Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NASTAVAK RATA KOTORSKIH NARKOKLANOVA: Smrt vreba od Kijeva do Marbelja   

Objavljeno prije

na

Šest godina od početka obračuna, rat kotorskih klanova ne gubi na intenzitetu. Nakon atentata na Radoja Zvicera uslijedio je, prema sumnjama policije, odgovor  kriminalne organizacije pod njegovom kontrolom: ubistvo u Marbelju i pokušaj ubistva u zatvoru u Spužu

 

Hici kojima je, u utorak, u španskoj Marbelji ubijen Baranin Miloš Peruničić (41), mogu biti osveta za rafale koji su tačno nedjelju ranije ispaljeni u jednog od vođa kavačkog klana Radoja Zvicera u Kijevu. U toj sačekuši Zvicer je teško ranjen.

Slučajno ili ne, ali u srijedu, sat nakon što su mediji objavili informaciju  o ubistvu Peruničića, iza zidina spuškog zatvora teško je ranjen Nikšićanin Ranko Radulović, koji takođe, prema tvrdnjama  tužilaštva, blisko sarađuje sa pripadnicima škaljarske kriminalne grupe. Podsjetimo, Radulović je u pritvoru zbog optužbi da je sa albanskim državljaninom Erogenom Brajovićem i Kotoraninom Igorom Vukotićem planirao likvidacije više policijskih funkcionera, glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića i njegovog sina, i više navodnih članova konkurentskih kriminalnih grupa.

Njega je, tokom šetnje u pritvorskoj jedinici zatvora u Spužu, napao Nikola Drecun koji ga je ubo improvizovanim bodežom. Drecun je označen kao osoba bliska kavačkom klanu. A Radulović je, izgleda, prošao bez težih posljedica (nakon medicinske intervencije u podgoričkoj bolnici vraćen je u Istražni zatvor istog dana).

Miloš Peruničić u Marbelju nije imao toliko sreće. Dobro obaviješteni sagovornici Monitora iz bezbjednosnih struktura objašnjavaju da je ubijeni, koji je crnogorskoj javnosti, ali i policiji gotovo nepoznat, jedan od prijatelja vođa baraske kriminalne grupe kojom rukovode Jovan Đurović i Alan Kožar, a koji usko sarađuju sa pripadnicima škaljarskog klana.

To dobija na značaju kada se imaju u vidu vijesti koje stižu sa drugog kraja Evrope: U pokušaju ubistva Zvicera učestvovalo je najmanje pet osoba. Jedan od onih koji su pucali u njega je Stefan Đukić, Baranin operativno označen kao pripadnik kriminalne grupe Alana Kožara za kojim je crnogorska policija raspisala Interpolovu potjernicu zbog ubistva Jovana Klisića 1. novembra prošle godine u Baru.

Prema pisanju španskih medija, Peruničić je ubijen dok je šetao. Na očigled brojnih svjedoka, 1. juna oko 14 sati u Ulici Artura Rubinštajna, na pješačkom prelazu prišao mu je muškarac obučen u mornarsko odijelo i ispalio nekoliko hitaca u njega.

,,Prilično mirno stajao je i pucao”, ispričao je očevidac za portal sevilla.abc.es. Navodno, nekoliko metara dalje čekao ga je pomagač na kawasakiju, a potom su se odvezli.

Ubijeni Peruničić je kod sebe imao bosanske papire, kako saznaje Monitor, na ime Slaviše Zekića, zbog čega su bili potrebni sati da se sa sigurnošću utvrdi identitet žrtve. Potom je o zločinu obaviještena i crnogorska policija. Zvanično, motiv ubistva za sada nije poznat, a u španskim medijima pojavila se informacija da je napadač uhapšen. Međutim, među španskim portalima ima i onih koji večeras (srijeda) tvrde da je taj muškarac uhapšen greškom, i da je riječ o agentu jedne od španskih bezbjednosnih službi.

„Nacionalna policija, uz podršku lokalnih policajaca, uhapsila je muškarca kao osumnjičenog na Avenidi Ricarda Sorianoa. Njegov izgled odgovarao je karakteristikama napadača. Ubrzo nakon toga utvrđeno je da se radi o agentu Civilne garde koji nosi svoje regulatorno oružje, pa je odmah pušten na slobodu, piše marbellaconfidencial.es.

Hapšenjem napadača vjerovatno bi bio razjašnjen i motiv zločina, odnosno nedoumica da li je u pitanju nastavak obračuna kotorskih kriminalnih klanova ili je po srijedi nešta drugo. Naime, ubijeni je sestrić Slobodana Đurovića zvanog Kardinal koji je prema evidencijama hrvatske policije važio za jednog od mafijaških šefova u Amsterdamu, zbog čega će se provjeravati da li je, možda, motiv likvidacije u Marbelji osveta zbog nepočinstava Peruničićevog rođaka. Đurović je, inače, osuđen na 23 godine zatvora u Hrvatskoj, zbog učestvovanja u organizaciji ubistva vlasnika Nacionala Iva Pukanića i njegovog saradnika Nike Franića.

Sada je na istražiteljima da pokušaju da utvrde da li ubistvo Peruničića ima veze sa ranjavanjem Radoja Zvicera.

Vijest o atentatu na Zvicera obišla je Balkan, a crnogorski istražitelji dan kasnije pohvalili su se da su u rasvjetljavanju tog zločina  učestvovale i njihove kolege. ,,Službenici Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije su kroz neposrednu komunikaciju i direktnu razmjenu operativnih informacija sa kolegama iz Ukrajine učestvovali u rasvjetljavanju krivičnog djela ubistvo u pokušaju koje je izvršeno 26. maja na štetu crnogorskog državljanina R.Z”, saopštili su tada iz UP.

Izostalo je objašnjenje na koji način su to oni pomogli, pa se prosto nameće i pitanje da li su uopšte mogli dati valjane operativne podatke o ovom slučaju, budući da Zvicera godinama operativno označavaju da zajedno sa Slobodanom Kašćelanom rukovodi kavačkim klanom, ali protiv njega – za šest godina koliko traje rat sa škaljarcima  – nijesu prikupili dovoljno dokaza za raspisivanje potjernice, iz bilo kog razloga, a ne za tako teške optužbe kao što je vođa narkoklana.

Ni njegov navodni pertner nije formalno optužen za rukovođenje (ili makar članstvo) kriminalnom organizacijom, pa se Kašćelan trenutno sa slobode brani od optužbe da je počinio krivično djelo zelenaštvo. To je možda najbolji pokazatelj operativnog rada crnogorskih istražitelja i validnosti dokaza koji oni prikupljaju tokom, kako oni to vole reći, „opsežne i detaljne istrage“, koja u većini slučajeva traje mjesecima a nerijetko i godinama.

Ukrajinski mediji, opet, tvrde da je Zvicer nesmetano boravio u jednom od najprestižnijih stambenih kompleksa u njihovoj prijestonici, „bez  obzira na to da je skoro tri godine na međunarodnoj potjernici“. Ova informacija nema potvrdu pošto crnogorska, ali ni ukrajinska policija nijesu zvanično saopštile ko je, kada i zbog čega raspisao crvenu potjernicu za ranjenim Kotoraninom. Ako je ona, uopšte, raspisana.

Zvicer, podsjetimo, nije uhapšen u velikoj policijskoj akciji u septembru 2016. godine, kojom su kavčani na kratko razbijeni. Pominjan je samo u nezvaničnim razgovorima sa pripadnicima bezbjednosnog sektora, jer je prema policijskim informacijama upravo on ostao bez izuzetno vrijednog tovara kokaina koji je Goran Radoman (prva žrtva rata zakrvljenih kotorskih klanova) krajem 2014. godine odnio iz jednog stana u Valensiji.

A jedna od priča koje nam ovih dana stižu iz Ukrajine kaže kako je 38-godišnjem Kotoraninu život spasila njegova tri godine mlađa supruga Tamara Zvicer, tako što je uzvratila vatrom napadačima na njenog supruga.

,,Njena akcija nije dozvolila ubicama da na licu mjesta ‘dokrajče’ žrtvu i ispale hitac kojim bi ga ovjerili. Dama je natjerala pucače u bijeg”, objavio je portal Detective-info uz fotografije naoružane Tamare Zvicer. Oni tvrde da ukrajinska policija nije pronašla oružje koje je koristila: ,,Istraga posebno zanemaruje činjenicu da oružje za vrijeme pokušaja ubistva 26. maja nijesu koristili samo napadači. Policija nije pronašla pištolj ili čaure ispaljene iz oružja koje je mlada Crnogorka koristila tokom obračuna. Ona je vjerovatno bacila pištolj”.

Zbog pokušaja ubistva Kotoranina, ukrajinska policija tokom iste noći uhapsila je Baranina Stefana (ranije Mandića) Đukića (30), Podgoričanina Emila Tuzovića (30) i Nišlije Petra Jovanića (46) i Milana Brankovića (31). Đukić i Tuzović navodno su članovi barskog ogranka škaljarskog klana.

Dan kasnije uhapšen je i službenik Nacionalne policije Ukrajine Rostislav Černobrivi, kojeg kolege sumnjiče da je pomagao napadačima. Ukrajinski mediji prenose i da je tamošnja policija odbila da na bilo koji način komentariše status ,,policajca” u istrazi ubistva Kotoranina.

Šest godina nakon prvog obračuna u Valensiji, rat kotorskih narko klanova i dalje traje, ne gubeći na intenzitetu. Dosadašnji bilans je 46 mrtvih među kojima je i više slučajnih žrtava i desetine ranjenih  u krvavim obračunima širom Evrope. A kraj se ne nazire.

 

Stari akteri, novi problemi u Spužu

Pokušaj ubistva Ranka Radulovića uslijedio je dan nakon što je robijaš Ivan Vujović napao dvojicu službenika spuškog zatvora, u paviljonu C Kazneno-popravnog doma. Osuđeni ubica je, kažu, incident započeo lomljenjem zatvorskog inventara.

,,Imenovani je tom prilikom uništavao invertar prostorije u kojoj je bio smješten, odbio da postupi po naređenju službenih lica, vrijeđao službenike obezbjeđenja, a zatim je i izvršio napad na službena lica u obavljanju službenog zadatka. Intervencijom ovlašćenih službenih lica savladan je otpor zatvorenika“, saopšteno je iz uprave spuškog zatvora uz informaciju da su dvojica napadnutih službenika zadobili lakše povrede.

Vujović je, inače, osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva Radomira Savovića 2008. godine. Zbog incidenata u spuškom zatvoru, on je 2013. godine po kazni prebačen u bjelopoljski zatvor, odakle je 24. decembra 2015. godine pobjegao. Uhapšen je u novembru naredne godine u Njemačkoj, u blizini granice sa Holandijom.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo