Povežite se sa nama

INTERVJU

Aleksandar Dragićević, eko-aktivista i turistički radnik iz Žabljaka: Građani finansiraju uništavanje životne sredine

Objavljeno prije

na

Institucije se samo deklarativno zalažu za očuvanje životne sredine, a svojim nečinjenjem doprinose uništavanju od strane raznih vodokradica, šumokradica, lovokradica i takozvanih ,,investitora”

 

MONTOR: Koliko je Crna Gora poslije devetnaest godina od proglašenja za prvu ekološku državu u svijetu zaista ekološka država? 

DRAGIĆEVIĆ:Crna Gora je imala jedinstvenu priliku da spoji lijepo i korisno, da iskoristi prirodne ljepote, bogatstvo biodiverziteta i posebnost prirode i da postane prva zemlja koja je istinski ekološka. Kako imamo malu populaciju mogli smo da sortiramo i recikliramo sav otpad uz malo znanja i volje, a kao država, gdje na jugu imamo i po 300 sunčanih dana godišnje, mogli smo imati solarne elektrane i povećati učešće električne energije iz obnovljivih izvora energije. Mogli smo brendirati Crnu Goru kao jednu od posljednjih zelenih oaza Evrope, gdje su čovjek i priroda jedno i mogli smo na pravi način valorizovati naše kulturno-istorijske spomenike, brojne tvrđave, srednjevjekovne i austrougarske, arheološka nalazišta i UNESCO lokalitete.Sve smo to mogli,ali smo uradili potpuno suprotno.

Imamo betonizaciju naše obale, a zemljište je resurs koji se ne može reprodukovati i samo se jednom privodi namjeni, pa tako kada prodate i betonirate zemljište ono ostaje upravo to – gomila betona koja nema nikakvu arhitektonsku vrijednost ili ljepotu, a narušava izgled cijelog jednog kraja. Najočitiji  primjer je betonizacija Budve. Umjesto solarnih elektrana odlučili smo se da žrtvujemo pitke planinske rijeke, da ih strpamo u cijev, a da kroz svoje račune za struju uništavanje rijeka plaćamo investitorima, umjesto održivog, ruralnog, eko-turizma odlučili smo da ponudimo isto što i sve konkurentske destinacije – masovni turizam u betonskim blokovima. Odlučili smo da devastiramo Taru i ugrozimo UNESCO status i Durmitora i Bokokotorskog zaliva nasilnom urbanizacijom i izgradnjom objekata kojima nije mjesto na takvim lokalitetima. Ukratko mogli smo mnogo – uradili malo dobrog, a mnogo lošeg, mogli smo biti ekološka država,ali mi smo sve osim to.

MONITOR:Dr Dragan Hajduković, rodonačelnik ideje o Crnoj Gori kao ekološkoj državi, rekao nam je prije tri godine da je Crna Gora postala najveća evropska kanta za smeće i evropski šampion u uništavanju ljepote!

DRAGIĆEVIĆ: Smatram da je dr Hajduković u pravu, kako prije tri godine, tako i danas. Anticivilzacijski je da u jednoj od najljepših zemalja svijeta mi radimo sve da što prije uništimo i da ne ostavimo ništa generacijama poslije nas. Devastacije koje se u zaštićenim područijima ovdje dogode za godinu dana u mnogo većim i razvijenim zemljama se ne dese ni za 10 godina, a količina betona po glavi stanovnika ili broj deponija prevazilazi evropski prosjek.

MONITOR: Kako se prema životnoj sredini odnose institucije Crne Gore i njeni građani?

DRAGIĆEVIĆ: Institucije se samo deklarativno zalažu za očuvanje životne sredine. Pričaju jedno, a donose zakone koji idu u prilog devastatorima ili svojim nečinjenjem ili neažurnošću doprinose uništavanju od strane raznih vodokradica, šumokradica, lovokradica i takozvanih ,,investitora”.

No dobre vijesti su da imamo sve više građanskih pokreta, inicijativa i pojedinaca koji vide da je zaštita životne sredine prioritet i da je u Crnoj Gori ,,5 do 12”, i da ako ne djelujemo sada, vrlo brzo neće imati šta da se sačuva. Sve više građana ukazuje na probleme, organizuju se akcije čišćenja, protesti i građani sve više koriste društvene mreže kako bi objavili dokaze o devastaciji i ukazali na nju, što doprinosi podizanju svijesti. Samo građani mogu odbraniti životnu sredinu i učiniti Crnu Goru ljepšim i boljim mjestom za život.

MONITOR: Na Sinjajevini se, i pored protesta, planira poligon za artiljerijsko gađanje…

DRAGIĆEVIĆ: Situacija oko Sinjajevine je najbolji pokazatelj kako se institucije odnose prema životnoj sredini, građanima i tradiciji. Na drugom najvećem pašnjaku Evrope možete da birate razvojni pravac u skladu sa prirodom: razvoj planinskog turzima, etno i eko-turizma, organska proizvodnja sira i mesa za izvoz i za domaće potrebe, proizvodnja i sakupljanje ljekovitog i eteričnog bilja i čajeva, ali se umjesto toga protiv volje građana, protiv tradicije i crnogorske istorije institucije odlučuju za artiljerijski poligon, koji lokalnom stanoviništvu koje izdiže na katune ne donosi nikakav benefit, a da pri tom nije urađena nijedna studija o uticaju tog poligona na životnu sredinu. I ne samo to, iz Ministarstva odbrane su protiv zakona odlučili da pašnjak pošumljavaju sa 100 000 stabala, sa čim se na svu sreću stalo, jer poslije prvih 3000 sadnica NVO su ukazale da je pošumljavanje pašnjaka alohotnim vrstama krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora.

MONITOR: Kako Crna Gora  može postati konkurentna turistička  adresa?

DRAGIĆEVIĆ: U svijetlu pandemije korona virusa turizam u svijetu (turizam čini oko 25 posto BDP Crne Gore) biće i jeste grana koja je najviše pogođena. Pored činjenice da je Crna Gora prva Corona Free destinacija u Evropi i sjajnog posla u borbi protiv pandemije našeg Instituta za javno zdravlje, imali smo prilike prethodnih dana da čujemo oprečne informacije od nadležnih. Iz Ministarstva finansija očekuju 60 posto prihoda u odnosu na 2019. dok je premijer Marković izjavio da ,,u ovom trenutku rezultat koji ima Crna Gora kao prva i jedina Corona Free destinacija ne daje dobre nade da turizam ima šanse u ovoj godini”.

Svjetska turistička organizacija predviđa da će ove godine doći do globlanog pada turističkog prometa između 58 i 78 posto  tako da je u najboljem scenariju moguće očekivati 30 posto prometa u odnosu na prošlu godinu dok zbog izuzetne sezonalnosti našeg turizma i činjenice da nijesmo dio EU realno očekivati svega 15-ak procenata u odnosu na prošlu godinu.

MONITOR: Turistički stručnjaci upozoravaju da se Crna Gora koncentrisala na vašarski turizam…

DRAGIĆEVIĆ: Crna Gora ima šansu da ovo bude nulta godina za naš turizam i da sve ono što smo propustili da uradimo sve ove godine i pogrešne poteze anuliramo i krenemo iz početka. Crna Gora ima potencijale za razvoj svih vrsta turizma, mi smo se odlučili za onaj najlakši – mass turizam, pa je tako preko 70 posto smještajnih kapaciteta u privatnom smještaju koji je uglavnom u primorskim gradovima. Propustili smo da promovišemo i razvijamo seoska domaćinstva, etno sela i brojne aktivnosti kao što su planinarenje, rafting, kajaking, paraglajding, jahanje konja, domaću, a ne internacionalnu kuhinju i čiste i mirne plaže, a to je nešto što privlači zapadnog gosta ka kojem težimo kao destinacija.

Propustili smo da primorske destinacije uredimo tako da ne budu gomila urbanističkog haosa sa višespratnicama na pjeni od mora, ali imamo šansu da Adu Bojanu, Veliku plažu, Lušticu, Buljaricu i ostale predjele koji već nijesu trajno devastirani valorizujemo na pravi način i da promovišemo mir i tišinu i prirodu kao naš brend, a ne vašarišta, roštilje i noćne klubove pod prozorima hotela.

Mora se obratiti posebna pažnja na urbano planiranje. Ne smije se dozvoliti da nedevastirani djelovi Crne Gore završe poput Budve. Takav razvoj je krajnje  kontraporduktivan. I bez pandemije korona virusa takve destinacije,  koje zavise od par tržišta,  su gubile na popularnosti.

Da bi turizam bio  strateški održiva grana privrede,  mora  biti uvezan sa sektorom proizvodnje i poljoprivrede. Pored masovnog turizma sezonskog tipa moramo raditi na promociji  zdravstvenog, sportskog, zimskog, planinskog i ruralnog.

Imamo priliku da pripremimo i markiramo planinarske i biciklističke staze, da očistimo nelegalne deponije pored puta, da napravimo vidikovce, da proširimo puteve i modernizujemo granične prelaze, pa da zadržavanje u sezoni ne budu po 4-5 sati… Ukoliko iskoristimo sljedeću godinu da se maksimalno pripremimo za sezonu 2021, rezultat ne može izostati. Ukoliko nastavimo po starom nećemo biti konkurentni zemljama  koje  godinama vuku prave poteze. Sve zavisi od nas.

 

Antievropska izgradnja hidroelektrana

MONITOR: Vlada Crne Gore odlučila je da izda koncesije za izgradnju 80 MHE. Ekolozi upozoravaju da će time biti ugrožen veliki broj planinskih rijeka.

DRAGIĆEVIĆ: Jedan od najvećih ekocida u Crnoj Gori godinama je upravo izgradnja MHE. EU je više puta upozoravala da se MHE u Crnoj Gori rade van standarda i da je potrebno izvršiti reviziju svih projekata. Važno je napomenuti – ukoliko se ikada izgrade sve planirane MHE njihovo učešće u ukupnoj proizvodnji električne energije biće zanemarljivo malo, svega par procenata, a šteta po lokalne zajednice računaće se desetinama miliona eura  godišnje. Tačnije, uništavanje životne sredine nema cijenu i ne može se izraziti brojevima.

Neshvatljivo je da u 21.vijeku, vijeku klimatskih promjena,  kada sve studije govore da je pitka voda najvažniji resurs, jedna država odluči da radi dobiti investitora ubije desetine pitkih planinskih rijeka. I ne samo što ubijaju živi svijet u rijekama i oko rijeka, oni sprječavaju razvoj lokalnih zajednica, uništavaju tradiciju, poljoprivredu, turistički potencijal i sprječavaju one koji bi se vratili u već opustošena sela da to učine.

Kada se još  doda podatak da je prošle godine kroz subvencije vlasnicima MHE isplaćeno četiri miliona eura, dolazimo do paradoksalne situacije da građani plaćaju da im se ubije rijeka, uništi selo, oduzme ljepota i razvojni potencijal.

Prije nedjelju dana EU je objavila novu strategiju zaštite biodiverziteta do 2030. godine u kojoj se između ostalog navodi da je cilj da se u EU sljedećih deset godina oslobodi preko 25 000 kilometara rijeka kako bi slobodno tekle, a to će se učiniti rušenjem već postojećih brana od HE i MHE. Tako da možemo reći da je izgradnja MHE u CG antiprirodna, antievropska i antirazvojna i da donosi samo štetu, a apsolutno nikakvu ni najminimalniju korist i da izgradnja MHE nikako nije opravdana.

 

Ugroženi svi nacionalni parkovi

MONITOR: Kako se štite nacionalni parkovi i je li auto-put ugrozio Taru?

DRAGIĆEVIĆ:U Crnoj Gori su ugroženi svi nacionalni parkovi, svaki na svoj način. Nacionalni park Lovćen sječom šume i ilegalnim deponijama, Skadarsko jezero ilegalnim izlovom ribe strujom i ilegalnom eksploatacijom pijeska, Biogradsko jezero višedecenijskim nečinjenjem može potpuno nestati, Nacionalni park Durmitor je već smanjio svoje granice zbog ilegalne gradnje, a trenutno koncesionari uveliko sijeku šumu na samo par desetina metara od granica NP, ugrožava se UNESCO status planiranom izgradnjom skijališta protiv svih standarda i pravila i izgradnjom akumulacionog jezera za potrebe osnježavanja.

Donji tok Tare je potpuno devastiran izgradnjom auto-puta, a veliki nasipi materijala koji nanose sediment u rijeku dodatno ugrožavaju njen osjetljivi biodiverzitet. Potrebna je ,,departizacija” nacionalnih parkova, najveći problem je što NP u Crnoj Gori upravljaju nestručne osobe i partijski kadrovi kojima u interesu nije očuvanje jednog od naših najvažnijih resursa već njihova bjesomučna eksploatacija i partijsko zapošljavanje.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo