Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NASTAVAK RATA KOTORSKIH NARKOKLANOVA: Smrt vreba od Kijeva do Marbelja   

Objavljeno prije

na

Šest godina od početka obračuna, rat kotorskih klanova ne gubi na intenzitetu. Nakon atentata na Radoja Zvicera uslijedio je, prema sumnjama policije, odgovor  kriminalne organizacije pod njegovom kontrolom: ubistvo u Marbelju i pokušaj ubistva u zatvoru u Spužu

 

Hici kojima je, u utorak, u španskoj Marbelji ubijen Baranin Miloš Peruničić (41), mogu biti osveta za rafale koji su tačno nedjelju ranije ispaljeni u jednog od vođa kavačkog klana Radoja Zvicera u Kijevu. U toj sačekuši Zvicer je teško ranjen.

Slučajno ili ne, ali u srijedu, sat nakon što su mediji objavili informaciju  o ubistvu Peruničića, iza zidina spuškog zatvora teško je ranjen Nikšićanin Ranko Radulović, koji takođe, prema tvrdnjama  tužilaštva, blisko sarađuje sa pripadnicima škaljarske kriminalne grupe. Podsjetimo, Radulović je u pritvoru zbog optužbi da je sa albanskim državljaninom Erogenom Brajovićem i Kotoraninom Igorom Vukotićem planirao likvidacije više policijskih funkcionera, glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića i njegovog sina, i više navodnih članova konkurentskih kriminalnih grupa.

Njega je, tokom šetnje u pritvorskoj jedinici zatvora u Spužu, napao Nikola Drecun koji ga je ubo improvizovanim bodežom. Drecun je označen kao osoba bliska kavačkom klanu. A Radulović je, izgleda, prošao bez težih posljedica (nakon medicinske intervencije u podgoričkoj bolnici vraćen je u Istražni zatvor istog dana).

Miloš Peruničić u Marbelju nije imao toliko sreće. Dobro obaviješteni sagovornici Monitora iz bezbjednosnih struktura objašnjavaju da je ubijeni, koji je crnogorskoj javnosti, ali i policiji gotovo nepoznat, jedan od prijatelja vođa baraske kriminalne grupe kojom rukovode Jovan Đurović i Alan Kožar, a koji usko sarađuju sa pripadnicima škaljarskog klana.

To dobija na značaju kada se imaju u vidu vijesti koje stižu sa drugog kraja Evrope: U pokušaju ubistva Zvicera učestvovalo je najmanje pet osoba. Jedan od onih koji su pucali u njega je Stefan Đukić, Baranin operativno označen kao pripadnik kriminalne grupe Alana Kožara za kojim je crnogorska policija raspisala Interpolovu potjernicu zbog ubistva Jovana Klisića 1. novembra prošle godine u Baru.

Prema pisanju španskih medija, Peruničić je ubijen dok je šetao. Na očigled brojnih svjedoka, 1. juna oko 14 sati u Ulici Artura Rubinštajna, na pješačkom prelazu prišao mu je muškarac obučen u mornarsko odijelo i ispalio nekoliko hitaca u njega.

,,Prilično mirno stajao je i pucao”, ispričao je očevidac za portal sevilla.abc.es. Navodno, nekoliko metara dalje čekao ga je pomagač na kawasakiju, a potom su se odvezli.

Ubijeni Peruničić je kod sebe imao bosanske papire, kako saznaje Monitor, na ime Slaviše Zekića, zbog čega su bili potrebni sati da se sa sigurnošću utvrdi identitet žrtve. Potom je o zločinu obaviještena i crnogorska policija. Zvanično, motiv ubistva za sada nije poznat, a u španskim medijima pojavila se informacija da je napadač uhapšen. Međutim, među španskim portalima ima i onih koji večeras (srijeda) tvrde da je taj muškarac uhapšen greškom, i da je riječ o agentu jedne od španskih bezbjednosnih službi.

„Nacionalna policija, uz podršku lokalnih policajaca, uhapsila je muškarca kao osumnjičenog na Avenidi Ricarda Sorianoa. Njegov izgled odgovarao je karakteristikama napadača. Ubrzo nakon toga utvrđeno je da se radi o agentu Civilne garde koji nosi svoje regulatorno oružje, pa je odmah pušten na slobodu, piše marbellaconfidencial.es.

Hapšenjem napadača vjerovatno bi bio razjašnjen i motiv zločina, odnosno nedoumica da li je u pitanju nastavak obračuna kotorskih kriminalnih klanova ili je po srijedi nešta drugo. Naime, ubijeni je sestrić Slobodana Đurovića zvanog Kardinal koji je prema evidencijama hrvatske policije važio za jednog od mafijaških šefova u Amsterdamu, zbog čega će se provjeravati da li je, možda, motiv likvidacije u Marbelji osveta zbog nepočinstava Peruničićevog rođaka. Đurović je, inače, osuđen na 23 godine zatvora u Hrvatskoj, zbog učestvovanja u organizaciji ubistva vlasnika Nacionala Iva Pukanića i njegovog saradnika Nike Franića.

Sada je na istražiteljima da pokušaju da utvrde da li ubistvo Peruničića ima veze sa ranjavanjem Radoja Zvicera.

Vijest o atentatu na Zvicera obišla je Balkan, a crnogorski istražitelji dan kasnije pohvalili su se da su u rasvjetljavanju tog zločina  učestvovale i njihove kolege. ,,Službenici Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije su kroz neposrednu komunikaciju i direktnu razmjenu operativnih informacija sa kolegama iz Ukrajine učestvovali u rasvjetljavanju krivičnog djela ubistvo u pokušaju koje je izvršeno 26. maja na štetu crnogorskog državljanina R.Z”, saopštili su tada iz UP.

Izostalo je objašnjenje na koji način su to oni pomogli, pa se prosto nameće i pitanje da li su uopšte mogli dati valjane operativne podatke o ovom slučaju, budući da Zvicera godinama operativno označavaju da zajedno sa Slobodanom Kašćelanom rukovodi kavačkim klanom, ali protiv njega – za šest godina koliko traje rat sa škaljarcima  – nijesu prikupili dovoljno dokaza za raspisivanje potjernice, iz bilo kog razloga, a ne za tako teške optužbe kao što je vođa narkoklana.

Ni njegov navodni pertner nije formalno optužen za rukovođenje (ili makar članstvo) kriminalnom organizacijom, pa se Kašćelan trenutno sa slobode brani od optužbe da je počinio krivično djelo zelenaštvo. To je možda najbolji pokazatelj operativnog rada crnogorskih istražitelja i validnosti dokaza koji oni prikupljaju tokom, kako oni to vole reći, „opsežne i detaljne istrage“, koja u većini slučajeva traje mjesecima a nerijetko i godinama.

Ukrajinski mediji, opet, tvrde da je Zvicer nesmetano boravio u jednom od najprestižnijih stambenih kompleksa u njihovoj prijestonici, „bez  obzira na to da je skoro tri godine na međunarodnoj potjernici“. Ova informacija nema potvrdu pošto crnogorska, ali ni ukrajinska policija nijesu zvanično saopštile ko je, kada i zbog čega raspisao crvenu potjernicu za ranjenim Kotoraninom. Ako je ona, uopšte, raspisana.

Zvicer, podsjetimo, nije uhapšen u velikoj policijskoj akciji u septembru 2016. godine, kojom su kavčani na kratko razbijeni. Pominjan je samo u nezvaničnim razgovorima sa pripadnicima bezbjednosnog sektora, jer je prema policijskim informacijama upravo on ostao bez izuzetno vrijednog tovara kokaina koji je Goran Radoman (prva žrtva rata zakrvljenih kotorskih klanova) krajem 2014. godine odnio iz jednog stana u Valensiji.

A jedna od priča koje nam ovih dana stižu iz Ukrajine kaže kako je 38-godišnjem Kotoraninu život spasila njegova tri godine mlađa supruga Tamara Zvicer, tako što je uzvratila vatrom napadačima na njenog supruga.

,,Njena akcija nije dozvolila ubicama da na licu mjesta ‘dokrajče’ žrtvu i ispale hitac kojim bi ga ovjerili. Dama je natjerala pucače u bijeg”, objavio je portal Detective-info uz fotografije naoružane Tamare Zvicer. Oni tvrde da ukrajinska policija nije pronašla oružje koje je koristila: ,,Istraga posebno zanemaruje činjenicu da oružje za vrijeme pokušaja ubistva 26. maja nijesu koristili samo napadači. Policija nije pronašla pištolj ili čaure ispaljene iz oružja koje je mlada Crnogorka koristila tokom obračuna. Ona je vjerovatno bacila pištolj”.

Zbog pokušaja ubistva Kotoranina, ukrajinska policija tokom iste noći uhapsila je Baranina Stefana (ranije Mandića) Đukića (30), Podgoričanina Emila Tuzovića (30) i Nišlije Petra Jovanića (46) i Milana Brankovića (31). Đukić i Tuzović navodno su članovi barskog ogranka škaljarskog klana.

Dan kasnije uhapšen je i službenik Nacionalne policije Ukrajine Rostislav Černobrivi, kojeg kolege sumnjiče da je pomagao napadačima. Ukrajinski mediji prenose i da je tamošnja policija odbila da na bilo koji način komentariše status ,,policajca” u istrazi ubistva Kotoranina.

Šest godina nakon prvog obračuna u Valensiji, rat kotorskih narko klanova i dalje traje, ne gubeći na intenzitetu. Dosadašnji bilans je 46 mrtvih među kojima je i više slučajnih žrtava i desetine ranjenih  u krvavim obračunima širom Evrope. A kraj se ne nazire.

 

Stari akteri, novi problemi u Spužu

Pokušaj ubistva Ranka Radulovića uslijedio je dan nakon što je robijaš Ivan Vujović napao dvojicu službenika spuškog zatvora, u paviljonu C Kazneno-popravnog doma. Osuđeni ubica je, kažu, incident započeo lomljenjem zatvorskog inventara.

,,Imenovani je tom prilikom uništavao invertar prostorije u kojoj je bio smješten, odbio da postupi po naređenju službenih lica, vrijeđao službenike obezbjeđenja, a zatim je i izvršio napad na službena lica u obavljanju službenog zadatka. Intervencijom ovlašćenih službenih lica savladan je otpor zatvorenika“, saopšteno je iz uprave spuškog zatvora uz informaciju da su dvojica napadnutih službenika zadobili lakše povrede.

Vujović je, inače, osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva Radomira Savovića 2008. godine. Zbog incidenata u spuškom zatvoru, on je 2013. godine po kazni prebačen u bjelopoljski zatvor, odakle je 24. decembra 2015. godine pobjegao. Uhapšen je u novembru naredne godine u Njemačkoj, u blizini granice sa Holandijom.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo