Povežite se sa nama

MONITORING

Ubice, siledžije, dileri…

Objavljeno prije

na

momir-bulatovic-milo-djukan

Uprava policije (UP) zapošljava – prema posljednjim javno dostupnim podacima – 5.556 službenika; imamo omjer od približno jednog policajca na 125 građanina, što je duplo više od evropskog prosjeka. Ko je i po kakvoj proceduri zaposlio toliku masu policajaca, odgovornu za zaštitu bezbjednosti građana i Ustavom utvrđenih sloboda i prava, zaštitu imovine, sprječavanje vršenja i otkrivanje krivičnih djela i prekršaja, pronalaženje i hvatanje počinilaca krivičnih djela i prekršaja i njihovo dovođenje pred nadležne organa… dakle, za sve ove i druge norme kojima se uređuju djelatnost, ovlašćenja i dužnosti policije?

Iako Veselin Veljović ima mogućnost da upošljava policajce i van konkursa, najosjetljiviju ulogu igra Agencija nacionalne bezbjednosti jer obavlja „provjeru kandidata”. Jesenas smo doznali da ni Unutrašnja kontrola UP, odlukom direktora Veljovića, mjesecima nije imala pristup elektronskim evidencijama zaposlenih policajaca.

Prethodno je Zoran Tomčić, Veljovićev kolega specijalac (raniji zapovjednik Posebne jedinice policije) godinama bio šef Unutrašnje kontrole i ništa sa elektronskim evidencijama nije bilo sporno. No, kada je ministar Ivan Brajović imenovao Veselina Šaranovića, za novog šefa Unutrašnje kontrole, Veljović je – nezakonito, kako je ocijenila Agencija za zaštitu ličnih podataka – zabranio Šaranoviću pristup elektronskim evidencijama.

Važeći Zakon o policiji (Službeni list RCG, 28/05, 5. jun 2005), pored opštih uslova – psiho-fizičkih, starosnih i obrazovnih kvalifikacija – takođe propisuje „dostojnost za obavljanje poslova u policiji” a u vezi sa krivičnim postupcima protiv nekog kandidata, zatim prekršajnih kazni protiv javnog reda i mira sa elementima nasilja „ili drugim prekršajima koji ga čine nedostojnim za obavljanje policijskih poslova” ili ukoliko je kandidat za budućeg policajca „lice čije dosadašnje ponašanje, navike ili sklonosti ukazuju na nepouzdanost za obavljanje tih poslova”.

Sve to je lijepo napisano, no praksa je upitna a mediji krcati izvještajima o kriminalnim ili, u najmanju ruku, kontroverznim ulogama aktivnih i bivših policajaca.

Najsvježiji primjer: aktivni pripadnik policije Zoran Bulatović službenim pištoljem usred dana ubio bivšeg pripadnika policije. Žrtva, Aleksandar Pejanović, bio je 2008. izložen policijskoj torturi – dokazanoj pravosnažnom sudskom presudom – iako se Veljović na Odboru za bezbjednost i odbranu Skupštine kleo da se prema njemu „u podgoričkom Centru bezbjednosti postupalo u skladu sa zakonom i nije bilo prekoračenja ovlašćenja”.

Ili: Nebojša Mugoša, penzionisani policajac u čijem je stanu kasnije pronađeno pola miliona eura u kešu, ubio je 17. februara ove godine svog poslovnog ortaka.

Bivši policajac Dejan Šekularac iz Bijelog Polja je pod optužbom da je bio diler Darka Šarića. Početkom 2010. je uhapšen, pušten, „nema dokaza”, da bi kasnije, po objavljivanju poćernice, odmaglio u nepoznatom pravcu.

Komandir u SAJ-u, Veljovićevoj matičnoj formaciji kojom je deceniju komandovao, Miodrag Begić, sa još dvojicom policajaca je uhapšen i optužen „zbog zloupotrebe službenog položaja” u aferi Afrodita – trgovina ljudima i organizovanje lanca prostitucije.

Begić je dao zanimljiv iskaz na Višem sudu; naime, na obezbjeđenju noćnog bara Afrodita je radio „prekovremeno”, pa je zapazio da su kao gosti navraćali i „policijski inspektori za droge, za strance i za suzbijanje kriminaliteta”; uopšte, tvrdi da među policajcima postoji široko prisutna praksa„prekovremenog rada” na takvim ili sličnim mjestima.

Drugi pripadnik SAJ-a, takođe komandir u toj jedinici, Mirko Banović, juna 2010. je u Osnovnom sudu u Baru nepravosnažno osuđen zbog krivičnog djela – zlostavljanje i mučenje Podgoričanina M.B. u Sutomoru 2005. godine; i nakon toga je ostao u službi!

Zajedno sa Banovićem su osuđeni i ortaci mu iz SAJ-a: Vuksan Damjanović, Jugoslav Raičević i Nenad Krstajić. Banović je ranije bio šef Veljovićevog obezbjeđenja, iako je 2003. osuđivan za krivično djelo – zlostavljanje u službi!

Dejan Radević, policajac iz Rožaja, optužen je početkom godine pred Višim sudom u Bijelom Polju za pokušaj ubistva.

Rukovodilac bezbjednosnog sektora Ispostave policije u Tivtu, Miloš Đukić, uhapšen je 29. maja pod sumnjom da je prevario više stranaca.

Jesenas je na Kosovu uhapšen Haris Sijarić, crnogorski policajac, švercovao 11 kilograma heroina!

Aktivni policajac Blagoje Janjušević je nedavno optužen za primanje mita putem pomaganja u aferi Magnet (Klinički centar Crne Gore).

Za krivična djela zloupotrebe službenog položaja i podstrekivanja na to djelo, zatim primanje i davanje mita pred Specijalnim vijećem Višeg suda u Bijelom Polju odgovaraju – u grupi sa službenicima Uprave carina – i policajci Daut Kalač i Mersudina Košuta; postupak se vodio i protiv Predraga Kukalja, bivšeg rukovodioca Ispostave granične policije u Beranama, no u istražnom postupku je oslobođen sumnji.

Njegov nasljednik u beranskoj Ispostavi granične policije, Veselin Krgović, saslušavan je („svega desetak minuta”, prenijeli su mediji) u Osnovnom sudu u Beranama po zahtjevu za pokretanje istrage koji je podnio otpušteni granični policajac iz Rožaja Enver Dacić. On je Krgovića teretio za tri krivična djela: izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje; zatim, zloupotrebu službenog položaja i povredu ravnopravnosti u zapošljavanju. Sud u Beranama je odbacio Dacićevu prijavu.

Skupa sa otpuštenim policajcima iz Rožaja Nedžadom Kučem i Mithatom Nurkovićem, Dacić tvrdi da posjeduje dokaze o umiješanosti Krgovića u prekogranični šverc. Krgović je ranije bio komandir milicije u Mojkovcu, Veljovićevom rodnom mjestu; direktor UP je prije par godina odobrio stambeni kredit Krgoviću.

Bivši policajci Dacić i Nurković su, tvrde zbog prijetnji njima i porodicama, napuštili Crnu Goru. Pridružio im se Suad Muratbašić, policajac iz Bijelog Polja otpušten nakon što je 2007. javno priznao da je „agitovao za DPS”. Muratbašić je sa suprugom i tri maloljetna sina doputovao u Brisel i zatražio politički azil.

Muratbašić je ispričao da ga je angažovao Melvudin Nuhodžić da „odradi” 34 sugrađanina kako bi glasali za DPS. Nuhodžić je, ne samo član Predsjedništva DPS-a i poslanik, već i aktuelni predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine!

Devetorica policijskih funkcionera iz 1990-ih, među njima i šefovi uniformisane policije (SJB) i tajne službe (SDB), pod optužbama su za ratni zločin u slučaju deportacija. Iz UP i iz Agencije nacionalne bezbjednosti su dostavljali službene dopise kako navodno ne posjeduju nikakvu dokumentaciju o ulozi svojih kolega i policije uopšte u deportacijama (Dopis MUP RCG – SDB br. 250-51-6455 od 27. decembra 2004. godine, upućen ministru unutrašnjih poslova Draganu Đuroviću, potpisao Duško Marković i Dopis MUP RCG – SJB 03 STR pov. br. 01-3999/2 od 19. januara 2005, upućen ministru Đuroviću, potpisao Mićo Orlandić; citirani dopisi su dokazi u postupku Ks.br. 03/09 za slučaj deportacija).

Ima još o policajcima i ratnim zločinima. Dvojica pripadnika rezervnog sastava policije, Slaviša Svrkota i Radoman Šubarić, nepravosnažno su oslobođeni optužbi za ratni zločin pred Specijalnim vijećem Višeg suda u Bijelom Polju u slučaju Bukovica.

Na suđenju je svjedočio i Veselin Veljović, šef policije (1993. bio je komandir milicije u Pljevljima). Veljović je branio Svrkotu i Šubarića, kazavši da su „krajnje profesionalno obavljali svoj dio posla”.

Veljović i UP su takođe pomogli da policijski inspektor Ranko Martinović ne bude terećen i za krivično djelo nedozvoljenog držanja naoružanja i eksplozivnih sredstava. Martinović je 2009. nepravosnažno osuđen, nakon što je djelimično priznao krivicu, kao član organizovane kriminalne bande švercera cigareta na tri godine zatvora.

Iako je sudski proces počeo 2006, UP je tek 9. juna 2009. dopisom obavijestila Osnovni sud u Kotoru da je „municija pronađena u kući Martinovića pribavljena legalno”. Potom je Martinović na suđenju za slučaj deportacija „optužio ključnog svjedoka deportacije Slobodana Pejovića da je on bio taj koji je komandovao akcijom izručivanja bosanskih državljana” (citat iz izvještaja lista Pobjeda, 1. jul 2010).

Drugi policijski funkcioner je mijenjao iskaz na suđenju u odnosu na onaj u istrazi – pod vrlo sumnjivim okolnostima i u jednom vrlo delikatnom slučaju.

Veljovićev pomoćnik, Miljan Perović, načelnik Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata UP, svjedočio je o dva događaja vezano za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Dao je iskaz o susretu sa sada pravosnažno osuđenim organizatorom Šćekićevog ubistva, Ljubom Bigovićem, u Kolašinu, tokom pauze ispitivanja Alena Kožara, takođe osuđenog zbog podmetanja eksploziva.

Perović je na suđenju promijenio iskaz da se Bigović prijeteći obraćao Šćekiću. U istrazi je tvrdio da je Bigović kazao: „Uživaj, Šćeka!” a da je to „Šćekić shvatio kao prijetnju ubistvom”. Na suđenju, međutim, Perović je tvrdio da se Bigović obraćao jednom drugom policijskom inspektoru!

Miljan Perović, skupa sa Draganom Blagojevićem (sada načelnikom Područne jedinice UP Nikšić), oba bivši pripadnici SAJ-a, neposredno nakon ubistva Slavoljuba Šćekića su se dovezli do automobila kojim su ubice pobjegle a zatim ga ostavile u blizini Podgorice. Automobil je ubrzo eksplodirao i tragovi iz njega nijesu prikupljeni.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

,,Bez obzira što se može desiti da neki predlog ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića ne dobije podršku ni naše stranke, u ime UCG, ipak, saopštavam da svi kandidati nisu isti i da ni po koju cijenu, pa ni javnog sporenja sa kolegama, ne pristajem da se paušalno svi kandidati svrstaju u isti koš i uz to još označe kao kandidati bivšeg režima”, saopštio je Danilović.

U svakom slučaju, nastavak priča o tome da li su sadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave policije i njegovi protivkandidati na bilo koji način povezani sa bivšim režimom, neće povratiti sigurnost i osjećaj bezbjednosti građanima Crne Gore. A Brađaninu to mora biti jedan od najvažnijih zadataka.

Prednost Brđanina je, smatraju njegovi promoteri, to što se odmah može uhvatiti u koštac sa organizovanim kriminalnim grupama, budući da je kao dojučerašnji analitičar morao imati pristup tajnim podacima. Zato vjeruju da on ima priprenljen plan djelovanja. I dok novoimenovani v.d. direktora bude spremao taktiku za očekivani obračun sa kriminalom, koji mora prvo sprovesti u redovima UP-a, javnost čeka da vidi koga će imenovati za svoje najbliže saradnike.

Oponenti mu, sa druge strane, već sada zamjeraju da, osim to što je završio FBI akademiju, nijesmo mogli čuti još neku ozbiljniju pohvalu za njegov rad prethodnih godina. Makar kada je riječ o postignutim rezultatima. Abazović ima objašnjenje za to: ,,Mnogi ljudi koji su bili u policiji nisu mogli da dođu do rezultata jer je struktura u samom vrhu bila postavljena potpuno pogrešno i određivanje prioriteta UP-a je bilo potpuno pogrešno“. Potpredsjednik Vlade naglašava da su pripadnici policije protekla dva mjeseca ostvarili „značajne rezultate“ ali navodi kako „može to još bolje“.

Abazović zaključuje da je za efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala neophodno dovesti nove ljude na ključna mjesta u policiji. ,,Ne znam šta su njegovi (misli na Z. Brđanina) planovi ali znam šta su planovi Vlade CG, znam šta su planovi potpredsjednika zaduženog za bezbjednost, znam šta su planovi ministra unutrašnjih poslova: ljudi koji su bili na najvišim pozicijama u UP-u moraju da budu razriješeni, penzionisani, postavljeni na neka druga mjesta, a u svakom slučaju ne mogu više da obavljaju te dužnosti. Dakle, novi ljudi, novi menadžment, novi pomoćnici. Trebaju nam drugi ljudi, treba nam svježa energija, drugi koncept, drugi prioriteti i to je to. Ko je spreman na to – nek izvoli. Svi su dobrodošli koji mogu da rade profesionalno, a nekima koji su imali tu šansu a nisu radili na taj način treba se zahvaliti”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.

Kako god, Brđanin će jedno vrijeme biti v.d. direktora Uprave policije. Sve dalje ostaje neizvjesno. Možda njegovo imenovanje u „pravog“ direktora ne zavisi od mišljenja skupštinskog Odbora za bezbjednost (računica pokazuje da, bez DF-a, Vladin prijedlog neće dobiti podršku), ali će svakako zavisti od odluke ostalih kandidata da li će se žaliti Upravnom sudu. Tačnije, da li će pokušati da ospore i ponište tek okončani konkurs.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj nove je mjere nazvao diskriminatorskim  i najavio da će ugostiteljski objekti, po odluci rukovodstva Opštine Tuzi, ostati otvoreni. „Svim našim prijateljima ugodna kafa, a neprijatelji ako nas budu ometali, imaćemo iznenađenje i za njih”, poručio je Đeljošaj u srijedu veče, nakon sastanka sa ugostiteljima iz Tuzi.

Iz Vlade, izgleda, te najave nijesu uzeli za ozbiljno pa su ih u četvrtak otvoreni kafići u Tuzima zatekli nespremne. Na to su premijer Zdravko Krivokapić i potpredsjednik Vlade nadležan za pitanja bezbjednosti Dritan Abazović reagovali kao da su na vlasti trideset godina, a ne nepuna tri mjeseca. Srdito. Poslali su policajce u Tuzi da zatvore lokale i privedu neposlušne. Ali, pred njih su izašli građani najmlađe opštine u Crnoj Gori, blokirajući međunarodni put Podgorica – Skadar.

Đeljošaj je dodatno podigao temperaturu. ,,Ova odluka je lična, kao osveta za postavljanje zastava Albanije i Kosova na zgradu Opštine“, prenijeli su elektronski mediji izjavu u kojoj tvrdi da mu se Krivokapić i Abazović svete zbog prethodnih političkih razmirica. Potom je najavio da će premijer doći na razgovore. „Konačno me nazvao predsjednik Vlade g. Krivokapić i dogovorili smo sastanak u 14:00 u zgradi Opštine Tuzi“, objavio je Đeljošaj na društvenim mrežama. „Tražio je od mene da održimo sastanak u Vladi, međutim kao predstavnik naroda, a znajući da će za mnom doći i okupljeni građani, konačno smo došli do dogovora, da se sastanak održi u Tuzima“.

Do najavljenog sastanka, koji će biti održan nakon završetka ovog teksta, ostalo je još nekoliko sati, a na društvenim mrežama već je krenuo obračun onih koji računaju da je jučerašnjom odlukom o zatvaranju lokala u Tuzima Vlada diskriminisala Albance (Danilovgrad i Bar ne potkrjepljuju tu tezu) sa onima koji smatraju da se Đeljošaj, odbijajući da se povinuje mjerama Ministarstva zdravlja, stavio na čelo svojevrsne pobune. Sve je to, naravno, začinjeno nacionalnim prepucavanjima i prebrojavanjima na prijatelje i neprijatelje. I imenovanjem navodno glavnog krivca – potpredsjednika Vlade. Jedni mu spočitavaju da je izdao svoje, drugi da je prema njima bio suviše mek a treći, oni koji ga već mjesecima vrijeđaju na ljudskoj i nacionalnoj osnovi, i jedno i drugo.

Za glasove razuma sve je manje mjesta. A u najavi je još jedna vruća tema.

,,Veliki broj građana koji godinama žive u Crnoj Gori, a nisu dobili državljanstvo naše zemlje zaslužili su da se to pitanje konačno riješi. Vlada Crne Gore u narednom periodu pristupiće rješavanju ovog problema”, tvitnuo je Krivokapić početkom nedjelje. I ostao nedorečen.

Da li Vlada namjerava da mijenja Zakon o državljanstvu ili  će samo primijeniti odredbe postojećeg, prema kome se crnogorsko državljanstvo može dobiti preko roditelja, mjestom rođenja, brakom i(li) boravkom u Crnoj Gori?

U prvom slučaju, Crna Gora bi brzo mogla udvostručiti, pa i utrostručiti broj svojih državljana, upisom svih stanovnika susjednih zemalja, a prije svega državljana Srbije, koji imaju neke porodične ili imovinske kopče sa Crnom Gorom. Tim pitanjem Krivokapić  se bavio još jesenas. Tada je, u razgovoru za Minu, rekao da brojni građani Srbije čekaju dvojno državljanstvo i da to „ne treba nikome braniti“. Budući premijer je, ipak, istovremeno i upozorio kako „Crna Gora ima mali broj stanovnika i svaka promjena u tome bi mogla da poremeti odnos snaga“. Da li je zadržao taj oprez – tek ćemo vidjeti. Uglavnom Krivokapić je tada promovisao logiku zapadnih država, da „tamo gdje neko plaća porez tu treba i da glasa“.

Pravo glasa je, ipak, samo dio problema na koji bi mogla uticati promjena politike dodjele državljanstva. Jasno je da bi tako došlo do neminovne promjene nacionalne, vjerske i jezičke strukture među državljanima Crne Gore. Toga je svjesna i većina malih evropskih država koje su prilično restriktivne po pitanju prijema u državljanstvo.

Nešto drugačije stvari stoje kada je u pitanju mogućnost dodjele državljanstva onima (izbjegla i raseljena lica) koji decenijama žive i rade u Crnoj Gori. Nezvanično, broj tih osoba koje ispunjavaju uslov za dobijanje crnogorskog državljanstva, što podrazumijeva istovremeno odricanja od državljanstva zemlje iz koje su došli, mjeri se stotinama. Poseban problem među njima imaju oni rođeni u Crnoj Gori. Oni, trenutno, nemaju nijedno državljanstvo, pa ni mogućnost da dobiju putne isprave. Pravnici smatraju da bi se većini od njih moglo izaći u susret prema odredbama postojećeg Zakona. Dovoljna bi, kažu, bila samo dobra volja. Koju bivše vlasti nijesu imale, kalkulišući njihovim političkim opredjeljenjem.

Premijer se pitanjem državljanstva pozabavio i u svom ekspozeu. ,,Želimo da i postojeći program ekonomskog državljanstva promijenimo u program državljanstva za visokokvalifikovani kadar”, najavio je, bez detalja.

Dodatna objašnjenja tek očekujemo. Mada, Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom će već biti jasnije šta je kome činjeti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Obrazloženje odluke o davanju saglasnosti na gradnju dvospratnog restorana, ogromnog parkinga i drugih sadržaja u zaštićenoj zoni Turskog rta, od strane direktorice Miranović, karakteriše površnost, nestručnost i stavljanje Uprave za zaštitu u službu pojedinačnih i partijskih interesa koji su bili važniji od poštovanja UNESCO standarda. Anastazija Miranović ocijenila je kako će kafe-restoran na Verigama oplemeniti taj zapušteni prostor, na kome su se nalazile tezge za prodaju šarenih džempera i raznih drangulija, te da se iz kafea može uživati u pogledu na zaliv.

Da društvo Hefesta dobije dozvolu za gradnju restorana na Turskom rtu, upregle su se mnoge državne institucije. Prije svih Ministarstvo održivog razvoja i turizma i tadašnji ministar Branimir Gvozdenović lično. On je zaslužan za donošenje izmjena i dopuna Plana privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2013 –2015,  kojim je, umjesto predviđenog turističkog info-punkta površine 4 kvadrata, odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, površine 190 m2 u osnovi, sa prostranim parkingom, koji ni po čemu ne pripada kategoriji privremenosti.

Idejni projekat „privremenog” kafe-restorana Verige 65 izradio je arhitekta Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. On nije imao problem sa lokacijom i položajem tog objekta u odnosu na okruženje, koji su prema navodima eksperata ICOMOS-a presudni za njegovo uklanjanje.

„Odluka da se dozvoli ova gradnja ukazuje na hitnu potrebu da se razvije definicija privremenog karaktera za potrebe Plana. Privremeni objekti treba da budu takvi da se lako mogu demontirati, ostavljajući malo tragova svog ograničenog prisustva. Treba staviti vremenski limit na sve što je dozvoljeno ovim zakonodavstvom, a i dalje postoji”, zaključuje se u Izvještaju.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika”.

Za sprovođenje ove preporuke određuju se Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, Opština Kotor i opštinski Savjet za baštinu.

Ugovor koji je društvo Hefesta zaključilo sa JP Morsko dobro o korišćenju lokacije Turski rt, ističe već krajem 2021. godine sa pravom produžetka do 2023.  Na osnovu Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2019–2023. zaključen je posljednji ugovor sa Hefestom za korišćenje morskog dobra, koji je Aneksom III u novembru prošle godine produžen do kraja 2021.

Ocjena da jedan ugostiteljski objekat ugrožava Izuzetnu univerzalnu vrijednost prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora predstavlja svojevrsni „crveni karton” institucijama i pojednicima koji su omogućili devastaciju Turskog rta. Da li će pojedinačni privatni interesi prevagnuti u odnosu na interes društva da područje Kotora ni u kom slučaju ne izgubi mjesto na Listi svjetske baštine, pokazaće se najkasnije za dvije godine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo