Povežite se sa nama

MONITORING

Đeca boga mamona

Objavljeno prije

na

Nelegalno dozidane opeke na temeljima svetostefanske crkve Svete Gospođe su srušene, pa su iz SDP-a pokazali spremnost da sa svojim vicepremijerom i dva ministra nastave participaciju u Vladi Igora Lukšića. Spor oko toga ko, kako i na koji način može obnoviti srednjovjekovnu crkvu, pokazuje da Srpska pravoslavna crkva ima, u najmanju ruku, „neuobičajeni” pravni i politički status. Odluka da li i kojim tempom država treba sankcionisati divlju gradnju SPC na Svetom Stefanu je navodni uzrok najvećeg (javno poznatog) koalicionog gloženja DPS-a i SDP-a.

No, svetostefanski slučaj je jedan u nizu primjera divlje gradnje koju sprovodi SPC. Ranije je to bilo uz prećutnu saglasnost, zatim finansijsku ili organizacionu potporu crnogorske vlasti. Uostalom, najveći vjerski objekat u zemlji, Saborni hram u širem centru Podgorice, započet je sredinom 1990-ih bez građevinske dozvole.

Kako je ispričao mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije (Radović), Vlada Crne Gore je finansirala kompletne „grube radove” na tom objektu. Prisjetićemo se da je krajem 1990-ih Milo Đukanović donirao (nije objavljeno čijim parama) jedan od pozlaćenih krstova na kupolama hrama.

No, strasti su se uzburkale sredinom 2005, nakon što je SPC, mimo propisa, postavila crkvu ili limeni objekat (kako ko voli) na vrh Rumije. Događaj je opisan kao atak na multivjerski kult i temeljne vrijednosti suživota u Crnoj Gori. Jedinu je konsekvencu zbog toga podnio general-potpukovnik Dragan Paskaš, načelnik Generalštaba tadašnje VSCG. Vojni helikopter iznio je „limenku” na Rumiju i to je bio korpus delikt zbog čega je general smijenjen.

Manje je poznato da je asistenciju za prijenos kroz Bar, do mjesta gdje je „limenka” zakačena za vojni helikopter, davala crnogorska policija. Kroz ulice Bara je „limenku” ispratilo policijsko vozilo (vidi sliku). To se desilo 19. juna 2005, dok se policija (Služba javne bezbjednosti) nalazila u sastavu MUP-a, na čijem je čelu bio Jusuf Kalamperović iz SDP-a. Šef policije, Kalamperovićev pomoćnik za SJB, bio je Mićo Orlandić, takođe funkcioner SDP-a. Obojica su iz Bara.

Ipak, najkoloritnije odnose SPC ima sa DPS-om (njenim najvišim partijskim i državnim funkcionerima). Tokom 1990-ih je Đukanovićeva, onda i Vlada Filipa Vujanovića, omogućila upis većeg dijela vlasništva nad oko 650 crkava i manastira, te drugih nepokretnosti, na Mitropoliju crnogorsko-primorsku, Patrijaršiju u Beogradu, neku od eparhiju ili druge entitete iz strukture SPC-a. Procjena je da SPC katastarski posjeduje oko 12,5 miliona kvadratnih metara nepokretnosti u Crnoj Gori.

SPC u Crnoj Gori nije registrovana kao pravno lice po važećim odredbama Zakona o položaju vjerskih zajednica, no ipak ima matični broj u Zavodu za statistiku.

Budva je, ne samo zbog tenzija oko svetostefanovske crkve, zanimljiva studija slučaja o odnosu SPC-a i različitih interesnih depeesovskih struktura, od kojih je jedna prepoznata kao javno-privatni klan Svetozara Marovića, potpredsjednika partije.

Protesti na Svetom Stefanu su kulminirali u završnici nominacija i prijedloga za kongres o izboru rukovodstva DPS-a, dok se Marović još borio da obezbijedi svoj uticaj – ozbiljno poljuljan nakon hapšenja u aferi Zavala.

Marović je dugogodišnji predsjednik Upravnog odbora državne Hotelske grupe Budvanska rivijera, u čijem je sastavu bio i grad hotel Sveti Stefan, 2004. izdat kompaniji Aman Risorts u zakup na 30 godina (zakupac je sada Restis grupa). Ostaci crkve Svete Gospođe su vlasništvo Budvanske rivijere.

Menadžer hotela Sveti Stefan, dok je njime gazdovala Budvanska rivijera je bio Vido Anđus, privatnik sa poslovima u turizmu, lokalni marovićevski kadar – trenutno predsjednik MZ Sveti Stefan i odbornik DPS-a u SO Budva.

Anđus je godinama upravljao hotelom Sveti Stefan. No, tek se u skorije vrijeme sjetio da se ispod terase bivše kockarnice nalaze temelji crkve Svete Gospođe. Član je lokalnog odbora za obnovu hramova, a TV kamere su registrovale da je bio jedan od najbučnijih u komešanju sa policijom 21. aprila. Anđus i njegovi protestanti su saopštenjem podržani i od strane odborničkog kluba DPS-a u Budvi.

Samo dan prije protesta, 20. aprila, po nalogu tužilaštva, desio se upad inspektora policije za privredni kriminal u Budvansku rivijeru; pretraživana je dokumentacija o poslovanju. Kompanija je 2007. izdala hotel u zakup Moninvestu, firmi čiji je suvlasnik kasnije postao Marović, te se navodno priključio sada okrivljenom kriminalnom netvorku u aferi Zavala.

Pozivajući se na izvore iz vrha Uprave policije, list Dan je prenio sumnju da su čelnici Budvanske rivijere nanijeli milionsku štetu budžetima SO Budve i države. Inspektori su provjeravali i poslovne aranžmane Moninvesta i Budvanske rivijere u vrijeme dok je na čelu obje firme bio Marović.

Manjinski akcionari su podnijeli tužbu. Tvrde da je 2004. odlukom menadžmenta imovina Budvanske rivijere nezakonito smanjena sa 209 na 69 miliona eura. Spor pred Vrhovnim sudom je u toku. Predsjednik UO Budvanske rivijere u vrijeme donošenja odluke bio je Marović.

Nakon što je u štampi izjavio da će se, uprkos hapšenju rođenog brata, pridržavati „omerte” (zakona ćutanja, popularanog na Siciliji), Marović je, odlukom Vlade, tokom marta opet imenovan za člana UO Budvanske rivijere. Takođe je u UO imenovana Dušanka Jeknić, trenutno diplomatkinja u Sloveniji, Đukanovićeva prijateljica – u Italiji osumnjičena za mafijaško udruživanje, kao i predstavnik SDP-a. Marović je sada upisan kao predsjednik UO kompanije.

Na drugoj strani, Đukanović ima, preko firme Global Montenegro, preko 20.000 metara kvadratnih u budvanskom naselju Podkošljun, koje je 2008. kupio kreditom od 5,5 miliona eura. Projekat je, kako je objasnio, pripreman „za turistički biznis”.

Ozbiljne poslovne interese na području budvanske opštine ima i Prva banka, vlasništvo familije Đukanović. I to ne samo zbog atraktivnih nekretnina u njenom posjedu, poput ostrva Sveti Nikola. Nešto prije hapšenja opštinskih čelnika Rajka Kuljače i Dragana Marovića, Prva banka je, zahtjevom Privrednom sudu za prinudnu naplatu višemilionskog duga, zimus zatražila blokadu računa SO Budva, itd.

Gdje je u svemu tome SPC i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije? Poput Đukanovića i Marovića, te njihovih javno-privatnih klanova, Amfilohije takođe ima svoje ozbiljne poslovne interese u Budvi i okolini.

Privatizacijom hotela Avala u Budvi (vlasnici Stanko Subotić i Bepler i Džejkobson) vansudskim poravnanjem se Budvanska rivijera, čiji je predsjednik UO bio Marović, obavezala da Mitropoliji crnogorsko-primorskoj isplati 628.174 njemačkih maraka (Ugovor br. Rs. 700/00, Osnovni sud u Kotoru).

Amfilohije je član odbora direktora Odigitrije d.o.o – firme „za razvoj hodočasničkog turizma” iz Budve osnovane 2002. Izvršni direktor Odigitrije je Slavko Krstajić, crnogorsko-ruski „hodočasnik” i operativac Fonda jedinstva pravoslavnih naroda iz Moskve koji u Budvi ima predstavništvo.

Fond je organizovao početkom 2006. skup na kojem je prisustvovao Milo Đukanović, dok je Filipa Vujanovića nagradio ordenom. Sada uhapšeni gradonačelnik Rajko Kuljača bio je govornik na otvaranju filijale Fonda u Budvi.

U menadžmentu Odigitrije je i i Jovan (Purić), vikarni episkop sa sjedištem u Manastiru Ostrog, gdje se, bez plaćanja poreza, prikupljaju milioni od priloga vjernika i trgovine suvenirima.

I Amfilohije i episkop Jovan su u Centralnom registru Privrednog suda upisani pod svojim crkvenim a ne, kako je propisano, građanskim imenima. Ta činjenica pojačava sumnju u medijske tvrdnje da je sporan pravni osnov prihvatanja registracije Odigitrije, na koju se vodi hotel Podgostrog u Budvi sa 56 soba i četiri apartmana. Cijena noćenja i do 106 eura. Svaka soba ima kupatilo, kablovsku TV, telefon, klimu, terasu.

Iz Ministarstva finansija su objavili kako Mitropolija crnogorsko-primorska nema prijavljenu registraciju za obavljanje privredne djelatnosti, niti podnosi prijave za porez, iako je Odigitrija i na službenom sajtu www. mitropolija.co.me predstavljena kao „turističko-poklonička agencija”.

Amfilohije je za jednog od budvanskih paroha postavio svog rođaka, protojereja Arsenija Radovića. Za paroha paštrovsko-tudorovićkog je 2007. postavio Sinišu Smiljića, koji se školovao kod njega, u Bogosloviji na Cetinju. Otprilike u to vrijeme pojačale su se i tenzije oko imovinske brige SPC za dvije crkve na Svetom Stefanu, potom i za temelje crkve Svete Gospođe. Kao i većina sveštenika u Arhijerejskom namjesništvu bokokotorskom SPC, Smiljić je takođe strani državljanin i/ili nije iz Crne Gore, premda je, makar preko svoje Fejsbuk stranice, aktivista grupe Dokažimo na popisu 2001. da Srba ima preko 32 odsto.

SPC je, poslije SO Budva, najveći vlasnik zemlje na području te opštine. Osnovni sud u Kotoru je presudio da će SO Budva morati da vrati Mitropoliji zemljište od 4.600 kvadrata ili je obešteti sa 2.576.000 eura.

Iz Mitropolije su jesenas najavili kako u budvanskoj opštini imaju ozbiljne poslovne ambicije – podići će nekoliko zgrada između Buljarice i Jaza, zatim kod crkve Svete Petke, izgradiće turističko-apartmansko naselje iznad manastira Reževići…

Bog ili mamon, simbol pohlepe? U Jevanđelju je zapisano: „Ne možete služiti Bogu i mamonu”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo