Povežite se sa nama

MONITORING

Ko je bosov bos

Objavljeno prije

na

Jovica Lončar, jedan od osnivača Mat company, preko koje se sumnja da je oprano mnogo novca narko klana Darka Šarića, uhapšen je sredinom ove sedmice i saslušan kod Đurđine Nine Ivanović, specijalne tužiteljice za organizovani kriminal. I Darkov brat Duško, isljeđivan je u istom danu od strane specijalne tužiteljice. Lončar je, prema navodima medija, poricao da je za Šarića oprao 15 miliona eura, koje su navodno legalizovane preko dvije podgoričke banke. Monitor je ranije pisao da je MAT kompani vršila sumnjive transakcije preko Hipo Alpe Adrija banke. Nebojša Medojević je tvrdio više puta da je ovaj klan najviše novca oprao preko Prve banke braće Đukanović.

Do ovih operacija je došlo nekoliko dana pošto je procurjelo da Darko Šarić (41), pljevaljski narko-bos, navodno pokušava da se nagodi sa srpskim tužilaštvom, a za uzvrat traži kućni pritvor za sebe i slobodu za svog brata Duška.

Ovu špekulaciju je pokrenula podgorička Revija D, ali je uveliko pothranjuju izjave koje već duže vrijeme daje direktor srpske policije Milorad Veljović.

Mediji pišu kako je Šarić navodno spreman da uz imovinu koja mu je oduzeta plati državi još pet miliona eura na ime novčanog dijela kazne. U ostvarenju ove namjere, navodno, bi trebalo da mu pomognu saradnici koji imaju veze s američkom agenturom.

,,I dalje tvrdim da Šarić nije glavni, već da je iznad njega neko mnogo jači, ali u interesu istrage ne mogu da otkrivam o kome je riječ. Mogu samo da kažem da je dio tog vrha iz Srbije, a drugi je iz inostranstva,” rekao je direktor policije Veljović ovih dana za beogradski tabloid Alo.

Veljović smatra da bi Šariću bilo najbolje da se preda. ,,On nema drugog izlaza. Za njega bi bilo najbolje da se preda i objasni sve o načinu funkcionisanja te narko-grupe”, istakao je Veljović.

Prema tvrdnjama medija, Šarić je svjestan da će nadležni u Srbiji lako popustiti pod pritiscima iz Amerike. Zbog toga se svojim kanalima obratio tamošnjim policijskim strukturama nudeći da im ispriča sve što zna o krijumčarenju narkotika na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država.

Navodno, eventualni dogovor između Šarića i tužilaštva mogao bi biti poznat za nekoliko mjeseci, nakon usvajanja novog zakona o krivičnom postupku Srbije. Prema sadašnjem zakonu takav dogovor nije moguć jer je Šarić prvooptuženi za šverc tri tone kokaina iz Južne Amerike, ali se pronose vijesti kako bi po novom nacrtu zakona koji je u proceduri, nagodbu o priznanju krivice mogli da postignu svi, bez obzira na krivično djelo koje im se stavlja na teret.

Marko Nicović, član borda direktora međunarodne policije za narkotike smatra da bi, osim izmjene sadašnjeg zakona o krivičnom postupku, Šarićeva nagodba mogla da zavisi i od toga ,,kojeg je političara finansirao”.

Da je Darko Šarić nezgodan svjedok za neke političare, ali i funkcionere iz bezbjednosnih struktura, ukazuje i tvrdnja njegovog uhapšenog advokata Radovana Štrpca koji se tereti za pranje više desetina miliona eura od prodaje droge.

Zdenko Tomanović, advokat Darka Šarića pitao je optuženog Štrpca da li je Darko poznavao državni vrh Srbije i Crne Gore. ,,Apsolutno! Poznavao je i finansijski i politički vrh obje države. Pojedinci su bili na otvaranju diskoteke u Pljevljima,” rekao je Štrbac.

„Kao gost bio je i visokopozicionirani zvaničnik Državne bezbjednosti Srbije, iznenadio sam se kad sam ga vidio, jer mi Darko nikada nije pominjao da ga poznaje”, istakao je Štrbac. Na pitanje člana veća, sudije Vladimira Vučinića da li će Šarić reći i ko je taj čovjek iz DB, optuženi je odgovorio: „Hoće”.

Vučinić je na to konstatovao da bi ,,bilo dobro da znaju kad će to biti”.

„Ako već insistirate, mogu kroz pismene prijedloge da navedem sva ta imena, ali bi to ipak trebao da kaže onaj ko ih je pozvao”, naglasio je optuženi. Predsjednik vijeća, sudija Siniša Petrović je kazao da ne insistiraju.

Na drugom kraju bivše države južnoslovenskih naroda, ali i sadašnjeg zajedničkog tržišta njihovih kriminalaca, u Ljubljani je uz opsežne mjere bezbjednosti počelo suđenje Draganu Tošiću i još 15-torici optuženih u akciji Balkanski ratnik.

Sudsko vijeće je ispitivalo optužene i njihove veze sa Darkom Šarićem.

Tošić i još 13 osoba uhapšeni su 25. maja 2010 u Ljubljani, Kranju i Kopru, u opsežnoj operaciji tokom koje je pretreseno više od 30 kuća i zaplijenjena veća količina droge, novca i oružja. Kako saznaje Blic, u stanu uhapšenog Tošića, koji je porijeklom iz Crne Gore, a rođen u Ljubljani, nađena je njegova zajednička fotografija sa Darkom Šarićem.

Uhapšeni se sumnjiče da su u Italiju, Austriju i Španiju mjesečno prebacivali više od 200 kilograma kokaina, koji je u Šarićevoj organizaciji brodovima stizao do obala Jadranskog mora. Grupa je uhapšena kada su pokušali da prokrijumčare 2,17 tona kokaina ka Sredozemnom moru.

Kako je tada izjavio za Blic izvor uključen u istragu, Tošić je sa Šarićem u poslu od početka, a njihova saradnja evidentirana je još 2003, kada su srpska i slovenačka policija zajedno vodile istragu na rasvjetljavanju ubistva Miše Vujačića, tada šefa crnogorskog podzemlja u Sloveniji, koji je kao glavni konkurent uklonjen radi preuzimanja tržišta.

Miša Vujačić ubijen je u septembru 2003. u kockarnici ljubljanskog hotela Lev. U tadašnjeg bosa crnogorskog podzemlja u Sloveniji smrtonosne hice ispalio je Jovica Zindović iz Pljevalja, u to vrijeme suprug sestre Darka Šarića Danijele.

Osim Zindovića, slovenačka policija je za ubistvo osumnjičila i Slobadana Šepića i za njima raspisala međunarodne potjernice. Zindović je po potjernici uhapšen u Crnoj Gori u septembru 2008. godine, dok se Šepiću misteriozno gubi svaki trag u junu 2007. na putu iz Srbije u Crnu Goru.

U istrazi ubistva Vujačića, srpska i slovenačka policija tada su došle i do imena Dragana Tošića i Darka Šarića, ali i do motiva zločina. Vujačić , je u to vrijeme pod svojom kontrolom držao snabdjevanje narko-tržišta Njemačke i Švajcarske, a ubijen je kako bi primat u ovom poslu preuzeo Šarićev klan, naveo je izvor Blica. Taj izvor je kazao da je Tošićev klan, kao ćelija Šarićeve organizacije, po likvidaciji Vujačića preuzeo primat u poslu šverca kokaina u zapadnu Evropu.

Informacije o slovenačkom kraku Šarićevog klana su proslijeđene Američkoj službi za borbu protiv narkotika DEA.

,,Šarić nije imao ekipu samo u Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori. Jake grupe imao je i u Bosni i Hrvatskoj, kao i u Italiji, Holandiji, Njemačkoj, Španiji… Dragan Tošić je imao kontakte sa vođama svih ovih Šarićevih ekipa. Bio je spona crnogorske ekipe sa ostalim Šarićevim saradnicima”, zaključio je izvor Blica.

U Srbiji je u toku suđenje koje je u vezi sa ovim, gdje optužnica tereti 20 osoba, od kojih dvije sarađuju kao svjedoci. U Beogradu se sudi 11-torici, a ostalima u odsustvu pošto su u bjekstvu, a među takvima je i Darko Šarić.

Suđenja nema samo u Crnoj Gori. Državna tužiteljica Ranka Čarapić optužila je za takvo stanje policiju, pošto oni, navodno, nijesu obezbijedili dovoljno dokaza za procesuiranje.

Sada se, izgleda, u fokusu zvanične istrage u Crnoj Gori našao pokojni Kotoranin Dragan Dudić Fric. „Očito je da je istraga o narko klanu otvorena tek nakon pritiska međunarodne zajednice, a da se mrtvi nastoje proglasiti najodgovornijim”, izjavio je član Odbora za bezbjednost Nebojša Medojević „i da ide u slijepo crijevo, a sve sa ciljem da se zatru tragovi koji vode do Prve banke, Mila Đukanovića i Stanka Subotića Caneta”. Medojević je Vijestima kazao da je istraga u Crnoj Gori bila politički dirigovana da bi se uklonili svi tragovi koji vode do veza politički eksponiranih osoba sa Šarićevim klanom.

Lider PZP-a, zatražio je da se pokrene procedura za razrješenje i Veselina Veljovića i Ranke Čarapić, zbog propusta i izostanka rezultata u borbi protiv organizovane kriminalne narko grupe.

Prema informacijama Monitora, Čarapićeva se požalila članovima skupštinskog Odbora za bezbjednost, koji su je ispitivali ove sedmice, da mjere tajnog nadzora nijesu davale rezultate. Navodno, tehnika, kojom Veljović raspolaže nije mogla doskočiti Šarićevoj grupi. A istog dana kada je Čarapićeva naložila mjere tajnog nadzora nad Draganom Dudićem, sa kojim je Šarić poslovao, ovaj je ubijen. Da se naježiš.

Šta ako odbjegli narko bos stvarno progovori pred srpskim pravosuđem. Ako otkrije sve koji su ga štitili u Srbiji i Crnoj Gori. I one koji su bili iznad njega. “Crna Gora bi se tresla,” kaže sagovornik Monitora, koji je istraživao poslovanje narko klana u Crnoj Gori.

Darkov brat Duško, u rukama je crnogorskog pravosuđa. Ranka Čarapić je već najavila postupak protiv nekih istaknutih pripadnika ovog klana, na osnovu dokaza do kojih je došla srpska i italijanska policija. “Hoće li se usuditi Darko Šarić da govori o onima koji su iznad njega i o, recimo, vezama sa Prvom bankom. Da li su njegov brat i prijatelj Lončar samo taoci u rukama pravih vođa klana”, pita se sagovornik Monitora.

Priča se očito tek otvara. Ako suđenje u Beogradu otkrije ko je stvarni bos Darka Šarića, to bi bio pravi udarac organizovanom kriminalu na Balkanu.

Jaka pozadina

Kriminolog Dobrivoje Radovanović kaže da je pokušavao da shvati kako je moguće da momci iz Pljevalja organizuju toliki šverc droge. ,,Treba tu imati mnogo novca, treba organizovati prevoz, pretovar, utovar, distribuciju. Nikada nisam mislio da to mogu da urade osobe iz provincije. Uvijek sam smatrao da to sve radi neko mnogo sofisticiraniji. Mislio sam da je to grupa Amerika. Međutim, pogrešio sam, očigledno da postoji još nekoliko paralelnih narkogrupa”, kazao je dr Radovanović, dugogodišnji direktor Instituta za kriminologiju u Beogradu. Radovanović smatra da je Šarić veoma važna karika u švercu droge, ali kao i direktor policije Milorad Veljović ne misli da je on vrh narkobande.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo