Povežite se sa nama

MONITORING

Muka i muk

Objavljeno prije

na

aleksandar-pejanovic

Aleksandar Saša Pejanović (37), nekadašnji bokserski reprezentativac SRJ i SCG, bivši policajac, potom optuženik zbog navodnog napada na policajce, pa (na sudu dokazano) žrtva policijske torture, ubijen je u kafeu Lido, samo par koraka od ulaza u kome je živio. Ubio ga je komšija Zoran Bulatović (41), po zanimanju – policajac, hicem ispaljenim iz službenog pištolja. Ubistvu je, tvrde dobro informisani, prethodila kraća svađa ubijenog i ubice. Bulatović je ustrijeljenog Pejanovića odvezao u Urgentni centar KBC Podgorica. Potom se predao policiji.

ODJEK TIŠINE: Na sajtu Uprave policije nalazi se šturo saopštenje koje je, nakon ubistva, s poštovanjem potpisala portparol Uprave Tamara Ralević. Niko od policijskih zvaničnika – od direktora Uprave Veselina Veljovića, do načelnika CB Podgorica Predraga Ašanina – nije našao za potrebno da se makar sa nekoliko riječi oglasi o tom tragičnom događaju.

Kao da ih se ne tiče to što je ubistvo počinio službenik Uprave, ponovo nezvanično, policijski inspektor Odjeljenja za zaštitu svjedoka i bivši pripadnik specijalne policijske jedinice. I to što je ubijeni, godinama ponavljao da mu je bezbijednost ugrožena nakon što je odlučio da pokrene sudski postupak protiv NN lica koja su ga brutalno pretukla dok se nalazio u policijskom pritvoru, u jesen 2008.

Prema prostoru koji je na sajtu Uprave policije posvećen ovom događaju, proizilazi da smrt bivšeg policajca, koga je ubio aktivni policajac, ima istu težinu kao i hapšenje policijskog službenika iz Tivta sklonog prevari.

Ili čelnici Uprave policije misle da je dovoljno to što je Bulatović pritvoren, nakon što se dobrovoljno predao policiji. Ipak, ne bi trebalo uzeti zdravo za gotovo da je Bulatović proglašen krivim, osuđen i kao takav otpušten iz policije. Na oprez nas poziva upravo način na koji je iz policije prije koju godinu otpušten Pejanović.

ZLOČIN I KAZNA: Krajem februara ove godine Aleksandar Pejanović je dobio tri godine staro rješenje o obustavljanju krivične istrage protiv njega. Bio je osumnjičen da je u kazinu hotela Crna Gora, 2006. godine, skupa sa Farsom Frkuljićem napao radnika obezbjeđenja kazina Darka Tomaševića “udarajući ga više puta rukama po glavi”.

Čim je otvorena istraga u Osnovnom sudu, protiv Pejanovića je pokrenut i disciplinski postupak u MUP-u. Iako do tada nije bio disciplinski kažnjavan, bivšem bokserskom reprezentativcu u super teškoj kategoriji izrečena je najteža mjera – prestanak radnog odnosa. Vjerovatno nikada nećemo saznati da li je sve to imalo kakve veze sa tada aktuelnom referendumskom kampanjom i pregrupisavanjima u državnim službama nakon proglašenja nezavisnosti, pošto Pejanović nije tajio da su njegove simpatije bezrezervno okrenute ka očuvanju zajedničke države Srbije i Crne Gore.

Tomašević je uzalud tvrdio kako je prilikom spornog događaja u kazinu on sam sebi slomio ruku, te da “nije sa potpunom sigurnošću prepoznao osobu od koje je dobio udarce…”. Pejanović je odlukom disciplinske ostao bez posla prije nego što je državni tužilac odlučio da odustane od krivičnog gonjenja protiv njega. Što čini realnom mogućnost da će poreski obveznici države Crne Gore njegovim nasljednicima platiti pozamašnu naknadu zbog nezakonitog otkaza iz državne službe.

Na stranicama crne hronike Alaksandar Pejanović se ponovo našao u proljeće 2008. godine. Optužen je, skupa sa još petoricom pristalica opozicione Srpske liste, da je 1. aprila te godine napao i lakše povrijedio direktora cetinjskog hotela Grand Dragana Ražnatovića, nakon što ovaj nije dozvolio da se u hotelu održi ranije zakazan predizborni skup.

Nekoliko mjeseci kasnije, nakon nereda zbog odluke Vlade Crne Gore da prizna nezavisnost Kosova, Pejanović je opet osumnjičen i uhapšen. Tada je započela njegova golgota. Pejanović je odbacivao optužbe za nasilničko ponašanje i napad na policajce tokom protesta u oktobru 2008. godine, tvrdeći da je žrtva igre koju su osmislili i kreirali „policija i dio opozicije”.

,,Oni su bili u dogovoru sa osobama koje su trebalo da počnu incidente”, tvrdio je kasnije Pejanović prozivajući poimenice policijske funkcionere i opozicione političare koji su, navodno, organizovali nerede, “Nijesam znao šta se dešava. Masa me gurala. Da ne bih bio pregažen prešao sam na drugu stranu ograde…”. Da li je, nakon ubistva Aleksandra Pejanovića, stavljena tačka i na ovu priču?

Nekoliko dana nakon mitinga, Pejanović se u pratnju advokata predao podgoričkoj policiji. Trebalo je da to bude rutinski postupak, pošto je višednevni intermeco bio dovoljan da se uzavrele strasti primire. Pejanović je, međutim, brutalno pretučen u čuvenoj betonjerci CB Podgorica. Osnovano se sumnja, da su ga u zamračenoj samici, naoružani bejzbol palicama, pretukli pripadnici interventne jedinice. I da je tučen u više navrata.

ODGOVOR: Policija je pokušala da ospori njegove tvrdnje o torturi, iako su one bile bogato potkrijepljene ljekarskom dokumentacijom. Dobar dio ovdašnje javnosti je vjerovao. Bolje reći ljudi nijesu bili spremni da prihvate da je ono o čemu je Aleksandar Pejanović govorio uopšte moguće.

Onda je njegovu priču, još detaljnije, potvrdio policajac Goran Stanković.

Stanković je kažnjen za iskazanu nelojalnost. Natjeran je da napusti Upravu policije samo sedam mjeseci prije nego što je stekao uslov za odlazak u penziju. Danas uzaludno očekuje obećanu pravnu pomoć od predstavnika skupštinske pozicije i opozicije. Kako će se smrt Aleksandra Pejanovića odraziti na njegov i status njegove porodice?

Sva pitanja postavljena u ovom tekstu će, gotovo pa sigurno, ostati bez odgovora. Zato je neupitno: direktor Uprave policije Veselin Veljović mora snositi posljedice slučaja koji je započeo kao fizički obračun bivšeg i aktivnih policajaca, nastavio se kao brutalno premlaćivanje bivšeg pripadnika specijalne jedinice crnogorske policije od njegovih nekadašnjih kolega naoružanih bejzbol palicama, da bi kulminirao kada je policijski inspektor ubio komšiju – nekadašnjeg kolegu. Njegova nesposobnost je višestruko pretegla nad njegovom spremnošću da bude bespogovorno odan. Ako to ne vidi ministar policije Ivan Brajović, onda i on treba da ide.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo