Povežite se sa nama

INTERVJU

Aleksandar Dragićević, eko-aktivista i turistički radnik iz Žabljaka: Građani finansiraju uništavanje životne sredine

Objavljeno prije

na

Institucije se samo deklarativno zalažu za očuvanje životne sredine, a svojim nečinjenjem doprinose uništavanju od strane raznih vodokradica, šumokradica, lovokradica i takozvanih ,,investitora”

 

MONTOR: Koliko je Crna Gora poslije devetnaest godina od proglašenja za prvu ekološku državu u svijetu zaista ekološka država? 

DRAGIĆEVIĆ:Crna Gora je imala jedinstvenu priliku da spoji lijepo i korisno, da iskoristi prirodne ljepote, bogatstvo biodiverziteta i posebnost prirode i da postane prva zemlja koja je istinski ekološka. Kako imamo malu populaciju mogli smo da sortiramo i recikliramo sav otpad uz malo znanja i volje, a kao država, gdje na jugu imamo i po 300 sunčanih dana godišnje, mogli smo imati solarne elektrane i povećati učešće električne energije iz obnovljivih izvora energije. Mogli smo brendirati Crnu Goru kao jednu od posljednjih zelenih oaza Evrope, gdje su čovjek i priroda jedno i mogli smo na pravi način valorizovati naše kulturno-istorijske spomenike, brojne tvrđave, srednjevjekovne i austrougarske, arheološka nalazišta i UNESCO lokalitete.Sve smo to mogli,ali smo uradili potpuno suprotno.

Imamo betonizaciju naše obale, a zemljište je resurs koji se ne može reprodukovati i samo se jednom privodi namjeni, pa tako kada prodate i betonirate zemljište ono ostaje upravo to – gomila betona koja nema nikakvu arhitektonsku vrijednost ili ljepotu, a narušava izgled cijelog jednog kraja. Najočitiji  primjer je betonizacija Budve. Umjesto solarnih elektrana odlučili smo se da žrtvujemo pitke planinske rijeke, da ih strpamo u cijev, a da kroz svoje račune za struju uništavanje rijeka plaćamo investitorima, umjesto održivog, ruralnog, eko-turizma odlučili smo da ponudimo isto što i sve konkurentske destinacije – masovni turizam u betonskim blokovima. Odlučili smo da devastiramo Taru i ugrozimo UNESCO status i Durmitora i Bokokotorskog zaliva nasilnom urbanizacijom i izgradnjom objekata kojima nije mjesto na takvim lokalitetima. Ukratko mogli smo mnogo – uradili malo dobrog, a mnogo lošeg, mogli smo biti ekološka država,ali mi smo sve osim to.

MONITOR:Dr Dragan Hajduković, rodonačelnik ideje o Crnoj Gori kao ekološkoj državi, rekao nam je prije tri godine da je Crna Gora postala najveća evropska kanta za smeće i evropski šampion u uništavanju ljepote!

DRAGIĆEVIĆ: Smatram da je dr Hajduković u pravu, kako prije tri godine, tako i danas. Anticivilzacijski je da u jednoj od najljepših zemalja svijeta mi radimo sve da što prije uništimo i da ne ostavimo ništa generacijama poslije nas. Devastacije koje se u zaštićenim područijima ovdje dogode za godinu dana u mnogo većim i razvijenim zemljama se ne dese ni za 10 godina, a količina betona po glavi stanovnika ili broj deponija prevazilazi evropski prosjek.

MONITOR: Kako se prema životnoj sredini odnose institucije Crne Gore i njeni građani?

DRAGIĆEVIĆ: Institucije se samo deklarativno zalažu za očuvanje životne sredine. Pričaju jedno, a donose zakone koji idu u prilog devastatorima ili svojim nečinjenjem ili neažurnošću doprinose uništavanju od strane raznih vodokradica, šumokradica, lovokradica i takozvanih ,,investitora”.

No dobre vijesti su da imamo sve više građanskih pokreta, inicijativa i pojedinaca koji vide da je zaštita životne sredine prioritet i da je u Crnoj Gori ,,5 do 12”, i da ako ne djelujemo sada, vrlo brzo neće imati šta da se sačuva. Sve više građana ukazuje na probleme, organizuju se akcije čišćenja, protesti i građani sve više koriste društvene mreže kako bi objavili dokaze o devastaciji i ukazali na nju, što doprinosi podizanju svijesti. Samo građani mogu odbraniti životnu sredinu i učiniti Crnu Goru ljepšim i boljim mjestom za život.

MONITOR: Na Sinjajevini se, i pored protesta, planira poligon za artiljerijsko gađanje…

DRAGIĆEVIĆ: Situacija oko Sinjajevine je najbolji pokazatelj kako se institucije odnose prema životnoj sredini, građanima i tradiciji. Na drugom najvećem pašnjaku Evrope možete da birate razvojni pravac u skladu sa prirodom: razvoj planinskog turzima, etno i eko-turizma, organska proizvodnja sira i mesa za izvoz i za domaće potrebe, proizvodnja i sakupljanje ljekovitog i eteričnog bilja i čajeva, ali se umjesto toga protiv volje građana, protiv tradicije i crnogorske istorije institucije odlučuju za artiljerijski poligon, koji lokalnom stanoviništvu koje izdiže na katune ne donosi nikakav benefit, a da pri tom nije urađena nijedna studija o uticaju tog poligona na životnu sredinu. I ne samo to, iz Ministarstva odbrane su protiv zakona odlučili da pašnjak pošumljavaju sa 100 000 stabala, sa čim se na svu sreću stalo, jer poslije prvih 3000 sadnica NVO su ukazale da je pošumljavanje pašnjaka alohotnim vrstama krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora.

MONITOR: Kako Crna Gora  može postati konkurentna turistička  adresa?

DRAGIĆEVIĆ: U svijetlu pandemije korona virusa turizam u svijetu (turizam čini oko 25 posto BDP Crne Gore) biće i jeste grana koja je najviše pogođena. Pored činjenice da je Crna Gora prva Corona Free destinacija u Evropi i sjajnog posla u borbi protiv pandemije našeg Instituta za javno zdravlje, imali smo prilike prethodnih dana da čujemo oprečne informacije od nadležnih. Iz Ministarstva finansija očekuju 60 posto prihoda u odnosu na 2019. dok je premijer Marković izjavio da ,,u ovom trenutku rezultat koji ima Crna Gora kao prva i jedina Corona Free destinacija ne daje dobre nade da turizam ima šanse u ovoj godini”.

Svjetska turistička organizacija predviđa da će ove godine doći do globlanog pada turističkog prometa između 58 i 78 posto  tako da je u najboljem scenariju moguće očekivati 30 posto prometa u odnosu na prošlu godinu dok zbog izuzetne sezonalnosti našeg turizma i činjenice da nijesmo dio EU realno očekivati svega 15-ak procenata u odnosu na prošlu godinu.

MONITOR: Turistički stručnjaci upozoravaju da se Crna Gora koncentrisala na vašarski turizam…

DRAGIĆEVIĆ: Crna Gora ima šansu da ovo bude nulta godina za naš turizam i da sve ono što smo propustili da uradimo sve ove godine i pogrešne poteze anuliramo i krenemo iz početka. Crna Gora ima potencijale za razvoj svih vrsta turizma, mi smo se odlučili za onaj najlakši – mass turizam, pa je tako preko 70 posto smještajnih kapaciteta u privatnom smještaju koji je uglavnom u primorskim gradovima. Propustili smo da promovišemo i razvijamo seoska domaćinstva, etno sela i brojne aktivnosti kao što su planinarenje, rafting, kajaking, paraglajding, jahanje konja, domaću, a ne internacionalnu kuhinju i čiste i mirne plaže, a to je nešto što privlači zapadnog gosta ka kojem težimo kao destinacija.

Propustili smo da primorske destinacije uredimo tako da ne budu gomila urbanističkog haosa sa višespratnicama na pjeni od mora, ali imamo šansu da Adu Bojanu, Veliku plažu, Lušticu, Buljaricu i ostale predjele koji već nijesu trajno devastirani valorizujemo na pravi način i da promovišemo mir i tišinu i prirodu kao naš brend, a ne vašarišta, roštilje i noćne klubove pod prozorima hotela.

Mora se obratiti posebna pažnja na urbano planiranje. Ne smije se dozvoliti da nedevastirani djelovi Crne Gore završe poput Budve. Takav razvoj je krajnje  kontraporduktivan. I bez pandemije korona virusa takve destinacije,  koje zavise od par tržišta,  su gubile na popularnosti.

Da bi turizam bio  strateški održiva grana privrede,  mora  biti uvezan sa sektorom proizvodnje i poljoprivrede. Pored masovnog turizma sezonskog tipa moramo raditi na promociji  zdravstvenog, sportskog, zimskog, planinskog i ruralnog.

Imamo priliku da pripremimo i markiramo planinarske i biciklističke staze, da očistimo nelegalne deponije pored puta, da napravimo vidikovce, da proširimo puteve i modernizujemo granične prelaze, pa da zadržavanje u sezoni ne budu po 4-5 sati… Ukoliko iskoristimo sljedeću godinu da se maksimalno pripremimo za sezonu 2021, rezultat ne može izostati. Ukoliko nastavimo po starom nećemo biti konkurentni zemljama  koje  godinama vuku prave poteze. Sve zavisi od nas.

 

Antievropska izgradnja hidroelektrana

MONITOR: Vlada Crne Gore odlučila je da izda koncesije za izgradnju 80 MHE. Ekolozi upozoravaju da će time biti ugrožen veliki broj planinskih rijeka.

DRAGIĆEVIĆ: Jedan od najvećih ekocida u Crnoj Gori godinama je upravo izgradnja MHE. EU je više puta upozoravala da se MHE u Crnoj Gori rade van standarda i da je potrebno izvršiti reviziju svih projekata. Važno je napomenuti – ukoliko se ikada izgrade sve planirane MHE njihovo učešće u ukupnoj proizvodnji električne energije biće zanemarljivo malo, svega par procenata, a šteta po lokalne zajednice računaće se desetinama miliona eura  godišnje. Tačnije, uništavanje životne sredine nema cijenu i ne može se izraziti brojevima.

Neshvatljivo je da u 21.vijeku, vijeku klimatskih promjena,  kada sve studije govore da je pitka voda najvažniji resurs, jedna država odluči da radi dobiti investitora ubije desetine pitkih planinskih rijeka. I ne samo što ubijaju živi svijet u rijekama i oko rijeka, oni sprječavaju razvoj lokalnih zajednica, uništavaju tradiciju, poljoprivredu, turistički potencijal i sprječavaju one koji bi se vratili u već opustošena sela da to učine.

Kada se još  doda podatak da je prošle godine kroz subvencije vlasnicima MHE isplaćeno četiri miliona eura, dolazimo do paradoksalne situacije da građani plaćaju da im se ubije rijeka, uništi selo, oduzme ljepota i razvojni potencijal.

Prije nedjelju dana EU je objavila novu strategiju zaštite biodiverziteta do 2030. godine u kojoj se između ostalog navodi da je cilj da se u EU sljedećih deset godina oslobodi preko 25 000 kilometara rijeka kako bi slobodno tekle, a to će se učiniti rušenjem već postojećih brana od HE i MHE. Tako da možemo reći da je izgradnja MHE u CG antiprirodna, antievropska i antirazvojna i da donosi samo štetu, a apsolutno nikakvu ni najminimalniju korist i da izgradnja MHE nikako nije opravdana.

 

Ugroženi svi nacionalni parkovi

MONITOR: Kako se štite nacionalni parkovi i je li auto-put ugrozio Taru?

DRAGIĆEVIĆ:U Crnoj Gori su ugroženi svi nacionalni parkovi, svaki na svoj način. Nacionalni park Lovćen sječom šume i ilegalnim deponijama, Skadarsko jezero ilegalnim izlovom ribe strujom i ilegalnom eksploatacijom pijeska, Biogradsko jezero višedecenijskim nečinjenjem može potpuno nestati, Nacionalni park Durmitor je već smanjio svoje granice zbog ilegalne gradnje, a trenutno koncesionari uveliko sijeku šumu na samo par desetina metara od granica NP, ugrožava se UNESCO status planiranom izgradnjom skijališta protiv svih standarda i pravila i izgradnjom akumulacionog jezera za potrebe osnježavanja.

Donji tok Tare je potpuno devastiran izgradnjom auto-puta, a veliki nasipi materijala koji nanose sediment u rijeku dodatno ugrožavaju njen osjetljivi biodiverzitet. Potrebna je ,,departizacija” nacionalnih parkova, najveći problem je što NP u Crnoj Gori upravljaju nestručne osobe i partijski kadrovi kojima u interesu nije očuvanje jednog od naših najvažnijih resursa već njihova bjesomučna eksploatacija i partijsko zapošljavanje.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Umjesto reformi imamo kontinuitet izgovora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoji nijedna mjera iz oblasti javnih finansija u nacrtu srednjoročnog programa rada vlade koja je reformska, nova ili korjenito važna. Ili ih nemaju planirane ili ne mare za plan, nego će raditi što im padne na pamet ili čega se dosjete u hodu

 

 

“Najvažniji zadatak, makar za civilno društvo, je da pomno prati rad uprave, kritikuje loše stvari, ukazuje na probleme i predlaže rješenja. Nećemo slijepo podržavati rad bilo koje Vlade, kakvu god istorijsku misiju ona misli da ima”, kaže u razgovoru za Monitor Marko Sošić, istraživač javnih politika Instituta alternativa, komentarišući preporuku da je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi”.

MONITOR: Znamo li mi šta planiraju a šta rade premijer Spajić i njegova Vlada?

SOŠIĆ: Ova Vlada je obećala krupne reforme, a uporno odbija da pruži više detalja o tome šta nas čeka. Naš zadatak je da insistiramo na tome da prilikom donošenja tih odluka politika ne zloupotrijebi podatke, da analize ne budu samo pravdanje onoga što se želi uraditi nego stvarno ispitivanje opcija.

Evropa sad 2 je možda najvidljiviji, ali nije jedini krupni plan ove Vlade o kojem ne znamo dovoljno:  šta je precizan plan, šta se želi postići, koliko sve to košta. Sve to može imati previsoku cijenu: mijenjaju se sistemski zakoni o lokalnoj samoupravi, najavljuje decentralizacija i veća potrošnja, radi se sistemski zakon o zaradama, prekrajaju se organi uprave, najavljuje se izmjena 85 zakona da bi se opet decentralizovale inspekcije… Upravo zbog tako krupnih promjena koje se planiraju, bilo bi dobro da imamo što više nezavisne kritike, objektivnog ispitivanja postupaka Vlade i konsultativnog postupka u donošenju odluka.

U oblasti javnih finansija je u ovom pogledu situacija posebno loša. Fiskalnog savjeta još uvijek nema, godinu nakon što je “uspostavljen”. DRI radi u krnjem sastavu i očigledno je da ih u Vladi ne slušaju. Većina u skupštinskom Odboru za budžet guši opozicione inicijative nadzora. Istovremeno je u javnosti sve glasnija prazna i politički motivisana kritika svakog poteza Vlade, koja se izdaje za nezavisnu i neutralnu. U toj  ogromnoj buci se objektivna i argumentovana riječ teško probija i čuje.

MONITOR: I ako nemamo “mapu puta” Vlada, verbalno,  ne odustaje od ambicioznih obećanja.  Šta očekujete?

SOŠIĆ: Teško je komentarisati planove ove Vlade jer se svakog dana javljaju nove ideje na nivou objava za društvene mreže – nove institucije, novi zakoni, novi projekti – bez uporišta u nekom planskom dokumentu, bez ozbiljnijeg obrazloženja koji se problem želi riješiti i zašto je baš ta opcija izabrana.

S obzirom na to koliko je važno mjesto u programu PES-a činila reforma javnih finansija, iznenađuje koliko se malo pažnje toj oblasti posvetilo u planskim dokumentima. Ne postoji nijedna mjera iz oblasti javnih finansija u nacrtu srednjoročnog programa rada vlade koja je reformska, nova ili korjenito važna. Ili ih nemaju planirane ili ne mare za plan, nego će raditi što im padne na pamet ili čega se dosjete u hodu.

MONITOR: Vjerovati ili ne vjerovati “na riječ”?

SOŠIĆ: Za pet mjeseci rada Vlada nije pripremila Fiskalnu strategiju, koja bi trebalo da vodi njihov rad za četiri godine mandata i pruži i programske mjere i fiskalni okvir u kojem će se kretati naš budžet. To je dokument koji bi trebalo i da pruži detalje u vezi sa sprovođenjem programa Evropa sad 2 i ostalih planiranih reformi u oblasti javnih finansija.

Vjerovatno naivno vjerujemo da strateška dokumenta daju odgovor na pitanje šta će to ova Vlada tačno uraditi? Ni program Evropa sad 1 nije bilo planiran u bilo kom dokumentu. Za njega sem Milojka Spajića i Jakova Milatovića niko u Vladi, Skupštini, javnosti nije znao dok nam ga jednog dana nisu “poklonili”.

MONITOR: Pomenuli ste program Evropa sad 2. Da li podaci s početka godine podržavaju optimizam s kojim su planirane javne finansije?

SOŠIĆ: Ključna informacija iz prvog mjesečnog izvještaja o budžetskoj potrošnji je da u januaru 2024. zarade u državnoj upravi plaćamo 10 miliona ili 20 odsto više nego u januaru 2023. godine, a to je bez dogovorenih povećanja iz pregovora sa sindikatima. To znači da ćemo ove godine potrošiti gotovo 200 miliona više za zarade nego 2020. godine.

Sistemski Zakon o zaradama je do te mjere obesmišljen naknadnim izmjenama i dopunama, što od Vlade što od poslanika, da se trenutno odnosi gotovo isključivo na javne funkcionere, ili tek pet odsto od 80-ak hiljada zaposlenih u javnom sektoru. Svi veliki sektori javne uprave su izvučeni iz zakona o zaradama, tako da se njihove plate uređuju  kolektivnim pregovaranjem, iako taj Zakon predviđa da se zarade mogu povećati samo kada je budžet uravnotežen ili je ostvaren suficit.

Često se kao rješenje za sve probleme pominje novi Zakon o zaradama u javnom sektoru – ali jedino što se može uraditi je da se troškovi još više povećaju, jer će se neki koji se sada smatraju nepravedno zapostavljeni nagraditi. Konačno, mi ni dalje ne znamo kako Vlada percipira probleme u toj oblasti i šta želi da mijenja.

MONITOR: Šta je, u tom kontekstu, pokazala lista 1000 najvećih zarada u javnom sketoru?

SOŠIĆ: Ništa. Način na koji je Ministarstvo finansija objavljivalo podatke o zaradama u javnom sektoru sve je samo ne sistemski i pouzdan. Umjesto sistemske informacije o nivoima zarada po organima, sektorima, o razlikama u osnovnim zaradama, dodacima, posebnim i varijabilnim djelovima zarade i slično, Ministarstvo objavljuje propagandne top liste, isključivo kao sredstvo u borbi sa sindikatima.

Još od 2015. godine, Ministarstvo finansija ima zakonsku obavezu da zna i vodi evidenciju o zaradi svakog zaposlenog u najšire definisanom javnom sektoru (centralna i lokalna uprava, ustanove, preduzeća). To nije urađeno, a nije ni centralizovan obračun zarada, Na primjer, 200 škola svaka na svoju ruku radi obračune zarada i rizikuje tužbe zaposlenih zbog neminovnih grešaka.

MONITOR: Vlada javnosti  i dalje duguje podatak o broju zaposlenih u javnom sektoru. Kako onda očekivati jasan plan za smanjenje tog broja?   

SOŠIĆ: O optimizaciji, odnosno smanjenju ili racionalizaciji broja zaposlenih u javnom sektoru nekada se (prije 2020. godine) mnogo pričalo, a ništa se nije radilo. Od promjena 2020.  do danas, ne samo što se ne radi na tome, već se više niko ni ne pretvara da mu je to prioritet.

Jedna stvar je ipak ista – nastavljaju da povećanje broja zaposlenih predstavljaju kao napredak u optimizaciji. Vlada izvještava da opada udio zaposlenih u javnoj upravi u odnosu na ukupnu zaposlenost u državi. Drugim riječima, zašto bismo smanjivali pretrpanu administraciju kada sticajem okolnosti raste opšta zaposlenost, pa se to “manje vidi”. Na sličan način se nekada ponašala Vlada DPS-a.

Kao ogroman uspjeh se predstavlja to što je Vlada u februaru ove godine “po prvi put” objavila listu zaposlenih u javnom sektoru, ali ona je u najbolju ruku poluinformacija, nepotpuna i nepouzdana. U toj listi nema zaposlenih u javnim preduzećima, odnosno, fali makar 30 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Ako biste gledali samo ono što je vlada objavila, vjerovali biste da na lokalnom nivou radi oko sedam  hiljada ljudi, a zapravo ih je više od 15 hiljada kada se uračunaju lokalna javna preduzeća.

Takođe, nema nikakve analitike o broju privremeno angažovanih za koje znamo da ih ima više nego ikada jer se na  njih troši više nego ikada (21 milion ove godine). U Vladinoj listi nema ni informacija o zaposlenima koji su angažovani preko agencija za posredovanje u zapošljavanju (samo CEDIS ih ima oko 250 gotovo svakog mjeseca).

MONITOR: Kada smo kod novca, aktuelna je priča o EU fondovima i njihovoj dostupnosti?

SOŠIĆ: Dosta se barata sa poluinformacijama o tome koliko smo novca i za šta dobijali ranije a koliko tek treba da dobijemo. Premijer u tome prednjači, možda iz neznanja, možda iz loše namjere. Što god da je nije dobro.

Kada je riječ o tome koliko smo uspješni da dobijemo evropske pare za našu infrastrukturu, jedno znamo za sigurno: Nacionalna investiciona komisija, jedino zvanično tijelo koje može ažurirati listu infrastrukturnih projekata sa kojima apliciramo za EU novac, nije se sastala još od 2021. godine. Takođe znamo da je naša važeća Jedinstvena lista prioritetnih projekata – baza projekata sa kojom se obraćamo EU – objektivno najlošija u regionu po nivou informacija o planiranim projektima i preciznosti odrednica zrelosti projekata.

Ono što je kod nas štura tabela sa nazivima projekata, procjenama vrijednosti i zrelosti na desetak strana, na Kosovu je ozbiljan dokument od gotovo 700 stranica gdje je svaki projekat detaljno razrađen. U našoj zvaničnoj listi kojom se obraćamo EU/WBIF možete naći da su vrijednosti projekata pogrešno sabrane, da su projekti ocjenjivani nepostojećim oznakama zrelosti, da se očigledno površno daju ocjene zrelosti za cijele grupe projekata – odnosno, da se država ovim nije ozbiljno bavila.

Zbog Plana rasta, od kojeg će dvije trećine raspoloživh sredstava ići upravo za infrastrukturne projekte po ovom modelu, jako je važno da se u budućem periodu ozbiljno razgovara o tome šta predlažemo za finansiranje, šta nam je podržano i u kojem iznosu i kako se prate radovi.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Kod kapitalnog budžeta nije pitanje samo koliko para imamo, gdje smo se uspjeli povoljno zadužiti, već i šta se sa tim novcem radi i na koji način. Ministri bi trebalo da nađu vremena da, između nenajavljenih (a medijski ispraćenih) posjeta gradilištima, svojeručnog “intenziviranja radova” i prijetnji izvođačima, unaprijede sistem kako planiramo i trošimo kapitalni budžet.

Skupština je uz budžet za 2024. godinu po prvi put usvojila zaključak da  Vlada kvartalno izvještava o izvršenju kapitalnog projekta. Nadam se da će ti izvještaji dobiti tretman koju zaslužuju, kao i da će, osim priče o pojedinačnim projektima, poslanici obratiti pažnju i na to kako se sprovodi reforma kapitalnog budžetiranja. Vremena nema mnogo, novi prijedlozi za kapitalni budžet za 2025.  predaju se već do kraja ovog mjeseca, a ova Vlada se ne može dovijeka pravdati greškama ili neradom prethodnika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EDIN FORTO, MINISTAR KOMUNIKACIJA I PROMETA U VIJEĆU MINISTARA BiH: Otvaranje pregovora sa EU jedna od najpozitivnijih stvari za BiH od sticanja nezavisnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otvaranjem pregovora  otvoriće se brojni fondovi, što će uticati i na poboljšanje standarda građana, imaćemo bolju saradnju s Briselom, dobijaćemo  tehničku, političku i materijalnu podršku prilikom ispunjavanja uslova za priključenje, ali ključna je integrisana državna politika

 

 

 MONITOR: Dok ovaj broj Monitora ide u štampu,  Evropsko vijeće odlučuje   o otvaranju pristupnih pregovora BiH za članstvo u  EU. Jeste li optimista i šta otvaranje znači za BiH?

FORTO: Kad vaši čitaoci budu čitali ovaj intervju, odluka o otvaranju pristupnih pregovora bi trebala biti donesena. Uvjeren sam da će biti pozitivna. Bit će to najveći iskorak BiH ka EU, ali i generalno jedna od najpozitivnijih stvari koja nam se dogodila od sticanja nezavisnosti. Otvoriće  se brojni fondovi, što će uticati i na poboljšanje standarda građana, imaćemo  bolju saradnju s Briselom, dobijaćemo tehničku, političku i materijalnu podršku prilikom ispunjavanja uslova za priključenje, ali ključna je integrisana državna politika. Vjerujem da će postojati, jer u BiH postoji konsenzus po pitanju zajedničke budućnosti svih naših građana u EU. Ne vidim niti jedan razlog da političari ne udovolje tom zahtjevu naših ljudi da kod kuće žive kao u Evropi, da ne moraju odlaziti. Odnosno, građani će, vjerujem, neminovno birati političare koji će BiH brzim koracima voditi u EU. To će se desiti pogotovo nakon otvaranja pregovora, jer je eurointegracijskim politikama dat vjetar u leđa. Imali smo dugačak zastoj na EU putu i pomalo je u očima građana priča o integracijama bila spala s vrha političkih prioriteta, ali sada se opet vraća u sami vrh njihovih očekivanja.

MONITOR: Još se ne zna šta će biti sa sa zahtjevom visokog predstavnika Kristijana Šmita da se izglasaju  promjene  Izbornog zakona BiH koje bi doprinijele integritetu izbornog procesa.  Za dublje promjene Izbornog zakona potrebne su promjene ustava. Može li se tu naći rješenje, jer Šmit nema ovlašćenje da mijenja ustav?

FORTO: Za integritet izbornog procesa nisu nužne nikakve promjene Ustava. Vjerujem da će u vezi s tim doći do dogovora između stranaka koje su vlast na državnom nivou. Ako ne dođe, nema sumnje da će neophodne izmjene biti nametnute.

S druge strane, kad se govori o obuhvatnijim rješenjima koja bi zadirala u Ustav, ključno je to koliko je ko spreman na kompromis. Naša stranka ima prijedlog da imamo jednog predsjednika, umjesto tročlanog Predsjedništva, čije bi ovlasti bile ceremonijalne. Birala bi ga Parlamentarna skupština BiH, bio bi ograničen na jedan mandat i imao bi potpredsjednika koji ne bi mogao biti iz istog naroda. Skupa s predsjedavajućim i zamjenikom Parlamentarne skupštine BiH, te četiri osobe bi bile iz reda tri konstitutivna naroda i Ostalih. Vanjska politika, odbrana i imenovanja ambasadora, čime se sad bavi tročlano Predsjedništvo, bili bi prebačeni na Vijeće ministara.

MONITOR: Na pomolu je još jedan prijedlog rezolucije koja se odnosi na genocid u Srebrenici a koju priprema ambasador u UN, Zlatko Lagumdžija. Članica Predsjedništva BiH,  Željka Cvijanović, je već negativno reagovala na tu ideju. Ima li nade za  dogovor oko pristupa ovoj važnoj temi na nivou Vlade BiH, ako već ne u Predsjedništvu?

FORTO: Lako bi se dogovorio pristup toj temi, kad bi se uvažavale činjenice. Mi imamo problem s tim da jedna strana negira sudski dokazanu činjenicu, a to je da je genocid počinjen i da su počinioci jasno označeni. U vezi s činjenicama ne može biti kompromisa, na njih se pristaje, pogotovo kad je riječ o sudskim presudama. Naravno da podržavam svaki vid širenja istine o genocidu u Srebrenici, tim više što se radi o svjetski relevantnoj političkoj platformi kakva je Generalna skupština UN-a.

MONITOR: Nedavno je Skupština Crne Gore usvojila sporazum za izgradnju mosta preko rijeke Tare, koji je veoma važan za poboljšavanje saobraćajnih veza između BiH i Crne Gore. Da li se sa otpočinjenjem radova kasnilo u očekivanju potvrde crnogorskog parlamenta – s obzirom da je dogovor o unapređenju inače veoma loših saobraćajnih veza, napravljen još 2021.?

FORTO: Ova tema je prioritet u radu Ministarstva komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine. Jedna velika mrlja iz prošlosti kad je u pitanju saradnja dvije države, te jedna velika prilika u sadašnjosti da se unaprijedi kvalitet života ovog kraja. Dugo vremena je ova tema na dnevnom redu sa puno, rekao bih i previše, propuštenih prilika. Ne bih se vraćao u prošlost i bavio propuštenim prilikama. Danas imamo jasnu viziju – moderna saobraćajnica Brod na Drini – Šćepan Polje, koja povezuje glavne gradove dvije države Sarajevo i Podgoricu, sa novim međudržavnim mostom na rijeci Tari, te savremenim integrisanim graničnim prelazom na teritoriji Crne Gore.

MONITOR: U Sarajevu ste nedavno dogovorili „ prvi postdejtonski zajednički projekat sa Srbijom“, o modernizaciji pruge koja ide od Doboja do Rume. Tom prilikom ste u prisustvu ministra u Vladi Srbije Gorana Vesića, govorili o značaju povezivanja u regionu koje će, kako ste rekli, za Vas biti prioritet. Koliki je značaj ovog povezivanja?

FORTO: Željeznice su generator ekonomskog razvoja, ekološke održivosti, te osnova razvoja saobraćajnog sistema.

Sve one probleme koje imamo u cestovnom saobraćaju a tiču se zagađenja vazduha i sigurnosti prometa, možemo riješiti aktivnim razvojem željezničke infrastrukture.

Potrebno je uložiti ogromne napore i sredstva u rekonstrukciju i modernizaciju željezničke infrastrukture, posebno sa aspekta dva željeznička pravca, Koridora Vc koji od juga na sjever Luku Ploče preko Šamca povezuje sa Budimpeštom, te pravca koji preko Novog Grada, Banjaluke, Doboja, Tuzle i Zvornika predstavlja glavnu vezu na osi istok – zapad.

Jedan od prioriteta je uspostavljanje putničkih linija koje bi Mostar, Sarajevo i Banjaluku željeznički uvezali za Zagrebom i Beogradom i dalje sa ostatkom Evrope. Sporazum o željezničkim graničnim procedurama na koridoru Vc pregovaramo sa Vladom Republike Hrvatske.

Također, rekonstrukcija pruge Doboj – Tuzla – Zvornik – Šabac – Ruma je zajednički projekat na kome radimo sa Vladom Republike Srbije. Uspjeli smo da skrenemo pažnju sa cestovnog povezivanja na željezničko povezivanje, i to je već veliki korak. Potreban nam je jak unutrašnji dijalog u Bosni i Hercegovini, na čemu trenutno radimo. Na kraju, potreban nam je zajednički nastup prema finansijskim institucijama sa pripremljenim projektima.

Željeznički saobraćaj ima ogroman potencijal za dalji privredni razvoj Bosne i Hercegovine u okviru regiona, te u okviru Evropske unije, što, prije svega, zavisi od našeg dogovora i aktivne realizacije postavljenih prioriteta.

 

Odlična saradnja sa crnogorskom vladom oko izgradnje  puteva

 

MONITOR: Sarajevo i Podgorica  su dva najlošije povezana glavna grada u državama bivše Jugoslavije.  Da li je  problem novac,  unutrašnji odnosi u BiH ili je potrebno uspostavljanje bolje komunikacije izvršnih vlasti u BiH i Crnoj Gori?

FORTO: Saradnja sa crnogorskom stranom je u ovom trenutku odlična, u toku je projektovanje crnogorskog dijela pristupnog puta do novog mosta. Glavni projekat za pristupni put i novi most imamo urađen, provodimo određena ažuriranja dokumentacije.

Poslije svih ovih godina, moja očekivanja su da u ljetnom periodu raspišemo tender za gradnju mosta i priključnih dionica u skladu sa međudržavnim sporazumom koji je sad u punoj primjeni.

Također, imamo i više puta ponovljenu spremnost Evropske unije da sufinansira gradnju ovog puta kroz Plan rasta i Investicioni okvir za Zapadni Balkan.

Čini mi se da smo danas, prvi put, svi na istom zadatku i svi sa istim ciljem. Svjetska banka i EBRD sarađuju na projektu, tako da očekujem da istovremeno krene gradnja dionice od Broda na Drini do Šćepan Polja. U narednih par godina, nakon izgradnje, put od Podgorice do Sarajeva bi trajao znatno kraće, što bi otvorilo dodatni ekonomski potencijal saradnje dvije zemlje. Moramo sve resurse staviti na raspolaganje da se ovo pitanje završi u korist svih naših građana sa obje strane granice.

MONITOR:  Crnogorska vlada, u srednjeročnim planovima, najavljuje i uspostavljanje brze ceste Sarajevo-Pljevlja-Bijelo Polje, pa preko Kosova-do Turske. Da li ste u toku sa ovim najavama i šta mislite o ovom projektu?

FORTO: U Ministarstvu komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine pozdravljamo svaku inicijativu čija bi realizacija doprinijela boljem regionalnom povezivanju. Zapravo, ovdje razgovaramo o izgradnji putnog pravca koje Sarajevo, preko Višegrada, uvezuje sa mrežom autoputeva u Republici Srbiji, te putu koji sa ove konekcije preko Goražda i Čajniča ide ka Pljevljima u Crnoj Gori.

U BiH trenutno ispitujemo šta je do sada rađeno od dokumentacije kad je u pitanju unapređenje postojeće saobraćajnice Goražde – Pljevlja, te smo, u razgovorima sa crnogorskom stranom, dogovorili da uradimo idejno rješenje kako bismo i tehnički utvrdili opravdanost ulaganja na ovom putnom pravcu.

Svakako, ideja koju trebamo iskoristiti i izvući maksimum, prije svega za stanovništvo na tom području u Bosni i Hercegovini, koje danas, realno govoreći, nema odgovarajuće uslove za održiv život. O ovoj temi nas očekuju ozbiljniji pregovori uskoro.

 

Grđansko ne podrazumijeva negiranje etničkog

 

MONITOR: Predsjednik ste Naše stranke, građanske partije.  Školovali ste se  i dugo živjeli u SAD. Ministar ste u Vladi zemlje koja je Dejtonskim sporazumom u velikoj mjeri politički-institucionalno usporena  etno-nacionalnim principom organizovanja vlasti. Može li se BiH učiniti funkcionalnijom  i građanskom državom?

FORTO: Može, naravno. Pritom treba znati da se pod građanskim ne podrazumijeva negiranje etničkog. Potrebno je napraviti balans između građanskog i etničkog principa. Bezuslovno implementirati sve presude koje će omogućiti svakom građaninu BiH da se kandidira na sve političke pozicije, a pitanja vitalnog nacionalnog interesa svesti na ono na šta se zaista mogu odnositi. Danas u BiH sve može biti dovedeno u pitanje pod krinkom vitalnog nacionalnog interesa koji bi se inače trebao odnositi na zaštitu kulturnog i vjerskog identiteta.

Ako ćemo građansku državu gledati tako, kao balans etničkog i građanskog principa u izgradnji društva, onda ju je moguće izgraditi.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Još smo na početku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zamislite da ulicom koja nosi naziv po Pavlu Bulatoviću, mora da prođe  neko od potomaka onih koje je crnogorska policija poslala u smrt

 

MONITOR: Kako komentarišete način na koji je izabran novi v.d direktora Uprave policije?

PEPIĆ: U tradicionalnom društvu za većinu političkih aktera od ” životne ” je važnosti kontrola bezbjednosnog sektora. Mnogo ih više interesuje čiji je bezbjednosni sektor, nego kakav je. To je slučaj sa svim vladama kako do  tridesetog avgusta 2020. godine, tako i kasnije. Osim što se dok je DPS vladao sve odvijalo iza kulisa, jer je Đukanović mogao da ” presječe “.

Sukobi o tome čiji je bezbjednosni sektor najviše štete donose baš bezbjednosnom sektoru.  To važi i za sagu o imenovanju, razrešenju, vraćanju , pa opet razrješenju Zorana Brđanina  kao i za  borbu između Demokrata i PES- a oko toga čiji će kandidat biti v.d.direktora policije.  Neophodno je da se  taj resor profesionalizuje. „Takmičenje” čiji će biti i ko će ga kontrolisati , dovelo nas je praktično u situaciju  da on ne bude dobar ni za koga.

MONTOR:  Kako vidite instistranje Demokrata da jedna od ulica u Podgorici nosi ime po Pavlu Bulatoviću, minsitru policije u vrijeme deportacija bosanskohercegovackih izbjeglica?

PEPIĆ: Svako ima pravo na svoje stavove i inicijative. Tako ni ova i ovakva inicijativa Demokrata da jedna ulica u Podgorici, dobije ime Pavla Bulatovića , nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova CG ( 1990-1992 g) , potom saveznog ministra policije (1992-1993g.) , a onda i ministra Odbrane SRJ (1993-2000g), koji je ubijen u Beogradu februara 2000,  nije nezakonita. Ali nije dobra i nije svrsishodna iz principijelnih i ljudskih razloga.

Bulatović je bio  ministar unutrašnjih poslova u vrijeme neljudskih postupaka crnogorske policije , koja je u maju 1992. godine hvatala izbjeglice i isporučivši ih vojsci RS u ratom zahvaćenoj BiH, direktno poslala u smrt više desetina onih koji su pokušali da nađu spas u Crnoj Gori.  Policija ih je, kako se kasnije ispostavilo po telegramu, nalogu,  koji je poslao ministar Bulatović, privela pa potom vratila u BiH, gdje su skoro  svi likvidirani.

Ne treba zaboraviti ni to da je  Bulatović, nakon deportacije, bio i ministar unutrašnjih poslova SRJ, kao i ministar odbrane do njegovog ubistva.  Dugačak je spisak događaja  koji su se desili za vrijeme ministrovanja Pavla Bulatovića: slanje jedinice crnogorske policije 1991. godine  ” operacija Dubrovnik” , slučaj ” Štrpci” 1993. godine,  hapšenje čelnika SDA 1994. godine., Srebrenica 1995. godine   …I mnogo, mnogo toga još. Naravno da ja za ove i ovakve događaje ne mogu i neću da u potpunosti okrivim  Bulatovića. Ali je činjenica da je on tada bio na visokim pozicijama u resorima ” prinude”.
Tako da uz sav  pijetet prema pokojnom Bulatoviću, mislim da nije u redu da se po njemu nazove jedna ulica u Podgorici. Zamislite da tom ulicom  mora da prođe  neko od potomaka onih koje je crnogorska policija poslala u smrt.

MONITOR: Demokrate  Bulatovića  poistovjećuju sa žrtvama kriminalnog sistema poput recimo policijskog inspektora Slavoljuba Ščekića.

PEPIĆ: Čuo sam argumentaciju Demokrata. Koliko je poznato širokoj javnosti, ni do dan- danas , u otkrivanju nalagodavaca , počinilaca i motiva ubistva  Pavla Bulatovića ( koje se dogodilo 07.02.2000g u restoranu FK ” Rad” na Banjici u Beogradu) se nije puno odmaklo! Dakle, nadležni organi nijesu dali prave i konačne odgovore.

Nije u redu da se po pitanjima nečijeg stradanja manipuliše.Ubistvo Pavla Bulatovića, ne mogu staviti u isti kontekst i ” koš” sa ubistvom visokog policijskog službenika g. Slavoljuba Šćekića, koji se desio na praktično njegovom kućnom pragu ( 30.08.2005.). Njegovo ubistvo je bio direktan atak na demokratsku i građansku Crnu Goru. Zaista je više nego sramno  da se po ovom pitanju nije u potpunosti zadovoljila pravda. Svi mi , kojima je istinski stalo da što prije Crna Gora  postane normalna država i  društvo za život , moramo da insistiramo da se ovaj zločin u potpunosti riješi.

Po ovom  hrabrom borcu protiv kriminala , Policijska akademija u Danilovgradu, trebalo je da nosi  ime.

MONITOR: Inicijativa za smjenu šefa parlamenta Andrije Mandića nije izglasana u Skupštini. Kako komentarišete sjednicu parlamenta na kojoj se o tome raspravljalo, te odnos političkih partija prema ovom pitanju?

PEPIĆ: Inicijativa za smjenu šefa Parlamenta Andrije Mandića je bila i legalna i legitimna.  I za razvoj demokratije u nas i dobrodošla. No , bez obzira na argumente onih koji su podnijeli tu inicijativu za Mandićevu smjenu, kao i onih koji su bili protiv,  nijesmo čuli ništa novo.
Ista meta, isto odstojanje. Moram da primijetim,  međutim, da su neki koji su napadali Andriju Mandića ” zbog trobojke u Parlamentu i zbog dočeka Dodika ” bili sljedbenici onih , koji su pod tom trobojkom , dobijali sve izbore do 2020, kao i to da su nekadašnji njihovi šefovi i idoli, donedavno imali prisnu saradnju sa Dodikom. No , i to je demokratski. Kao i to  što su većinski poslanici CG Parlamenta, bili protiv toga da se izgalasa nepovjerenje Andriji Mandiću. Jasno je međutim i to da u Crnoj Gori  nijesu toliko bitni ideološki stavovi i principi , već da prevagu imaju , skoro pa isključivo politički, pa bogami i lični interesi i razlozi.

MONITOR: Stigla je i  izjava visokog amerčkog funkcionera Gabrijela Eskobara da „ kroz mnoge stvari koje radi šef parlamenta nismo vidjeli posvećenost evroatlantskim integracijama”.

PEPIĆ: Moramo da shvatimo i prihvatimo da se  ” veliki”  isključivo ponašaju u skladu sa njihovim interesima. Da oni u tome  uvijek traže one koji će ih i sprovoditi, bez neke velike suzdržanosti u malim zemljama i društvima  kao što je naše.
Tako ja i vidim ovu i ovakvu izjavu.  Prosto on na ovaj i ovakav način, hoće da “skrene pažnju“, ali i da pokaže svoju moć.

No , nije toliko bitno  koliko je neko jak da vam nametne da ga morate bespogovorno slušati . Već   koliko je neko spreman i jak , da se, argumentovano  tome odupre.

Moram da priznam da mi  priča o euroatlantskim integracijama , sve više liči i poprima oblik floskule.  Što god da se radi, politički akteri  se  kriju iza onoga “mi smo za Evropu i zapadne vrijednosti, a vi nijeste i kočite ih “.

, Eskobarova izjava u najmanju ruku nije bila u potpuno diplomatskom ” tonu “.  Andrija Mandić je legalni i legitimni predsjednik Parlamenta Crne Gore.  A ta se činjenica , voljeli ga mi ili ne, uvažavao ga neko  ili ne,  mora prihvatiti. Sugestije i savjete treba poštovati i slušati. Ali ih i ne moramo bespogovorno izvršavati.

MONITOR: Vlasti glasno i optimistično najavljuju brzo dobijanje završnih mjerila za poglavlje 23, 24. Jesmo li i dalje  tek  na početku kada je u pitanju vladavina prava, borba protiv korupcije i kriminala, pa i sučavanje sa ratnom prošlošću, koje je dio ovog poglavlja?

PEPIĆ: Bez obzira što nam vlasti glasno i optimistično najavljuju  da tek , evo što nijesmo “, plašim se da smo po mnogim pitanjima na samom početku.
Što se tiče borbe protiv korupcije i kriminala,  nešto se radi i uradilo se. Naročito se po tom pitanju istaklo tužilaštvo, od čega najviše Specijalno tužilaštvo. Ali, tužilaštvo je samo stranka u postupku. Presude donosi sud. Ako nekoga uhvatimo i privedemo , postupak sve dok se sudski i ne završi, nije u potpunosti procesuiran.

Uz sve to, evo mi se skoro pa uopšte, sem deklarativno, nijesmo suočili sa ratnom prošlošću.  A da ima većinski političke volje  i da su naši politički akteri istinski i bespogovorno za primjenu EU principa to i ne bi bio preveliki problem.

MONITOR: Mogu li aktuelne političke klase, i nakon rekonstrukcije Vlade, od ove zemlje napraviti evropsko društvo, odnosno društvo evropskih vrijednosti?

PEPIĆ: Moram da kažem –  više nego teško. Mnogo toga je nakon 30.08.2020. godine propušteno i izgubljeno. Rekao  bih  da je kod mnogih iskrenih boraca za  prave vrijednosti i nade sve manje.
Dobro je što je  višedecenijska vlast smijenjena, a glavni ” pokrovitelj” te i takve vlasti izgubio na predsjedničkim izborima prošle godine. Ali, bogami, oni koji su ih naslijedili  malo su uradili, a negdje ni malo,  na promjeni ” uspostavljenih ” vrijednosti .
I dalje smo  partitokratsko društvo. Skoro pa isključivo u primjeni su tipično partijska imenovanja i angažovanja. I dalje se skoro pa isključivo bira po onom starom i nanovo usavršenom sistemu ” nije važno koliko znaš, nego je puno bitnije koga znaš “. I dalje se držimo onoga ” važno je da samo da su naši “.
Partije u Crnoj Gori  djeluju više kao  agencije za zapošljavanje i ispunjavanje želja , nego kao političke organizacije. Sve dok to bude tako, teško da možemo napredovati.
Ipak, nade ima. Makar smo počeli da mijenjamo vlasti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo