Povežite se sa nama

MONITORING

Sve im boje lijepo stoje

Objavljeno prije

na

Slika-5

Unutarpartijske nominacije su privedene kraju, pa će predsjednik DPS-a ostati Milo Đukanović. Scenario je već viđen 2007, na prošlom kongresu, kada je nakon demisije sa premijerske funkcije takođe bio izabran. I sadašnjoj Vladi Igora Lukšića i onoj Željka Šturanovića 2006. Đukanović je, kao nosilac koalicione liste u kampanji na parlamentarnim izborima, obezbijedio mandant. U međuvremenu, najavljeno je da se partijska centrala iz Dva sanduka seli u zgradu Zetatransa, što nije bez cinične simbolike, jer je ova državna eksport-import firma 1990-ih brendirana kao žila kucavica „tranzita duvana”.

Partijska baza je Đukanovića jednoglasno podržala, što nije iznenađenje, jer je najavio da će kormilariti strankom ukoliko ga predlože i izaberu na kongresu koji je zakazan za 21. maj. Igrao je i bez dojave na siguran fiks. Depeesovska baza je disciplinovana armija, regrutovana i po vertikali i horizontali povezana bezbrojnim makro i mikro interesima. Pune dvije decenije u koprodukciji sa tajnom službom i svim silnim šefovima upravnih i drugih državnih organa u punoj je glasačkoj pripravnosti.

Iz DPS-a su ugošćavali i na glavnom titogradskom trgu promovisali ruskog anti-NATO ekscentrika Vladimira Žirinovskog, no sada su grlati pro-natovci, pa na istom mjestu (preimenovanom trgu) organizuju muzičko-sportski NATO karavan!

Kroz desetine izbornih ciklusa, pod različitim zastavama, depeesovska armija je bez sentimenta glasala za kontradiktorne političke ciljeve: od jugoslovenske federacije bez alternative, do „Crna Gora, nema druge”; za rat, onda protiv rata; protiv kapitalizma, pa za kapitalizam; itd. Da konfabuliramo Marksa, politika se replicira kao farsa, kod DPS-a može i obratno.

Ima li, uostalom, politike u Crnoj Gori van DPS-a? Politike ima, no nema vlasti, jer DPS, ovdašnja sukcesorka KPJ, gospodari državom i najbitnijim društvenim procesima punih 66 godina. „Prestrojavali su se u hodu”, na vlasti su neprekidno od 1945, što nije uspjelo eks komunistima ni u jednoj od bivših jugoslovenskih republika. Samo u jednom navratu DPS je bila bez parlamentarne većine (nakon izbora 2001), ali je i tada opstajala na vlasti, kroz formu manjinske Vlade.

Sadašnja garnitura najodgovornijih drugova unutar DPS-a je selektovana 1980-ih kroz različite pionirske inkubatore, skojevske komitete i paraforume tadašnjeg Saveza komunista. Milo Đukanović je bio mladi dogmatik, zapažen po brendiranju rubaški i džempera kao modnog detalja na partijskim plenumima. Omladinski rukovodilac Svetozar Marović, pak, napisao je pamflet sa interpartijskom kritikom, naslovljen – obratite pažnju! – Prestanite sa izbornim prevarama.

No, izbili su u prvi plan januara 1989, nakon AB revolucije – velikosrpske ujdurme podržane miloševićevskim tajnim službama. Stara garda partijskih šefova najurena je mitinzima i demagoškim prećerizmima koje je brutovski sažeo asistent mr Momir Bulatović u onoj čuvenoj: „Dovoljno je samo da vi odete”.

AB revolucija se konsolidovala aprila 1989. kada se na vanrednom partijskom kongresu, kroz likove i djela Đukanovića i Marovića, profilisala aktuelna superstruktura. Njen je dio i dr Veselin Vukotić, partijski koordinator u intervalu od AB revolucije do kongresa, kada je usvojena Nova razvojna filozofija, marovićevsko-vukotićevski zbrkani programski dokument koji je potrajao koliko i ljetnja turistička sezona.

Naime, SKJ, krovni federalni okvir republičko-partijskih organizacija se faktički raspao na kongresu u Beogradu januara 1990. predskazujući i skoru propast SFRJ. Crnogorski komunisti, kao sateliti Slobodana Miloševića, istrajavali su na očuvanju Jugoslavije kao federacije, premda su i preostale dvije komunističke federacije, SSSR i ČSSR, već bile pristupile mirnom razdruživanju.

Na unutrašnjem planu, Miloševića i njegove crnogorske saveznike ujedinjavao je otpor prema legalizaciji pluralizma, pa su višepartijski izbori u Srbiji i Crnoj Gori održani 9. decembra 1990, nakon što su obavljeni u svim ostalim jugoslovenskim republikama. Prvi put nakon 1920. crnogorski komunisti su tada izašli na izbore i pod parolama Mi znamo kako i Godine počinju januarom osvojili 56 odsto glasova.

Kada se rasplamsavao rat u Sloveniji, 22. juna 1991. na 11. kongresu (zapravo drugom dijelu kongresa) crnogorski komunisti su se preimenovali u Demokratsku partiju socijalista, što je Monitor najavio na naslovnici pod egidom Brijanje posljednjeg Staljinovog brka.

Na kongresu je saopšten zvaničan stav da „promjena imena ne znači i napuštanje dugogodišnjih ideala Saveza komunista”. Sada DPS 22. jun slavi kao Dan partije, a iz ideala naučnog socijalizma su evoluirali u praksu predatorskog kapitalizma.

No, svejedeno, jedni te isti, Milo Đukanović i Svetozar Marović, opet su napisali osnovne partijske dokumente za kongres 21. maja, pa su ih, u formi nacrta, uputili na „javnu raspravu” koja se odigrala u opštinskim odborima 18-24. aprila.

To su nacrti Izvještaj o radu između dva kongresa, Statuta i Programa za društvo uspjeha, gdje se mogu naći hvalevrijedne depeesovske sentence o koječemu. Tipa: „Odgovornost za svoje zdravlje nije samo na društvu, već i na pojedincu”.

DPS, istorijska geneza

1920, april. Formirano rukovodstvo KPJ za Crnu Goru, na čelu sa Jovanom Tomaševićem, čija se bista i sada nalazi ispred sjedišta centrale DPS-a u Podgorici.

1921. Vlasti zabranile rad KPJ.

1930-ih. Ilegalna KPJ u Crnoj Gori organizovala niz protestnih okupljanja.

1941-1945. KPJ u Crnoj Gori organizovala i predvodila Narodno-oslobodilački rat i revoluciju, poginulo 4.252 članova crnogorske partijske organizacije.

1948, avgust. Četvorica članova Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru se izjasnila za Rezoluciju IB-a. Do 1954. oko 2.600 crnogorskih komunista uhapšeno i kažnjeno „društveno-korisnim radom” zbog stvarnog ili izmišljenog izjašnjavanja u koristi IB-a i SSSR-a.

1948, oktobar. Održan osnivački kongres Komunističke partije Crne Gore, kao republičke organizacije KPJ (preimenovana 1952. u SKJ, odnosno SKCG). Za politički sekretar partijskog predsjedništva (prezidijuma) izabran Blažo Jovanović.

1954. Smjena Milovana Đilasa, najistaknutijeg crnogorskog komuniste na dužnostima u Beogradu koji je tražio demokratske reforme, nije izazvala bitnija komešanja u Crnoj Gori; zbog podrške Đilasu isključena samo četvorica članova.

1960-ih. Blažo Jovanović napušta visoke dužnosti u SKCG, smjena generacija u partiji.

1974. U Baru održan skup infobirovskih disidenata, poznat kao „barski kongres”, akteri pohapšeni, osuđeni, neki kasnije amnestirani.

1978. Crnogorski partijski funkcioner Veselin Đuranović postao premijer SFRJ.

1980. SK Crne Gore objavio da ima 72.000 članova (skoro osmina ukupnog crnogorskog stanovništva).

1984-1985. Đuranović predsjednik Predsjedništva SFRJ, kolektivnog šefa države.

1985-1986. Predsjednik Predsjedništva Centralnog komiteta SKJ crnogorski komunista Vidoje Žarković.

1989, januar. Rukovodstvo SKCG, pod pritiskom mitinga, dalo ostavke.

1989, april. Vanredni kongres SKCG, za predsjednika Predsjedništva izabran Momir Bulatović, za sekretara Milo Đukanović, Svetozar Marović član Predsjedništva.

1990, oktobar. Održan prvi dio 10. kongresa SKCG.

1990, decembar. SKCG na parlamentarnim izborima osvojio većinu, 83 od ukupno 125 mandata.

1991, jun. Održan drugi dio 10. kongresa, SKCG promijenio ime u DPS.

1991, oktobar-decembar. DPS propagirala i opravdavala „rat za mir”.

1992, mart. DPS organizovala referendum o ostanku Crnu Gore u „Jugoslaviji”.

1992, april. Poslanici DPS glasali u Beogradu za proglašenje SRJ.

1992, decembar. DPS na parlamentarnim izborima, osvojila većinu, 46 od ukupno 85 mandata.

1993. Kadar DPS-a Radoje Kontić izabran za premijera SRJ, na toj dužnosti do maja 1998.

1993. DPS oformio višestranačku Vladu, sa ministrima iz NS i LSCG, no te dvije partije su ubrzo opozvale podršku premijeru Đukanoviću.

1996. Na parlementarnim izborima DPS osvojila većinu, 45 od 71 mandata. Đukanović opet premijer.

1997, proljeće. Raskol između Đukanovića i Bulatovića oko podjele moći i lojalnosti Miloševiću zahvatio sve strukture partije.

1997, ljeto-jesen. Za predsjednicu DPS-a, umjesto Bulatovića, imenovana Milica Pejanović-Đurišić. Na izborima za predsjednika republike Đukanović pobijedio Bulatovića.

1998, februar. Od dijela funkcionera i članova DPS-a osnovana SNP.

1998, maj. Koalicija Da živimo bolje, koju je predvodila DPS (sa NS i SDP), osvojila većinu, 42 od ukupno 78 mandata. Premijer Filip Vujanović.

1998, oktobar. Održan kongres DPS-a, za predsjednika partije izabran Đukanović.

2001, april. Na parlamentarnim izborima koalicija okupljena oko DPS-a Pobjeda je Crne Gore osvojila relativnu većinu, 36 od 77 mandata.

2001, oktobar. Na kongresu DPS-a usvojen program za demokratsku, međunarodno priznatu i suverenu Crnu Goru.

2002. Na parlamentarnim izborima koalicija DPS-a osvojila većinu, 39 od ukupno 75 mandata. Đukanović opet premijer.

2003, mart. Marović izabran za predsjednika Savjeta ministara SCG.

2003, april. Vujanović izabran za predsjednika Crne Gore.

2006, maj. Referendum o nezavisnosti.

2006, septembar-novembar. DPS-SDP koalicija Za evropsku Crnu Goru osvojila većinu, 41 od ukupno 81 mandata. Đukanović i Marović objavljuju povlačenje sa državničkih funkcija, novi premijer Željko Šturanović.

2008, februar. Premijer Šturanović , kako je objašnjeno, povukao se zbog bolesti, Đukanović opet premijer.

2008, april. Vujanović pobjeđuje na predsjedničkim izborima.

2009. Na parlamentarnim izborima Koalicija Evropska Crna Gora osvojila većinu, 48 od 81 mandata.

2010. Đukanović se povlači sa premijerske funkcije, nasljeđuje ga Igor Lukšić.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

,,Bez obzira što se može desiti da neki predlog ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića ne dobije podršku ni naše stranke, u ime UCG, ipak, saopštavam da svi kandidati nisu isti i da ni po koju cijenu, pa ni javnog sporenja sa kolegama, ne pristajem da se paušalno svi kandidati svrstaju u isti koš i uz to još označe kao kandidati bivšeg režima”, saopštio je Danilović.

U svakom slučaju, nastavak priča o tome da li su sadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave policije i njegovi protivkandidati na bilo koji način povezani sa bivšim režimom, neće povratiti sigurnost i osjećaj bezbjednosti građanima Crne Gore. A Brađaninu to mora biti jedan od najvažnijih zadataka.

Prednost Brđanina je, smatraju njegovi promoteri, to što se odmah može uhvatiti u koštac sa organizovanim kriminalnim grupama, budući da je kao dojučerašnji analitičar morao imati pristup tajnim podacima. Zato vjeruju da on ima priprenljen plan djelovanja. I dok novoimenovani v.d. direktora bude spremao taktiku za očekivani obračun sa kriminalom, koji mora prvo sprovesti u redovima UP-a, javnost čeka da vidi koga će imenovati za svoje najbliže saradnike.

Oponenti mu, sa druge strane, već sada zamjeraju da, osim to što je završio FBI akademiju, nijesmo mogli čuti još neku ozbiljniju pohvalu za njegov rad prethodnih godina. Makar kada je riječ o postignutim rezultatima. Abazović ima objašnjenje za to: ,,Mnogi ljudi koji su bili u policiji nisu mogli da dođu do rezultata jer je struktura u samom vrhu bila postavljena potpuno pogrešno i određivanje prioriteta UP-a je bilo potpuno pogrešno“. Potpredsjednik Vlade naglašava da su pripadnici policije protekla dva mjeseca ostvarili „značajne rezultate“ ali navodi kako „može to još bolje“.

Abazović zaključuje da je za efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala neophodno dovesti nove ljude na ključna mjesta u policiji. ,,Ne znam šta su njegovi (misli na Z. Brđanina) planovi ali znam šta su planovi Vlade CG, znam šta su planovi potpredsjednika zaduženog za bezbjednost, znam šta su planovi ministra unutrašnjih poslova: ljudi koji su bili na najvišim pozicijama u UP-u moraju da budu razriješeni, penzionisani, postavljeni na neka druga mjesta, a u svakom slučaju ne mogu više da obavljaju te dužnosti. Dakle, novi ljudi, novi menadžment, novi pomoćnici. Trebaju nam drugi ljudi, treba nam svježa energija, drugi koncept, drugi prioriteti i to je to. Ko je spreman na to – nek izvoli. Svi su dobrodošli koji mogu da rade profesionalno, a nekima koji su imali tu šansu a nisu radili na taj način treba se zahvaliti”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.

Kako god, Brđanin će jedno vrijeme biti v.d. direktora Uprave policije. Sve dalje ostaje neizvjesno. Možda njegovo imenovanje u „pravog“ direktora ne zavisi od mišljenja skupštinskog Odbora za bezbjednost (računica pokazuje da, bez DF-a, Vladin prijedlog neće dobiti podršku), ali će svakako zavisti od odluke ostalih kandidata da li će se žaliti Upravnom sudu. Tačnije, da li će pokušati da ospore i ponište tek okončani konkurs.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj nove je mjere nazvao diskriminatorskim  i najavio da će ugostiteljski objekti, po odluci rukovodstva Opštine Tuzi, ostati otvoreni. „Svim našim prijateljima ugodna kafa, a neprijatelji ako nas budu ometali, imaćemo iznenađenje i za njih”, poručio je Đeljošaj u srijedu veče, nakon sastanka sa ugostiteljima iz Tuzi.

Iz Vlade, izgleda, te najave nijesu uzeli za ozbiljno pa su ih u četvrtak otvoreni kafići u Tuzima zatekli nespremne. Na to su premijer Zdravko Krivokapić i potpredsjednik Vlade nadležan za pitanja bezbjednosti Dritan Abazović reagovali kao da su na vlasti trideset godina, a ne nepuna tri mjeseca. Srdito. Poslali su policajce u Tuzi da zatvore lokale i privedu neposlušne. Ali, pred njih su izašli građani najmlađe opštine u Crnoj Gori, blokirajući međunarodni put Podgorica – Skadar.

Đeljošaj je dodatno podigao temperaturu. ,,Ova odluka je lična, kao osveta za postavljanje zastava Albanije i Kosova na zgradu Opštine“, prenijeli su elektronski mediji izjavu u kojoj tvrdi da mu se Krivokapić i Abazović svete zbog prethodnih političkih razmirica. Potom je najavio da će premijer doći na razgovore. „Konačno me nazvao predsjednik Vlade g. Krivokapić i dogovorili smo sastanak u 14:00 u zgradi Opštine Tuzi“, objavio je Đeljošaj na društvenim mrežama. „Tražio je od mene da održimo sastanak u Vladi, međutim kao predstavnik naroda, a znajući da će za mnom doći i okupljeni građani, konačno smo došli do dogovora, da se sastanak održi u Tuzima“.

Do najavljenog sastanka, koji će biti održan nakon završetka ovog teksta, ostalo je još nekoliko sati, a na društvenim mrežama već je krenuo obračun onih koji računaju da je jučerašnjom odlukom o zatvaranju lokala u Tuzima Vlada diskriminisala Albance (Danilovgrad i Bar ne potkrjepljuju tu tezu) sa onima koji smatraju da se Đeljošaj, odbijajući da se povinuje mjerama Ministarstva zdravlja, stavio na čelo svojevrsne pobune. Sve je to, naravno, začinjeno nacionalnim prepucavanjima i prebrojavanjima na prijatelje i neprijatelje. I imenovanjem navodno glavnog krivca – potpredsjednika Vlade. Jedni mu spočitavaju da je izdao svoje, drugi da je prema njima bio suviše mek a treći, oni koji ga već mjesecima vrijeđaju na ljudskoj i nacionalnoj osnovi, i jedno i drugo.

Za glasove razuma sve je manje mjesta. A u najavi je još jedna vruća tema.

,,Veliki broj građana koji godinama žive u Crnoj Gori, a nisu dobili državljanstvo naše zemlje zaslužili su da se to pitanje konačno riješi. Vlada Crne Gore u narednom periodu pristupiće rješavanju ovog problema”, tvitnuo je Krivokapić početkom nedjelje. I ostao nedorečen.

Da li Vlada namjerava da mijenja Zakon o državljanstvu ili  će samo primijeniti odredbe postojećeg, prema kome se crnogorsko državljanstvo može dobiti preko roditelja, mjestom rođenja, brakom i(li) boravkom u Crnoj Gori?

U prvom slučaju, Crna Gora bi brzo mogla udvostručiti, pa i utrostručiti broj svojih državljana, upisom svih stanovnika susjednih zemalja, a prije svega državljana Srbije, koji imaju neke porodične ili imovinske kopče sa Crnom Gorom. Tim pitanjem Krivokapić  se bavio još jesenas. Tada je, u razgovoru za Minu, rekao da brojni građani Srbije čekaju dvojno državljanstvo i da to „ne treba nikome braniti“. Budući premijer je, ipak, istovremeno i upozorio kako „Crna Gora ima mali broj stanovnika i svaka promjena u tome bi mogla da poremeti odnos snaga“. Da li je zadržao taj oprez – tek ćemo vidjeti. Uglavnom Krivokapić je tada promovisao logiku zapadnih država, da „tamo gdje neko plaća porez tu treba i da glasa“.

Pravo glasa je, ipak, samo dio problema na koji bi mogla uticati promjena politike dodjele državljanstva. Jasno je da bi tako došlo do neminovne promjene nacionalne, vjerske i jezičke strukture među državljanima Crne Gore. Toga je svjesna i većina malih evropskih država koje su prilično restriktivne po pitanju prijema u državljanstvo.

Nešto drugačije stvari stoje kada je u pitanju mogućnost dodjele državljanstva onima (izbjegla i raseljena lica) koji decenijama žive i rade u Crnoj Gori. Nezvanično, broj tih osoba koje ispunjavaju uslov za dobijanje crnogorskog državljanstva, što podrazumijeva istovremeno odricanja od državljanstva zemlje iz koje su došli, mjeri se stotinama. Poseban problem među njima imaju oni rođeni u Crnoj Gori. Oni, trenutno, nemaju nijedno državljanstvo, pa ni mogućnost da dobiju putne isprave. Pravnici smatraju da bi se većini od njih moglo izaći u susret prema odredbama postojećeg Zakona. Dovoljna bi, kažu, bila samo dobra volja. Koju bivše vlasti nijesu imale, kalkulišući njihovim političkim opredjeljenjem.

Premijer se pitanjem državljanstva pozabavio i u svom ekspozeu. ,,Želimo da i postojeći program ekonomskog državljanstva promijenimo u program državljanstva za visokokvalifikovani kadar”, najavio je, bez detalja.

Dodatna objašnjenja tek očekujemo. Mada, Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom će već biti jasnije šta je kome činjeti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Obrazloženje odluke o davanju saglasnosti na gradnju dvospratnog restorana, ogromnog parkinga i drugih sadržaja u zaštićenoj zoni Turskog rta, od strane direktorice Miranović, karakteriše površnost, nestručnost i stavljanje Uprave za zaštitu u službu pojedinačnih i partijskih interesa koji su bili važniji od poštovanja UNESCO standarda. Anastazija Miranović ocijenila je kako će kafe-restoran na Verigama oplemeniti taj zapušteni prostor, na kome su se nalazile tezge za prodaju šarenih džempera i raznih drangulija, te da se iz kafea može uživati u pogledu na zaliv.

Da društvo Hefesta dobije dozvolu za gradnju restorana na Turskom rtu, upregle su se mnoge državne institucije. Prije svih Ministarstvo održivog razvoja i turizma i tadašnji ministar Branimir Gvozdenović lično. On je zaslužan za donošenje izmjena i dopuna Plana privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2013 –2015,  kojim je, umjesto predviđenog turističkog info-punkta površine 4 kvadrata, odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, površine 190 m2 u osnovi, sa prostranim parkingom, koji ni po čemu ne pripada kategoriji privremenosti.

Idejni projekat „privremenog” kafe-restorana Verige 65 izradio je arhitekta Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. On nije imao problem sa lokacijom i položajem tog objekta u odnosu na okruženje, koji su prema navodima eksperata ICOMOS-a presudni za njegovo uklanjanje.

„Odluka da se dozvoli ova gradnja ukazuje na hitnu potrebu da se razvije definicija privremenog karaktera za potrebe Plana. Privremeni objekti treba da budu takvi da se lako mogu demontirati, ostavljajući malo tragova svog ograničenog prisustva. Treba staviti vremenski limit na sve što je dozvoljeno ovim zakonodavstvom, a i dalje postoji”, zaključuje se u Izvještaju.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika”.

Za sprovođenje ove preporuke određuju se Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, Opština Kotor i opštinski Savjet za baštinu.

Ugovor koji je društvo Hefesta zaključilo sa JP Morsko dobro o korišćenju lokacije Turski rt, ističe već krajem 2021. godine sa pravom produžetka do 2023.  Na osnovu Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2019–2023. zaključen je posljednji ugovor sa Hefestom za korišćenje morskog dobra, koji je Aneksom III u novembru prošle godine produžen do kraja 2021.

Ocjena da jedan ugostiteljski objekat ugrožava Izuzetnu univerzalnu vrijednost prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora predstavlja svojevrsni „crveni karton” institucijama i pojednicima koji su omogućili devastaciju Turskog rta. Da li će pojedinačni privatni interesi prevagnuti u odnosu na interes društva da područje Kotora ni u kom slučaju ne izgubi mjesto na Listi svjetske baštine, pokazaće se najkasnije za dvije godine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo