Budući da vlade zemalja Zapadnog Balkana nastoje da pokažu posvećenost reformama na putu pridruživanja Evropskoj uniji, mnogi koraci se preduzimaju kako bi bila unapređena vladavina zakona i borba protiv organizovanog kriminala. Dok su stabilizacija institucija, ojačavanje policijskih snaga i međunarodne saradnje doveli do novih hapšenja osumnjičenih i suđenja u Srbiji i Hrvatskoj, centar mafijaških aktivnosti na Balkanu pomjeren je ka Kosovu i Crnoj Gori”. Tako situaciju na Zapadnom Balkanu ocjenjuje Mateo Albertini nezavisni analitičar iz Milana u studiji pod naslovom Jadranska veza: Veze mafije od Italije do Zapadnog Balkana koja je ovih dana objavljena i na internet stranicu balkananalysis.com iz Američke. Autor se bavio prošlošću, sadašnjošću i budućnošću organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu, njegovom evolucijom i saradnjom sa najvećim mafijaškim sindikatima Italiji.

Albertini smatra da se zavjesa nad Kosovom i Crnom Gorom ,,tek diže”. ,,Crna Gora, mala dinarska država, pošto je predstavljala centar krijumčarenja cigareta tokom ratnih godina, postala je dobro poznata još prije sticanja nezavisnosti 2006. kao tranzitna stanica za kokain i heroin, slobodna zona za novu vrstu organizovanih kriminalaca sposobnih da koriste državni mehanizam i javne finansije kako bi oprali novac stečen krijumčarenjem ljudi i narkotika”, napisao je italijanski stručnjak.

Po Albertiniju, u decembru 2010. su objavljene dvije važne priče koje mogu pomoći objašnjenju trenutne situacije u regionu Zapadnog Balkana. Prvo je Dik Marti, švajcarski poslanik u Savjetu Evrope (SE), najstarijoj regionalnoj integraciji na Kontinentu, objavio 14. decembra u izvještaju SE tvrdnje kako bi dokazao da se premijer Kosova, Hašim Tači, nalazio na čelu mreže trgovine ljudskim organima tokom rata u pokrajini 1998-1999. dok je predvodio Oslobodilačku vojsku Kosova.

Nedjelju kasnije, 21. decembra, dogodilo se, po Albertiniju, nešto mnogo tiše, ali možda mnogo značajnije: Milo Đukanović podnio je ostavku na mjesto premijera Crne Gore. ,,Mnogi posmatrači posvjedočili su da je Đukanović diskretno bio primoran da to učini, zbog međunarodnog pritiska oko dugogodišnjih optužbi za šverc cigareta”.

Albertini podsjeća da je sudski pretres protiv Đukanovića završen 2009. jer je uživao diplomatski imunitet. ,,Međutim, prema tužiocu Đuzepeu Šelziju, učešće tadašnjeg predsjednika Crne Gore u tom predmetu bilo je jasno,” napisao je ovaj stručnjak.

Albertini ukazuje kako su se u dugotrajnoj istrazi o švercu cigareta iz Crne Gore u Italiju koju su sprovele vlasti sa druge strane Jadrana, dva imena često pojavljivala: Stanko Subotić i Branislav Mićunović, navodni vođa ,,beogradske frakcije” kriminalne organizacije čija je baza u Crnoj Gori. Italijanski nedjeljnik Espresso, objavio je da su protiv njih kancelarije javnih tužilaca iz Napulja i Barija do kraja istrage o švercu cigareta, prikupile 4.000 strana dokumenata, uključujući snimke razgovora i svjedočenja.

Novi talas balkanske mafije bio je predmet nedavne istrage američke Agencije za borbu protiv narkotika (DEA), koja je počela 2009. u saradnji sa lokalnom policijom i tajnim službama nekoliko zemalja, a u najvećoj mjeri Grčke i Španije. Njeno kodirano ime je, ironično, Balkanski ratnik, kojim se naglašava veza između mafijaških ratnih vođa iz 1990-tih i onih iz naredne decenije, primijetio je Albertini.

U nekada teško zamislivoj zajedničkoj operaciji, DEA i srpska BIA pomogle su zaplijeni 2,7 tona kokaina u međunarodnim vodama kraj obale Južne Amerike, 17. oktobra 2009. Droga je imala uličnu vrijednost od oko 170 miliona dolara. ,,Gangsteri koji su navodno bili zaduženi za pošiljku poticali su iz Srbije i njenog primorskog susjeda Crne Gore.”

Ta ,,istorijska zajednička istraga” ukazala je na postojanje ogromnog međunarodnog lanca krijumčara narkotika, koji operiše od Urugvaja do Balkana. Prema medijskim izvještajima, DEA je identifikovala dva ,,vruća” imena na vrhu piramide: Darka Šarića, biznismena rođenog u Crnoj Gori navodno dobro povezanog sa Vladom Crne Gore, i Gorana Sokovića, koga je policija uhapsila početkom februara u Pljevljima na sjeveru Crne Gore – rodnom gradu obojice inkriminisanih.

Albertini podsjeća da je poslije te operacije zvanični Beograd sumnjao u povezanost crnogorske države sa Šarićevom mrežom.

Po italijanskom analitičaru, srpska zabrinutost na kraju se potvrdila: Soković je oslobođen brzo nakon hapšenja, pošto je državni tužilac Crne Gore zaključio da ne postoji dovoljno dokaza za njegovo gonjenje.

Đukanović – tada premijer – prokomentarisao je da se slaže sa odlukom tužioca, pošto Ustav Crne Gore zabranjuje izručenje svojih državljana. On je tada rekao u intervjuu za B92, da nema razloga ni za odbijanje zahtjeva Darka Šarića da dobije crnogorsko državljanstvo koji je on uputio nekoliko dana prije nego što je za njim raspisana međunarodna potjernica (iako je prethodno zatražio državljanstvo Srbije u vrijeme kad je Crne Gora postala nezavisna 2006.)

,,Izgleda da se nešto čudno dešava u toj maloj balkanskoj zemlji: ne samo da šef države podržava oslobađenje međunarodno traženog bjegunca, ali je takođe naveo moguće sigurno mjesto za njegovo skrivanje”, primijetio je Albertini.

Rapravljajući o ovome, Albertini prije svega postavlja pitanje istorijske prirode: Kako je balkanska mafija postala u periodu između 2003. i 2011. jedna od najmoćnijih kriminalnih organizacija u Evropi?

(U sljedećem broju: Fragmentacija italijanskog organizovanog kriminala i novi Sveti balkanski savez)

Prijetnje po Evropu

Londonski Ekonomist ocijenio je prošle nedjelje da kriminalne grupe čije je sjedište na Balkanu predstavljaju prijetnju veću nego ikada po Evropu. Povod je bila presuda kraljevskog suda u Kingstonu, južnom dijelu Londona, petorici aktera na ukupno 104 godine zatvora u procesu ,,vrša za jastoge”, krijumčarenje više od 250 kilograma kokaina velike čistoće. Jedan od osuđenih na 24 godine je prema Ekonomistu Crnogorac Zoran Dresić, mada ostali ostrvski mediji kažu da je Hrvat, koji je kada je uhapšen prije godinu dana prvobitno pokazao lažni pasoš na ime Veljko Protić.

,,Postoji regionalna veza grupe,” kazao je predstavnik britanske Agencije za borbu protiv organizovanog kriminala SOCA. Britanske vlasti imaju dokaze da je Dresić direktno radio za balkanske kriminalce. Možda je čak bio britanski krak velike bande koja je razbijena prošlog mjeseca u Brazilu. ,,Srpski i crnogorski kriminalci se pojavljuju kao glavna prijetnja u svjetskoj trgovini kokaina”, izjavio je tim povodom Ken Galager, šef operacija SOCA za Evropu.

Autor članka u Ekonomistu, poznati britanski stručnjak za Balkan Tim Džuda, piše kako je prva balkanska kriminalna grupa koja se pojavila na svjetskoj pozornici klan Darka Šarića. Redovi ovog klana su ispunjeni ljudima poznatim u toj branši kao „ljudi bez vrata” – bikovskog vrata, obrijanih glava, od kojih su mnogi u ratovima na Balkanu 1990-tih naučili šta je disciplina i okrutnost.

Za razliku od svojih prethodnika, koji su većinom bili posrednici, Šarićeva družina je sama dopremala drogu u Južnu Ameriku. Pored ostalih tehnika, vjeruje se da oni koriste slabo plaćene crnogorske pomorce na trgovačkim brodovima da ih prevoze preko Atlantika.

,,Svjetska kriza bacila je u očaj i brojne pomorce koji su iznenada ostali bez dobro plaćenih poslova. Zato su posljednjih godina mnogi uhljebljenje našli s one strane zakona, kod poslodavaca koji vladaju međunarodnim narko-tržištem”, izjavio je ovih dana nekadašnji šef beogradske policije, a sada advokat Marko Nicović. Nicović je za novosadski Građanski dnevnik, kazao kako u tavoj situaciji izuzetak nisu pomorci iz Crne Gore i Hrvatske.

Po njemu za pretovar ogromnih pošiljki droge iz Južne Amerike za zapadnu Evropu koriste se luke Dures, Drač i Valona u Albaniji, zatim Bar u Crnoj Gori, te Ploče i Rijeka u Hrvatskoj.

Ekonomist pak piše da sadašnji balkanski krijumčari sakrivaju svoj kargo u bilo čemu, od kontejnera do konzervi sardina, prelazeći Atlantik. Vjeruje se da 550 kilograma kokaina koji su prošle godine pronađeni sakriveni u konzervama voća pripada klanu Nešić.

Džuda podsjeća i da su tri Crnogorca i jedna osoba sa Kosova u maju uhapšeni i optuženi za pokušaj krijumčarenja 42 kilograma kokaina na brodu Risan. On je navodno u vlasništvu crnogorske kompanije, ali je plovio pod zastavom Monaka.

Džuda konstatuje da su se balkanski gangsteri internacionalizovali, ali to se desilo i sa naporima policija svijeta da ih uhvate. Tako se poslije razbijanja Šarićeve bande trojici njenih članova sada sudi u Srbiji, poslije zaplijene 2174 kilograma kokaina u Urugvaju 2009. godine. Krajem aprila, policija u Republici Srpskoj, u Bosni i Hercegovini, uhapsila je Zorana Ćopića, biznismena koji je navodno bio glavni Šarićev perač novca.

Džuda ocjenjuje kako se veliki dio saradnje koju su evropski zvaničnici obezbijedili na Balkanu u posljednje vrijeme može pripisati želji vlada u regionu da se pridruže EU. ,,Međutim, uz pokušaje rasvjetljavanja promjena na kriminalnoj sceni u ovom regionu, treba znati da je crta koja dijeli jednog kriminalca, biznismena i političara veoma maglovita da bi se Evropljani osjećali bezbjedno”. zaključio je britanski publicista.

Milan BOŠKOVIĆ