Državne institucije prepustile rijeci da sama riješi problem zagađenosti i ekocida nizvodno od Bijelog Polja. Kvalitetne ribe sve manje, u njima pronađeni teški metali, a broj ribolovaca smanjen za tri četvrtine.

„Više niko ne lovi ribu u Limu, zbog zagađenja ne je jedu i ne daju djeci. Riblji fond je smanjen. Nema ni deset odsto nekadašnjeg“, kaže Ismet Softić, predsjednik Sportsko-ribolovnog kluba „Sinjavac“ za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

On ističe da su 2009. godine izdali 828 sportskih ribolovnih dozvola, a prošle samo 220. Ko će da truje najbliže i sebe ribom koja je nekad hranila ljude ovog kraja.

Pored Lima danas je više od 270 nelegalnih deponija. Veliki je broj industrijskih zagađivača, a u rijeku se ulivaju i neprerađene otpadne vode iz pola vijeka stare i 185 kilometara duge kanalizacione mreže u Bijelom Polju. Sve to pretvorilo je rijeku u jedan od najzagađenijih vodotoka u Crnoj Gori.

Zbog zagađenja, iz Lima nestaje pastrmka i pojedine biljne vrste, a nastanjuju se druge koje podnose ispuštene otrove. U ribama su stručnjaci otkrili i veliku koncentraciju teških metala.

Iako je proglašen rijekom od državnog značaja, uprkos upozorenjima stručnjaka i obavezama iz Pregovaračkog poglavlja 27, institucije države malo čine da se stanje Lima popravi­ – pokazalo je istraživanje koje je sproveo CIN-CG.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma i njegova Agencija za zaštitu prirode i životne sredine (Environment protection Agency of Montenegro –EPA), kao i Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja sa Upravom za vode, nemaju sveobuhvatnu analizu rijeke Lima, nanosa, životinjskog i biljnog svijeta, zemljišta, stepena ugroženosti.

Uprava za vode nema vodni katastar. Oni optužuju opštine da kasne sa podacima. Bjelopoljska opština nije ni započela planiranu gradnju prečišćivača otpadnih voda. Kazne za zagađivače su simbolične i često zastarijevaju. Simbiolične kazne od nekoliko stotina eura za pojedince, do hiljadu za kompanije koje uporno ne ugrađuju postrojenja za prečišćavanje, više stimuliše nego što opominje zagađivače.

Povremeni slučajevi pomora ribe ili promjene boje rijeke zbog ispuštenog otrova, najčešće završavaju prijavama policije protiv NN lica i beskonačnim izviđajima bez rezultata. Na čitavom sjeveru države, Lim i ostale rijeke nadgleda jedan inspektor.

POMOR JE BIO, A ISTRAGA TRAJE: Izvor Lima je bistar kao suza. Rijeka izvire iz Plavskog jezera, sakupljajući duž 83 kilometra svog toka kroz Crnu Goru potoke i rječice sa teritorije Andrijevice, Berana i Bijelog Polja. U vrijeme SFRJ, ogromno zagađenje počinjalo je već od Berana zbog ispuštanja otrova iz fabrike sulfatne celuloze i papira koja je zatvorena krajem prošlog vijeka. Alarmantno stanje je sada kod Bijelog Polja i nizvodno. Međunarodna rijeka dunavskog sliva, potom, prolazi kroz Srbiju, a zatim u BiH, na 220-om kilometru uvire u Drinu.

U Informaciji o stanju životne sredine, koju je 2018. godine objavila EPA, navodi se da je rijeka ispod Bijelog Polja “van svih propisanih klasa” i “nije upotrebljiva”, pod uticajem “zagađenja koja su evidentirana kroz sadržaj fosfata, nitrita,TOC-a i jonski odnos Ca/Mg”.

Loše stanje potvrdio je nedavno i tim stručnjaka sa Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF) iz Podgorice. Studija ekosistema rijeka Lim, Ljuboviđe i Bistrice, objavljena krajem januara  pokazuje da su na zagađenje najviše uticale industrijske i komunalne vode, dok je uništenju ribe doprinio i krivolov.

Studiju je inicirala lokalna vlast poslije pomora veće količine ribe zbog izlivanja otpadnih voda 2. septembra 2019. Kao i brojne prijave, i ova je u fazi izviđaja.

Policija je u saradnji s ekološkom, poljoprivrednom i inspekcijom za vodoprivredu nakon vještačenja, Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Bijelom Polju, 28. februara 2020. godine podnijela krivičnu prijavu protiv „Mesoprometa“ d.o.o i odgovornog lica H. F. (33), kao i protiv kompanije „Milka MDK“ d.o.o. i rukovodioca M. Ć. (31).

Iz “Mesoprometa” ni nakon više pokušaja nisu htjeli da to komentarišu za CIN-CG, a iz “Milke MDK”su kazali da se ne osjećaju odgovornim.

„To je proces dokazivanja koji traje. Mi ćemo pokušati da dokažemo da nismo odgovorni za pomor ribe”, kazao je izvršni direktor “Milka MDK” Ivan Žunić.

Dva i po mjeseca poslije ovog incidenta došlo je do drugog, kada je u Limu primijećena crna mrlja, zbog čega je podnesena krivična prijava protiv NN lica, a izviđaj je u toku.

DUGO I PREDANO UNIŠTAVAJU RIJEKU: Profesor na PMF-u i član tima koji je radio Studiju ihtiolog Danilo Mrdak, tvrdi da se na devastaciji Lima “radilo predano i dugo”.

“Totalna nebriga ispliva na površinu tek kad mrtve ribe počnu da plutaju. Tada se ljudi zapitaju šta se dešava, lokalno ribolovno društvo digne glas, društvene mreže se usijaju, a mediji krenu da izvještavaju. Ovo je odraz višedecenijske nebrige, po principu to je tekuća voda pa će odnijeti. Rijeka nosi do jednog momenta i kada više nema mjesta za sav otpad i otrov imamo ovakvu situaciju“, kazao je Mrdak za CIN-CG.

On ističe da su zbog zagađenja „pastrmke postale toliko rijetke da se mogu smatrati ugoženim“.

„Množe se vrste koje su tolerantnije na zagađenje i smanjeni kiseonik, što ide u prilog tezi da je promijenjena struktura ribljih zajednica. Dobra stvar je da su ove promjene reverzibilne i da će se jednom, kada se popravi stanje, vratiti i ribe koje su sada rijetke, ili ih nema“, rekao je Mrdak.

Pokazatelj zagađenja su, kaže, pojava beskičmenjaka u nauci poznate vrste iz grupe Oligochetae, Diptera i Nematoda, koje se razvijaju u takvom ambijentu.

U Analizi zagađenosti vode Lima rađenoj tokom 2015. i 2016. godine, ekološkinja Danijela Veličković, pronašla je teške metale, gvožđe, bakar i cink u skobalju i klijenu. U mišićnom tkivu bilo je oko 57,5 miligrama gvožđa po kilogramu, što je iznad granične vrijednosti crnogorskog pravilnika o kvalitetu i sadržaju teških supstanci, mitotoksina i drugih toksina u hrani.

Veličkovićeva je i članica komisije koja je radila Lokalni plan zaštite životne sredine opštine Bijelo Polje 2019. – 2023.godine (LEAP) i zaključila da je “Lim najzagađeniji i najzapušteniji vodotok u državi.

Najveći zagađivači su, kaže ona, farme stoke i pilića, klanice, domaćinstva, fabrike za ekspoloataciju šljunka i pijeska, štamparije i mljekare.

“Kada se u rijeke izlivaju velike količine neprečišćenih komunalnih i industrijskih otpadnih voda, kao kod nas, dolazi do znatnog poremećaja prirodne ravnoteže i zagađenja opasnih po zdravlje stanovništva“, kaže Veličković.

Na području Berana prošle godine na obalama rijeke popisana su 42 neuređena odlagališta građevinskog i komunalnog, a nedostaju podaci o ostalim vrstama otpada. U Katalogu nelegalnih odlagališta Bijelog Polja registrovano je više od 230, sa svim vrstama otpada, osim medicinskog.

DOZVOLE NA RIJEČ: Prema podacima Uprave za vode, privremene vodne dozvole za ispuštanje tehnoloških otpadnih voda u Lim imaju „Mesopromet“, „Eko-meso“ i „MI Burko“. Ova bjelopoljska preduzeća su dužna da ispituju kvalitet i količinu otpadnih voda. Ostala nisu, pa je nepoznato šta sve odlazi u rijeku.

Uvidom u dokumentaciju koja je novinarki CIN-CG omogućena u prostorijama Uprave za vode, vodna dozvola „MI Burku“ je izdata, uprkos neprovjerenom radu postrojenja za prečišćavanje, zbog, kako je navedeno, nepristupačnog terena. To je suprotno Pravilniku o izdavanju vodnih akata, jer bi komisije Uprave trebalo da provjere ispravnost postrojenja za sva preduzeća kojima je izdata vodna dozvola.

Vodnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda nema ni Vodovod i kanalizacija „Bistrica“ u Bijelom Polju – gradu gdje prema posljednjem popisu živi 46 hiljada stanovnika, dok kanalizacioni sistem sakupljanja i odvođenja otpadnih voda koristi 16 hiljada ljudi, odnosno 32,5 odsto. U izvještaju o radu „Bistrice“ za 2018. godinu pokazuju da je kanalizaciona mreža stara od 40 do 55 godina izgrađena od skoro svih poznatih materijala, čelika, livenog gvožđa, PVC, polietilena, cinka….

Direktor „Bistrice“ Mladen Bulatović za CIN-CG kaže da „moraju da se stvore uslovi da bi se implementirali zakoni koji uređuju vodnu oblast“. Potrebno je postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) čiji je početak izgradnje planiran za 2019. godinu, pa odložen, jer nije bilo novca. Predviđeno je da obuhvati gradsku i industrijsku zonu, odnosno lijevu obalu Lima, što je ekvivalent 20 hiljada građana.

U LEAP-u se navodi i da je “uvidom na terenu identifikovano oko 500 lokacija ispuštanja sanitarnih otpadnih voda, te da je zbog granja i rastinja na Limu i pritokama nemoguće u potpunosti pronaći svaku kanalizacionu cijev”.

Od 2015. do 2020. godine, inspektor za vode je donio 21 rješenje za pribavljanje vodnih dozvola. Četiri firme čija imena je Uprava za inspekcije odbila da saopšti, kažnjene su po pet stotina eura i dat im je rok da je pribave. Tri preduzeća je još nemaju, pa su zbog toga kažnjene sa hiljadu eura.

U katastru potencijalih zagađivača, izvedenog iz LEAP-a, navodi se da uređaje za prečišćavanje voda nemaju mljekara “Milka MDK”, dvije farme pilića i kokošaka “Beganović”, štamparija “Merkator” i “Pegaz”, dva preduzeća za obradu drveta  “Brenta”, d.o.o. “Selektor”, “Bau Centar” i “Gradišta Komerc”.

Novinarka CIN-CG  je vidjela ispusne cijevi ispred preduzeća i farmi koje nemaju vodnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda.

Među njima su dvije farme pilića i kokošaka “Beganović” u Bijelom Polju. Ovlašćeni zastupnik i osnivač Senad Beganović odbio je da odgovori na pitanje CIN-CG o tome na koji način planira da zaštiti rijeku.

Pored autoservisa i objekta za tehnički pregled vozila “Wagen” novinarka je, takođe, primijetila dvije ispusne cijevi. Iz jedne su bili uočljivi i tragovi crne tečnosti. Izvršni direktor preduzeća Refik Kasumović tvrdi da to nije ispušteno iz prostorija preduzeća.

“Mi nismo klasični autoservis, te naše otpadne vode ne mogu značajno zagaditi Lim. Obje cijevi su kanalizacione, otpadne vode iz autoservisa idu u bazen koji se redovno prazni i to radi komunalno preduzeće”, kazao je Kasumović. Iz Vodovoda i kanalizacije potvrdili su za CIN-CG da otpadne vode iz tog i svih bazena koje prazne, ispuštaju u – rijeku.

Otpadne vode i organski otpad nalaze se ispred farme “Franca Oluja” na zemljištu uz Lim. Iz “Mesoprometa”, čija je ovo kooperativna farma, odbili su da o tome odgovore na pitanja CIN-CG-a.

„Nemamo uređaje za prečišćavanje otpadnih voda, niti ćemo ga graditi, jer nema potrebe. Sve naše tehnološke otpadne vode se sakupljaju i njih odvozi preduzeće za sanitarnu i ekološku zaštitu “Hemosan” iz Bara“, tvrdi za CIN-CG vlasnik štamparije „Pegaz“ Zoran Loktionov. Iz „Hemosana“ su za CIN-CG, međutim, kazali da nemaju ništa sa otpadnim vodama iz Pegaza, te da su u određenom periodu 2019. godine odvozili ambalažu i boje.

Zbog izlivanja crvene boje iz preduzeća „Pegaz“ u pritoku Lješnicu, a potom i u Lim 22. marta 2019. godine, Loktionov je platio kaznu 1.200 eura. Iz firme su tvrdili da je riječ o grešci radnika.

Direktor „Milka MDK“ Ivan Žunić je kazao da se otpadne vode iz mljekare slivaju u zajednički šaht kanalizacionog odvoda i da se na taj način prečišćavaju.

„To je onda problem koji treba da riješi sistem gradske odvodne kanalizacije na koji smo priključeni. Redovno plaćamo i za kanalizaciju, 50 odsto od utrošene vode“, rekao je Žunić.  Mljekara, prema njegovim riječima, ima iste proizvode 40 godina, nikada nisu zagađivali rijeku, ali će ipak graditi uređaje za prečišćavanje, kada im odobre novac iz evropskog programa za ruralni razvoj IPARD, sa 50 odsto bespovratne podrške.

Prema pravilnicima izvedenim iz Zakona o vodama, „Milka MDK“ trebalo bi da ima vodnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda, a inspekcija da kažnjava one koji je nemaju.

Ostalih sedam preduzeća iz bjepoljskog Katastra potencijalih zagađivača, “Fishpond Kasumović”, autoperionica “Damjanović”, “Optikon Bistrica”, JU “Opšta Bolnica”, Dom zdravlja, mesara “Denko” i “Mesopromet” imaju uređaje za prečišćavanje, ali Veličković i tu ima zamjerke.

“Imaju određene uređaje, taložnike, jame, šahtove za primarno prečišćavanje otpadnih voda, pa bi inspekcija trebalo da provjeri rad tih postrojenja“, kaže Veličković.

Loš primjer je bolnica u Bijelom Polju, iz koje sanitarne i fekalne vode odlaze do taložnika sagrađenog 1975. a rekonstruisanog 1999. godine, pa se nedovoljno prečiščene izlivaju u Lim.

„Otpadne vode iz staračkog doma i jednog dijela naselja su priključene na taložnik, te je teško odrediti precizno količinu fekalnih i otpadnih voda“, navodi se u Katastru potencijalnih zagađivača.

Iz bolnice za CIN-CG su rekli da je sa postrojenjem sve u redu, a da bi njegovom provjerom i ispitivanjima trebalo „da se bave druge institucije“.

Kao pozitivan primjer, Veličković izdvaja autoperionicu Damjanović, čiji vlasnik Vuk Damjanović donosi dobru praksu iz Švajcarske gdje živi. Ova kompanija, prema dostupnim dokumentima, koristi najsavremenije metode prečišćavanja otpadnih voda.

„To je separator 2.000 litara zapremine, opremljen sa više filtera, koji u potpunosti čiste vodu i zadržavaju prljavštinu, osmišljen tako da je životna sredina zaštićena. Postrojenje posjedujemo od osnivanja, za njega smo se odlučili isključivo zbog zaštite Lima i biodiverziteta“, kazao je izvršni direktor autoperionice Mirko Damjanović za CIN-CG.

Ekološkinja iz Berana Rita Bajraktarević ističe da je Lim na teritoriji Bijelog Polja najzagađeniji, jer se tamo nalazi i veći broj zagađivača. Taj grad, za razliku od Berana, nema PPOV.

ZAGAĐUJU I SUSJEDNE ZEMLJE: Danijela Veličković ocjenjuje i da problem predstavlja to što je Lim “sa sistemsko naučno-istraživačkog aspekta nepoznanica”.

“Da bi se govorilo o  stepenu ugroženosti, neophodno raditi i druge analize pored osnovnih fizičko hemijskih parametara: riječnih nanosa, stanja životinjskog i biljnog svijeta, zemljišta na dnu i obali, geomorfologije riječnog korita, stepena ugroženosti”, tvrdi Veličković.

Sve što se baci ili ispusti u Bijelom Polju lako završi u dijelu Lima u Srbiji, zbog čega autori LEAP-a ističu opasnost prekograničnog zagađenja u Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Član Ekološkog društva “Prijatelji Sopotnice” iz Prijepolja Vladimir Malešić, ipak, kaže da “zbog velike moći prečišćavanja koju rijeka ima“, Lim na teritoriji ove opštine često pripada klasi I i II, rjeđe na prelazu u III.

„Svaki nadolazak vode odnosi, ali i donosi nove količine otpada kojim su obale bukvalno prekrivene, a drveće “okićeno” kesama. Očigledno je da ogromne količine smeća, na dijelu iznad Prijepolja, dolaze i iz Crne Gore”, kazao je Malešić.

Evropska komisija (EK) ocjenjuje da je nivo usklađenosti Crne Gore sa Evropskom unijom u oblasti upravljanja vodama i dalje ograničen, te da je to sa klimatskim promjenama najslabija karika, kazala je biološkinja Jelena Marojević za CIN-CG.

„EK konstatuje da su otpadne vode i dalje najveći izvor zagađenja riječnih tokova u Crnoj Gori. U tom smislu se očekuje veći rad na rješavanju problema, posebno u procesu izrade planova upravljanja jadranskog i dunavskog sliva, na koji se dugo čeka. Crna Gora treba da osigura uspostavljanje programa za praćenje statusa voda. Jedino ispunjavanjem zahtjeva EU na koje smo se obavezali, uz dosljednu primjenu kaznene politike, promjenu svijesti, loših navika i načina poslovanja nekih privrednih subjekata, možemo očekivati da će se stanje i kvalitet voda naših rijeka unaprijediti, pa u tom smislu ni Lim nije izuzetak“, zaključila je Marojević.

Plan upravljanja dunavskog sliva kome pripada i Lim je u nacrtu i završetak u Upravi za vode očekuju ove godine.

Dugo pravljenje spiska zagađivača

Agencija za zaštitu prirode i životne sredine kroz nekoliko informacija je upozoravala da “katastar izvora zagađivača, kao osnovni instrument u politici donošenja mjera i planova sprečavanja i smanjenja zagađenja, još ne postoji, tako da je neophodno što hitnije raditi na njegovom uspostavljanju”.

Opština Berane priprema Lokalni plan zaštite životne sredine 2019. – 2023. godine, iz čega bi se mogao izvesti katastar potencijalih zagađivača ove opštine. Iz dostupnih dokumenata se, kao i u Bijelom Polju, ne može zaključiti o uzrocima zagađivanja.

Profesor Mrdak ističe da je za vode od državnog značaja mnogo bitniji vodni katastar koji bi, prema zakonu, trebalo da vodi Uprava za vode.

“Znam da on još ne postoji, ali to ne sprečava opštinu da napravi svoj popis zagađivača”, kazao je Mrdak.

Iz Uprave za vode su odgovorili za CIN-CG da su u oktobru 2019. godine počeli da izrađuju vodni katastar, ali da im opštine ne dostavljaju “sve konkretne informacije“.

„Opština Bijelo Polje dostavila je ovom organu Katastar potencijalnih zagađivača.  Vodovod i kanalizacija Berane dala je listu pravnih i fizičkih lica koja mogu biti zagađivači na teritoriji opštine Berane“, navodi se u odgovoru Uprave za vode.

Jedan inspektor ne može sve

Najpoznatiji ekološki incident na Limu, pored pomora ribe, je ispuštanje crvene tečnosti u julu i avgustu 2017. godine. Inspektor za vode podnio je dvije krivične prijave protiv NN lica, a izviđaj je u toku, saopštili su iz ODT u Bijelom Polju.

I u oktobru 2018. godine u blizini objekta lokalnog mesnog prerađivača crvena tečnost obojila je Lim. Podnesena je krivična prijava protiv NN lica, koja je takođe u fazi izviđaja u ODT.

Od 2015. do 2020. godine, na teritoriji Berana podneseno je devet krivičnih prijava. U dva slučaja okrivljeni za odlaganje komunalnog potpada primjenom instituta odloženog krivičnog gonjenja platili su po 300 eura. Sedam prijava protiv NN lica za eksploataciju šljunka i pijeska se vode kao nezavršene, a mnoge su zastarjele. Pred Sudom za prekršaje u istom periodu pokrenuta su tri postupka, od kojih je u jednom izrečena kazna od dvije stotine eura, a dva slučaja se još rasvjetljavaju. Inspektor za vode je izdao devet prekršajnih naloga po dvije stotine eura zbog nelegalne eksploatacije riječnog nanosa.

Sve je ovo dio 520 inspekcijskih kontrola za pet godina, koje je na Limu sproveo jedan inspektor. Donio je i 21 rješenje u vezi sa eksploatacijom riječnih nanosa, odlaganja otpada, intervencija u koritu rijeke i uklanjanja kanalizacionih cijevi, ali niko nije kažnjen, saopšteno je CIN-CG-u iz Uprave za inspekcijske poslove.

Službe u Bijelom Polju nemaju sabrane podatke o tome koliko su puta i koga kaznile zbog ugrožavanja Lima, dok je komunalna policija iz Berana izdala sedam prekršajnih naloga za nelegalno odlaganje otpada u blizini rijeke, ali su izbjegli odgovor o počiniocima i visini kazni.

Almir Mekić, direktor NVO “Euromost” na čiju incijativu su nadležne službe izlazile na teren desetine puta, tvrdi da se prijave obično podnose kada ekološki incidenti privuku pažnju javnosti, a da je nepravilnosti mnogo više i da bi kontrole morale da budu češće.

Profesor Mrdak naglašava da je „očigledno da sankcije nijesu pomogle i da ih nije bilo dovoljno, jer se prošlog ljeta ne bi dogodio pomor ribe, a Lim ne bi imao ovako sumoran izgled“.

On ocjenjuje da bi u nadzor rijeka od državnog značaja na sjeveru Crne Gore, trebalo uključiti više ljudi.

„Potrebna je kompletna reorganizacija sektora voda uz razgraničenje nadležnosti, preciziranje procedura i sistematizaciju radnih mjesta. Znam da nema zaposlenog hidrologa u Upravi za vode, kao i da je samo jedan inspektor za vode za cijeli sjever“, rekao je Mrdak.

Alisa HAJDARPAŠIĆ