratske partije socijalista (DPS) ne dovodi u pitanje moguću participaciju naše stranke u budućoj vlasti”, saopštio je ove sedmice generalni sekretar Demokrata Boris Bogdanović. “Međutim, ako ona bude formirana na način što se čelni ljudi zakonodavne i izvršne vlasti biraju glasovima onih koji su dobili mandate na listi DPS-a, to je za Demokrate neprihvatljivo”.
PES je odgovorio sa saopštenjem da će Vlada biti izglasana od onih koji su podržali Spajića za mandatara, „što znači da većina neće zavisiti od poslanika sa liste DPS i SD“. Kazali su da stav Predsjedništva Demokrata, da za izbor nove Vlade presudan glas ne bude sa liste DPS-a i SD-a, „jeste stav koji je PES već izglasao na Glavnom odboru te stranke.
Kako će uz taj uslov, te odluku da dio vlade ne budu ZBCG i URA, Spajić obezbijediti podršku, ostalo je nejasno.
Spajićevu nezavidnu poziciju očekivano zdušno koristi ZBCG, nastavljajući sa pritiscima da se mandatar predomisli.
Funkcioner Nove srpske demokratije koja je dio ZBCG Slaven Radunović poručio je ove sednice da Spajić nema podršku 41 poslanika za formiranje Vlade. Kazao je kako je mandatar u bezizlaznoj situaciji, i to već desetak dana.
On je ocijenio da Spajić ima nekoliko pravaca ka kojima može da krene: „Jedan je da vrati mandat, drugi je da sa novih osnova pokrene nove razgovore sa nama i ostalim političkim subjektima, a treća je otvorena kolaboracija sa DPS-om. Četvrta opcija je da izađe sa nekom opcijom za formiranje vlade, a da ne dobije potrebnu podršku i da idemo na izbore”.
Mediji pišu o mogućim planovima PES-a da isključe dvije nesigurne poslanice iz partije, što im u računici o sastavljanju vlade ne bi donijelo ništa. Barski odbor PES-a, kom pripada Radinka Ćinćur, jedna od poslanica koje su uskratile podršku Spajiću, saopštili su da „sugerišu poslanici Radinki Ćinćur da poštuje odluku Glavnog odbora PES, na šta je kako se dodaje obavezuje Statut, te da podrži Spajića”. Oni su je pozvali da u protivnom vrati mandat. “U slučaju da poslanica Ćinćur nije u mogućnosti da uvaži stavove kako Glavnog tako i Opštinskog odbora, pozivamo je da vrati mandat i omogući nesmetano formiranje proevropske i demokratske vlade”, piše u saopštenju OO PES Bar.
Mogućnost da se Spajić predomisli kada je u pitanju URA Dritana Abazovića, zasad ne izgleda izvjesno. Mediji pišu da je mandatar na predlog da se ipak pregovara sa tom partijom , rekao da bi „u tom slučaju izgubio više poslanika sa svoje liste nego što ih URA ima“.
U kom smjeru će Spajić ići, nije jasno. On je ove sedmice saopštio da ima još dovoljno vremena za njeno formiranje i da “rade na većini”.
“Ima još 50 dana. Intenzivno razgovaramo sa svim partnerima. Kao što znate, 44 poslanika je podržalo mene za mandatara i Glavni odbor (PES) je sa 95 osto glasova za usvojio odluku da se ide dalje. Radimo na toj većini, intenzivno razgovaramo sa političkim grupacijama kojima pripadaju ta 44 poslanika. Nadamo se da ćemo zatvoriti stvari što prije”, saopštio je Spajić nakon razgovora sa ambasadorima država članica Evropske unije (EU) u prostorijama Delegacije EU u Podgorici.
Na pitanje da li su upitna dva glasa poslanica PES-a i da li se planira njihovo isključenje odgovorio je: “Za sada ne bih to komentarisao…Vidjećemo. GO je bio izričit. Ogromna većina je podržala ovaj koncept vlade od 44 poslanika koja su podržala i moju kandidaturu za mandatara. Nikome nije jasno da ako 44 poslanika podrže direktno kandidaturu, prije toga potpišu kandidaturu, zašto je sada problem ta većina i zašto se izmišljaju razlozi kojekakve vrste”.
Odgovarajući na pitanje, ima li pritisaka stranih ambasadora za formiranje vlade, saopštio je da – nema. “Ne postoji nikakav pritisak, to su partnerske zemlje, koje žele da pomognu, koje su otvorene prema nama. Imamo intenzivan razgovor i komunikaciju. Jako su zainteresovani za Crnu Goru jer je Crna Gora predvodnik u integracijama, može da bude primjer svima, ali mi se neozbiljno ponašamo na političkoj sceni i oni su zabrinuti”, kazao je.
Zainteresovanost ili pritisak, tek ove sedmice opet se oglasio zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara Gabrijel Eskobar, saopštivši da mu je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović signalizirao da je saglasan sa američkim stavom o vladi Crne Gore. Kako je izdjestvovana ta Milatovićeva navodna saglasnost, nije obrazlagao.
Eskobar je prethodne sedmice saopštio da u vladu Crne Gore ne bi trebalo da uđu antizapadne stranke, aludirajući na ZBCG. Nakon te izjave oglasio se jedan od lidera ZBCG Andrija Mandić saopštivši da oni nijesu antizapadna stranka, a ubrzo se oglasio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić: “On govori da niko ne smije da se miješa u to osim njegove zemlje. Nadam se da ću ga sresti da mu u lice kažem šta mislim o tome”.
Eskobar je trenutno u Njujorku povodom zasijedanja Generalne skupštine UN, gdje su i Milatović i premijer Abazović. On je saopštio i da su „američke diplomate kod crnogorske delegacije, konkretno predsjednika Milatovića, uvidjele razumijevanje u vezi sa potrebom da proevropske stranke formiraju Vladu“.
Milatović je prethodno javno kritikovao Spajićevu odluku da prekine pregovore sa ZBCG, nakon čega se govorilo o rascjepu unutar PES-a.
Hoće li Milatovićev navodni signal Eskobaru u Njujorku promijeniti poziciju Spajića kad je u pitanju podrška njegove partije za formiranje vlade, ostaje da se vidi. Za sada je jasno da će ukoliko on ne dobije podršku za formiranje vlade, građanima ostati gorak ukus obećanja o ekonomskim reformama i Evropi sad 2. Koncentracionu Vladu koju bi predvodio Spajić još niko od političkih aktera ne spominje kao razumno rješenje.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izdvojeno
POČETAK ŠKOLSKE GODINE: Funkcioneri za službena putovanja potroše godišnje četiri neizgrađene škole

Dok iz Vlade za sljedeću godinu najavljuju investicioni bum u gradnji škola i vrtića, prosvjetari upozoravaju da su neophodne reforme koje bi podigle urušeni kvalitet obrazovanja. Predsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Radomir Božović naglašava da se i dalje radi po starim planovima i programima, da se priča o reformi a da je stara reforma već prevaziđena
Uz štrajk upozorenja koje je organizovao Sindikat prosvjete, a koji je podržalo 80 odsto zaposlenih, počela je ova školska godina u 163 osnovne i 51 srednju školu u Crnoj Gori. Ostalih noviteta nije bilo.
Prosvjetari traže da se obrazovanja oslobodi od politike, povratak dostojanstva profesiji, veća ulaganja u obrazovanje…, i dali su rok vlastima da se na tome bar počne raditi do kraja ove godine.
,,Ova godina je počela je manje-više kao i protekla. Nadamo se da se ove godine neće pojaviti problem sa grijanjem škola”, kaže za Monitor predsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Radomir Božović
On naglašava da se i dalje radi po starim planovima i programima, da se priča o reformi a da je stara reforma već prevaziđena. ,,Problema ima koliko hoćete, a mi uglavnom gasimo požare. Djecu treba motivisati, to je jedan od najvećih problema. Izlaze nam djeca iz učionice a malo toga zapamte. Nadamo se da se poneko bavi i tim stvarima, da se sadržaji pripodobe savremenom dobu”.
Da je obrazovanje u krizi konstatuje se već decenijama, a konkretnih pomaka, koji zavise od političara i njihove volje, nema. Na Univerzitetu Crne Gore je ove sedmice održana tribina Kriza u obrazovanju – društvo u krizi. Sa te ribine poručeno je – da jak obrazovni sistem vodi ka prosperitetnijem i boljem društvu, što je vidljivo i na primjeru naprednih zemalja koje ulažu u obrazovanje kao u najznačajniji segment za razvoj jednog društva.
Da smo daleko od takvih društava, svakodnevno upozoravaju vijesti koje dolaze iz škola. Na snimcima koji su isplivali početkom školeske godine vide se đaci škole u Tuzima koji bacaju i lome školski inventar i njime gađaju nastavnicu. Iz Ministarstva prosvjete kažu da za ovaj incident nijesu znali, te da su si u školi ćutali o njemu. Kako se incident desio na proljeće, sam život je sve sredio, učenici su završili školu a nastavnica je otišla na trudničko bolovanje.
O neznavenosti u Ministarstvu svjedoči i slučaj Pomorske škole u Kotoru. Inspektor je u ljeto prošle godine Ministarstvu dostavio predmet za razrješenje direktora ove škole Ratka Petrovića zbog brojnih propusta u radu. Iz Ministarstva se pravdaju da tu dokumentaciju, ni nakon godinu dana, još nijesu dobili.
,,Pokušavam da se sjetim da li zaista imamo bar jedan problem manje na početku ove školske godine. Pozitivnih promjena, kada ih i ima, su rezultat rada pojedinaca, a ne sistema obrazovanja”, kaže za Monitor Olivera Leković, predsjednica Prosvjetne zajednice: ,,Ako je nesto i urađeno lako je uvidjeti da su sve to ‘kozmetičke’ i populističke promjene koje samo izgledaju kao rješenje problema, a bitno opterećuju budžet namijenjen za obrazovanje i temeljno urušavaju što je još preostalo od obrazovnog sistema”.
Ona se pita da li je senzacija završetak radova na izgradnji škole u Bijelom Polju nakon ,,samo” pet god ili kamen temeljac za OŠ Vladimir Nazor nakon skoro tri god od urušavanja?
Olivera Leković podsjeća da je Ministarstvo, prije izbora, odlučilo da sa 300 hiljada eura podrži štampane medije a time i informisanost nastavnika po školama: ,,Tu su iste one klupe i table, samo sada ‘ukrašene’ flekama od vlage po zidu, pukotinama na plafonu iz kojih kaplje kišnica, buđi ispod prozora… Za 300 hiljada moglo se desetine učionica renovirati ili kupiti koji kombi. Ali…”, upozorava Leković.
Leković napominje da je prije godinu dana tužilaštvo počelo da ispituje aferu oko prosvjetne Zadruge Solidarno: ,,Poslije više od godinu tužilastvo se nije oglasilo, a Zadruga Solidarno je ponovo pored članarine i kamata na kredite, dobila još i ogromna sredstva od istog ministra i istog premijera. Gdje ide naš novac dok decenijama plaćamo podstanarske stanove i otplacujemo nepovoljne kredite, interesuje li ikog od nadležnih”
Ocjenjuje i da se, već treću godinu nemilosrdno baca novac na nove udžbenike za 70 hiljada osnovaca (preko 4.5 miliona eura), umjesto da se udžbenici vrate u škole i preusmjere za nove generacije. ,,Tada bi sigurno na godišnjem nivou iz budzeta trosili manje od milion, samo za štampu radnih svesaka koje se jednokratno koriste. Na kraju, u svijetu sve više su u upotrebi elektronski udžbenici i tableti. To bi bilo dugoročnije i jeftinije rješenje za nase osnovce, takođe ekološki opravdanije, a i značajno bi se mališanima olakšale đačke torbe”, ističe Leković.
Da je reforma neophodna, upozorili su nedavno i iz UNICEF-a. Reforma obrazovnog sistema, čiji je cilj osiguranje kvalitetnog i inkluzivnog obrazovanja za svako dijete, trebalo bi da bude hitan prioritet za Crnu Goru, rekao je šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander.
On je kazao da je nedovoljna školska infrastruktura prepoznata kao jedno od najhitnijih pitanja, uz preciziranje da 13 odsto osnovnih škola pohađa gotovo 70 odsto svih učenika osnovnih škola u Crnoj Gori.
U praksi to izgleda tako da škole u Podgorici i na primorju imaju duplo više učenika od projektovanih kapaciteta, dok su škole na sjeveru poluprazne. Oko deset hiljada učenika je manje u školama na sjeveru Crne Gore u posljednjih 13 godina, to je, na osnovu podataka Monstata, pokazalo istraživanje koje je sprovela NVO Euromost.
,,Prema obrađenim podacima od školske 2010/2011. do 2022/2023. godine u opštinama na sjeveru Crne Gore broj učenika se smanjio u osnovnim i srednjim školama za 9.367 učenika, ili u prosjeku za jednu školsku godinu 720 učenika manje, što sa novom školskom godinom 2023/2024. iznosi oko deset hiljada učenika. Najveći broj učenika se smanjio u Opštini Bijelo Polje (2.064), zatim u Beranama (2.034) i Pljevljima, 1.664 učenika”, kazali su iz Euromosta.
Kakvo je stanje govori vijest o radosti mještana u Kaludri, beranskom selu. Vrata područnog odjeljenja Osnovne škole Donja Ržanica u Kaludri, ove školske godine su ponovo otvorena i to nakon osam godina. Do otvaranja učionice došlo je jer su dva prvaka iz ovog sela stasala za školu.
,,Malo država u Evropi ima koje kao mi u jednom dijelu zemlje imamo u školama i preko dvije hiljade učenika, predškolskim vaspitnim grupama preko 60 djece, broj djece stranaca u jednom odjeljenju i preko 10, a u drugom, sjevernom, dijelu škole se masovno gase zbog raseljavanja stanovništva. Ovo je gorući problem i ne vidimo dobru volju odgovornih da bar ublaže ove probleme”, kaže Leković.
Škole nijesu bile prioritet niti su se gradile tri decenije. Prošle godine je otvorena osnovna škola u Tološima koja je izgrađena kao donacija kompanije Bemax i koštala je oko sedam miliona eura. Država planira gradnju sa manje para u Maslinama za pet miliona, u Igalu između tri i po i četiri miliona eura… Samo nikako da se počne.
Dok se škole ne grade, državnim budžetom za gorivo se godišnje planira 14,7 miliona eura, a za službena putovanja 5,7 miliona. Funkcioneri tako izvoze i proputuju za godinu dana najmanje četiri škole.
Pored infrastrukture, iz UNICEF-a su upozorili da je drugi gorući problem kvalitet obrazovanja. Kako je Santander podsjetio, prema rezultatima procjena znanja PISA 2018. i TIMSS, 40 odsto učenika ne postiže minimalne nivoe kompetencija u čitalačkoj pismenosti, matematici i prirodnim naukama, iako su dio obrazovnog sistema.
Skoro petina škola u Crnoj Gori je bez pedagoga ili psihologa, a svake godine je sve izraženiji problem nedostatka nastavnika za prirodne grupe predmeta. Mladi nijesu motivisani da se bave profesorskim pozivom.
Koliki je raskorak između ovdašnjeg obrazovanja i realnosti u kojoj učenici žive govori podatak OECD PISA da odnos broja računara po učeniku u crnogorskim školama iznosi 1:16. To Crnu Goru svrstava među pet zemalja s najnižim brojem računara po učeniku. U isto vrijeme raspravlja se o tome kako učenici koriste vještačku inteligenciju u izradi eseja u kojima se analiziraju književna djela i izradi pismenih zadataka. Iz Ministarstva prosvjete kažu da konkretnih dokaza za to još nemaju.
Iako su dokazi o varanju na maturskom ispitu, krajem prošle godine postojali, iz Ministarstva su prešli preko toga i javno aminovali da se prevara isplati.
,,Kad se godinama strateski i ukorak sa svjetskim trendovima ne razvija obrazovni sistem i ne samo on, no cijelo naše drustvo, teško je odrediti prioritete”, kaže Leković. Ona smatra da bi trebalo krenuti od ,,reforme univerziteta i provjere diploma. Na taj način stvoriti stručniji i za praksu spremniji kadar, ali i motivisati mlade da upisu nastavničke smjerove ne bi li se stalo na kraj sve većem deficitu nastavnika”.
Naglašava da ove promjene ,,može pokrenuti samo Vlada koja je svjesna značaja obrazovanja za napredak društva i ministar/-ka prosvjete kojeg/-u bi vlada postavila, ne kao političkog piona, već izabrala najboljeg među najboljima, koji je već prepoznat u obrazovnom sistemu, koji se dokazao po pitanju profesionalnosti i meritokratije. Takav ministar bi oko sebe angažovao tim ljudi koje bi također krasili isti kvaliteti i principi. Rukovođeni takvim kadrovima, mogli bismo se upustiti u ozbiljne reforme, naročito po pitanju nastavnih programa”, zaključuje Leković.
Od suštinskih reformi smo daleko. ,,Imamo neke višedecenijske probleme, kada sam postao ministar mislim da sam uradio sve što je moguće da ostvarimo potpunu depolitizaciju. To nije proces koji može da se ostvari preko noći”, izjavio je ministar prosvjete Miomir Vojinović. Sada pri kraju madata zaključuje da je njegovo ministastvo ,,napravilo maksimum toga što je bilo moguće”.
Za sljedeću godinu premijer Dritan Abazović najavio je ulaganje u školstvo koje će biti najveće u istoriji. Planiran je početak izgradnje nove gimnazije u Podgorici, dvije nove škole u City kvatry i na Karabuškom polju, kao i dogradnju i rekonstrukciju devet srednjih stručnih škola širom Crne Gore, kao i izgradnja četiri nova vrtića u Baru, Ulcinju, Beranama i Podgorici. Amin.
Božović iz Sindikata prosvjete kaže da je bilo nekih reakcija na štrajk upozorenja, ali uglavnom medijskih. Najavljuje sastanak sa predstavnicima Ministarstva koji je zakazan za iduću sedmicu. ,,Ima nekih pozitivnih pomaka i naznaka. Ako ova vlada potraje, moraće da pokrene neke stvari, makar da otvori javnu raspravu o izmjenama nekih zakona”, kaže Božović.
Isto čeka i neku novu Vladu. Prosvjetari su već zaprijetili da će se desiti štrajk ako reforme, do nove godine, bar ne otpočnu.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali

Od svog samostalnog djelovanja koje je počelo 31. oktobra 1993. na tzv. Crnogorskom saboru pod otvorenim nebom ispred dvorca Kralja Nikole na Cetinju, Crnogorska crkva prolazi kroz najteži period raskola. CPC sada ima zvanično dva, a možda i više poglavara
Idućeg mjeseca, tačnije 31. oktobra (na praznik Sv. apostola i evanđeliste Luke), Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) će proslaviti 30 godina od svoga osnivanja, ili obnove samostalne crkve koja je nesumnjivo postojala do nestanka Crne Gore kao države 1918. godine. Međutim, vrlo je vjerovatno da će postojati najmanje 3 odvojene „proslave“.
Od svog samostalnog djelovanja koje je počelo 31. oktobra 1993. na samoproglašenom Crnogorskom saboru pod otvorenim nebom ispred dvorca Kralja Nikole na Cetinju, Crnogorska crkva prolazi kroz najteži period raskola ili šižme od svog osnivanja ili vaspostavljanja. Naime, CPC sada ima zvanično dva, a možda i više poglavara. U prošlu nedjelju je na istom mjestu na Cetinju tzv. „Opštecrnogorski zbor proglasio njegovo preosveštenstvo episkopa ostroško-nikšićkog Borisa za mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve (CPC)“. Na Zboru, kom je prisustvovalo nekoliko stotina građana, odlučeno je da se „aktuelni poglavar CPC Mihailo povuče u mirovinu i da se obnovitelj CPC Antonije Abramović kanonizuje te proglasi kao Sveti Antonije mitropolit crnogorski“.
Umirovljenje dosadašnjeg poglavara je urađeno, rečeno je, zbog njegove „starosne dobi“, te „u zadnjim godinama slabijoj posvećenosti arhijereskoj službi“ ali mu je „zadržano Ustavom i kanonom zagarantovano doživotno dostojanstvo mitropolita, sa titulom umirovljeni mitropolit crnogorski“. Novoproglašeni mitropolit Boris i Odbor za očuvanje CPC koji predvodi profesor Milenko Perović su istakli da je zbor sazvan „na zahtjev sveštenstva i vjernika CPC“ jer se crkva nalazi u „izuzetno teškoj situaciji”. Naime, Ustav Crkve faktički nije na snazi, sinod se nije sastajao u punom sastavu još od 2019. godine. Mitropolitski savjet ne održava se više od 10 godina pa su „upravljanje Crkvom preuzela neovlašćena civilna lica” koristeći starost mitropolita Mihaila.
Od mitrpolita Mihaila je stigao brzi odgovor. On je Zbor na Cetinju nazvao „propalim političkim mitingom“, „bezuspješnim pučom“ i poručio da njegove odluke „nemaju nikakav legalitet i legitimitet“ jer se „uličnim mitinzima ne može smjenjivati mitropolit“. Na portalu CPC je objavljena „privremena zabrana svještenodjestvovanja“ svim sveštenim licima koja su učestvovala na Zboru „do konačne odluke na narednoj sjednici Svetog Sinoda CPC”. Sveti Sinod su do sada činila 4 episkopa od kojih je Mihailo bio predsjedavajući. Osim njega i Borisa, članovi su (bili) i episkop kotorsko – primorski Simeon Minihofer (koji je Austrijanac) i još episkop Gorazd Glomazić. Gorazd je izgleda još jedini neupitni član Sinoda, pošto je mitropolit Mihailo početkom avgusta ove godine prihvatio navodnu ostavku primorskog episkopa Simeona od 10. aprila 2023. pa su mu prema tome prestale „sva prava i obaveze“ u Sv. Sinodu kao i dužnost episkopa. Međutim, iz Episkopije kotorsko – primorske su odmah negirali da je Simeon podnio ostavku, već da ju je samo razmatrao i preispitivao nazvavši tvrdnje o ostavci „lažnom informacijom“ i „sramnim pokušajem izbacivanja najčasnijeg živog vladike“. Eparhija je rekla da „u skladu sa članom 19. stav 18. Ustava CPC mitropolit nema nadležnost da razrješava dužnosti episkopa, jer je to nadležnost Svetog Sinoda”.
Simeon je u pismu od 10. aprila 2023. optužio Mihaila za ozbiljne kanonske prijestupe. Na sjednici Sinoda od 17. aprila 2023. tražio je smjenu mitropolita Mihaila sa svih pozicija unutar CPC ali je njegova eparhija objavila da je Mihailo, „suočen sa jasnim argumentima koji dokazuju njegov rad protiv CPC, despotski odbio da se njegova smjena uvrsti u dnevni red i da se o njoj raspravlja”. Nakon rata saopštenjima, Simeonova eparhija je objavila u avgustu da će „nastaviti da funkcioniše samostalno, čuvajući tradiciju CPC, do uspostavljanja redovnog stanja u okviru Crkve, koje odavno ne postoji”. Početkom jula je došlo do oštre javne rasprave između episkopa Borisa i mitropolita Mihaila zbog Borisove najave da ove godine neće ići na komemoraciju u Srebrenicu ,jer ne želi da bude zajedno sa premijerom Dritanom Abazovićem koga je optužio da je prošle godine omalovažavao komemoraciju zbog izjava o karakteru genocida. Još ranije u aprilu je objavljen na portalu Press snimak telefonskog razgovora između Borisa i Mihaila u kojim su razmijenjene optužbe o trošenju „ruskih para“ i „saradnja sa Rusima“ o kojima nisu obaviješteni ni Boris ni Simeon i da će „to na Sinod pričat'“. Pominjan je i tadašnji predsjednik države Milo Đukanović, sastanci sa njim uoči izbora, i itd.
Kada je „saradnja sa Rusima“ u pitanju, ovog ljeta su osvanule brojne informacije o kontaktima mitropolita Mihaila sa Mitropolitom moskovskim i sveruskim Istino-pravoslavne crkve Rusije Serafimom. Objavljeni su i dokumenti od prošle godine, 11. jula, kada je sinaksis (sinod) saveza istino-pravoslavnih crkava Rusije, Grčke, Bugarske, kao i Srbije, Gruzije i Ukrajine (Bukovina), pod rukovodstvo Serafima, primio u statusu kandidata Mihaila u svoje članstvo. Tada su u Rusiji i javno, na internetu, kako izvještava Antena M, objavljena dva akta, od kojih je jedan, nedatiran i bez djelovodnog protokola, a odnosi se na navodni prethodni Mihailov pisani zahtjev ili molbu sa potpisom i pečatom CPC da se učlani u sinaksis. Istino-pravoslavne crkve ne pripadaju mainstream- u pravoslavlja već se radi o raskolničkim grupama koje su se zbog raznih ekstremnih stavova (po pitanju kalendara, raznih obreda i opštenja sa nepravoslavnim) odvajale od nacionalnih crkava i koje su nepriznate od Majke Crkve u Carigradu.
U Rusiji je Istino-pravoslavna crkva, kao i pravoslavlje u Rusiji uopšte, pod kontrolom državne bezbjednosti i često su glavni ljudi Ruske crkve (RPC) istovremeno i službenici/agenti FSB-a (nasljednice bogoboračkog KGB-a) kao sadašnji patrijarh Kiril i njegov prethodnik Aleksej. Isti slučaj je i sa tzv. mitropolitom Serafimom čije svjetovno ime je Leonid Malofejev i koji je do „zamonašenja“ bio diplomac elitne vojne akademije Frunze i oficir Glavne obavještajne uprave (GRU) tj. vojne obavještajne službe. Istino-pravoslavna crkva Rusije nema uticaj u zemlji, ali njeni kontakti sa drugim sličnim vjerskim organizacijama u inostranstvu su od koristi ruskom MIP-u i obavještajnim službama. I sadašnji ruski patrijarh Kiril je kao agent KGB-a bio angažiran u inostranstvu na širenju komunističke propagande.
Mitropolit Mihailo je javno demantirao sadržaj objavljenih pisama i potpisa pristupanju sinaksisu istino-pravoslavnih crkava ali nije objasnio veze i fotografije sa tzv. mitropolitom Serafimom koje su napravljene u Hotelu Splendid u Bečićima. Inače osnivač i većinski vlasnik Splendida i grupe hotela Montenegro Stars je Viktor Ivanjenko, bivši direktor FSB-a. Hotel se slovi kao jedan od punktova ruske obavještajne službe u Crnoj Gori i sastajalište ruskih agenata i osoba iz bivšeg DPS režima i podzemlja. Interesantno je da su prosrpski i rusofilski mediji u Crnoj Gori u svojim izvještavanjima prećutali veze Mihaila sa ruskim obavještajcima dok su se obilato naslađivali svim drugim aferama u CPC-u.
Mitropolit Mihailo (svjetovno ime Miraš Dedeić) se nalazi na čelu CPC od 6. janura 1997 god. nakon smrti ranijeg prvog poglavara Antonija Abramovića. Izabran je takođe na Zboru na Cetinju aklamacijom. Prije toga je bio kapelan grčke ambasade u Rimu i službovao pod Vaseljenskim patrijarhom Vartolomejem koji ga je udaljio iz službe i rasčinio. Za vrijeme službovanja u Rimu Dedeić je zastupao ekstremne velikosrpske stavove. Nakon što je rasčinjen i „izabran“ za novog crnogorskog mitropolita, Mihailo je 15. marta 1998. godine, u sabornom hramu Svete Paraskeve u Sofiji, rukopoložen za episkopa CPC od strane jedne od sukobljenih struja Bugarske crkve (BPC). Kada je raskol u Bugarskoj riješen Bugarska crkva je prekinula kontakte sa CPC i Mihailom.
Tokom ovih godina CPC nije uspio privući veći broj vjernika i pristalica, dobrim dijelom zato što se radi o nepriznatoj crkvi i osobi mitropolita koga je lično Vaseljenski (svepravoslavni) patrijarh rasčinio. Drugi razlog neuspjeha CPC misije leži u tome da je Srpska crkva (SPC) dugo uživala podršku i savezništvo režima Mila Đukanovića, sve do donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti krajem 2019.. kojim je SPC trebala ostati bez vlasništva nad crkvama i manastirima.
U svim anketama, SPC i njena Mitropolija crnogorsko-primorska uživaju ubjedljivu većinsku podršku pravoslavnog stanovništva, i to ne samo onih koji se smatraju etničkim Srbima. Podrška CPC-u na anketama nikada nije prelazila 14-15 odsto. Čak i podržavaoci i poštovaoci CPC su puno puta zamjerali Mihailu da ne služi u lokalnim crkvama koje su im mještani Katunske nahije ranije ustupili, da nema parohijskog života i naučavanja, vjere već da se prevashodno radi o političkom udruživanju.
Sadašnja situacija i raskol sa najmanje dva mitropolita i još jednim nezavisnim episkopom koji se još predstavlja i kao arhiepiskop sigurno neće ići na ruku Crnogorskoj crkvi i onima koji bi željeli crnogorsku duhovnu samostalnost.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno6 dana
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
DRUŠTVO6 dana
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde