Povežite se sa nama

MONITORING

Sve im boje lijepo stoje

Objavljeno prije

na

Unutarpartijske nominacije su privedene kraju, pa će predsjednik DPS-a ostati Milo Đukanović. Scenario je već viđen 2007, na prošlom kongresu, kada je nakon demisije sa premijerske funkcije takođe bio izabran. I sadašnjoj Vladi Igora Lukšića i onoj Željka Šturanovića 2006. Đukanović je, kao nosilac koalicione liste u kampanji na parlamentarnim izborima, obezbijedio mandant. U međuvremenu, najavljeno je da se partijska centrala iz Dva sanduka seli u zgradu Zetatransa, što nije bez cinične simbolike, jer je ova državna eksport-import firma 1990-ih brendirana kao žila kucavica „tranzita duvana”.

Partijska baza je Đukanovića jednoglasno podržala, što nije iznenađenje, jer je najavio da će kormilariti strankom ukoliko ga predlože i izaberu na kongresu koji je zakazan za 21. maj. Igrao je i bez dojave na siguran fiks. Depeesovska baza je disciplinovana armija, regrutovana i po vertikali i horizontali povezana bezbrojnim makro i mikro interesima. Pune dvije decenije u koprodukciji sa tajnom službom i svim silnim šefovima upravnih i drugih državnih organa u punoj je glasačkoj pripravnosti.

Iz DPS-a su ugošćavali i na glavnom titogradskom trgu promovisali ruskog anti-NATO ekscentrika Vladimira Žirinovskog, no sada su grlati pro-natovci, pa na istom mjestu (preimenovanom trgu) organizuju muzičko-sportski NATO karavan!

Kroz desetine izbornih ciklusa, pod različitim zastavama, depeesovska armija je bez sentimenta glasala za kontradiktorne političke ciljeve: od jugoslovenske federacije bez alternative, do „Crna Gora, nema druge”; za rat, onda protiv rata; protiv kapitalizma, pa za kapitalizam; itd. Da konfabuliramo Marksa, politika se replicira kao farsa, kod DPS-a može i obratno.

Ima li, uostalom, politike u Crnoj Gori van DPS-a? Politike ima, no nema vlasti, jer DPS, ovdašnja sukcesorka KPJ, gospodari državom i najbitnijim društvenim procesima punih 66 godina. „Prestrojavali su se u hodu”, na vlasti su neprekidno od 1945, što nije uspjelo eks komunistima ni u jednoj od bivših jugoslovenskih republika. Samo u jednom navratu DPS je bila bez parlamentarne većine (nakon izbora 2001), ali je i tada opstajala na vlasti, kroz formu manjinske Vlade.

Sadašnja garnitura najodgovornijih drugova unutar DPS-a je selektovana 1980-ih kroz različite pionirske inkubatore, skojevske komitete i paraforume tadašnjeg Saveza komunista. Milo Đukanović je bio mladi dogmatik, zapažen po brendiranju rubaški i džempera kao modnog detalja na partijskim plenumima. Omladinski rukovodilac Svetozar Marović, pak, napisao je pamflet sa interpartijskom kritikom, naslovljen – obratite pažnju! – Prestanite sa izbornim prevarama.

No, izbili su u prvi plan januara 1989, nakon AB revolucije – velikosrpske ujdurme podržane miloševićevskim tajnim službama. Stara garda partijskih šefova najurena je mitinzima i demagoškim prećerizmima koje je brutovski sažeo asistent mr Momir Bulatović u onoj čuvenoj: „Dovoljno je samo da vi odete”.

AB revolucija se konsolidovala aprila 1989. kada se na vanrednom partijskom kongresu, kroz likove i djela Đukanovića i Marovića, profilisala aktuelna superstruktura. Njen je dio i dr Veselin Vukotić, partijski koordinator u intervalu od AB revolucije do kongresa, kada je usvojena Nova razvojna filozofija, marovićevsko-vukotićevski zbrkani programski dokument koji je potrajao koliko i ljetnja turistička sezona.

Naime, SKJ, krovni federalni okvir republičko-partijskih organizacija se faktički raspao na kongresu u Beogradu januara 1990. predskazujući i skoru propast SFRJ. Crnogorski komunisti, kao sateliti Slobodana Miloševića, istrajavali su na očuvanju Jugoslavije kao federacije, premda su i preostale dvije komunističke federacije, SSSR i ČSSR, već bile pristupile mirnom razdruživanju.

Na unutrašnjem planu, Miloševića i njegove crnogorske saveznike ujedinjavao je otpor prema legalizaciji pluralizma, pa su višepartijski izbori u Srbiji i Crnoj Gori održani 9. decembra 1990, nakon što su obavljeni u svim ostalim jugoslovenskim republikama. Prvi put nakon 1920. crnogorski komunisti su tada izašli na izbore i pod parolama Mi znamo kako i Godine počinju januarom osvojili 56 odsto glasova.

Kada se rasplamsavao rat u Sloveniji, 22. juna 1991. na 11. kongresu (zapravo drugom dijelu kongresa) crnogorski komunisti su se preimenovali u Demokratsku partiju socijalista, što je Monitor najavio na naslovnici pod egidom Brijanje posljednjeg Staljinovog brka.

Na kongresu je saopšten zvaničan stav da „promjena imena ne znači i napuštanje dugogodišnjih ideala Saveza komunista”. Sada DPS 22. jun slavi kao Dan partije, a iz ideala naučnog socijalizma su evoluirali u praksu predatorskog kapitalizma.

No, svejedeno, jedni te isti, Milo Đukanović i Svetozar Marović, opet su napisali osnovne partijske dokumente za kongres 21. maja, pa su ih, u formi nacrta, uputili na „javnu raspravu” koja se odigrala u opštinskim odborima 18-24. aprila.

To su nacrti Izvještaj o radu između dva kongresa, Statuta i Programa za društvo uspjeha, gdje se mogu naći hvalevrijedne depeesovske sentence o koječemu. Tipa: „Odgovornost za svoje zdravlje nije samo na društvu, već i na pojedincu”.

DPS, istorijska geneza

1920, april. Formirano rukovodstvo KPJ za Crnu Goru, na čelu sa Jovanom Tomaševićem, čija se bista i sada nalazi ispred sjedišta centrale DPS-a u Podgorici.

1921. Vlasti zabranile rad KPJ.

1930-ih. Ilegalna KPJ u Crnoj Gori organizovala niz protestnih okupljanja.

1941-1945. KPJ u Crnoj Gori organizovala i predvodila Narodno-oslobodilački rat i revoluciju, poginulo 4.252 članova crnogorske partijske organizacije.

1948, avgust. Četvorica članova Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru se izjasnila za Rezoluciju IB-a. Do 1954. oko 2.600 crnogorskih komunista uhapšeno i kažnjeno „društveno-korisnim radom” zbog stvarnog ili izmišljenog izjašnjavanja u koristi IB-a i SSSR-a.

1948, oktobar. Održan osnivački kongres Komunističke partije Crne Gore, kao republičke organizacije KPJ (preimenovana 1952. u SKJ, odnosno SKCG). Za politički sekretar partijskog predsjedništva (prezidijuma) izabran Blažo Jovanović.

1954. Smjena Milovana Đilasa, najistaknutijeg crnogorskog komuniste na dužnostima u Beogradu koji je tražio demokratske reforme, nije izazvala bitnija komešanja u Crnoj Gori; zbog podrške Đilasu isključena samo četvorica članova.

1960-ih. Blažo Jovanović napušta visoke dužnosti u SKCG, smjena generacija u partiji.

1974. U Baru održan skup infobirovskih disidenata, poznat kao „barski kongres”, akteri pohapšeni, osuđeni, neki kasnije amnestirani.

1978. Crnogorski partijski funkcioner Veselin Đuranović postao premijer SFRJ.

1980. SK Crne Gore objavio da ima 72.000 članova (skoro osmina ukupnog crnogorskog stanovništva).

1984-1985. Đuranović predsjednik Predsjedništva SFRJ, kolektivnog šefa države.

1985-1986. Predsjednik Predsjedništva Centralnog komiteta SKJ crnogorski komunista Vidoje Žarković.

1989, januar. Rukovodstvo SKCG, pod pritiskom mitinga, dalo ostavke.

1989, april. Vanredni kongres SKCG, za predsjednika Predsjedništva izabran Momir Bulatović, za sekretara Milo Đukanović, Svetozar Marović član Predsjedništva.

1990, oktobar. Održan prvi dio 10. kongresa SKCG.

1990, decembar. SKCG na parlamentarnim izborima osvojio većinu, 83 od ukupno 125 mandata.

1991, jun. Održan drugi dio 10. kongresa, SKCG promijenio ime u DPS.

1991, oktobar-decembar. DPS propagirala i opravdavala „rat za mir”.

1992, mart. DPS organizovala referendum o ostanku Crnu Gore u „Jugoslaviji”.

1992, april. Poslanici DPS glasali u Beogradu za proglašenje SRJ.

1992, decembar. DPS na parlamentarnim izborima, osvojila većinu, 46 od ukupno 85 mandata.

1993. Kadar DPS-a Radoje Kontić izabran za premijera SRJ, na toj dužnosti do maja 1998.

1993. DPS oformio višestranačku Vladu, sa ministrima iz NS i LSCG, no te dvije partije su ubrzo opozvale podršku premijeru Đukanoviću.

1996. Na parlementarnim izborima DPS osvojila većinu, 45 od 71 mandata. Đukanović opet premijer.

1997, proljeće. Raskol između Đukanovića i Bulatovića oko podjele moći i lojalnosti Miloševiću zahvatio sve strukture partije.

1997, ljeto-jesen. Za predsjednicu DPS-a, umjesto Bulatovića, imenovana Milica Pejanović-Đurišić. Na izborima za predsjednika republike Đukanović pobijedio Bulatovića.

1998, februar. Od dijela funkcionera i članova DPS-a osnovana SNP.

1998, maj. Koalicija Da živimo bolje, koju je predvodila DPS (sa NS i SDP), osvojila većinu, 42 od ukupno 78 mandata. Premijer Filip Vujanović.

1998, oktobar. Održan kongres DPS-a, za predsjednika partije izabran Đukanović.

2001, april. Na parlamentarnim izborima koalicija okupljena oko DPS-a Pobjeda je Crne Gore osvojila relativnu većinu, 36 od 77 mandata.

2001, oktobar. Na kongresu DPS-a usvojen program za demokratsku, međunarodno priznatu i suverenu Crnu Goru.

2002. Na parlamentarnim izborima koalicija DPS-a osvojila većinu, 39 od ukupno 75 mandata. Đukanović opet premijer.

2003, mart. Marović izabran za predsjednika Savjeta ministara SCG.

2003, april. Vujanović izabran za predsjednika Crne Gore.

2006, maj. Referendum o nezavisnosti.

2006, septembar-novembar. DPS-SDP koalicija Za evropsku Crnu Goru osvojila većinu, 41 od ukupno 81 mandata. Đukanović i Marović objavljuju povlačenje sa državničkih funkcija, novi premijer Željko Šturanović.

2008, februar. Premijer Šturanović , kako je objašnjeno, povukao se zbog bolesti, Đukanović opet premijer.

2008, april. Vujanović pobjeđuje na predsjedničkim izborima.

2009. Na parlamentarnim izborima Koalicija Evropska Crna Gora osvojila većinu, 48 od 81 mandata.

2010. Đukanović se povlači sa premijerske funkcije, nasljeđuje ga Igor Lukšić.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

U novembru 2021. uhapšeni je vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još nekoliko osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević- Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Neposredno nakon hapšenja kamioni Cijevne Comerc snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

Novinar i aktivista Vuk Vujisić držao je ovu temu u fokusu i uz stalne prijetnje i napade snimao i prijavljivao krađu šljunka. Nije imao ko da ga prati.

Borba je nastavljena traljavo i selektivno. Sredinom ovog mjeseca uhapšen je vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Pušten je da se brani sa slobode. Nejasno je zašto nijesu uhapšeni i čelnici drugih kompanija koje su učinili ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije.

Da sve prelazi u farsu pokazalo je prošlonedjeljno uklanjanje nelegalnog postrojenja za proizvodnju betona kompanije Cijevna Comerc. Vujisić je isti dan upozorio da je sve bila predstava za javnost. Bukvalno, uklonjeno je samo par elektromotora i nekoliko kvadrata lima sa obližnje hale.

A onda je javnost imala priliku da se upozna sa vajber prepiskom članova Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka. U prepisci direktor Uprave za imovinu i katastar Koča Đurišić lamentira nad sudbinom radnika zaposlenih u Montenegro petrolu i Cijevni Comerc, te navodi da im treba omogućiti da zakupe parcele van korita rijeka i da se uvedu u sve pravne tokove. „Sinoć smo imali priliku da vidimo prepiske gdje je osoba na čelu Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka (inače državni sekretar iz redova SNP-a) saglasna sa direktorom Uprave za državnu imovinu i katastar (iz redova DF-a) koji otvoreno lobira za one koji su Moraču i Cijevnu nepovratno devastirali, koji su uzurpirali i opljačkali državnu imovinu, umjesto da državnu imovinu zaštite, naplate štetu i vrate je građanima. Sada znamo gdje leže problemi. Ako kod premijera ima političke volje kao što govori, smijeniće ove dvije osobe i stati na čelo operativnog tima i tako preuzeti političku odgovornost”, napisao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević na svom Fejsbuk profilu.

Niko nije smijenjen. Operativni tim je napustila zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, koja smatra da ne bi smjeli da se traže kompromisi sa uzurpatorima.

Pojedini uzurpatori državne imovine javno su govorili da imaju obećanja od opštinskih vlasti da dobiju nove parcele za nastavak posla. Da je kompromis moguć potvrdio je i premijer koji je na pitanje za mogućnost da navedenim kompanijama daju kamenolomi, odgovorio: „U skladu sa zakonom i na mjestima koje država propiše kao moguća mjesta za eksploataciju u skladu sa zakonom, nemam ništa protiv“.

Do tada, protiv istih tih kompanija državnu imovinu moraće da brani Vojska. Angažovanje Vojske Crne Gore radi zaštite vodoizvorišta Bolje seste i korita rijeke Morače  predložio je Vladi – Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na ovonedjeljnoj konstitutivnoj sjednici.

Savjet je iskazao očekivanje da sudska grana vlasti, tužilaštvo i policija djeluju. Predsjednik Savjeta Abazović predložio je i da Građevinska inspekcija kao prioritet sprovede rušenje bespravno sagrađenih objekata koje koriste nelegalni eksploatatori šljunka. Zašto do sada to nije uradila, odgovora nema.

Umjesto toga najavljene su smjene osoba koje su novinarima proslijedile prepisku Operativnog tima.

„Nijesam zadovoljan time što se traga za ljudima koji su poslali poruke novinarima iz Operativnog tima. Vjerujem da su ti ljudi istinske patriote jer su ukazale na problematičan stav određenih članova tima. Umjesto da smjenjujemo trule daske u institucijama, pominju se smjene ljudi koji su slali poruke novinarima. Vlada bi trebalo da se pozabavi time ko opstruira ovaj proces a ne onima koji su ukazali na problematične stavove članova Operativnog tima“, kaže Vujisić za Monitor.

On kaže da je na Savjetu iznio sva saznanja i podatke koje ima i viđenje situacije na terenu kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka. „Ohrabrujemo nadležne institucije da počnu da poštuju zakone. Bićemo tu kao podrška užem timu kojim će rukovoditi premijer kada je u pitanju borba protiv nelegalne eksploatacije i daćemo sve dokaze“, kaže Vujisić.

Premijer je kazao da je kompanija Bemaks bila „glavni eksploatator“ u protekloj deceniji, i najavio krivičnu prijavu protiv Glavnog grada za ugrožavanje ekonomskih interesa države. Rekao je da je lokalna samouprava vezala ruke građevinskoj inspekciji da ne može ukloniti objekte Bemaksa.

Blago rečeno, kontradiktorna je Abazovićeva ocjena da je kompanija Bemaks sada zainteresovana da se zaustavi eksploatacija na rijekama. „Vršili su nelegalnu eksploataciju godinama, onda su se prvi povukli, i sada navijaju da se druge firme onemoguće u tome, kako bi te firme dolazile kod njih po materijal, odnosno oni imali monopol“, objasnio je. Ispada da će država opet raditi u korist Bemaksa.

Abazović je kazao da nijesu daleko od odluke da se angažuje Vojska da štiti nacionalni interes. On je poručio ljudima u državnoj upravi – ko nema smjelosti, neka to i saopšti.

Naši sagovornici, zaposleni u institucijama, tvrde da država može ako hoće u kratkom roku da sruši nelegalne objekte, konfiskuje mašine, pa i da naplati štetu. Preduslov za to je jedinstvena volja državnih institucija, koje za sada nema, ali i uklanjanje korumpiranih službenika.

Premijer je opet obećao da neće biti selektivnosti. Tome se nadaju i mnogi u institucijama. Oni sa kojima je Monitor razgovarao ističu da nade polažu u Specijalno državno tužilaštvo kod koga su mnogi dokumenti o dugotrajnoj nelegalnoj eksploataciji šljunka.

„Nadamo se da će se ova stvar brzo završiti, a nadamo se i reakciji SDT-a. Pitanje je zašto se ne ide na rušenje objekata tamo gdje je pravno sve čisto. Pitanje je i zašto se ne procesuiraju sve firme, od namanje do najveće jer se ovako stiče utisak da se neke štede. Imamo priču da će jedan firma postati monopolistička, a i ona je u prekršaju jer je uzurpirala državno zemljište. Zato sam da se sve firme koje su u prekršaju procesuiraju i ne smije biti nikakvog kompromisa niti dogovora sa tim firmama. Pitanje je ko se sastajao sa tim firmama, da li je i do kakvog dogovora došlo i ko opstruira ovaj proces“, navodi Vujisić.

Prema informacijama Monitora ubrzo će uslijediti akcije protiv nelegalnih eksploatatora. Pitanje je samo hoće li one biti farsa kao i do sada ili stvarni  udar na građevinsku mafiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo