Povežite se sa nama

MONITORING

Ubice, siledžije, dileri…

Objavljeno prije

na

Uprava policije (UP) zapošljava – prema posljednjim javno dostupnim podacima – 5.556 službenika; imamo omjer od približno jednog policajca na 125 građanina, što je duplo više od evropskog prosjeka. Ko je i po kakvoj proceduri zaposlio toliku masu policajaca, odgovornu za zaštitu bezbjednosti građana i Ustavom utvrđenih sloboda i prava, zaštitu imovine, sprječavanje vršenja i otkrivanje krivičnih djela i prekršaja, pronalaženje i hvatanje počinilaca krivičnih djela i prekršaja i njihovo dovođenje pred nadležne organa… dakle, za sve ove i druge norme kojima se uređuju djelatnost, ovlašćenja i dužnosti policije?

Iako Veselin Veljović ima mogućnost da upošljava policajce i van konkursa, najosjetljiviju ulogu igra Agencija nacionalne bezbjednosti jer obavlja „provjeru kandidata”. Jesenas smo doznali da ni Unutrašnja kontrola UP, odlukom direktora Veljovića, mjesecima nije imala pristup elektronskim evidencijama zaposlenih policajaca.

Prethodno je Zoran Tomčić, Veljovićev kolega specijalac (raniji zapovjednik Posebne jedinice policije) godinama bio šef Unutrašnje kontrole i ništa sa elektronskim evidencijama nije bilo sporno. No, kada je ministar Ivan Brajović imenovao Veselina Šaranovića, za novog šefa Unutrašnje kontrole, Veljović je – nezakonito, kako je ocijenila Agencija za zaštitu ličnih podataka – zabranio Šaranoviću pristup elektronskim evidencijama.

Važeći Zakon o policiji (Službeni list RCG, 28/05, 5. jun 2005), pored opštih uslova – psiho-fizičkih, starosnih i obrazovnih kvalifikacija – takođe propisuje „dostojnost za obavljanje poslova u policiji” a u vezi sa krivičnim postupcima protiv nekog kandidata, zatim prekršajnih kazni protiv javnog reda i mira sa elementima nasilja „ili drugim prekršajima koji ga čine nedostojnim za obavljanje policijskih poslova” ili ukoliko je kandidat za budućeg policajca „lice čije dosadašnje ponašanje, navike ili sklonosti ukazuju na nepouzdanost za obavljanje tih poslova”.

Sve to je lijepo napisano, no praksa je upitna a mediji krcati izvještajima o kriminalnim ili, u najmanju ruku, kontroverznim ulogama aktivnih i bivših policajaca.

Najsvježiji primjer: aktivni pripadnik policije Zoran Bulatović službenim pištoljem usred dana ubio bivšeg pripadnika policije. Žrtva, Aleksandar Pejanović, bio je 2008. izložen policijskoj torturi – dokazanoj pravosnažnom sudskom presudom – iako se Veljović na Odboru za bezbjednost i odbranu Skupštine kleo da se prema njemu „u podgoričkom Centru bezbjednosti postupalo u skladu sa zakonom i nije bilo prekoračenja ovlašćenja”.

Ili: Nebojša Mugoša, penzionisani policajac u čijem je stanu kasnije pronađeno pola miliona eura u kešu, ubio je 17. februara ove godine svog poslovnog ortaka.

Bivši policajac Dejan Šekularac iz Bijelog Polja je pod optužbom da je bio diler Darka Šarića. Početkom 2010. je uhapšen, pušten, „nema dokaza”, da bi kasnije, po objavljivanju poćernice, odmaglio u nepoznatom pravcu.

Komandir u SAJ-u, Veljovićevoj matičnoj formaciji kojom je deceniju komandovao, Miodrag Begić, sa još dvojicom policajaca je uhapšen i optužen „zbog zloupotrebe službenog položaja” u aferi Afrodita – trgovina ljudima i organizovanje lanca prostitucije.

Begić je dao zanimljiv iskaz na Višem sudu; naime, na obezbjeđenju noćnog bara Afrodita je radio „prekovremeno”, pa je zapazio da su kao gosti navraćali i „policijski inspektori za droge, za strance i za suzbijanje kriminaliteta”; uopšte, tvrdi da među policajcima postoji široko prisutna praksa„prekovremenog rada” na takvim ili sličnim mjestima.

Drugi pripadnik SAJ-a, takođe komandir u toj jedinici, Mirko Banović, juna 2010. je u Osnovnom sudu u Baru nepravosnažno osuđen zbog krivičnog djela – zlostavljanje i mučenje Podgoričanina M.B. u Sutomoru 2005. godine; i nakon toga je ostao u službi!

Zajedno sa Banovićem su osuđeni i ortaci mu iz SAJ-a: Vuksan Damjanović, Jugoslav Raičević i Nenad Krstajić. Banović je ranije bio šef Veljovićevog obezbjeđenja, iako je 2003. osuđivan za krivično djelo – zlostavljanje u službi!

Dejan Radević, policajac iz Rožaja, optužen je početkom godine pred Višim sudom u Bijelom Polju za pokušaj ubistva.

Rukovodilac bezbjednosnog sektora Ispostave policije u Tivtu, Miloš Đukić, uhapšen je 29. maja pod sumnjom da je prevario više stranaca.

Jesenas je na Kosovu uhapšen Haris Sijarić, crnogorski policajac, švercovao 11 kilograma heroina!

Aktivni policajac Blagoje Janjušević je nedavno optužen za primanje mita putem pomaganja u aferi Magnet (Klinički centar Crne Gore).

Za krivična djela zloupotrebe službenog položaja i podstrekivanja na to djelo, zatim primanje i davanje mita pred Specijalnim vijećem Višeg suda u Bijelom Polju odgovaraju – u grupi sa službenicima Uprave carina – i policajci Daut Kalač i Mersudina Košuta; postupak se vodio i protiv Predraga Kukalja, bivšeg rukovodioca Ispostave granične policije u Beranama, no u istražnom postupku je oslobođen sumnji.

Njegov nasljednik u beranskoj Ispostavi granične policije, Veselin Krgović, saslušavan je („svega desetak minuta”, prenijeli su mediji) u Osnovnom sudu u Beranama po zahtjevu za pokretanje istrage koji je podnio otpušteni granični policajac iz Rožaja Enver Dacić. On je Krgovića teretio za tri krivična djela: izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje; zatim, zloupotrebu službenog položaja i povredu ravnopravnosti u zapošljavanju. Sud u Beranama je odbacio Dacićevu prijavu.

Skupa sa otpuštenim policajcima iz Rožaja Nedžadom Kučem i Mithatom Nurkovićem, Dacić tvrdi da posjeduje dokaze o umiješanosti Krgovića u prekogranični šverc. Krgović je ranije bio komandir milicije u Mojkovcu, Veljovićevom rodnom mjestu; direktor UP je prije par godina odobrio stambeni kredit Krgoviću.

Bivši policajci Dacić i Nurković su, tvrde zbog prijetnji njima i porodicama, napuštili Crnu Goru. Pridružio im se Suad Muratbašić, policajac iz Bijelog Polja otpušten nakon što je 2007. javno priznao da je „agitovao za DPS”. Muratbašić je sa suprugom i tri maloljetna sina doputovao u Brisel i zatražio politički azil.

Muratbašić je ispričao da ga je angažovao Melvudin Nuhodžić da „odradi” 34 sugrađanina kako bi glasali za DPS. Nuhodžić je, ne samo član Predsjedništva DPS-a i poslanik, već i aktuelni predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine!

Devetorica policijskih funkcionera iz 1990-ih, među njima i šefovi uniformisane policije (SJB) i tajne službe (SDB), pod optužbama su za ratni zločin u slučaju deportacija. Iz UP i iz Agencije nacionalne bezbjednosti su dostavljali službene dopise kako navodno ne posjeduju nikakvu dokumentaciju o ulozi svojih kolega i policije uopšte u deportacijama (Dopis MUP RCG – SDB br. 250-51-6455 od 27. decembra 2004. godine, upućen ministru unutrašnjih poslova Draganu Đuroviću, potpisao Duško Marković i Dopis MUP RCG – SJB 03 STR pov. br. 01-3999/2 od 19. januara 2005, upućen ministru Đuroviću, potpisao Mićo Orlandić; citirani dopisi su dokazi u postupku Ks.br. 03/09 za slučaj deportacija).

Ima još o policajcima i ratnim zločinima. Dvojica pripadnika rezervnog sastava policije, Slaviša Svrkota i Radoman Šubarić, nepravosnažno su oslobođeni optužbi za ratni zločin pred Specijalnim vijećem Višeg suda u Bijelom Polju u slučaju Bukovica.

Na suđenju je svjedočio i Veselin Veljović, šef policije (1993. bio je komandir milicije u Pljevljima). Veljović je branio Svrkotu i Šubarića, kazavši da su „krajnje profesionalno obavljali svoj dio posla”.

Veljović i UP su takođe pomogli da policijski inspektor Ranko Martinović ne bude terećen i za krivično djelo nedozvoljenog držanja naoružanja i eksplozivnih sredstava. Martinović je 2009. nepravosnažno osuđen, nakon što je djelimično priznao krivicu, kao član organizovane kriminalne bande švercera cigareta na tri godine zatvora.

Iako je sudski proces počeo 2006, UP je tek 9. juna 2009. dopisom obavijestila Osnovni sud u Kotoru da je „municija pronađena u kući Martinovića pribavljena legalno”. Potom je Martinović na suđenju za slučaj deportacija „optužio ključnog svjedoka deportacije Slobodana Pejovića da je on bio taj koji je komandovao akcijom izručivanja bosanskih državljana” (citat iz izvještaja lista Pobjeda, 1. jul 2010).

Drugi policijski funkcioner je mijenjao iskaz na suđenju u odnosu na onaj u istrazi – pod vrlo sumnjivim okolnostima i u jednom vrlo delikatnom slučaju.

Veljovićev pomoćnik, Miljan Perović, načelnik Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata UP, svjedočio je o dva događaja vezano za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Dao je iskaz o susretu sa sada pravosnažno osuđenim organizatorom Šćekićevog ubistva, Ljubom Bigovićem, u Kolašinu, tokom pauze ispitivanja Alena Kožara, takođe osuđenog zbog podmetanja eksploziva.

Perović je na suđenju promijenio iskaz da se Bigović prijeteći obraćao Šćekiću. U istrazi je tvrdio da je Bigović kazao: „Uživaj, Šćeka!” a da je to „Šćekić shvatio kao prijetnju ubistvom”. Na suđenju, međutim, Perović je tvrdio da se Bigović obraćao jednom drugom policijskom inspektoru!

Miljan Perović, skupa sa Draganom Blagojevićem (sada načelnikom Područne jedinice UP Nikšić), oba bivši pripadnici SAJ-a, neposredno nakon ubistva Slavoljuba Šćekića su se dovezli do automobila kojim su ubice pobjegle a zatim ga ostavile u blizini Podgorice. Automobil je ubrzo eksplodirao i tragovi iz njega nijesu prikupljeni.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo