Povežite se sa nama

MONITORING

Na opasnom putu

Objavljeno prije

na

Budući da vlade zemalja Zapadnog Balkana nastoje da pokažu posvećenost reformama na putu pridruživanja Evropskoj uniji, mnogi koraci se preduzimaju kako bi bila unapređena vladavina zakona i borba protiv organizovanog kriminala. Dok su stabilizacija institucija, ojačavanje policijskih snaga i međunarodne saradnje doveli do novih hapšenja osumnjičenih i suđenja u Srbiji i Hrvatskoj, centar mafijaških aktivnosti na Balkanu pomjeren je ka Kosovu i Crnoj Gori”. Tako situaciju na Zapadnom Balkanu ocjenjuje Mateo Albertini nezavisni analitičar iz Milana u studiji pod naslovom Jadranska veza: Veze mafije od Italije do Zapadnog Balkana koja je ovih dana objavljena i na internet stranicu balkananalysis.com iz Američke. Autor se bavio prošlošću, sadašnjošću i budućnošću organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu, njegovom evolucijom i saradnjom sa najvećim mafijaškim sindikatima Italiji.

Albertini smatra da se zavjesa nad Kosovom i Crnom Gorom ,,tek diže”. ,,Crna Gora, mala dinarska država, pošto je predstavljala centar krijumčarenja cigareta tokom ratnih godina, postala je dobro poznata još prije sticanja nezavisnosti 2006. kao tranzitna stanica za kokain i heroin, slobodna zona za novu vrstu organizovanih kriminalaca sposobnih da koriste državni mehanizam i javne finansije kako bi oprali novac stečen krijumčarenjem ljudi i narkotika”, napisao je italijanski stručnjak.

Po Albertiniju, u decembru 2010. su objavljene dvije važne priče koje mogu pomoći objašnjenju trenutne situacije u regionu Zapadnog Balkana. Prvo je Dik Marti, švajcarski poslanik u Savjetu Evrope (SE), najstarijoj regionalnoj integraciji na Kontinentu, objavio 14. decembra u izvještaju SE tvrdnje kako bi dokazao da se premijer Kosova, Hašim Tači, nalazio na čelu mreže trgovine ljudskim organima tokom rata u pokrajini 1998-1999. dok je predvodio Oslobodilačku vojsku Kosova.

Nedjelju kasnije, 21. decembra, dogodilo se, po Albertiniju, nešto mnogo tiše, ali možda mnogo značajnije: Milo Đukanović podnio je ostavku na mjesto premijera Crne Gore. ,,Mnogi posmatrači posvjedočili su da je Đukanović diskretno bio primoran da to učini, zbog međunarodnog pritiska oko dugogodišnjih optužbi za šverc cigareta”.

Albertini podsjeća da je sudski pretres protiv Đukanovića završen 2009. jer je uživao diplomatski imunitet. ,,Međutim, prema tužiocu Đuzepeu Šelziju, učešće tadašnjeg predsjednika Crne Gore u tom predmetu bilo je jasno,” napisao je ovaj stručnjak.

Albertini ukazuje kako su se u dugotrajnoj istrazi o švercu cigareta iz Crne Gore u Italiju koju su sprovele vlasti sa druge strane Jadrana, dva imena često pojavljivala: Stanko Subotić i Branislav Mićunović, navodni vođa ,,beogradske frakcije” kriminalne organizacije čija je baza u Crnoj Gori. Italijanski nedjeljnik Espresso, objavio je da su protiv njih kancelarije javnih tužilaca iz Napulja i Barija do kraja istrage o švercu cigareta, prikupile 4.000 strana dokumenata, uključujući snimke razgovora i svjedočenja.

Novi talas balkanske mafije bio je predmet nedavne istrage američke Agencije za borbu protiv narkotika (DEA), koja je počela 2009. u saradnji sa lokalnom policijom i tajnim službama nekoliko zemalja, a u najvećoj mjeri Grčke i Španije. Njeno kodirano ime je, ironično, Balkanski ratnik, kojim se naglašava veza između mafijaških ratnih vođa iz 1990-tih i onih iz naredne decenije, primijetio je Albertini.

U nekada teško zamislivoj zajedničkoj operaciji, DEA i srpska BIA pomogle su zaplijeni 2,7 tona kokaina u međunarodnim vodama kraj obale Južne Amerike, 17. oktobra 2009. Droga je imala uličnu vrijednost od oko 170 miliona dolara. ,,Gangsteri koji su navodno bili zaduženi za pošiljku poticali su iz Srbije i njenog primorskog susjeda Crne Gore.”

Ta ,,istorijska zajednička istraga” ukazala je na postojanje ogromnog međunarodnog lanca krijumčara narkotika, koji operiše od Urugvaja do Balkana. Prema medijskim izvještajima, DEA je identifikovala dva ,,vruća” imena na vrhu piramide: Darka Šarića, biznismena rođenog u Crnoj Gori navodno dobro povezanog sa Vladom Crne Gore, i Gorana Sokovića, koga je policija uhapsila početkom februara u Pljevljima na sjeveru Crne Gore – rodnom gradu obojice inkriminisanih.

Albertini podsjeća da je poslije te operacije zvanični Beograd sumnjao u povezanost crnogorske države sa Šarićevom mrežom.

Po italijanskom analitičaru, srpska zabrinutost na kraju se potvrdila: Soković je oslobođen brzo nakon hapšenja, pošto je državni tužilac Crne Gore zaključio da ne postoji dovoljno dokaza za njegovo gonjenje.

Đukanović – tada premijer – prokomentarisao je da se slaže sa odlukom tužioca, pošto Ustav Crne Gore zabranjuje izručenje svojih državljana. On je tada rekao u intervjuu za B92, da nema razloga ni za odbijanje zahtjeva Darka Šarića da dobije crnogorsko državljanstvo koji je on uputio nekoliko dana prije nego što je za njim raspisana međunarodna potjernica (iako je prethodno zatražio državljanstvo Srbije u vrijeme kad je Crne Gora postala nezavisna 2006.)

,,Izgleda da se nešto čudno dešava u toj maloj balkanskoj zemlji: ne samo da šef države podržava oslobađenje međunarodno traženog bjegunca, ali je takođe naveo moguće sigurno mjesto za njegovo skrivanje”, primijetio je Albertini.

Rapravljajući o ovome, Albertini prije svega postavlja pitanje istorijske prirode: Kako je balkanska mafija postala u periodu između 2003. i 2011. jedna od najmoćnijih kriminalnih organizacija u Evropi?

(U sljedećem broju: Fragmentacija italijanskog organizovanog kriminala i novi Sveti balkanski savez)

Prijetnje po Evropu

Londonski Ekonomist ocijenio je prošle nedjelje da kriminalne grupe čije je sjedište na Balkanu predstavljaju prijetnju veću nego ikada po Evropu. Povod je bila presuda kraljevskog suda u Kingstonu, južnom dijelu Londona, petorici aktera na ukupno 104 godine zatvora u procesu ,,vrša za jastoge”, krijumčarenje više od 250 kilograma kokaina velike čistoće. Jedan od osuđenih na 24 godine je prema Ekonomistu Crnogorac Zoran Dresić, mada ostali ostrvski mediji kažu da je Hrvat, koji je kada je uhapšen prije godinu dana prvobitno pokazao lažni pasoš na ime Veljko Protić.

,,Postoji regionalna veza grupe,” kazao je predstavnik britanske Agencije za borbu protiv organizovanog kriminala SOCA. Britanske vlasti imaju dokaze da je Dresić direktno radio za balkanske kriminalce. Možda je čak bio britanski krak velike bande koja je razbijena prošlog mjeseca u Brazilu. ,,Srpski i crnogorski kriminalci se pojavljuju kao glavna prijetnja u svjetskoj trgovini kokaina”, izjavio je tim povodom Ken Galager, šef operacija SOCA za Evropu.

Autor članka u Ekonomistu, poznati britanski stručnjak za Balkan Tim Džuda, piše kako je prva balkanska kriminalna grupa koja se pojavila na svjetskoj pozornici klan Darka Šarića. Redovi ovog klana su ispunjeni ljudima poznatim u toj branši kao „ljudi bez vrata” – bikovskog vrata, obrijanih glava, od kojih su mnogi u ratovima na Balkanu 1990-tih naučili šta je disciplina i okrutnost.

Za razliku od svojih prethodnika, koji su većinom bili posrednici, Šarićeva družina je sama dopremala drogu u Južnu Ameriku. Pored ostalih tehnika, vjeruje se da oni koriste slabo plaćene crnogorske pomorce na trgovačkim brodovima da ih prevoze preko Atlantika.

,,Svjetska kriza bacila je u očaj i brojne pomorce koji su iznenada ostali bez dobro plaćenih poslova. Zato su posljednjih godina mnogi uhljebljenje našli s one strane zakona, kod poslodavaca koji vladaju međunarodnim narko-tržištem”, izjavio je ovih dana nekadašnji šef beogradske policije, a sada advokat Marko Nicović. Nicović je za novosadski Građanski dnevnik, kazao kako u tavoj situaciji izuzetak nisu pomorci iz Crne Gore i Hrvatske.

Po njemu za pretovar ogromnih pošiljki droge iz Južne Amerike za zapadnu Evropu koriste se luke Dures, Drač i Valona u Albaniji, zatim Bar u Crnoj Gori, te Ploče i Rijeka u Hrvatskoj.

Ekonomist pak piše da sadašnji balkanski krijumčari sakrivaju svoj kargo u bilo čemu, od kontejnera do konzervi sardina, prelazeći Atlantik. Vjeruje se da 550 kilograma kokaina koji su prošle godine pronađeni sakriveni u konzervama voća pripada klanu Nešić.

Džuda podsjeća i da su tri Crnogorca i jedna osoba sa Kosova u maju uhapšeni i optuženi za pokušaj krijumčarenja 42 kilograma kokaina na brodu Risan. On je navodno u vlasništvu crnogorske kompanije, ali je plovio pod zastavom Monaka.

Džuda konstatuje da su se balkanski gangsteri internacionalizovali, ali to se desilo i sa naporima policija svijeta da ih uhvate. Tako se poslije razbijanja Šarićeve bande trojici njenih članova sada sudi u Srbiji, poslije zaplijene 2174 kilograma kokaina u Urugvaju 2009. godine. Krajem aprila, policija u Republici Srpskoj, u Bosni i Hercegovini, uhapsila je Zorana Ćopića, biznismena koji je navodno bio glavni Šarićev perač novca.

Džuda ocjenjuje kako se veliki dio saradnje koju su evropski zvaničnici obezbijedili na Balkanu u posljednje vrijeme može pripisati želji vlada u regionu da se pridruže EU. ,,Međutim, uz pokušaje rasvjetljavanja promjena na kriminalnoj sceni u ovom regionu, treba znati da je crta koja dijeli jednog kriminalca, biznismena i političara veoma maglovita da bi se Evropljani osjećali bezbjedno”. zaključio je britanski publicista.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo