Povežite se sa nama

MONITORING

Ko je bosov bos

Objavljeno prije

na

Jovica Lončar, jedan od osnivača Mat company, preko koje se sumnja da je oprano mnogo novca narko klana Darka Šarića, uhapšen je sredinom ove sedmice i saslušan kod Đurđine Nine Ivanović, specijalne tužiteljice za organizovani kriminal. I Darkov brat Duško, isljeđivan je u istom danu od strane specijalne tužiteljice. Lončar je, prema navodima medija, poricao da je za Šarića oprao 15 miliona eura, koje su navodno legalizovane preko dvije podgoričke banke. Monitor je ranije pisao da je MAT kompani vršila sumnjive transakcije preko Hipo Alpe Adrija banke. Nebojša Medojević je tvrdio više puta da je ovaj klan najviše novca oprao preko Prve banke braće Đukanović.

Do ovih operacija je došlo nekoliko dana pošto je procurjelo da Darko Šarić (41), pljevaljski narko-bos, navodno pokušava da se nagodi sa srpskim tužilaštvom, a za uzvrat traži kućni pritvor za sebe i slobodu za svog brata Duška.

Ovu špekulaciju je pokrenula podgorička Revija D, ali je uveliko pothranjuju izjave koje već duže vrijeme daje direktor srpske policije Milorad Veljović.

Mediji pišu kako je Šarić navodno spreman da uz imovinu koja mu je oduzeta plati državi još pet miliona eura na ime novčanog dijela kazne. U ostvarenju ove namjere, navodno, bi trebalo da mu pomognu saradnici koji imaju veze s američkom agenturom.

,,I dalje tvrdim da Šarić nije glavni, već da je iznad njega neko mnogo jači, ali u interesu istrage ne mogu da otkrivam o kome je riječ. Mogu samo da kažem da je dio tog vrha iz Srbije, a drugi je iz inostranstva,” rekao je direktor policije Veljović ovih dana za beogradski tabloid Alo.

Veljović smatra da bi Šariću bilo najbolje da se preda. ,,On nema drugog izlaza. Za njega bi bilo najbolje da se preda i objasni sve o načinu funkcionisanja te narko-grupe”, istakao je Veljović.

Prema tvrdnjama medija, Šarić je svjestan da će nadležni u Srbiji lako popustiti pod pritiscima iz Amerike. Zbog toga se svojim kanalima obratio tamošnjim policijskim strukturama nudeći da im ispriča sve što zna o krijumčarenju narkotika na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država.

Navodno, eventualni dogovor između Šarića i tužilaštva mogao bi biti poznat za nekoliko mjeseci, nakon usvajanja novog zakona o krivičnom postupku Srbije. Prema sadašnjem zakonu takav dogovor nije moguć jer je Šarić prvooptuženi za šverc tri tone kokaina iz Južne Amerike, ali se pronose vijesti kako bi po novom nacrtu zakona koji je u proceduri, nagodbu o priznanju krivice mogli da postignu svi, bez obzira na krivično djelo koje im se stavlja na teret.

Marko Nicović, član borda direktora međunarodne policije za narkotike smatra da bi, osim izmjene sadašnjeg zakona o krivičnom postupku, Šarićeva nagodba mogla da zavisi i od toga ,,kojeg je političara finansirao”.

Da je Darko Šarić nezgodan svjedok za neke političare, ali i funkcionere iz bezbjednosnih struktura, ukazuje i tvrdnja njegovog uhapšenog advokata Radovana Štrpca koji se tereti za pranje više desetina miliona eura od prodaje droge.

Zdenko Tomanović, advokat Darka Šarića pitao je optuženog Štrpca da li je Darko poznavao državni vrh Srbije i Crne Gore. ,,Apsolutno! Poznavao je i finansijski i politički vrh obje države. Pojedinci su bili na otvaranju diskoteke u Pljevljima,” rekao je Štrbac.

„Kao gost bio je i visokopozicionirani zvaničnik Državne bezbjednosti Srbije, iznenadio sam se kad sam ga vidio, jer mi Darko nikada nije pominjao da ga poznaje”, istakao je Štrbac. Na pitanje člana veća, sudije Vladimira Vučinića da li će Šarić reći i ko je taj čovjek iz DB, optuženi je odgovorio: „Hoće”.

Vučinić je na to konstatovao da bi ,,bilo dobro da znaju kad će to biti”.

„Ako već insistirate, mogu kroz pismene prijedloge da navedem sva ta imena, ali bi to ipak trebao da kaže onaj ko ih je pozvao”, naglasio je optuženi. Predsjednik vijeća, sudija Siniša Petrović je kazao da ne insistiraju.

Na drugom kraju bivše države južnoslovenskih naroda, ali i sadašnjeg zajedničkog tržišta njihovih kriminalaca, u Ljubljani je uz opsežne mjere bezbjednosti počelo suđenje Draganu Tošiću i još 15-torici optuženih u akciji Balkanski ratnik.

Sudsko vijeće je ispitivalo optužene i njihove veze sa Darkom Šarićem.

Tošić i još 13 osoba uhapšeni su 25. maja 2010 u Ljubljani, Kranju i Kopru, u opsežnoj operaciji tokom koje je pretreseno više od 30 kuća i zaplijenjena veća količina droge, novca i oružja. Kako saznaje Blic, u stanu uhapšenog Tošića, koji je porijeklom iz Crne Gore, a rođen u Ljubljani, nađena je njegova zajednička fotografija sa Darkom Šarićem.

Uhapšeni se sumnjiče da su u Italiju, Austriju i Španiju mjesečno prebacivali više od 200 kilograma kokaina, koji je u Šarićevoj organizaciji brodovima stizao do obala Jadranskog mora. Grupa je uhapšena kada su pokušali da prokrijumčare 2,17 tona kokaina ka Sredozemnom moru.

Kako je tada izjavio za Blic izvor uključen u istragu, Tošić je sa Šarićem u poslu od početka, a njihova saradnja evidentirana je još 2003, kada su srpska i slovenačka policija zajedno vodile istragu na rasvjetljavanju ubistva Miše Vujačića, tada šefa crnogorskog podzemlja u Sloveniji, koji je kao glavni konkurent uklonjen radi preuzimanja tržišta.

Miša Vujačić ubijen je u septembru 2003. u kockarnici ljubljanskog hotela Lev. U tadašnjeg bosa crnogorskog podzemlja u Sloveniji smrtonosne hice ispalio je Jovica Zindović iz Pljevalja, u to vrijeme suprug sestre Darka Šarića Danijele.

Osim Zindovića, slovenačka policija je za ubistvo osumnjičila i Slobadana Šepića i za njima raspisala međunarodne potjernice. Zindović je po potjernici uhapšen u Crnoj Gori u septembru 2008. godine, dok se Šepiću misteriozno gubi svaki trag u junu 2007. na putu iz Srbije u Crnu Goru.

U istrazi ubistva Vujačića, srpska i slovenačka policija tada su došle i do imena Dragana Tošića i Darka Šarića, ali i do motiva zločina. Vujačić , je u to vrijeme pod svojom kontrolom držao snabdjevanje narko-tržišta Njemačke i Švajcarske, a ubijen je kako bi primat u ovom poslu preuzeo Šarićev klan, naveo je izvor Blica. Taj izvor je kazao da je Tošićev klan, kao ćelija Šarićeve organizacije, po likvidaciji Vujačića preuzeo primat u poslu šverca kokaina u zapadnu Evropu.

Informacije o slovenačkom kraku Šarićevog klana su proslijeđene Američkoj službi za borbu protiv narkotika DEA.

,,Šarić nije imao ekipu samo u Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori. Jake grupe imao je i u Bosni i Hrvatskoj, kao i u Italiji, Holandiji, Njemačkoj, Španiji… Dragan Tošić je imao kontakte sa vođama svih ovih Šarićevih ekipa. Bio je spona crnogorske ekipe sa ostalim Šarićevim saradnicima”, zaključio je izvor Blica.

U Srbiji je u toku suđenje koje je u vezi sa ovim, gdje optužnica tereti 20 osoba, od kojih dvije sarađuju kao svjedoci. U Beogradu se sudi 11-torici, a ostalima u odsustvu pošto su u bjekstvu, a među takvima je i Darko Šarić.

Suđenja nema samo u Crnoj Gori. Državna tužiteljica Ranka Čarapić optužila je za takvo stanje policiju, pošto oni, navodno, nijesu obezbijedili dovoljno dokaza za procesuiranje.

Sada se, izgleda, u fokusu zvanične istrage u Crnoj Gori našao pokojni Kotoranin Dragan Dudić Fric. „Očito je da je istraga o narko klanu otvorena tek nakon pritiska međunarodne zajednice, a da se mrtvi nastoje proglasiti najodgovornijim”, izjavio je član Odbora za bezbjednost Nebojša Medojević „i da ide u slijepo crijevo, a sve sa ciljem da se zatru tragovi koji vode do Prve banke, Mila Đukanovića i Stanka Subotića Caneta”. Medojević je Vijestima kazao da je istraga u Crnoj Gori bila politički dirigovana da bi se uklonili svi tragovi koji vode do veza politički eksponiranih osoba sa Šarićevim klanom.

Lider PZP-a, zatražio je da se pokrene procedura za razrješenje i Veselina Veljovića i Ranke Čarapić, zbog propusta i izostanka rezultata u borbi protiv organizovane kriminalne narko grupe.

Prema informacijama Monitora, Čarapićeva se požalila članovima skupštinskog Odbora za bezbjednost, koji su je ispitivali ove sedmice, da mjere tajnog nadzora nijesu davale rezultate. Navodno, tehnika, kojom Veljović raspolaže nije mogla doskočiti Šarićevoj grupi. A istog dana kada je Čarapićeva naložila mjere tajnog nadzora nad Draganom Dudićem, sa kojim je Šarić poslovao, ovaj je ubijen. Da se naježiš.

Šta ako odbjegli narko bos stvarno progovori pred srpskim pravosuđem. Ako otkrije sve koji su ga štitili u Srbiji i Crnoj Gori. I one koji su bili iznad njega. “Crna Gora bi se tresla,” kaže sagovornik Monitora, koji je istraživao poslovanje narko klana u Crnoj Gori.

Darkov brat Duško, u rukama je crnogorskog pravosuđa. Ranka Čarapić je već najavila postupak protiv nekih istaknutih pripadnika ovog klana, na osnovu dokaza do kojih je došla srpska i italijanska policija. “Hoće li se usuditi Darko Šarić da govori o onima koji su iznad njega i o, recimo, vezama sa Prvom bankom. Da li su njegov brat i prijatelj Lončar samo taoci u rukama pravih vođa klana”, pita se sagovornik Monitora.

Priča se očito tek otvara. Ako suđenje u Beogradu otkrije ko je stvarni bos Darka Šarića, to bi bio pravi udarac organizovanom kriminalu na Balkanu.

Jaka pozadina

Kriminolog Dobrivoje Radovanović kaže da je pokušavao da shvati kako je moguće da momci iz Pljevalja organizuju toliki šverc droge. ,,Treba tu imati mnogo novca, treba organizovati prevoz, pretovar, utovar, distribuciju. Nikada nisam mislio da to mogu da urade osobe iz provincije. Uvijek sam smatrao da to sve radi neko mnogo sofisticiraniji. Mislio sam da je to grupa Amerika. Međutim, pogrešio sam, očigledno da postoji još nekoliko paralelnih narkogrupa”, kazao je dr Radovanović, dugogodišnji direktor Instituta za kriminologiju u Beogradu. Radovanović smatra da je Šarić veoma važna karika u švercu droge, ali kao i direktor policije Milorad Veljović ne misli da je on vrh narkobande.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo