Povežite se sa nama

INTERVJU

Aleksandar Dragićević, eko-aktivista i turistički radnik iz Žabljaka: Građani finansiraju uništavanje životne sredine

Objavljeno prije

na

Institucije se samo deklarativno zalažu za očuvanje životne sredine, a svojim nečinjenjem doprinose uništavanju od strane raznih vodokradica, šumokradica, lovokradica i takozvanih ,,investitora”

 

MONTOR: Koliko je Crna Gora poslije devetnaest godina od proglašenja za prvu ekološku državu u svijetu zaista ekološka država? 

DRAGIĆEVIĆ:Crna Gora je imala jedinstvenu priliku da spoji lijepo i korisno, da iskoristi prirodne ljepote, bogatstvo biodiverziteta i posebnost prirode i da postane prva zemlja koja je istinski ekološka. Kako imamo malu populaciju mogli smo da sortiramo i recikliramo sav otpad uz malo znanja i volje, a kao država, gdje na jugu imamo i po 300 sunčanih dana godišnje, mogli smo imati solarne elektrane i povećati učešće električne energije iz obnovljivih izvora energije. Mogli smo brendirati Crnu Goru kao jednu od posljednjih zelenih oaza Evrope, gdje su čovjek i priroda jedno i mogli smo na pravi način valorizovati naše kulturno-istorijske spomenike, brojne tvrđave, srednjevjekovne i austrougarske, arheološka nalazišta i UNESCO lokalitete.Sve smo to mogli,ali smo uradili potpuno suprotno.

Imamo betonizaciju naše obale, a zemljište je resurs koji se ne može reprodukovati i samo se jednom privodi namjeni, pa tako kada prodate i betonirate zemljište ono ostaje upravo to – gomila betona koja nema nikakvu arhitektonsku vrijednost ili ljepotu, a narušava izgled cijelog jednog kraja. Najočitiji  primjer je betonizacija Budve. Umjesto solarnih elektrana odlučili smo se da žrtvujemo pitke planinske rijeke, da ih strpamo u cijev, a da kroz svoje račune za struju uništavanje rijeka plaćamo investitorima, umjesto održivog, ruralnog, eko-turizma odlučili smo da ponudimo isto što i sve konkurentske destinacije – masovni turizam u betonskim blokovima. Odlučili smo da devastiramo Taru i ugrozimo UNESCO status i Durmitora i Bokokotorskog zaliva nasilnom urbanizacijom i izgradnjom objekata kojima nije mjesto na takvim lokalitetima. Ukratko mogli smo mnogo – uradili malo dobrog, a mnogo lošeg, mogli smo biti ekološka država,ali mi smo sve osim to.

MONITOR:Dr Dragan Hajduković, rodonačelnik ideje o Crnoj Gori kao ekološkoj državi, rekao nam je prije tri godine da je Crna Gora postala najveća evropska kanta za smeće i evropski šampion u uništavanju ljepote!

DRAGIĆEVIĆ: Smatram da je dr Hajduković u pravu, kako prije tri godine, tako i danas. Anticivilzacijski je da u jednoj od najljepših zemalja svijeta mi radimo sve da što prije uništimo i da ne ostavimo ništa generacijama poslije nas. Devastacije koje se u zaštićenim područijima ovdje dogode za godinu dana u mnogo većim i razvijenim zemljama se ne dese ni za 10 godina, a količina betona po glavi stanovnika ili broj deponija prevazilazi evropski prosjek.

MONITOR: Kako se prema životnoj sredini odnose institucije Crne Gore i njeni građani?

DRAGIĆEVIĆ: Institucije se samo deklarativno zalažu za očuvanje životne sredine. Pričaju jedno, a donose zakone koji idu u prilog devastatorima ili svojim nečinjenjem ili neažurnošću doprinose uništavanju od strane raznih vodokradica, šumokradica, lovokradica i takozvanih ,,investitora”.

No dobre vijesti su da imamo sve više građanskih pokreta, inicijativa i pojedinaca koji vide da je zaštita životne sredine prioritet i da je u Crnoj Gori ,,5 do 12”, i da ako ne djelujemo sada, vrlo brzo neće imati šta da se sačuva. Sve više građana ukazuje na probleme, organizuju se akcije čišćenja, protesti i građani sve više koriste društvene mreže kako bi objavili dokaze o devastaciji i ukazali na nju, što doprinosi podizanju svijesti. Samo građani mogu odbraniti životnu sredinu i učiniti Crnu Goru ljepšim i boljim mjestom za život.

MONITOR: Na Sinjajevini se, i pored protesta, planira poligon za artiljerijsko gađanje…

DRAGIĆEVIĆ: Situacija oko Sinjajevine je najbolji pokazatelj kako se institucije odnose prema životnoj sredini, građanima i tradiciji. Na drugom najvećem pašnjaku Evrope možete da birate razvojni pravac u skladu sa prirodom: razvoj planinskog turzima, etno i eko-turizma, organska proizvodnja sira i mesa za izvoz i za domaće potrebe, proizvodnja i sakupljanje ljekovitog i eteričnog bilja i čajeva, ali se umjesto toga protiv volje građana, protiv tradicije i crnogorske istorije institucije odlučuju za artiljerijski poligon, koji lokalnom stanoviništvu koje izdiže na katune ne donosi nikakav benefit, a da pri tom nije urađena nijedna studija o uticaju tog poligona na životnu sredinu. I ne samo to, iz Ministarstva odbrane su protiv zakona odlučili da pašnjak pošumljavaju sa 100 000 stabala, sa čim se na svu sreću stalo, jer poslije prvih 3000 sadnica NVO su ukazale da je pošumljavanje pašnjaka alohotnim vrstama krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora.

MONITOR: Kako Crna Gora  može postati konkurentna turistička  adresa?

DRAGIĆEVIĆ: U svijetlu pandemije korona virusa turizam u svijetu (turizam čini oko 25 posto BDP Crne Gore) biće i jeste grana koja je najviše pogođena. Pored činjenice da je Crna Gora prva Corona Free destinacija u Evropi i sjajnog posla u borbi protiv pandemije našeg Instituta za javno zdravlje, imali smo prilike prethodnih dana da čujemo oprečne informacije od nadležnih. Iz Ministarstva finansija očekuju 60 posto prihoda u odnosu na 2019. dok je premijer Marković izjavio da ,,u ovom trenutku rezultat koji ima Crna Gora kao prva i jedina Corona Free destinacija ne daje dobre nade da turizam ima šanse u ovoj godini”.

Svjetska turistička organizacija predviđa da će ove godine doći do globlanog pada turističkog prometa između 58 i 78 posto  tako da je u najboljem scenariju moguće očekivati 30 posto prometa u odnosu na prošlu godinu dok zbog izuzetne sezonalnosti našeg turizma i činjenice da nijesmo dio EU realno očekivati svega 15-ak procenata u odnosu na prošlu godinu.

MONITOR: Turistički stručnjaci upozoravaju da se Crna Gora koncentrisala na vašarski turizam…

DRAGIĆEVIĆ: Crna Gora ima šansu da ovo bude nulta godina za naš turizam i da sve ono što smo propustili da uradimo sve ove godine i pogrešne poteze anuliramo i krenemo iz početka. Crna Gora ima potencijale za razvoj svih vrsta turizma, mi smo se odlučili za onaj najlakši – mass turizam, pa je tako preko 70 posto smještajnih kapaciteta u privatnom smještaju koji je uglavnom u primorskim gradovima. Propustili smo da promovišemo i razvijamo seoska domaćinstva, etno sela i brojne aktivnosti kao što su planinarenje, rafting, kajaking, paraglajding, jahanje konja, domaću, a ne internacionalnu kuhinju i čiste i mirne plaže, a to je nešto što privlači zapadnog gosta ka kojem težimo kao destinacija.

Propustili smo da primorske destinacije uredimo tako da ne budu gomila urbanističkog haosa sa višespratnicama na pjeni od mora, ali imamo šansu da Adu Bojanu, Veliku plažu, Lušticu, Buljaricu i ostale predjele koji već nijesu trajno devastirani valorizujemo na pravi način i da promovišemo mir i tišinu i prirodu kao naš brend, a ne vašarišta, roštilje i noćne klubove pod prozorima hotela.

Mora se obratiti posebna pažnja na urbano planiranje. Ne smije se dozvoliti da nedevastirani djelovi Crne Gore završe poput Budve. Takav razvoj je krajnje  kontraporduktivan. I bez pandemije korona virusa takve destinacije,  koje zavise od par tržišta,  su gubile na popularnosti.

Da bi turizam bio  strateški održiva grana privrede,  mora  biti uvezan sa sektorom proizvodnje i poljoprivrede. Pored masovnog turizma sezonskog tipa moramo raditi na promociji  zdravstvenog, sportskog, zimskog, planinskog i ruralnog.

Imamo priliku da pripremimo i markiramo planinarske i biciklističke staze, da očistimo nelegalne deponije pored puta, da napravimo vidikovce, da proširimo puteve i modernizujemo granične prelaze, pa da zadržavanje u sezoni ne budu po 4-5 sati… Ukoliko iskoristimo sljedeću godinu da se maksimalno pripremimo za sezonu 2021, rezultat ne može izostati. Ukoliko nastavimo po starom nećemo biti konkurentni zemljama  koje  godinama vuku prave poteze. Sve zavisi od nas.

 

Antievropska izgradnja hidroelektrana

MONITOR: Vlada Crne Gore odlučila je da izda koncesije za izgradnju 80 MHE. Ekolozi upozoravaju da će time biti ugrožen veliki broj planinskih rijeka.

DRAGIĆEVIĆ: Jedan od najvećih ekocida u Crnoj Gori godinama je upravo izgradnja MHE. EU je više puta upozoravala da se MHE u Crnoj Gori rade van standarda i da je potrebno izvršiti reviziju svih projekata. Važno je napomenuti – ukoliko se ikada izgrade sve planirane MHE njihovo učešće u ukupnoj proizvodnji električne energije biće zanemarljivo malo, svega par procenata, a šteta po lokalne zajednice računaće se desetinama miliona eura  godišnje. Tačnije, uništavanje životne sredine nema cijenu i ne može se izraziti brojevima.

Neshvatljivo je da u 21.vijeku, vijeku klimatskih promjena,  kada sve studije govore da je pitka voda najvažniji resurs, jedna država odluči da radi dobiti investitora ubije desetine pitkih planinskih rijeka. I ne samo što ubijaju živi svijet u rijekama i oko rijeka, oni sprječavaju razvoj lokalnih zajednica, uništavaju tradiciju, poljoprivredu, turistički potencijal i sprječavaju one koji bi se vratili u već opustošena sela da to učine.

Kada se još  doda podatak da je prošle godine kroz subvencije vlasnicima MHE isplaćeno četiri miliona eura, dolazimo do paradoksalne situacije da građani plaćaju da im se ubije rijeka, uništi selo, oduzme ljepota i razvojni potencijal.

Prije nedjelju dana EU je objavila novu strategiju zaštite biodiverziteta do 2030. godine u kojoj se između ostalog navodi da je cilj da se u EU sljedećih deset godina oslobodi preko 25 000 kilometara rijeka kako bi slobodno tekle, a to će se učiniti rušenjem već postojećih brana od HE i MHE. Tako da možemo reći da je izgradnja MHE u CG antiprirodna, antievropska i antirazvojna i da donosi samo štetu, a apsolutno nikakvu ni najminimalniju korist i da izgradnja MHE nikako nije opravdana.

 

Ugroženi svi nacionalni parkovi

MONITOR: Kako se štite nacionalni parkovi i je li auto-put ugrozio Taru?

DRAGIĆEVIĆ:U Crnoj Gori su ugroženi svi nacionalni parkovi, svaki na svoj način. Nacionalni park Lovćen sječom šume i ilegalnim deponijama, Skadarsko jezero ilegalnim izlovom ribe strujom i ilegalnom eksploatacijom pijeska, Biogradsko jezero višedecenijskim nečinjenjem može potpuno nestati, Nacionalni park Durmitor je već smanjio svoje granice zbog ilegalne gradnje, a trenutno koncesionari uveliko sijeku šumu na samo par desetina metara od granica NP, ugrožava se UNESCO status planiranom izgradnjom skijališta protiv svih standarda i pravila i izgradnjom akumulacionog jezera za potrebe osnježavanja.

Donji tok Tare je potpuno devastiran izgradnjom auto-puta, a veliki nasipi materijala koji nanose sediment u rijeku dodatno ugrožavaju njen osjetljivi biodiverzitet. Potrebna je ,,departizacija” nacionalnih parkova, najveći problem je što NP u Crnoj Gori upravljaju nestručne osobe i partijski kadrovi kojima u interesu nije očuvanje jednog od naših najvažnijih resursa već njihova bjesomučna eksploatacija i partijsko zapošljavanje.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo