Rješenje bi bilo uvezivanje četiri velika trgovinska lanca sa Ministarstvom poljoprivrede, farmerima i poljoprivrednim proizvođačima, da u narednoj godini tačno znamo šta ćemo proizvoditi, kolike su to količine i kako ih plasirati na tržište

MONITOR: Ponovo su poljoprivrednici skrenuli pažnju na svoje probleme prosipanjem mlijeka.

LAKIĆ: Problem datira odranije, to nije situcija samo sa ovom godinom. Viškovi se javljaju, pretežno sa proljeća i sa jeseni. Višak mlijeka na jesen javlja se i zbog kraja turističke sezone (u sezoni pretežno postoji potreba za uvozom sirovog mlijeka). Tada se dešava veći otkup i dolazi do gužve na tržištu.

MONITOR: Koliko je država uključena u rješavanje tog problema sa viškovima?

LAKIĆ: Ministarstvo poljoprivrede  nema strategiju već se bavi gašenjem požara koje uglavnom izazove ono samo. Sektor stočarstva vode nekompetentni ljudi koji ne mogu, jer ne znaju, stvoriti uslove za siguran plasman i kakvu takvu sigurnost kada je proizvodnja u pitanju. Farmeri su prepušteni sami sebi i u ovom trenutku ministarstvo ne zna ili neće da nas zaštiti.

Država je minimalno uključena u probleme mljekara, otkupljivača i marketa. Osim nedovoljne komunikacije, Ministarstvo poljoprivrede u jednom dijelu podstiče proizvodnju a u drugom ne pokušava naći rješenje za tržišne viškove. Ovih dana slušali smo iz Ministarstva da se to mlijeko trebalo prodati sirarima, da proizvedu zalihe sira koje bi se prodale u ljetnjem periodu, tokom turističke sezone. Mislim da to nije rješenje. Problem vidim i u otkupljivačima, tri velike mljekare Srna, Nika i Lazine. Svoje pogone ne žele modernizovati i dodati novi vid proizvodnje. U Crnoj Gori nemamo ni proizvodnju maslaca, voćnih jogurta, kefira… Proizvodnjom tih dugotrajnih proizvoda bi se riješili ovi tržišni viškovi. Ovako gube samo farmeri, markete to i ne dotiče.

Svaki trgovac će posegnuti za jeftinijim proizvodom iz uvoza, plasirati ga na naše tržište i gledati da zaradi što više. Isti slučaj je sa našim mljekarama koje se baziraju na proizvodnju jogurta i to se na godišnjem nivou kreće do 75 odsto proizvodnje jer se sa ovom proizvodnjom ostvaruje ekstra profit. Završni računi tri velike otkupljivačke kompanije su dosta veliki. Bez obzira što je došlo do tržišnih viškova trebalo je otkupiti mlijeko od farmera u Nikšiću i Danilovgradu. Trebali smo podijeliti teret te proizvodnje, to je bio i moj stav prema ministarstvu, da smo se svi trebali odreći zarade od nekih 30 odsto i da se to mlijeko otkupi. Moglo se i podijeliti građanima besplatno ali da se ne dozvoli prosipanje jer je to najgora varijanta.

MONITOR: Koje bi bilo dugoročno rješenje?

LAKIĆ: Rješenje bi bilo uvezivanje četiri velika trgovinska lanca sa ministarstvom i sa farmerima, sa poljoprivrednim proizvođačima, da u narednoj godini tačno znamo šta ćemo proizvoditi, kolike su to količine i kako ih plasirati na tržište. Često se čuje da su naši proizvodi skuplji od uvoznih. To nije tačno. Trgovci spuštanjem cijena žele privući građane.  Ti mliječni proizvodi su u zemljama izvoznicama dosta skuplji , na nivou naših proizvoda. Svaka trgovina plati te proizvode unaprijed i želi ih ovdje prodati kako ne bi ostvarivali štetu i onda su oni izloženiji, vidljiviji, zauzimaju veći prostor na policama. Domaći proizvodi su često nevidljivi u nekome ćošku, loše izloženi.

MONITOR: Koje su sve prednosti domaćih proizvoda?

LAKIĆ: Mlijeko koje danas dođe iz Poljske u Crnu Goru je „umorno mlijeko“, prođe veliki broj kilometara dok se otkupi i preradi. Ono pasterizovano dođe u Crnu Goru, opet se pasterizuje. Treba govoriti o kvalitetu  domaćeg i mlijeka iz uvoza. Pozivali smo veterinarsku upravu da ispita proizvode iz uvoza. Vidimo u okruženju da je od ispitanih 10 uzoraka 80 odsto neispravnih, gdje je dodavana voda. U Bosni se stoka gaji GMO hranom. Takvo mlijeko ne bi smjelo ući u Crnu Goru, ali Uprava za bezbjednost hrane ne vodi računa o tome. Nijednom nije poslala to mlijeko na ispitivanje u Sloveniju ili i Hrvatsku, da se utvrdi da li u tom mlijeku postoji takve supstance. U Crnoj Gori nemamo takvu laboratoriju. Ako bi se takvo mlijeko ili meso našlo u Crnoj Gori, trebalo bi biti označeno da se koristi ta hrana.

MONITOR: Kako se dešava da je mlijeko iz Srbije ili BIH jeftinije od onog iz Crne Gore?

LAKIĆ: Imali smo sastanke sa ministrom Đeljošajem na tu temu. Radi se o damping cijenama. Crna Gora ima zakone koji to zabranjuju. Primjer je da je jogurt jedne mljekare iz BiH u Trebinju, Bileći, Gacku bio 1,29, a na našim policama 79 centi. Tako da se lako može zaključiti da se radi o dampinškim cijenama. Mljekare iz okruženja imaju određeni višak i oslobađaju se njega tako što ga prodaju po jeftinim cijenama. Mi nemamo mogućnost da tako radimo. Naše mljekare imaju problem sa izvozom mlječnih prerađevina. Kada pokušaju izvesti prerađeno mlijeko u vidu jogurta ili nekih drugih prerađevina nailaze na problem. Proizvodi se zadržavaju od sedam do 10 dana na granicama. Tako da ga zbog rokova ne mogu plasirati na tim tržištima. Svaka država štiti svoje tržište. Mi ne.

MONITOR: Vidite li vi kao proizvođač da država ima neku strategiju i brigu da se nadomjesti taj ogromni uvoz hrane za koji se daje preko milijardu?

LAKIĆ: Imamo teškoće kod malih proizvođača, njima se otkup ne vrši nedjeljama. Posljednjih godina prelaze da rade u javni sektor.Tako da imamo sada veliki broj fiktivnih gazdinstava, ne proizvode ništa, registrovani su, imaju uslove ali čekaju neko bolje vrijeme. Imamo ugašena sela, zatvorene škole, posabno po sjeveru.

Godinama slušamo tu priču da imamo najveće subvencije od strane države, što nije tačno. Imamo najmanje subvencije u regionu. Imamo samo jednu veću subvenciju za proizvedeni litar mlijeka koja se kreće do 20 centi za ekstra kvalitet mlijeka, a nije svo mlijeko takvog kvaliteta. Ta subvencija traje već par godina ali imamo najava da će ove godine da se smanjuje zbog ulaska u EU. Najviše se uvozi iz zemalja okruženja, posebno Srbije gdje su subvencije mnogo veće. Tamo se iz državnog budžeta za poljoprivredu izdvaja pet odsto. U Crnoj Gori-  dva odsto. Od toga samo 0,8 odsto ide za direktna davanja, poljoprivrednim proizvođačima.  A to nas najviše interesuje –  koliko ćemo dobiti na osnovu proizvedenoga.

Imamo i problem da ni jedna kreditna institucija sem IRF-a ne prepoznaje poljoprivrednike, a tu su i kamate koje su velike u odnosu na zemlje okruženja.

Sve to nam govori i statistika. Popis je pokazao da su pretežno staračka domaćinstva u poljoproivredi. EU već uvodi određene pravilnike za narednih 15 godina da bi se smanjio broj staračkih domaćinstava za nekih 25 odsto, a mi još uvijek ne pričamo o tome.

MONITOR: Kako ste vi zadovoljni poslom?

LAKIĆ: Do prošle godine imao sam 40 krava na farmi. Radimo kao porodica, imali smo jednog radnika. To je rad 365 dana, 24 sata, bez dana odmora, praznika, bez bolovanja… Ipak taj posao ima benefite, ima potencijal. Ono što je problem što naša veterinarska uprava ne prati stanje u zemljama okruženja niti adekvatno reaguje da bi zaštitila stočni fond u Crnoj Gori. Zbog prošlogodišnje kju groznice morali smo ubiti stoku. Ono što je zabrinjavajuće je da i danas na terenu imamo prisutnu kju groznicu, plavi jezik, crni prišt ili antraks na određenim lokacijama. O tim stvarima se mnogo i ne govori. Kada o tim temama pričate javno, iz institucija vas doživljavaju kao neprijatelje.

MONITOR: Koliko država pomaže nakon takvih slučajeva kao što je bila epidemija tokom prošle godine?

LAKIĆ: Prošle godine smo vidjeli nemoć države da nema sistemsko rješenje kada se dese takvi problemi. Država je isplatila štetu po pitanju bolesti kod onih grla gdje se to utvrdilo. Međutim, mi smo na farmi imali mnogo grla gdje nije bilo utvrđeno a imali smo smrtnih slučajeva. Izbjeglo se plaćanje velikog broja grla. Dosta je i kasnilo.

Imamo problem sa malim posjedima, sa usitnjenim parcelama. Nijedan crnogorski proizvođač nema dovoljno svoga zemljišta a nemamo državnog zemljišta koje bi mogli uzeti u zakup na duže.

Država ima mehanizama da nas uveže sa IRF-om, Razvojnom bankom međutim mi tamo nailazimo na prepreke zbog neposjedovanja hipoteke, garancije po pitanju kredita. Imamo problem sa ogromnom dokumentacijom koja je predviđena za IPA fondove. Očekujemo da poljoprivrednik sa Žabljaka dođe u Podgoricu, gdje mu da završi svu dokumentaciju treba mjeseca dana, da je stalno dopunjava.

Dešava se kada se sve uloži da dođete u situaciju da ne možete da plasirate svoj proizvod, kao ovo sada, a banke traže novac. Svi se od toga ograđuju. U posljednje vrijeme Ministarstvo zaviruje  u tuđi džep – šta ko vozi, šta jede, gdje se kreće. I farmeri su dio neke zajednice, neko to prati i kaže – oni žive dobro. Pa kako treba da živi čovjek koji drži 100 krava? A ako je tako dobro zašto se toliko ljudi zapošljava u ministarstvu, pa im je i to malo nego se planira još zaposljenja? Ako je dobro u poljoprivredi  usmjerite ih ovamo, dajte im povoljne kredite, a ne u sektor gdje će donositi odluke kako treba ovi drugi da rade, koji rade to godinama.

Predrag NIKOLIĆ

Svaka mala pukotina u ovom sistemu, od protesta do međunarodnog pritiska, ima potencijal da stvori lančanu reakciju kojom će se Vučićev režim urušiti unutar sebe, jer nije utemeljen ni u kakvoj ideologiji, već u čistom bezakonju, korupciji, lopovluku, neznanju i nepatvorenoj sili. A pukotina je svakim danom sve šira

MONITOR: Prošlo je oko godinu i po dana od napada na Vas i na Dinka Gruhonjića. Utisak je da vas i dalje ne ostavljaju na miru. Desio se i upad u prostorije NDNV i prijetnje novinarima portala Autonomija, kojem je Vaše udruženje osnivač. Kakve su posljedice: pravosudne – za počinioce – i one koje Vas, pretpostavljam, pogađaju kao osobu i novinarku?

LALIĆ: U Srbiji, gde su sve poluge vlasti i društvenog uređenja bukvalno u rukama jednog čoveka – pravda ne postoji. Zarobljena je kao i sve druge institucije. Tako ni u slučaju provale u naše prostorije (uprkos jasnim snimcima troje počinilaca), izostala je bilo kakva reakcija istražnih i pravosudnih organa. Činjenica da je ovaj upad u NDNV bio samo još jedna „pokazna vežba“ režima i  zastrašivanje, najbolje govori o tome pod kakvim okolnostima radimo i protiv čega se borimo. No, ne dozvoljavam da me to odveć „pogađa“, jer trenutno imamo mnogo važnija posla – borbu za povratak u okvire demokratskog, funkcionalnog i slobodnog društva.

MONITOR: U intervjuu koji ste u aprilu 2024. dali za Monitor, rekli ste da samo pritisci međunarodnih organizacija i onih iz EU mogu efikasnije da Vas zaštite. Kako danas gledate na efekte podrške koju ste od njih dobili?

LALIĆ: Podrška međunarodnih organizacija NDNV-u ne izostaje, ponajviše zahvaljujući EFJ i drugim esnafskim organizacijama koje pomažu da naš glas i naši problemi stignu i do EU zvaničnika. To nam predstavlja i jedini zaštitni okvir, bez kog bi nas Vučićev režim u potpunosti ugasio, a nas pohapsio ili proterao. Dosadašnje reakcije EU na građansku borbu protiv korupcije-koja je direktno odgovorna za smrt 16 ljudi, doživljavane su kao minimalne i simbolične. Dolazak Ursule fon der Lajen je stvorio politički pritisak, ali realna promena sistema zavisi od kontinuiranog međunarodnog nadzora i unutrašnje mobilizacije građana. Međutim, upravo dok vam ovo pišem, Evropski parlament je usvojio rezoluciju/izveštaj o polarizaciji i povećanoj represiji u Srbiji, a koji jasno i argumentovano navodi sistemske zloupotrebe i poziva na mere i odgovornost.

MONITOR: Vašem udruženju se, ponekad, prigovara da se suviše „bavi politikom“. Isticali ste da je Nezavisno društvo novinara Vojvodine već 35 godina posvećeno – konstantnoj borbi za ljudska prava i jasnoj i glasnoj osudi svakog nacionalizma na post-jugoslovenskom prostoru. Kako  vidite domete te borbe za opštedruštvene ciljeve?

LALIĆ: Borba za ljudska i medijska prava, otvoreno suprotstavljanje negiranju ratnih zločina i ukazivanje na pretnje nacionalizma je neotuđiva od politike, jer je upravo od toga sačinjena zvanična politika Republike Srbije koju predvodi večiti radikal Aleksandar Vučić. Naša borba je društvena, nikada stranačka, tokom koje kontinuirano ukazujemo na sve anomalije našeg društva, nevezano ko se u tom momentu nalazi na vlasti. Ona međutim, nije bila nikada teža nego danas, ali je i neophodnija nego ikada. Sada ona podrazumeva i ogromne bezbednosne rizike, usled kojih smo kolega i programski direktor NDNV Dinko Gruhonjić i ja više puta morali biti relocirani iz Srbije, da živimo pod stalnim pretnjama i na naslovnim stranama tabloida koji na nas svako malo raspišu lov. Uprkos tome, ne pada nam na pamet da od nje odustanemo.

MONITOR: Novi Sad je godinu dana na medijskoj mapi svijeta, nakon tragedije na Željezničkoj stanici u kojoj je smrtno stradalo šesnaestoro ljudi.. Zašto EU sporo reaguje na „naše muke“?

LALIĆ: EU reaguje sporo jer interesi stabilnosti i geopolitičke strategije očigledno nadmašuju ljudsku dimenziju tragedije. Takođe, sve otvorenije koketiranje Vučićevog režima sa Rusijom pokazuje da zvanična Srbija nije iskrena u svojim „stremljenjima“ ka Evropi. Nažalost, veliki deo srpskog društva deli ovaj Vučićev sentiment ka „majci Rusiji“, a protiv su „trule Evrope“. Tako postavljene činjenice sa pravom otvaraju pitanje zašto bi se EU borila za napredak i demokratske vrednosti u Srbiji, kada iz nje učestalo stižu glasovi da bi oni bili sretniji u čeličnom zagrljaju Vladimira Putina. Ipak, kao što rekoh, sve se to menja zahvaljujući poslednjem izveštaju EP, koji sada jasno stavlja fokus na odgovornost vlasti, ukazujući da međunarodna politika ne može više ignorisati otvorenu diktaturu u svom neposrednom susedstvu.

MONITOR: Isticali ste značaj građanske „medijske pismenosti“ za racionalno usvajanje informacija. Primjer izjave glavnog urednika Informera, Dragana J. Vučićevića, da su novosadske žrtve „šatro žrtve“, pokazuje da se stiglo do socijalno-patološkog nivoa ponašanja i uređivanja u medijima koji otvoreno rade za vlast. Očekuje se novi REM – uz malo nade da će i ovaj odlučivati po zakonu. Kako doći do „funkcionisanja institucija“?

LALIĆ: Dragan J. Vučićević nije samo „šatro“ novinar, već i „šatro“ ljudsko biće. Njegova televizija je direktan krivac za sistemsko uništavanje ne kritičke, već misli kao takve. Nažalost, društvo u kom po zvaničnoj statistici imate 20 posto građana sa samo osnovnim obrazovanjem, a polovina kompjuterski nepismena, vrlo je podatno manipulaciji i spinovima. Isto tako, građanska medijska pismenost i kritičko promišljanje ostaju ključni alati da se odupre propagandi i destabilizaciji društva. I zato su „mediji“, odnosno propagandna glasila režima, fatalniji po građane Srbije i od samog Vučića. Oni su ti koji su zaduženi da od glasača naprave jednu muljavu, nejasnu masu bez moždanih impulsa koje su im prethodno spržili svojim dezinformacijama, lažima i sumanutim konstrukcijama.

Nemam nikakvih očekivanja od novog sastava REM, jer je,-po meni, jedini način da Srbija krene na put oporavka je bukvalno fizičko čupanje kablova svim tim septičkim jamama sa nacionalnim frekvencijama, kompletna restrukturacija RTSa, gašenje svih tabloida i lustracija svih „novinara“ koji su učestvovali u zaglupljivanju i besomučnom laganju sopstvenih gledalaca/čitalaca.

MONITOR: Otkrila se povezanost holandske Junajted grupe – koja je vlasnica više medijskih firmi u Jugoistočnoj Evropi, sa ispunjavanjem želja Aleksandra Vučića. Radi se, prije svega, o TV N1 i TV Nova. Razgovor čiji je sadržaj objavio istraživački tim holandskog OCCRP-a, pokazao je da direktori UG i našeg državnog Telekoma, Sten Miler i Vladimir Lučić, sarađuju da bi smenama u privatnoj kompaniji pomogli Vučiću. Uprkos reakcijama, postavljaju se novi direktori. Javnost spekuliše da UG-UM možda dobijaju pravo na 5G ili se radi o ličnoj koristi. Šta Vi mislite?

LALIĆ: Mnogo je važnije pitanje šta će za Srbiju značiti ukoliko se mediji UG zaista ugase ili budu preuzeti od strane vlasti. Trenutni medijski mrak će postati još mračniji, a građani Srbije će ostati bez elementarnog prava na informisanost. Ovo je možda do sada i najskandalozniji pokušaj vlasti da ućutka i ono malo slobode što nam je preostalo. O spekulacijama ne mogu da odgovorim, jer sam novinar koji radije barata isključivo činjenicama.

Režim u Srbiji funkcioniše po obrascu „savremenog fašizma“

MONITOR: Napisali ste da je u Srbiji na djelu „savremeni fašizam“. U Njemačkoj AFD uživa najveću podršku,  u Francuskoj vlade traju sve kraće i ultradesnica se nada brzom dolasku na vlast, bilo je najavljeno da će Vladimir Putin u EU, u Budimpešti, dočekati Donalda Trampa, a primirje u Gazi se krši… Da li režim u Srbiji ima razloga za strah od brzog gubitka vlasti?

LALIĆ: Režim u Srbiji funkcioniše po definiciji i obrascu „savremenog fašizma“ jer kombinuje autoritarni monopol nad državnim institucijama, kontrolu nad medijima i sistematsko ucenjivanje opozicije i građanskog društva. Tu su i kult vođe, nacionalizam, propaganda, nasilje kao legitimno političko sredstvo i slično. Za razliku od demokratskih država gde ekstremna desnica dolazi na vlast kroz legitimne izborne procese, ovde vlast ne zavisi od podrške birača u slobodnim izborima, već od potkupljivanja, ucenjivanja i varanja. Uprkos globalnim trendovima, mislim da je režim u Srbiji trenutno najranjiviji. Fašistički sistemi opstaju dok je kontrola diktatora potpuna, ali kolabiraju čim se bar jedna ključna poluga vlasti oslabi. Svaka mala pukotina u ovom sistemu, od protesta do međunarodnog pritiska, ima potencijal da stvori lančanu reakciju kojom će se Vučićev režim urušiti unutar sebe, jer nije utemeljen ni u kakvoj ideologiji, već u čistom bezakonju, korupciji, lopovluku, neznanju i čistoj, nepatvorenoj sili. A pukotina je svakim danom sve šira.

Novi Sad je promijenjen nepovratno.

MONITOR: Zahtjev studenata u blokadama da se raspišu vanredni parlamentarni izbori, kao da nije u fokusu Predsjednika Srbije. On otvoreno podržava one djelove akademske zajednice lojalne njegovoj politici. – kao što je Patrik Drid, dekan na novosadskom DIF-u.  Koliko je „slučaj nadstrešnice“ promijenio Novi Sad i Vojvodinu?

LALIĆ: Ubistvo 16 naših sugrađana promenilo je Novi Sad nepovratno. Sigurna sam, koliko god je nezahvalno predviđati kuda će nas odvesti ovih 11 meseci protesta, da Novosađani više nikada neće dozvoliti da SNS ikada više osvoji vlast u našem gradu. Prezir koji Vučić oseća prema multinacionalnoj Vojvodini očigledan je još od njegovih radikalskih početaka, i on neće prestati sa njenim urušavanjem sve dok od nje ne napravi dovoljno čist „srpski svet“, gde ekstremni nacionalizam postaje jedini dokaz patriotizma, a svi koji mu se protive – „autošovinisti i separatisti“. Uništavanje obrazovnog sistema i medija u Srbiji krenulo je odmah po dolasku SNS na vlast, jer njima ne pogoduju obrazovani, misleći građani. Patrik Drid, džudista kog Novosađani znaju isključivo kao izbacivača iz noćnih klubova, model je „intelektualca“ po Vučićevom ukusu, a kojim režim zamenjuje nepodobne profesore i nastavnike. Nedavno je, “zbog pretnje multietničosti i različitih istorijskih uticaja” najavljeno i otvaranje Fakulteta srpskih studija u Nišu, tako da će Vučićeva Srbija biti valjda jedina zemlja na planeti gde možete postati diplomirani nacionalista, magistar šovinizma ili master Srbin po zvanju.

Nastasja RADOVIĆ  

Crna Gora ima šansu da postane članica EU na bazi političke odluke u evropskim institucijama. Ali,  i to može biti medvjeđa usluga ako ne ojačamo institucije, ne smanjimo javnu potrošnju, ne prestanemo da udaramo na samostalnost Centralne banke, ne uredimo državnu upravu, a u pravosuđu i sektoru bezbjednosti ne sprovedemo zakonski veting.  Ovo su samo neke od javnih politika koje vape za reformom

MONITOR: Ustavni sud nije kompletiran. Kome odgovara ovakvo stanje?       

MARIĆ: Ustavni sud možda treba ukinuti, pa pregovarati da nam EU i Venecijanska komisija ponude neko hibridno riješenje. Šalim se naravno.

Ne mogu se oteti utisku razočaranosti u političke strukture, sa akcentom na vladajuću većinu, koje demonstriraju svu bahatost političke moći na instituciji koja treba da štiti Ustav. Nemam dilemu da se ne može izbjeći politički uticaj na izbor sudija Ustavnog suda, samom činjenicom da sudije biraju političari. Ipak, umjesto dijaloga o kompetencijama i integritetu kandidata, primarno imamo političko nadmetanje pa i trgovinu. To nije dobra vijest za proces EU integracija, a posebno nije dobra vijest za građane koji žele stabilne institucije, jasne kompetencije za izbor u zvanje sudije i personalizaciju odgovornosti.

Tema izbora sudija Ustavnog suda i nazovi briga za funkcionalnost istog, pretvorena je u politički poligon kao i zloupotrebu očigledne volje zvaničnog Brisela da se Crna Gora ugura u EU savez. Krajnje neodgovorno. Političke elite dizanjem prašine oko izbora sudija postižu dva cilja. Jedan je snižavanje zahtjeva Brisela, jer će poslanici u fotofinišu izabrati jedan broj sudija koji će omogućiti održavanje Ustavnog suda funkcionalnim, na šta će uslijediti pohvale, i konstatacije da smo čvrsto na EU putu. A drugi je zaobilaženje neprijatnih tema od strane vladajuće većine, kao što su stanje u javnim politikama poput zdravstva, obrazovanja, ekonomije, bezbjednosti.

MONITOR: Ne žuri se ni sa kompletiranjem tužilačkog i sudskog savjeta. Čime je motivisana ta inertnost?

MARIĆ: Pravosudni sistem nije dovoljno uključen u neophodne reforme i jačanje integriteta ove grane vlasti. Koncepcija Tužilačkog i Sudskog savjeta je upitna kao i činjenica da pravosudni sistem nema punu finansijsku autonomiju.

Nepopunjavanje ova dva tijela koja treba da koordiniraju pravosudnim sistemom je potvrda nedovoljne posvećenosti reformama te nastavak loše prakse anesteziranja ovih tijela, koja bi morala da igraju značajnu ulogu u složenom procesu eventualnog vetinga.

MONITOR: DRI je  dala uslovno mišljenje na finansijsku reviziju i negativno mišljenje na reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2024.  Može li to proizvesti neke posljedice?   

MARIĆ: Ovaj nalaz Državne revizorske institucije (DRI) nije samo tehničko upozorenje – to je suštinski signal da fiskalni sistem države nije u potpunosti transparentan ni usklađen s pravilima odgovornog budžetskog upravljanja. Kada DRI izda negativno mišljenje o pravilnosti, to znači da je utvrdila da se značajan dio sredstava trošio mimo zakonskih procedura ili bez adekvatne dokumentacije.

Politički, posljedice zavise od spremnosti Skupštine da reaguje. DRI ne može sankcionisati, ali može pokrenuti domino efekat – od skupštinskih kontrolnih saslušanja, preko zahtjeva za krivičnu ili prekršajnu odgovornost, do smanjenja kredibiliteta Vlade u komunikaciji s međunarodnim partnerima. Ovakav nalaz ozbiljno slabi argument Vlade u Briselu kada tvrdi da postoji kapacitet za upravljanje EU fondovima po principima dobrog finansijskog upravljanja.  Evropska komisija i Delegacija EU pažljivo prate takve signale, jer oni govore o stvarnoj, a ne deklarativnoj spremnosti sistema da funkcioniše po evropskim standardima.

Nalaze DRI-a treba ozbiljno razmotriti i uraditi presjek stanja: koji su to subjektivni, a koji objektivni uzroci kršenja normi ili procedura. Sve ono što se može i mora ispraviti treba uvesti u programe rada Vlade, ali i ukazati gdje su propusti u tumačenju ili obradi podataka samog DRI-a. Oba institucionalna sistema imaju mnogo prostora za napredak, ali sistem izvršne vlasti neuporedivo više.

MONITOR: Da li je ovo prvi put da je država “uhvaćena” u nenamjenskom trošenju novca EU fondova i kakve su moguće posljedice takvog ponašanja?

MARIĆ: Nije prvi put, iako je sada to možda najvidljivije. Crna Gora je i ranije imala zvanično prijavljene nepravilnosti u korišćenju EU sredstava kroz IPARD programe. Prema evidenciji Evropske komisije i OLAF-a (Evropske kancelarije za borbu protiv prevara), Crna Gora je samo u 2023. prijavila više slučajeva nenamjenskog trošenja ili nepravilnosti u predpristupnim fondovima, a u poljoprivrednom sektoru (IPARD II) su već evidentirani povraćaji sredstava i raskidi ugovora.

U pravnom smislu, posljedice mogu biti finansijske korekcije – EU povlači ili uskraćuje dio sredstava, a nacionalni budžet mora pokriti gubitak. U težim slučajevima, EU može privremeno suspendovati određene programe, što smo već viđali u regionu (npr. u Sjevernoj Makedoniji ili Srbiji ranije).

Ali možda još važnije: reputacijski efekat je ogroman. Nenamjensko trošenje i slabi revizorski tragovi ruše povjerenje Brisela u administrativne kapacitete Crne Gore i šalju poruku da sistem još uvijek nije imun na politizaciju i netransparentnost. To direktno utiče na tempo zatvaranja poglavlja 32 (Finansijska kontrola) i 23 (Pravosuđe i temeljna prava), koja su sada ključna.

MONITOR: Jesu li EU integracije postale  poštapalica vlasti koja  ima drugačije namjere od proklamovane implementacije evropskih vrijednosti?

MARIĆ: U ovom trenutku EU integracije često funkcionišu kao retorički okvir, a ne kao stvarni reformski proces.

Deklarativno, svaka vlada u Crnoj Gori tvrdi da su EU integracije prioritet, ali suštinski pokazatelji – od budžetske odgovornosti, preko institucionalne stabilnosti, do borbe protiv korupcije – pokazuju diskrepancu između riječi i djela.

Uspostavljanje evropskih vrijednosti ne mjeri se govorima o Evropi, već po tome da li su institucije nezavisne, revizorski nalazi ozbiljno shvaćeni, a odgovornost personalizovana. Preporuke DRI-ja, EK i civilnog sektora često su ignorisane ili relativizovane, što govori da je EU narativ postao politički štit, a ne suštinski instrument transformacije.

Da, evropski diskurs se koristi kao poštapalica, ali je odgovornost i na samoj EU da bude stroža, dosljednija i manje tolerantna na „kozmetičke reforme“. Crna Gora ima šansu da postane članica EU na bazi političke odluke u evropskim institucijama. Ali, to može biti medvjeđa usluga ako ne  ojačamo institucije, ne smanjimo javnu potrošnju, ako nastavimo da udaramo na samostalnost Centralne banke, ako ne napravimo državnu upravu kao digitalizovani servis građana, ako u pravosuđu i sektoru bezbjednosti ne sprovedemo zakonski veting.  Ovo su samo neke od javnih politika koje vape za zakonskim pristupom ili reformom.

MONITOR: Šta su polazne osnove a šta krajnji dometi nedavne akcije SDT-a koja je opisana kao “najveća/najvažnija u istoriji tužilaštva”?     

MARIĆ: Nisam pristalica senzacionalizma, medijskih špekulacija i prenaglašenih epiteta. Radi se o zakonom propisanom postupku u kome se osumnjičenima mora dati zakonska mogućnost da se adekvatno brane, što mislim da nije problem.

Koliko razumijem istražne radnje su još u toku, a do sada dominira sumnja u zloupotrebu službenog položaja i odavanje povjerljivih podataka ili zabranjenih ličnih podataka u svrhu nekog vida medijske i političke, a moguće i nekog drugog vida manipulacije tim podacima te njihovo korišćenje za ciljanu diskreditaciju pojedinaca ili određenih društvenih aktera.

Pred SDT-om je ozbiljan izazov koji ima  dva nivoa. Prvi je kroz istražne radnje doći do novih materijalnih dokaza, a drugi je od postojećeg prikupljenog dokaznog materijala osvjetliti kontekst i doći do konzistentnog optužnog akta. Dodatno opterećenje će biti medijski probuđeno očekivanje javnosti, koje je posebno senzibilisano curenjem informacija iz Tužilaštva, te lošom komunikacijom Tužilaštva sa javnošću.

MONITOR: Da li su vas iznenadila saznanja o vaninstitucionalnoj moći pojedinaca i detalji izbornih zloupotreba?    

MARIĆ:_Paralelni centri moći su bili kontinuirano prisutni, pa i danas se trude da opstanu gdje god mogu.  Uz vaninstitucionalnu moć idu i takozvani crni fondovi. Umjesto da smo dobili fondacije za razvoj pojedinih javnih politika ili za razvoj demokratije, mi cijelo vrijeme imamo vaninstitucionalne fondove prikrivene iza legalnih poslovnih inicijativa koji služe kupovanju duša.  Bivša vlast je taj sistem zloupotreba razradila do neslućenih razmjera, neodgovorno i bahato.

Mnogo je indikatora koji ukazuju da i sadašnja vlast ima tendenciju vaninstitucionalnog djelovanja, zloupotrebe državnih resursa, trgovine budućim glasovima. Njima to teže ide, jer je mnogo aktera u igri kao i različitih interesa, ali  partitokratija je nikada življa.

MONITOR: Šta nas čeka?

MARIĆ: Čeka nas dalje mučno suočavanje sa samima sobom, sa istinom o ponoru u koji je ovo društvo dovedeno od početka devedesetih do danas, za šta svi treba da se zapitamo koliku i kakvu odgvornost nosimo. Čekaju nas finansijski problem.Ovolika javna potrošnja neminovno akcelerira inflaciju, a kao posljedicu imaćemo skrivene i direktne poreske namete, znači i socijalne probleme. Čeka nas preispitivanje gdje je i dokle došla država, a gdje su granice probijene kada je vaninstitucionalni uticaj u pitanju, bilo da dolazi od domaćih i stranih oligarha, crkve, nezakonitog lobiranja, kriminalnih struktura.

Ovaj vid suočavanja je težak ali i demokratski iskorak i izazov koliko god to čudno zvučalo. Istorijski revizionizam jeste izražen kroz opskurne manifestacije klanjanja posrnulim idolima i šovinističkim farsama, ali je i demokratski iskorak, jer društvo reaguje na te pojave, u tim  reakcijama se osjeća rezistentnost crnogorskog društva na prevaziđene teme. Postoji solidan dijaloški aspekt.

Zabrinjava stanje parlamentarnih partija. One ostaju zakucane u svojim uskim interesima, u odbranama svojih partijskih idola i nacionalističkih zabluda, u besmislenim prepucavanjima, skloni crnobijelom svijetu: mi ili oni. Vjerujem da će partije brzo shvatiti da moraju iskoračiti ka modernijem, otvorenijem i građanski koncipiranom izrazu koji u svojoj osnovi afirmiše slobodu govora koliko god taj govor bio i neprimjeren, koji će se društveno nivelisati kroz društvenu debate u kojoj partije igraju važnu ulogu i nose veliki dio odgovornosti.

Zoran RADULOVIĆ