Povežite se sa nama

MONITORING

Ubice, siledžije, dileri…

Objavljeno prije

na

Uprava policije (UP) zapošljava – prema posljednjim javno dostupnim podacima – 5.556 službenika; imamo omjer od približno jednog policajca na 125 građanina, što je duplo više od evropskog prosjeka. Ko je i po kakvoj proceduri zaposlio toliku masu policajaca, odgovornu za zaštitu bezbjednosti građana i Ustavom utvrđenih sloboda i prava, zaštitu imovine, sprječavanje vršenja i otkrivanje krivičnih djela i prekršaja, pronalaženje i hvatanje počinilaca krivičnih djela i prekršaja i njihovo dovođenje pred nadležne organa… dakle, za sve ove i druge norme kojima se uređuju djelatnost, ovlašćenja i dužnosti policije?

Iako Veselin Veljović ima mogućnost da upošljava policajce i van konkursa, najosjetljiviju ulogu igra Agencija nacionalne bezbjednosti jer obavlja „provjeru kandidata”. Jesenas smo doznali da ni Unutrašnja kontrola UP, odlukom direktora Veljovića, mjesecima nije imala pristup elektronskim evidencijama zaposlenih policajaca.

Prethodno je Zoran Tomčić, Veljovićev kolega specijalac (raniji zapovjednik Posebne jedinice policije) godinama bio šef Unutrašnje kontrole i ništa sa elektronskim evidencijama nije bilo sporno. No, kada je ministar Ivan Brajović imenovao Veselina Šaranovića, za novog šefa Unutrašnje kontrole, Veljović je – nezakonito, kako je ocijenila Agencija za zaštitu ličnih podataka – zabranio Šaranoviću pristup elektronskim evidencijama.

Važeći Zakon o policiji (Službeni list RCG, 28/05, 5. jun 2005), pored opštih uslova – psiho-fizičkih, starosnih i obrazovnih kvalifikacija – takođe propisuje „dostojnost za obavljanje poslova u policiji” a u vezi sa krivičnim postupcima protiv nekog kandidata, zatim prekršajnih kazni protiv javnog reda i mira sa elementima nasilja „ili drugim prekršajima koji ga čine nedostojnim za obavljanje policijskih poslova” ili ukoliko je kandidat za budućeg policajca „lice čije dosadašnje ponašanje, navike ili sklonosti ukazuju na nepouzdanost za obavljanje tih poslova”.

Sve to je lijepo napisano, no praksa je upitna a mediji krcati izvještajima o kriminalnim ili, u najmanju ruku, kontroverznim ulogama aktivnih i bivših policajaca.

Najsvježiji primjer: aktivni pripadnik policije Zoran Bulatović službenim pištoljem usred dana ubio bivšeg pripadnika policije. Žrtva, Aleksandar Pejanović, bio je 2008. izložen policijskoj torturi – dokazanoj pravosnažnom sudskom presudom – iako se Veljović na Odboru za bezbjednost i odbranu Skupštine kleo da se prema njemu „u podgoričkom Centru bezbjednosti postupalo u skladu sa zakonom i nije bilo prekoračenja ovlašćenja”.

Ili: Nebojša Mugoša, penzionisani policajac u čijem je stanu kasnije pronađeno pola miliona eura u kešu, ubio je 17. februara ove godine svog poslovnog ortaka.

Bivši policajac Dejan Šekularac iz Bijelog Polja je pod optužbom da je bio diler Darka Šarića. Početkom 2010. je uhapšen, pušten, „nema dokaza”, da bi kasnije, po objavljivanju poćernice, odmaglio u nepoznatom pravcu.

Komandir u SAJ-u, Veljovićevoj matičnoj formaciji kojom je deceniju komandovao, Miodrag Begić, sa još dvojicom policajaca je uhapšen i optužen „zbog zloupotrebe službenog položaja” u aferi Afrodita – trgovina ljudima i organizovanje lanca prostitucije.

Begić je dao zanimljiv iskaz na Višem sudu; naime, na obezbjeđenju noćnog bara Afrodita je radio „prekovremeno”, pa je zapazio da su kao gosti navraćali i „policijski inspektori za droge, za strance i za suzbijanje kriminaliteta”; uopšte, tvrdi da među policajcima postoji široko prisutna praksa„prekovremenog rada” na takvim ili sličnim mjestima.

Drugi pripadnik SAJ-a, takođe komandir u toj jedinici, Mirko Banović, juna 2010. je u Osnovnom sudu u Baru nepravosnažno osuđen zbog krivičnog djela – zlostavljanje i mučenje Podgoričanina M.B. u Sutomoru 2005. godine; i nakon toga je ostao u službi!

Zajedno sa Banovićem su osuđeni i ortaci mu iz SAJ-a: Vuksan Damjanović, Jugoslav Raičević i Nenad Krstajić. Banović je ranije bio šef Veljovićevog obezbjeđenja, iako je 2003. osuđivan za krivično djelo – zlostavljanje u službi!

Dejan Radević, policajac iz Rožaja, optužen je početkom godine pred Višim sudom u Bijelom Polju za pokušaj ubistva.

Rukovodilac bezbjednosnog sektora Ispostave policije u Tivtu, Miloš Đukić, uhapšen je 29. maja pod sumnjom da je prevario više stranaca.

Jesenas je na Kosovu uhapšen Haris Sijarić, crnogorski policajac, švercovao 11 kilograma heroina!

Aktivni policajac Blagoje Janjušević je nedavno optužen za primanje mita putem pomaganja u aferi Magnet (Klinički centar Crne Gore).

Za krivična djela zloupotrebe službenog položaja i podstrekivanja na to djelo, zatim primanje i davanje mita pred Specijalnim vijećem Višeg suda u Bijelom Polju odgovaraju – u grupi sa službenicima Uprave carina – i policajci Daut Kalač i Mersudina Košuta; postupak se vodio i protiv Predraga Kukalja, bivšeg rukovodioca Ispostave granične policije u Beranama, no u istražnom postupku je oslobođen sumnji.

Njegov nasljednik u beranskoj Ispostavi granične policije, Veselin Krgović, saslušavan je („svega desetak minuta”, prenijeli su mediji) u Osnovnom sudu u Beranama po zahtjevu za pokretanje istrage koji je podnio otpušteni granični policajac iz Rožaja Enver Dacić. On je Krgovića teretio za tri krivična djela: izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje; zatim, zloupotrebu službenog položaja i povredu ravnopravnosti u zapošljavanju. Sud u Beranama je odbacio Dacićevu prijavu.

Skupa sa otpuštenim policajcima iz Rožaja Nedžadom Kučem i Mithatom Nurkovićem, Dacić tvrdi da posjeduje dokaze o umiješanosti Krgovića u prekogranični šverc. Krgović je ranije bio komandir milicije u Mojkovcu, Veljovićevom rodnom mjestu; direktor UP je prije par godina odobrio stambeni kredit Krgoviću.

Bivši policajci Dacić i Nurković su, tvrde zbog prijetnji njima i porodicama, napuštili Crnu Goru. Pridružio im se Suad Muratbašić, policajac iz Bijelog Polja otpušten nakon što je 2007. javno priznao da je „agitovao za DPS”. Muratbašić je sa suprugom i tri maloljetna sina doputovao u Brisel i zatražio politički azil.

Muratbašić je ispričao da ga je angažovao Melvudin Nuhodžić da „odradi” 34 sugrađanina kako bi glasali za DPS. Nuhodžić je, ne samo član Predsjedništva DPS-a i poslanik, već i aktuelni predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine!

Devetorica policijskih funkcionera iz 1990-ih, među njima i šefovi uniformisane policije (SJB) i tajne službe (SDB), pod optužbama su za ratni zločin u slučaju deportacija. Iz UP i iz Agencije nacionalne bezbjednosti su dostavljali službene dopise kako navodno ne posjeduju nikakvu dokumentaciju o ulozi svojih kolega i policije uopšte u deportacijama (Dopis MUP RCG – SDB br. 250-51-6455 od 27. decembra 2004. godine, upućen ministru unutrašnjih poslova Draganu Đuroviću, potpisao Duško Marković i Dopis MUP RCG – SJB 03 STR pov. br. 01-3999/2 od 19. januara 2005, upućen ministru Đuroviću, potpisao Mićo Orlandić; citirani dopisi su dokazi u postupku Ks.br. 03/09 za slučaj deportacija).

Ima još o policajcima i ratnim zločinima. Dvojica pripadnika rezervnog sastava policije, Slaviša Svrkota i Radoman Šubarić, nepravosnažno su oslobođeni optužbi za ratni zločin pred Specijalnim vijećem Višeg suda u Bijelom Polju u slučaju Bukovica.

Na suđenju je svjedočio i Veselin Veljović, šef policije (1993. bio je komandir milicije u Pljevljima). Veljović je branio Svrkotu i Šubarića, kazavši da su „krajnje profesionalno obavljali svoj dio posla”.

Veljović i UP su takođe pomogli da policijski inspektor Ranko Martinović ne bude terećen i za krivično djelo nedozvoljenog držanja naoružanja i eksplozivnih sredstava. Martinović je 2009. nepravosnažno osuđen, nakon što je djelimično priznao krivicu, kao član organizovane kriminalne bande švercera cigareta na tri godine zatvora.

Iako je sudski proces počeo 2006, UP je tek 9. juna 2009. dopisom obavijestila Osnovni sud u Kotoru da je „municija pronađena u kući Martinovića pribavljena legalno”. Potom je Martinović na suđenju za slučaj deportacija „optužio ključnog svjedoka deportacije Slobodana Pejovića da je on bio taj koji je komandovao akcijom izručivanja bosanskih državljana” (citat iz izvještaja lista Pobjeda, 1. jul 2010).

Drugi policijski funkcioner je mijenjao iskaz na suđenju u odnosu na onaj u istrazi – pod vrlo sumnjivim okolnostima i u jednom vrlo delikatnom slučaju.

Veljovićev pomoćnik, Miljan Perović, načelnik Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata UP, svjedočio je o dva događaja vezano za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Dao je iskaz o susretu sa sada pravosnažno osuđenim organizatorom Šćekićevog ubistva, Ljubom Bigovićem, u Kolašinu, tokom pauze ispitivanja Alena Kožara, takođe osuđenog zbog podmetanja eksploziva.

Perović je na suđenju promijenio iskaz da se Bigović prijeteći obraćao Šćekiću. U istrazi je tvrdio da je Bigović kazao: „Uživaj, Šćeka!” a da je to „Šćekić shvatio kao prijetnju ubistvom”. Na suđenju, međutim, Perović je tvrdio da se Bigović obraćao jednom drugom policijskom inspektoru!

Miljan Perović, skupa sa Draganom Blagojevićem (sada načelnikom Područne jedinice UP Nikšić), oba bivši pripadnici SAJ-a, neposredno nakon ubistva Slavoljuba Šćekića su se dovezli do automobila kojim su ubice pobjegle a zatim ga ostavile u blizini Podgorice. Automobil je ubrzo eksplodirao i tragovi iz njega nijesu prikupljeni.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

U novembru 2021. uhapšeni je vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još nekoliko osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević- Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Neposredno nakon hapšenja kamioni Cijevne Comerc snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

Novinar i aktivista Vuk Vujisić držao je ovu temu u fokusu i uz stalne prijetnje i napade snimao i prijavljivao krađu šljunka. Nije imao ko da ga prati.

Borba je nastavljena traljavo i selektivno. Sredinom ovog mjeseca uhapšen je vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Pušten je da se brani sa slobode. Nejasno je zašto nijesu uhapšeni i čelnici drugih kompanija koje su učinili ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije.

Da sve prelazi u farsu pokazalo je prošlonedjeljno uklanjanje nelegalnog postrojenja za proizvodnju betona kompanije Cijevna Comerc. Vujisić je isti dan upozorio da je sve bila predstava za javnost. Bukvalno, uklonjeno je samo par elektromotora i nekoliko kvadrata lima sa obližnje hale.

A onda je javnost imala priliku da se upozna sa vajber prepiskom članova Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka. U prepisci direktor Uprave za imovinu i katastar Koča Đurišić lamentira nad sudbinom radnika zaposlenih u Montenegro petrolu i Cijevni Comerc, te navodi da im treba omogućiti da zakupe parcele van korita rijeka i da se uvedu u sve pravne tokove. „Sinoć smo imali priliku da vidimo prepiske gdje je osoba na čelu Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka (inače državni sekretar iz redova SNP-a) saglasna sa direktorom Uprave za državnu imovinu i katastar (iz redova DF-a) koji otvoreno lobira za one koji su Moraču i Cijevnu nepovratno devastirali, koji su uzurpirali i opljačkali državnu imovinu, umjesto da državnu imovinu zaštite, naplate štetu i vrate je građanima. Sada znamo gdje leže problemi. Ako kod premijera ima političke volje kao što govori, smijeniće ove dvije osobe i stati na čelo operativnog tima i tako preuzeti političku odgovornost”, napisao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević na svom Fejsbuk profilu.

Niko nije smijenjen. Operativni tim je napustila zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, koja smatra da ne bi smjeli da se traže kompromisi sa uzurpatorima.

Pojedini uzurpatori državne imovine javno su govorili da imaju obećanja od opštinskih vlasti da dobiju nove parcele za nastavak posla. Da je kompromis moguć potvrdio je i premijer koji je na pitanje za mogućnost da navedenim kompanijama daju kamenolomi, odgovorio: „U skladu sa zakonom i na mjestima koje država propiše kao moguća mjesta za eksploataciju u skladu sa zakonom, nemam ništa protiv“.

Do tada, protiv istih tih kompanija državnu imovinu moraće da brani Vojska. Angažovanje Vojske Crne Gore radi zaštite vodoizvorišta Bolje seste i korita rijeke Morače  predložio je Vladi – Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na ovonedjeljnoj konstitutivnoj sjednici.

Savjet je iskazao očekivanje da sudska grana vlasti, tužilaštvo i policija djeluju. Predsjednik Savjeta Abazović predložio je i da Građevinska inspekcija kao prioritet sprovede rušenje bespravno sagrađenih objekata koje koriste nelegalni eksploatatori šljunka. Zašto do sada to nije uradila, odgovora nema.

Umjesto toga najavljene su smjene osoba koje su novinarima proslijedile prepisku Operativnog tima.

„Nijesam zadovoljan time što se traga za ljudima koji su poslali poruke novinarima iz Operativnog tima. Vjerujem da su ti ljudi istinske patriote jer su ukazale na problematičan stav određenih članova tima. Umjesto da smjenjujemo trule daske u institucijama, pominju se smjene ljudi koji su slali poruke novinarima. Vlada bi trebalo da se pozabavi time ko opstruira ovaj proces a ne onima koji su ukazali na problematične stavove članova Operativnog tima“, kaže Vujisić za Monitor.

On kaže da je na Savjetu iznio sva saznanja i podatke koje ima i viđenje situacije na terenu kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka. „Ohrabrujemo nadležne institucije da počnu da poštuju zakone. Bićemo tu kao podrška užem timu kojim će rukovoditi premijer kada je u pitanju borba protiv nelegalne eksploatacije i daćemo sve dokaze“, kaže Vujisić.

Premijer je kazao da je kompanija Bemaks bila „glavni eksploatator“ u protekloj deceniji, i najavio krivičnu prijavu protiv Glavnog grada za ugrožavanje ekonomskih interesa države. Rekao je da je lokalna samouprava vezala ruke građevinskoj inspekciji da ne može ukloniti objekte Bemaksa.

Blago rečeno, kontradiktorna je Abazovićeva ocjena da je kompanija Bemaks sada zainteresovana da se zaustavi eksploatacija na rijekama. „Vršili su nelegalnu eksploataciju godinama, onda su se prvi povukli, i sada navijaju da se druge firme onemoguće u tome, kako bi te firme dolazile kod njih po materijal, odnosno oni imali monopol“, objasnio je. Ispada da će država opet raditi u korist Bemaksa.

Abazović je kazao da nijesu daleko od odluke da se angažuje Vojska da štiti nacionalni interes. On je poručio ljudima u državnoj upravi – ko nema smjelosti, neka to i saopšti.

Naši sagovornici, zaposleni u institucijama, tvrde da država može ako hoće u kratkom roku da sruši nelegalne objekte, konfiskuje mašine, pa i da naplati štetu. Preduslov za to je jedinstvena volja državnih institucija, koje za sada nema, ali i uklanjanje korumpiranih službenika.

Premijer je opet obećao da neće biti selektivnosti. Tome se nadaju i mnogi u institucijama. Oni sa kojima je Monitor razgovarao ističu da nade polažu u Specijalno državno tužilaštvo kod koga su mnogi dokumenti o dugotrajnoj nelegalnoj eksploataciji šljunka.

„Nadamo se da će se ova stvar brzo završiti, a nadamo se i reakciji SDT-a. Pitanje je zašto se ne ide na rušenje objekata tamo gdje je pravno sve čisto. Pitanje je i zašto se ne procesuiraju sve firme, od namanje do najveće jer se ovako stiče utisak da se neke štede. Imamo priču da će jedan firma postati monopolistička, a i ona je u prekršaju jer je uzurpirala državno zemljište. Zato sam da se sve firme koje su u prekršaju procesuiraju i ne smije biti nikakvog kompromisa niti dogovora sa tim firmama. Pitanje je ko se sastajao sa tim firmama, da li je i do kakvog dogovora došlo i ko opstruira ovaj proces“, navodi Vujisić.

Prema informacijama Monitora ubrzo će uslijediti akcije protiv nelegalnih eksploatatora. Pitanje je samo hoće li one biti farsa kao i do sada ili stvarni  udar na građevinsku mafiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo