Povežite se sa nama

MONITORING

Đeca boga mamona

Objavljeno prije

na

Nelegalno dozidane opeke na temeljima svetostefanske crkve Svete Gospođe su srušene, pa su iz SDP-a pokazali spremnost da sa svojim vicepremijerom i dva ministra nastave participaciju u Vladi Igora Lukšića. Spor oko toga ko, kako i na koji način može obnoviti srednjovjekovnu crkvu, pokazuje da Srpska pravoslavna crkva ima, u najmanju ruku, „neuobičajeni” pravni i politički status. Odluka da li i kojim tempom država treba sankcionisati divlju gradnju SPC na Svetom Stefanu je navodni uzrok najvećeg (javno poznatog) koalicionog gloženja DPS-a i SDP-a.

No, svetostefanski slučaj je jedan u nizu primjera divlje gradnje koju sprovodi SPC. Ranije je to bilo uz prećutnu saglasnost, zatim finansijsku ili organizacionu potporu crnogorske vlasti. Uostalom, najveći vjerski objekat u zemlji, Saborni hram u širem centru Podgorice, započet je sredinom 1990-ih bez građevinske dozvole.

Kako je ispričao mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije (Radović), Vlada Crne Gore je finansirala kompletne „grube radove” na tom objektu. Prisjetićemo se da je krajem 1990-ih Milo Đukanović donirao (nije objavljeno čijim parama) jedan od pozlaćenih krstova na kupolama hrama.

No, strasti su se uzburkale sredinom 2005, nakon što je SPC, mimo propisa, postavila crkvu ili limeni objekat (kako ko voli) na vrh Rumije. Događaj je opisan kao atak na multivjerski kult i temeljne vrijednosti suživota u Crnoj Gori. Jedinu je konsekvencu zbog toga podnio general-potpukovnik Dragan Paskaš, načelnik Generalštaba tadašnje VSCG. Vojni helikopter iznio je „limenku” na Rumiju i to je bio korpus delikt zbog čega je general smijenjen.

Manje je poznato da je asistenciju za prijenos kroz Bar, do mjesta gdje je „limenka” zakačena za vojni helikopter, davala crnogorska policija. Kroz ulice Bara je „limenku” ispratilo policijsko vozilo (vidi sliku). To se desilo 19. juna 2005, dok se policija (Služba javne bezbjednosti) nalazila u sastavu MUP-a, na čijem je čelu bio Jusuf Kalamperović iz SDP-a. Šef policije, Kalamperovićev pomoćnik za SJB, bio je Mićo Orlandić, takođe funkcioner SDP-a. Obojica su iz Bara.

Ipak, najkoloritnije odnose SPC ima sa DPS-om (njenim najvišim partijskim i državnim funkcionerima). Tokom 1990-ih je Đukanovićeva, onda i Vlada Filipa Vujanovića, omogućila upis većeg dijela vlasništva nad oko 650 crkava i manastira, te drugih nepokretnosti, na Mitropoliju crnogorsko-primorsku, Patrijaršiju u Beogradu, neku od eparhiju ili druge entitete iz strukture SPC-a. Procjena je da SPC katastarski posjeduje oko 12,5 miliona kvadratnih metara nepokretnosti u Crnoj Gori.

SPC u Crnoj Gori nije registrovana kao pravno lice po važećim odredbama Zakona o položaju vjerskih zajednica, no ipak ima matični broj u Zavodu za statistiku.

Budva je, ne samo zbog tenzija oko svetostefanovske crkve, zanimljiva studija slučaja o odnosu SPC-a i različitih interesnih depeesovskih struktura, od kojih je jedna prepoznata kao javno-privatni klan Svetozara Marovića, potpredsjednika partije.

Protesti na Svetom Stefanu su kulminirali u završnici nominacija i prijedloga za kongres o izboru rukovodstva DPS-a, dok se Marović još borio da obezbijedi svoj uticaj – ozbiljno poljuljan nakon hapšenja u aferi Zavala.

Marović je dugogodišnji predsjednik Upravnog odbora državne Hotelske grupe Budvanska rivijera, u čijem je sastavu bio i grad hotel Sveti Stefan, 2004. izdat kompaniji Aman Risorts u zakup na 30 godina (zakupac je sada Restis grupa). Ostaci crkve Svete Gospođe su vlasništvo Budvanske rivijere.

Menadžer hotela Sveti Stefan, dok je njime gazdovala Budvanska rivijera je bio Vido Anđus, privatnik sa poslovima u turizmu, lokalni marovićevski kadar – trenutno predsjednik MZ Sveti Stefan i odbornik DPS-a u SO Budva.

Anđus je godinama upravljao hotelom Sveti Stefan. No, tek se u skorije vrijeme sjetio da se ispod terase bivše kockarnice nalaze temelji crkve Svete Gospođe. Član je lokalnog odbora za obnovu hramova, a TV kamere su registrovale da je bio jedan od najbučnijih u komešanju sa policijom 21. aprila. Anđus i njegovi protestanti su saopštenjem podržani i od strane odborničkog kluba DPS-a u Budvi.

Samo dan prije protesta, 20. aprila, po nalogu tužilaštva, desio se upad inspektora policije za privredni kriminal u Budvansku rivijeru; pretraživana je dokumentacija o poslovanju. Kompanija je 2007. izdala hotel u zakup Moninvestu, firmi čiji je suvlasnik kasnije postao Marović, te se navodno priključio sada okrivljenom kriminalnom netvorku u aferi Zavala.

Pozivajući se na izvore iz vrha Uprave policije, list Dan je prenio sumnju da su čelnici Budvanske rivijere nanijeli milionsku štetu budžetima SO Budve i države. Inspektori su provjeravali i poslovne aranžmane Moninvesta i Budvanske rivijere u vrijeme dok je na čelu obje firme bio Marović.

Manjinski akcionari su podnijeli tužbu. Tvrde da je 2004. odlukom menadžmenta imovina Budvanske rivijere nezakonito smanjena sa 209 na 69 miliona eura. Spor pred Vrhovnim sudom je u toku. Predsjednik UO Budvanske rivijere u vrijeme donošenja odluke bio je Marović.

Nakon što je u štampi izjavio da će se, uprkos hapšenju rođenog brata, pridržavati „omerte” (zakona ćutanja, popularanog na Siciliji), Marović je, odlukom Vlade, tokom marta opet imenovan za člana UO Budvanske rivijere. Takođe je u UO imenovana Dušanka Jeknić, trenutno diplomatkinja u Sloveniji, Đukanovićeva prijateljica – u Italiji osumnjičena za mafijaško udruživanje, kao i predstavnik SDP-a. Marović je sada upisan kao predsjednik UO kompanije.

Na drugoj strani, Đukanović ima, preko firme Global Montenegro, preko 20.000 metara kvadratnih u budvanskom naselju Podkošljun, koje je 2008. kupio kreditom od 5,5 miliona eura. Projekat je, kako je objasnio, pripreman „za turistički biznis”.

Ozbiljne poslovne interese na području budvanske opštine ima i Prva banka, vlasništvo familije Đukanović. I to ne samo zbog atraktivnih nekretnina u njenom posjedu, poput ostrva Sveti Nikola. Nešto prije hapšenja opštinskih čelnika Rajka Kuljače i Dragana Marovića, Prva banka je, zahtjevom Privrednom sudu za prinudnu naplatu višemilionskog duga, zimus zatražila blokadu računa SO Budva, itd.

Gdje je u svemu tome SPC i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije? Poput Đukanovića i Marovića, te njihovih javno-privatnih klanova, Amfilohije takođe ima svoje ozbiljne poslovne interese u Budvi i okolini.

Privatizacijom hotela Avala u Budvi (vlasnici Stanko Subotić i Bepler i Džejkobson) vansudskim poravnanjem se Budvanska rivijera, čiji je predsjednik UO bio Marović, obavezala da Mitropoliji crnogorsko-primorskoj isplati 628.174 njemačkih maraka (Ugovor br. Rs. 700/00, Osnovni sud u Kotoru).

Amfilohije je član odbora direktora Odigitrije d.o.o – firme „za razvoj hodočasničkog turizma” iz Budve osnovane 2002. Izvršni direktor Odigitrije je Slavko Krstajić, crnogorsko-ruski „hodočasnik” i operativac Fonda jedinstva pravoslavnih naroda iz Moskve koji u Budvi ima predstavništvo.

Fond je organizovao početkom 2006. skup na kojem je prisustvovao Milo Đukanović, dok je Filipa Vujanovića nagradio ordenom. Sada uhapšeni gradonačelnik Rajko Kuljača bio je govornik na otvaranju filijale Fonda u Budvi.

U menadžmentu Odigitrije je i i Jovan (Purić), vikarni episkop sa sjedištem u Manastiru Ostrog, gdje se, bez plaćanja poreza, prikupljaju milioni od priloga vjernika i trgovine suvenirima.

I Amfilohije i episkop Jovan su u Centralnom registru Privrednog suda upisani pod svojim crkvenim a ne, kako je propisano, građanskim imenima. Ta činjenica pojačava sumnju u medijske tvrdnje da je sporan pravni osnov prihvatanja registracije Odigitrije, na koju se vodi hotel Podgostrog u Budvi sa 56 soba i četiri apartmana. Cijena noćenja i do 106 eura. Svaka soba ima kupatilo, kablovsku TV, telefon, klimu, terasu.

Iz Ministarstva finansija su objavili kako Mitropolija crnogorsko-primorska nema prijavljenu registraciju za obavljanje privredne djelatnosti, niti podnosi prijave za porez, iako je Odigitrija i na službenom sajtu www. mitropolija.co.me predstavljena kao „turističko-poklonička agencija”.

Amfilohije je za jednog od budvanskih paroha postavio svog rođaka, protojereja Arsenija Radovića. Za paroha paštrovsko-tudorovićkog je 2007. postavio Sinišu Smiljića, koji se školovao kod njega, u Bogosloviji na Cetinju. Otprilike u to vrijeme pojačale su se i tenzije oko imovinske brige SPC za dvije crkve na Svetom Stefanu, potom i za temelje crkve Svete Gospođe. Kao i većina sveštenika u Arhijerejskom namjesništvu bokokotorskom SPC, Smiljić je takođe strani državljanin i/ili nije iz Crne Gore, premda je, makar preko svoje Fejsbuk stranice, aktivista grupe Dokažimo na popisu 2001. da Srba ima preko 32 odsto.

SPC je, poslije SO Budva, najveći vlasnik zemlje na području te opštine. Osnovni sud u Kotoru je presudio da će SO Budva morati da vrati Mitropoliji zemljište od 4.600 kvadrata ili je obešteti sa 2.576.000 eura.

Iz Mitropolije su jesenas najavili kako u budvanskoj opštini imaju ozbiljne poslovne ambicije – podići će nekoliko zgrada između Buljarice i Jaza, zatim kod crkve Svete Petke, izgradiće turističko-apartmansko naselje iznad manastira Reževići…

Bog ili mamon, simbol pohlepe? U Jevanđelju je zapisano: „Ne možete služiti Bogu i mamonu”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo