Vakcinacija u Evropi i regionu uveliko traje. Tamo gdje nije počela tačno se zna kada će vakcine stići, koliko, od kojeg proizvođača. Ovdašnje Ministarstvo zdravlja na pitanja o vakcini odgovara da će se izjasniti kada bude u prilici

,,Sva pitanja vezana za vakcine, nabavku, vakcinisanje, uslove, troškove i statistiku vezanu za njih Ministarstvo će se javno i transparentno izjasniti kaka bude u prilici”.

Tako glasi kompletan  odgovor  Monitoru iz kabineta Ministarstva zdravlja početkom ove nedjelje,  na ova pitanja koja smo postavili:  Da li ima novosti u nabavci vakcina protiv korona virusa? Kada će se sa sigurnošću znati početak vakcinacije? Da li je Akcioni plan vakcinacije javno dostupan i gdje? Planirano je da se putem Kovaks programa obezbijede vakcine za 20 odsto najugroženijeg stanovništva, kako će se obezbijediti ostatak? Kolika je ukupna planirana nabavka vakcina i koliki procenat stanovništva je neophodno vakcinisati?

Komunikacija sa javnošću odgovrnih u našem Minstarstvu zdravlja ne ide baš od ruke.  Na  pitanja koja smo im uputili  u većini zemalja odgovori se odavno znaju. Hrvatska u kojoj je vakcinacija počela kao i u ostalim zemljama Evropske unije 27. decembra naručila je 5,6 miliona doza vakcine od različitih proizvođača (Astra Zeneke, Džonson i Džonsona, Bajontek-Fajzera, Moderne i KjurVaka) do kraja 2021. što je dovoljno za oko 70 odsto stanovnika. U Srbiji je vakcinacija simbolično počela 24. decembra njemačko-američkim vakcinama Bajontek- Fajzer, stigle su i ruska Sputnjik V i kineska kompanije Sinofarm. Iz Vlade Srbije tvrde da su obezbijedili osam miliona doza vakcina.  Albanija je 11. januara počela vakcinaciju sa nešto manje od hiljadu doza koje je dobila kao donaciju od jedne zemlje EU, najavljeno je da je za sada obezbijeđeno 500.000 doza Fajzer-Biontekove vacine u direktnom kontaktu sa kompanijom. Na Kosovu i BiH imunizacija nije počela, ali se zna kada će biti dopremljene vakcine, koja količina i od kog proizvođača.

Ove nedjelje je saopšteno da će Crna Gora krajem januara dobiti kinesku vakcinu Sinofarm. Koliko – ne zna se. ,,Respektabilne količine vakcine koja će biti dostupna crnogorskim građanima’’, saopštili su iz Ministarstva zdravlja.

Za sada se zna da će vakcinacija biti dobrovoljna, te da će se koristiti  Fajzer-Biontekova vakcina, ali da će biti dostupne pomenuta kineska i ruska vakcina Sputnjik V.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović je više puta ponovila da će prva vakcina kojom će započeti imunizacija u Crnoj Gori biti sa evropskim sertifikatom i da se radi o Fajzerovoj vakcini. Za razliku od kineske i ruske koje još čekaju odobrenje međunarodnih zdravstvenih institucija, vakcina Fajzer-Biontek ima dozvolu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), Evropske agencije za ljekove (EMA), kao i američke Uprave za hranu i ljekove (FDA).

,,Ekspertski timovi SZO detaljno analiziraju vakcine u tri faze na osnovu čega se donosi odluka da je vakcina prekvalifikovana kao bezbjedna, kvalitetna i djelotvorna. Do sada je tu proceduru prošla i odobrena je Fajzet-Biontek vakcina”, kaže za Monitor  Mina Brajović, šefica predstavništva SZO u Crnoj Gori.

Ona objašnjava da je su u proceduri i vakcine Moderna i Astra Zeneka, kao i dvije kineske vakcine Sinofarm i Sinovac.

Ove nedjelje su ruske vlasti podnijele zahtjev za registraciju Sputnjik V Evropskoj agenciji za ljekove. Zahtjev za sertifikaciju podnijet je i kod SZO pa je najavljeno da će uskoro SZO pokrenuti proceduru ratifikacije ruske vakcine.

,,Naša prekvalifikacija u principu ne obavezuje zemlje, one imaju suvereno pravo odlučivanja da li smatraju da je vakcina bezbjedna i kvalitetna. To je na njenim regulatornim organima i vlastima”, objašnjava Brajović.

Ruska vakcina do sada je registrovana u Rusiji, Bjelorusiji, Srbiji, Argentini, Boliviji, Alžiru, na palestinskim teritorijama, u Venecueli, Paragvaju i Turkmenistanu. Pored Kine, u kojoj je  Sinofarmovom vakcinom do kraja prošle godine vakcinisano je 4,5 miliona ludi, ona je u upotrebi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu, Egiptu, a dobila je dozvolu za upotrebu u Srbiji.

Zvaničnih informacija o cijeni kineske vakcine nema. Agencije prenose da bi dvije doze ove vakcine trebalo  da koštaju nešto manje od 144 dolara. Ova cijena značajno je veća od cijena ostalih za dvije doze – Astra Zeneka (osam dolara), Sputnjik V (dvadeset), Fajzer-Biontek (40), Moderna (65).

I cijena bi mogla da nam bude problem. Iz Fonda za zdravstveno osiguranje saopštili su Danu da nemaju opredijeljen novac za kupovinu vakcina i ne znaju koliko je sredstava potrebno za tu namjenu. Ističu i da im nije poznato na koji način će se finansirati nabavka vakcina.

Za razliku od ruske i kineske vakcine koje se čuvaju na regularnoj temperaturi frižidera, Fajzer-Biontekova vakcina se čuva na temperaturi od minus 70 stepeni. Kako Montefarm i domovi zdravlja nemaju neophodne laboratorijske zamrzivače za čuvanje, prihvat i distribuciju ovih vakcina, iz Montefarma su saopštili da se pokrenuli postupak njihove nabavke.

Fajzer-Biontekova vakcina je za sada jedina dobila odobrenje SZO i ispunila uslov da uđe u Kovaks program. Ovaj mehanizam, kome je pristupila i Crna Gora, u prvoj fazi treba da omogući imunizaciju 20 odsto najugroženijeg stanovništva u 190 zemalja. Pokrenut je sa namjerom da nerazvijene zemlje i zemlje u tranziciji imaju jednak pristup vakcinama.

U praksi se desilo sasvim suprotno. Vakcinacija je počela samo u bogatim zemljama, ali ne i u članicama Kovaksa. Do sada u imunizaciji svog stanovništva prednjače – Izrael, Ujedinjeni Arapaski Emirati, Velika Britanija, SAD…

Generalni direktor SZO Tedros Adhanom Gebrejesus upozorio na nejednakosti u pristupu vakcini: ,,Moram otvoreno reći, svijet je na rubu katastrofalnog moralnog neuspjeha. Ceh tog neuspjeha će se platiti životima ljudi u najsiromašnijim zemljama svijeta”. To je ilustrovao podatkom da je, do sada, u 49 razvijenih zemalja ljudima dato više od 39 miliona doza vakcine, dok je s druge strane jednoj nerazvijenoj zemlji dato samo 25 doza!

Grabežljivost bogatih je gluva na upozorenja stučnjaka kako je neophodno da između 70 i 90 odsto svjetske populacije, koju čini 7,8 milijardi ljudi, bude vakcinisano da bi se stekao tzv. kolektivni imunitet. Priprema se rješenje i za to – uvođenje kovid pasoša, pa oni nerazvijeni neće moći da uđu i eventualno zaraze vakcinisane stanovnike bogatih zemalja. To dođe kao neka nova vrsta podjele svijeta  na Rimljane i varvare.

Nove procjene govore da bi raspodjela vakcina putem Kovaks programa mogla da počne najranije krajem marta. Ako se zdravstvene vlasti oslanjaju samo na ovaj program, kada kažu da će vakcinacija početi Fajzer- Biontekovim vakcinama, još ćemo se načekati.

Alternativa bi mogla da se otvori na sastanku lidera zemalja članica EU, koji se odvija dok ovaj broj Monitora ide u štampu. Najavljeno je da će lideri  razgovarati o solidarnosti sa trećim zemljama kada je riječ o isporuci vakcina. EU koja ima 450 miliona stanovnika, za sada je osigurala 2,3 milijarde doza vakcina. Optimizam ne ulivaju problemi unutar same EU zbog problema u proizvodnji vakcina.

Uoči samita lidera EU koji je održan  21. januara, ministar vanjskih poslova Crne Gore Đorđe Radulović uputio je pismo evropskim zvaničnicima u kojem ističe značaj nabavke vakcina za Crnu Goru. Zahvalio se na dosadašnjoj pomoći tokom pandemije i istakao da bi distribucija vakcina  Crnoj Gori bila još značajnija pomoć imajući u vidu da Crna Gora ima oko 600.000 stanovnika i da vakcinacija nije započeta iako su  pripremljeni planovi i strategije.

Sve je spremno, samo vakcine ne stižu.  A ka’ će, ne znamo.

Najavljene vakcine

Vakcina Tozinameran (Comirnaty) od američko – njemačkog proizvođača Fajzer-Biontek dobila je dozvolu u 30 zemalja i regulatornih agencija – SZO, EU i SAD-u. Efikasna je preko 90 odsto, daje se u dvije doze i čuva na minus 70 stepeni Celzijusovih. Ovo je mRNK vakcina – što znači da se dio genetskog koda korona virusa ubrizgava u organizam i u njemu izaziva proizvodnju antigena. Ove antigene imuni sistem prepoznaje i tako priprema ćelije za borbu protiv korone.

Gam-COVID-Vac (Sputnik V) od Gamaleja – istraživački institut za epidemiologiju i mikrobiologiju primjenjuje se u 11 zemalja. Efikasnost je preko 90 odsto i daje se u dvije doze. Čuva se u frižideru na regularnoj temperaturi. DNK kod se prenosi u ćelije uz pomoć drugog virusa koji je potreban za adekvatan odgovor imunog sistema.

BBIBP-CorV od Sinofarma dobila je dozvolu u šest zemalja. Ova vakcina se takođe prima u dvije doze. Istraživanja krajem prošle godine govore da je efikasna u blizu 80 odsto slučajeva, dok najnovija iz UAE govore o učinkovitosti od 86 odsto. Čuva se na regularnoj temperaturi frižidera. Tijelo se izlaže ,,mrtvim” djelovima virusa, tako da nema rizika da dođe do ozbiljnog odgovora organizma. Ova metoda korišćenja neaktivnih viursa za pravljenje vakcine postoji još od pedesetih godina i u osnovi je vakcina protiv bjesnila i hepatitisa A.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Kupovina stabilnosti Vlade preko partijskog zapošljavanja po DPS modelu neće doprinijeti ostvarivanju ciljeva zbog kojih i postoje institucije, i neće doprinijeti poboljšanju uslova za život građana

MONITOR:  Media centar, Centar za istraživačko novinarstvo i Institut za medije Crne Gore dostavili su predsjedniku Vlade i Skupštine inicijativu za hitne izmjene Zakona o RTCG. Iz DF je stigao odgovor da smatraju da te predložene izmjene nijesu dobre. Kako to komentarišete? 

ĐUROVIĆ: Nismo do sada dobili odgovore od predsjednika Vlade i Skupštine ali ni od poslaničkih klubova. Nisam siguran šta tačno nije prihvatljivo DF-u. Vjerujem da bi bilo najbolje da nas svi klubovi poslanika pozovu na razgovor, što smo i predložili, kako bismo pojasnili stavove.

Ukazujemo poslanicima skupštinske većine da ukoliko predsjednik Skupštine raspiše poziv za imenovanje članova Savjeta RTCG po važećem propisu, ne može doći do oslobađanja ove institucije. Takođe, ako se sprovede važeći propis, dio članova Savjeta RTCG kojeg predlažu formalno NVO, biraće u skladu sa svojim partijskim interesima partije koje čine većinu u Administrativnom odboru. Rezultat ovakvog procesa je da RTCG svakako ostaje pod velikim uticajem političkih stranaka.

Prije donošenja zaključaka o rješenjima koja su predložili Media centar, CIN i Institut za medije, poslanici skupštinske većine bi morali obratiti pažnju na član 31 i 40 važećeg Zakona.  Na osnovu ta dva člana poslanici u Administrativnom odboru moraju imenovati ljude koje predlože Univerzitet Crne Gore (ili Univerzitet Donja Gorica), Privredna komora, CANU (ili Matica crnogorska), institucije kulture… DPS još ima kontrolu nad ovim institucijama i može se očekivati da će ljudi koje ove institucije delegiraju zastupati interese te političke partije. Prema važećem zakonu, većinu članova Savjeta delegiraju institucije koje se finansiraju najvećim dijelom iz državnog budžeta i koje i dalje kontroliše DPS. Ako bi se primijenio važeći zakon, jedino što može skupštinska većina da uradi je da odbije imenovanje predloženih kandidata, što ce rezultirati nastavkom funkcionisanja sadašnjeg Savjeta i menadžmenta jer oni obavljaju funkcije do izbora novog savjeta. Dakle, neće biti ni započete prijeko potrebne promjene u RTCG ukoliko se primijeni važeći zakon. Zato se DPS i njegovi činovnici u Savjetu Agencije za elektronske medije i drugim djelovima propagandne mašinerije najveće opozcione partije protive izmjenama zakona koje su predložili Media centar, CIN i Institut za mededije.

Moguće da DF-u nije prihvatljiv koncept koji smo predlozili a u kojem predstavnici aktivnih i kredibilnih NVO imaju većinu u Savjetu i koji ne dozvoljava da ih u Administrativnom odboru biraju poslanici. Naša je želja da se uticaj političkih partija na izbor članova Savjeta smanji na najmanju moguću mjeru kako bi se RTCG oslobodila uticaja vlasti i opozicije. Naš prijedlog je utemeljen na rješenjima iz 2002. godine. Tada su od 11 članova Savjeta 6 bili predstavnici NVO dok su same NVO odlučivale o svojim predstavnicima a njihovo imenovanje je Skupština samo konstatovala, na isti nacin kao što konstatuje poslaničku funkciju. Taj koncept iz 2002. je imao punu podršku  EU, Savjeta Evrope, OSCE i domaćih institucija.

MONITOR: Kako vidite odnos nove vlasti prema javnom servisu? 

ĐUROVIĆ: Zakon o RTCG je prvi test za novu vlast i samo od njihovih odluka zavisi da li će posegnuti za rješenjima kojima će osigurati da se dosadašnji uticaj DPS-a zamijeni uticajem nove vlasti. Od takvog preuzimanja RTCG građani ne bi imali nikakve koristi jer bi ova institucija i dalje bila partijski kontrolisana, ne bi bila profesionalna a svaka buduća promjena  vlasti značila bi i promjenu Savjeta, menadžmenta i uređivačke politike (koja bi se priklanjala novoj vlasti).

Nasuprot ovom scenariju, nova vlast može uvažiti činjenicu da su organizacije civilnog društva pokazale da mogu biti korektan faktor upravljanja RTCG jer je upravo, mukom stvorena većina u Savjetu RTCG, uspjela 2017. godine da dovede na mjesto generalne direktorice Andrijanu Kadiju. Te 2017. godine RTCG nisu oslobodili partijskog uticaja ni tadašnja vlast a ni opozicija. Makar 18 mjeseci je RTCG funkcionisala (uz sve nedostatke i probleme) kao pristojna institucija, jednako udaljena od vlasti i opozicije. Nova vlast ima šansu da uspostavi standarde koji će tesko biti promijenjeni ko god u budućnosti bude vršio vlast. Nadam se da zarad, naizgled, kratkoročne koristi neće donijeti odluke kojima će dugoročno pogoršati i odložiti mogućnost profesionalizacije RTCG. Nova vlast će na primjeru izmjena zakona pokazati da li se razlikuje od DPS-a u svom odnosu prema RTCG.

MONITOR:  A prve korake nove Vlade, od formiranja do danas? 

ĐUROVIĆ: Nova Vlada je tek počela sa radom a prvi momenat za davanje ocjena o potencijalima nove izvršne vlasti  biće predstavljanje programa rada Vlade. Taj dokument treba da pokaže da li je nastavljen pristup DPS-a sa nejasnim obrazloženjima potrebe donošenja raznih zakona, strategija i drugih akata, bez jasnih, mjerljivih pokazatelja uspjeha, na osnovu kojih bi zainteresovana javnost mogla da ocjenjuje način ostvarenja nove Vlade. Taj dokument će pokazati da li se zaista može govoriti o ekspertskoj Vladi ili samo o marketingu.

MONITOR: Jedna od najnovijih zamjerki vlasti je raspodjela pozicija po partijskom ključu, pa i onih mjesta koje zahtijevaju konkurs. Vlast ipak insistra i dalje da će se zapošljavati u skladu sa zakonom.

ĐUROVIĆ: Na samom početku formiranja novih struktura vlasti napravljeni su propusti što je dijelom posljedica iznenađenja pobjedom na izborima. Prije izbora sugerisana je, raspravljana i najavljivana tehnička/ekspertska Vlada ali se sam koncept vezivao za ograničen mandat i zapravo suštinsko oslobađanje institucija i stvaranje uslova za održavanje prvih fer izbora.  Nakon 30. avgusta došlo je do kreiranja drugačijeg koncepta tj. formiranja Vlade koja želi puni mandat. Po mom mišljenju, potpuno je opravdana primjena koncepta tehničke/ekspertske vlade koja ima zadatak da pripremi uslove za održavanje fer izbora u ograničenom periodu jer je nova skupštinska većina sastavljena od prilično raznorodnih partija. Vjerujem da bi to bio i najbolji pristup nove vlasti nakon promjena na političkoj sceni 30. avgusta, jer bi svi bili fokusirani na suštinske rezultate. Međutim, izabran je drugi pristup, oko kojeg nije postignuta saglasnost i koji nije iskreno podržan od svih subjekata nove vlasti. Koncept uspostavljanja Vlade koja će raditi u punom četvorogodišnjem mandatu morao je uključiti više partijskih lidera i funkcionera bez obzira šta ko o njima mislio.

Ovako, uspostavljena je Vlada (koju nazivaju ekspertskom) koja nije stabilna i koja je pod stalnim pritiskom većine u skupštinskoj većini. Kupovina stabilnosti Vlade preko partijskog zapošljavanja po DPS modelu neće doprinijeti ostvarivanju ciljeva zbog koje i postoje institucije i neće doprinijeti poboljšanju uslova za život građana.

Nesporno je da kadrovi DPS-a i koalicionih partnera, koji nisu svojim rezultatima potvrdili svoj kvalitet, treba da budu zamijenjeni novim kadrovima. S druge strane nova vlast treba da zna da odavno nije dovoljno da se izvrši prosta kadrovska, partijska, smjena jer je DPS za sobom ostavio uništene institucije koje sada samo najbolji mogu izgrađivati. Iako niko ne spori da i u partijama ima veoma sposobnih kadrova, ipak neće biti da je sva pamet i kadrovski potencijal društva smješten u partijama. Da je tako, valjda nam se ne bi dešavalo sve što jeste u proteklih 30 godina a čemu je, pored najveće uloge i odgovornosti prethodne vlasti, imala značajan udio i nekadašnja opozicija a sadašnja vlast. Zato je i opravdana reakcija građana i nevladinih oragnizacija na najave partijske raspodjele „kolača” što će sa velikom sigurnošću dovesti do daljeg urušavanja institucija.

Odnosom prema ovom pitanju partije koje čine novu vlast i Vlada pokazaće da li su spremni na suštinske promjene u depolitizaciji javne uprave. Vlada može značajnim dijelom da kontroliše proces na način što će postaviti precizne, mjerljive ciljeve za sve institucije, javna preduzeća i agencije na čiji rad utiče preko upravnih odbora. Neispunjavanje zacrtanih ciljeva mora povlačiti odgovornost članova upravnih odbora i direktora. Sve ćemo moći uskoro da cijenimo na osnovu djela a ne samo izjava kojima se zatrpava javnost.

MONITOR: I dok se novoj vlasti spočitava partijsko zapošljavanje, ove sedmice uhapšen je predsjednik opštine  Ulcinj zbog „partijskog zapošljavanja“.  S druge strane, afera Snimak je pokazala da to nije praksa koju je praktikovao tek gradonačelnik Ulcinja. Neka nova selektivnost? 

ĐUROVIĆ: Predsjednik opštine  Ulcinj je javno priznao da se sprovode partijska zapošljavanja i moguće da je zato protiv njega pokrenut postupak. Zbog podstrekavanja na izvršenje krivičnog djela učesnici afere „Snimak” nisu procesuirani do sada. Moguće da će predsjednik opštine  Ulcinj tokom procesa saopštitii i ko ga je podstrekavao na nezakonite radnje pa će se istraga proširiti i na njegove partijske kolege. Da li je ovaj postupak tužilaštva izolovani slučaj ili dio šire akcije kojom će se udariti na sistemski problem, vidjećemo vrlo brzo.

MONITOR:  Nova vlast obećala je demontiranje Đukanovićevog režima. Vidite li da je taj proces krenuo?

ĐUROVIĆ: Izgradnja novog sistema počinje izmjenama loših zakonskih rješenja i kadrovskim promjenama. Vidljivi su prvi koraci u profesionalizaciji Uprave policije. Prema javnosti dostupnim informacijama, pripremaju se izmjene zakona kojima se uređuje rad policije.  S druge strane ne pominje se izmjena Zakona o državnom tužilaštvu, o sprečavanju korupcije kao i drugih propisa koji su neophodni za oslobađanje istitucija kontrole DPS-a. Nadam se da ćemo uskoro vidjeti što Vlada namjerva da mijenja u ovoj godini kad su u pitanju zakoni kao osnova za oslobađanje institucija. Mnogo zakonskih rješenja odavno već nude NVO u raznim oblastima i možda će ministri prikupiti sve korisne incijative i prijedloge NVO. Treba imati na umu da sve izmjene zakonskih rješenja koje Vlada bude predlagala iziskuju formiranje radnih grupa i javnu raspravu pa i to utiče na dinamiku normativnih promjena. Ključni zakoni bi morali da budu već pripremljeni za redovnu sjednicu Skupštine u martu a nikakvih najava iz Vlade nema u tom pravcu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Angela Merkel je možda spasila Evropsku uniju od urušavanja, ali nije  značajno doprinijela rješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini

Naš sagovornik Bodo Veber je  politički analitičar, viši saradnik Saveta za politiku demokratizacije, transatlantskog think tanka sa sjedistem u Berlinu

MONITOR: Popularnost kancelarke Merkel je u usponu, ali ona odlazi nakon četiri premijerska kruga kojima se približila „dugovječnosti“ Helmuta Kola koji se smatra njenim mentorom. Kako ocjenjujete „Merkel eru?“

VEBER: Dosta ambivalento. Na pozitivnoj strani, Merkel  je kroz tu deceniju i po pokazala izuzetno liderstvo, ne samo u Njemačkoj, nego i na razini Evrope i Zapada, u vremenu kad smo imali nedostatak jakih lidera. Ona je to liderstvo izgradila prvenstveno na njenim kvalitetima kao manadžerke  kriza – od Euro krize, krize u Ukrajini, preko Bergzita do Trumpove vladavine u SAD-u, pa sve do  korona krize. Ali njene vrline su u  njene slabosti, njeno ograničenje – ona je u biti manadžerka  politike, koja upravlja politikom, nije ni politički strateg niti vizionar. Ona je možda spasila EU od urušavanja, ali nije značajno doprinijela riješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini. U Njemačkoj ta ambivalantnost je bila osnova nečega što ja zovem prećutni društveni ugovor između Merkel i njenje stranke i ostatka političkih i intelektualnih elita, te građana: dok je svima drugima bilo loše u Evropi, pogotovo ekonomski, nama je bilo dobro dok je Merkel manevrisala kroz razne krize. Zauzvrat smo pristali na to da ne otvaramo strategijska pitanja i rasprave koje su krajnje nužne – o budućnosti i strukturalnih reformi EU-a itd. Tek kad je taj osnov Merkelovog liderstva, tj. reaktivno liderstvo u krizama bez strategija i vizija, udario na zid,  u evropskoj izbjegličkoj krizi, preokrenulo se javno mijenje u Njemačkoj protiv kancelarke. Zato danas cijela ta tema izbjegličke krize ostaje duboko potisnuta, tabuizirana. A na kraju njene ere, Merkel  se kroz pandemiju ponovo nalazi na usponu jer  radi on sto najblje zna. Ipak, njeno dostignuće ostaje to da je suštinski liberalizirala, i social-demokratizirala politiku i programatiku njene konzervativne stranke.

MONITOR: Konačno je izabran novi šef CDU, Armin Lašet, za kojeg se tvrdi da je bio favorit Angele Merkel. Zasad nije izvjesno da će on biti i kandidat stranke za kancelara, na saveznim parlamentarnim izborima u septembru. Hoće li biti nekih promjena u agendi CDU sa Lašetom i kakva je procjena o sastavu nove vlade posle izbora?

VEBER:  Politička situacija u Njemačkoj je otvorena ove godine kao nikad prije. To je važilo za ishod nedavnog izbora novog sefa CDU-a gdje je bilo potpuno nepredvidivo ko će od tri kandidata pobijediti. Isto tako je otvoreno ko će sad biti kandidat za kancelara, Laset, ili pak predsjednik sestrinske CSU iz Bavarske, premijer pokrajine Markus Soeder, ili pak Lasetov saveznik, ministar zdravlja Jens Spahn, koji je doživio nezapamćen politički uspon kroz pandemiju. Isto tako je potpuno otvoreno ishod septembarskih parlamentarnih izbora odnosno buduća koalicija. Ono sto trenutno čini najvjerovatnije je koalicija CDU sa Zelenima, koji će biti druga najveća stranka, po prvi put u istoriji Njemačke. Sam Laset u CDU je garant kontinuiteta, mada dosad nema izgrađen vanjskopolitički profil.

MONITOR:  Bodo Ramelov je jedini visoko pozicionirani političar Ljevice, kao premijer savezne pokrajine Tiringije. Šta je ideološki a šta dnevno-politički Ljevica  koja je kritikovana i kao „nostalgična za DDR-om?“

VEBER: Ljevica je stranka koja ima dijelom dogmatski lijevi program. A na lokalnom nivou i u pokrajinama gdje vlada djeluje kao etablirana parlamentarna stranka koja se u svakodnevnom političkom poslu ne razlikuje značajno od drugih stranaka. Ona više ne raste jer u istočnim pokrajinama, odavno više nije dominatna snaga. Tamo je dugo bila izbor protestnih glasača na izborima. Od uspona ultradesničara, protestnog pokreta Pegida i stranke AFD-a u izbjegličkoj krizi, taj potencijal protestnih glasača se preokrenuo ka ultradesnici.

MONITOR:  Kakva je politika Njemačke prema Rusiji, od njemačkog ujedinjenja do Putinovog potpunog „ustoličenja?“

VEBER:  Pod Merkelovom Njemačka je slijedila dosljednu kritičnu politiku prema Putinovoj Rusiji. Smatram  da je jedno od najvećih dostignuća kancelarke to sto je uspijela u ukrajinskoj krizi da sabija redove između država članica EU, da postigne jedinstvo za sankcije poslije ruske agresije protiv Ukrajine i ilegalne aneksije Krima, i to unatoč činjenici sto više istočnih država članica sto posto zavise od Rusije u snabdijevanju gasom. Northstream 2 je potpuna anomalija u toj politici. Ona je prije svega politički (ondnosno ekonomski) projekat Merkelovog koalicionog partnera,  Socijal demokratske stranke.

 MONITOR:  Novi američki predsednik, Džo Bajden, promijeniće politiku  Donalda Trampa u mnogim oblastima. Očekuju se i bolji odnosi Vašingtona i Brisela. Da li je moguće novo sabijanje redova Zapada i usaglašavanje spoljne politike kada se radi, posebno, o odnosima prema Kini i Rusiji?

VEBER: Vjerujem da ćemo pod Bajdenom vidjeti brzu rekonstrukciju tijesne transatlantske saradnje, mada tu ostaje zadatak novog definisanja globalne uloge i politike Zapada u 21. vijeku. To se posebno odnosi na odnos sa Kinom, gdje se EU tek u zadnjim godinama probudila u vezi sa sve agresivnijim geopolitičkim nastupima Kine.

MONITOR: Senator Berni Sanders je, po drugi put, izgubio trku za predsedničku nominaciju Demokrata. Ovog puta je dobio veliku podršku mladih. Da li je to reakcija na „trampizam“ ili birokratizovanost američkih institucija, uključujući i neformalni ali „vječiti“ dvopartizam u SAD-u?

VEBER: Podršku za  Sandersa  tj. za progresivnu, lijevu struju unutar Demokratske stranke vidim kako u surovoj varijanti kapitalizma u SAD-u, tako i u promjeni demografije u zemlji. Ishod trke, ipak bih rekao, u 2020. je jasniji bio nego 2016. U okolnostima duboke podijeljenosti američkog društva poslije četiri godine Trumpove vladavine, u jednom političkom sistemu gdje ono što se u Evropi razumije kao socijal-demokratske ideje, na strani Republikanske stranke percipira kao „socializam“, birači su se odlučili za kandidata koji  je kao glavni prioritet svoje politike naglasio jedinstvo društva.

MONITOR:  Kako će u svim tim „startovima i resetovanjima“ proći Zapadni Balkan?

VEBER: Ja očekujem brzu rekonstrukciju tjesne transatlantske saradnje između SAD-a i EU, te posebno između Vašingtona i Berlina. Posebno očekujem saradnju u resetovanju pregovora Kosovo-Srbija o konačnom, sveobuhvatnom sporazumu. Dosta je štete načinjeno prvo od strane Brisela, pa onda Wasingtona, tako da pregovora o istinsko sveobuhvatnom, samoodrživom sporazumu dosad uopšte nije bilo. Resetovanje mora početi sa utvrđivanjem principa koji su svojevremeno omogućili uspostavljanje političkog dijaloga: nema promjena granica; ako Srbija hoće biti dio riješenja, i nastaviti put Evro-atlantske intergracije, mora prihvatitit realnost,  nezavisnost Kosova, čega je davno svjesna.

 MONITOR: Njemačka je primijenila dosta restriktivne mjere u borbi protiv pandemije. Da li je moguće napraviti balans između ograraničavanja prava i slobode? Kako Vi ocenjujete te poteze i ko su ljudi u grupama koji protestuju protiv mjera države?

VEBER: Mi se u Njemačkoj nalazimo u drugom lockdownu od izbijanja korona pandemije, restriktivnih mjera za koje vjerujem da su izdržali test demokratije. Balans se sastoji u tome da su mjere ograničavanja prava i slobode razmjerne, i da mogu izdržati provjeru sudstva, što je bilo slučaj za najveći broj nametnutih restrikcija. Što je možda najvažnije, njemačka vlada, kancelarka Merkel i premijeri pokrajina – Njemačka je federacija, pa skoro sve restriktivne mjere zavise od sporazuma između savezne premijerke i šefova vlada naših pokrajina – od prvog dana puni naglasak stavljaju na transparentnosti. Ne samo da je svaka odluka počivala na savjetovanjima sa ekspertima-imunolozima, nego je svaki korak, svaka mjera u javnosti do detalja obrazlažena.  To je posebno važno jer se radi o pandemiji za koju se mnogo toga ne zna, sto znači posebnu odgovornost za političke elite koje moraju donijeti teške odluke sa dalekosežnim posljedicama, pogotovo ekonomskim, a sve to na osnovi nesigurnih prognoza i predviđanja.

Sto se protestnih grupa tiče, to je dosta heterogena skupina: ima tu ultradesničara, uključujući zvaničnika i slijedbenika stranke AFD, ima tu ljudi sklonih zavjereničkim teorijama, a  ima i ljudi koji više spadaju u liberalni milje, koji su uživali u slobodama liberalnog društva, ne shvatajući da u demokratskom društvu uz prava idu i obaveze, pa sad u vanrednom stanju u sudaru sa tim obavezama njih pogrešno percipiraju kao ugrožavanja demokratije, stavljajući svoju slobodnu egoistično kao apsolutnu. U demokratskom dijelu društva i elita ima dosta nervoze oko tih demonstranata. Ipak ne vjerujem da će te proteste dovesti no novog vala uspona desnice kao sto je bilo slučaj poslije evropske izbjegličke krize. Zanimljivo da je kroz pandemiju podrška za AFD značajno otpala, te da tu pokušaj povezivanja sa demonstrantima nije pomogao.

Crna Gora od jedne dileme ka drugoj

MONITOR:  Novi crnogorski premijer, Zdravko Krivokapić, trebalo bi uskoro da razgovara sa kancelarkom Merkel. Šta bi mogle biti teme tog razgovora, sa njemačke strane?

VEBER: Posvećenost nove vlade Evro-atlantskom putu Crne Gore te dubokim strukturalnim reformama koje predstoje poslije tri decenije vladavine jedne stranke, pogotovo u polju vladavine prava. EU promjenom vlasti u Crnoj Gori se suočava sa promjenom od jedne dileme do druge: od vlasti koja je u isto vrijeme bila naša – po deklarisanoj vanjskopolitičkoj orijentaciji – i nije – po vrijednosnom sustavu, do šarene koalicije koja u sebi sadrži stranke jasne pro-zapadne i pro-demokratske orijentacije, ali i DF sa svojom izraženo anti-zapadnom orijentacijom te problematičnom odnosu prema demokratskim vrijednostima.

Najveći strukturalni problem EU je – demokratski

MONITOR:  Kako vidite dominaciju Nemačke u EU?

VEBER: Pozicija Njemačke u EU počiva kako na ekonomskoj težini Njemačke, tako i na dugododišnjem evropskom liderstvu kancelarke Merkel. Položaj Njemačke dodatno je ojačan nesretnim odlaskom Velike Britanije iz Unije. Sa njemačke strane dugo nedostaje doprinos raspravi o budućnosti EU, o preko potrebnim strukturalnim reformama. Unija ima više strukturalnih problema, među kojima, po meni najveći problem je demokratski. To je podrivanje fundamenta Unije na liberalnim demokratskim vrijednostima koje prijeti i od tzv. liberalnih država članica (Mađarska, Poljska), a i od sadašnje politike azila i migracija, koja u odsudstvu jedinstvenog koncepta podriva vladavinu prava i ljudska prava.   Nadam  se da će odlazak Merkelove sa njemačke političke scene otvoriti prostor za vraćanje strateskih rasprava.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari