Povežite se sa nama

PERISKOP

Putevima struke i čestitosti

Objavljeno prije

na

Godinama traje sunovrat sarajevskog zdravstva.  I onda, pojavi se nada:  profesor dr Ismet Gavrankapetanović, ugledni ortoped, postavljen je na čelo Opće bolnice „dr Abdulah Nakaš“ u Sarajevu. Gavrankapetanović je, pored svih referenci, trpio brojna šikaniranja u profesiji jer nije bio po volji moćnika. Ovo postavljanje osjećam kao novi vjetar u posrnulom sarajevskom zdravstvu

 

Živimo doba u kojem su krivovjerstvo, nepotizam, lopovluk svake vrste na najvišoj cijeni. Živimo doba pljačke svega i svačega, pa i doba nečasnih zarada na medicinskom materijalu i opremi, što predstavlja uobičajeni način da se napune džepovi bezobzirnih razbojnika, koji tek usput nose bijele mantile jedne od najčasnijih profesija. Živimo doba stravične pandemije i nečasnih ljudi, kojima ona služi u najnečasnije svrhe.

Prošle su i godine kako promatram sunovrat sarajevskog zdravstva i opštu bježaniju sarajevskih ljekara iz medicinskih institucija…

I, onda kada je i posljednjem diletantu jasno koliko je dubok ponor u kojem se nalazi sarajevsko zdravstvo, pojavi se, jutros, našte srca, nada: portali javljaju da je prof. dr Ismet Gavrankapetanović, ugledni ortoped, postavljen na čelo Opće bolnice „dr Abdulah Nakaš“ u Sarajevu!

Lijepa vijest, pogotovo za nas koji smo prijatelji i negdanji pacijenti ove bolnice, koja je u toku agresije na Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu odigrala herojsku ulogu u spašavanju brojnih civilnih i vojnih žrtava opsade Sarajeva…

Profesor Gavrankapetanović imao je i pored svih domaćih i inozemnih referenci  brojne prepreke i šikaniranja u profesiji, uskraćeno mu je i pravo na zasluženu fakultetsku profesuru, jer nije bio po volji nekih svemoćnih krugova sarajevske politike u zdravstvu i zdravstva ogrezlog u propale politike!

Jednom me je na upit o zdravstvenom stanju mog prijatelja, ugledni sarajevski neurolog  i veteran medicinske struke u Sarajevu upozorio: Gradimire, medicina je davno preminula u Sarajevu

Tako da sve što se dešavalo prof. Ismetu Gavrankapetanoviću i drugim vrsnim liječnicima koji su morali napustiti Klinički centar ili čak i Grad na Miljacki za mene odavno nije nepoznanica…

Kada je nedavno pošast pandemije KOVID-19 zaprijetila i Sarajevu dobio sam sms u kojem me prijatelj kompozitor pitao: Da li su dr. Svetlanu Broz pozvali da pomogne u borbi sa opasnom Koronom.
Ne, nisu je zvali, jer dvije decenije im je pred očima liječnica koja je bila vrhunski kardiolog na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, danas Sarajka, vlastitim izborom, pa se niko te liječnice nikada nije ni sjetio…

Postavljanje prof. Gavrankapetanovića osjećam kao novi vjetar u posrnulom sarajevskom zdravstvu. Njegova stručnost opečaćena inozemnim priznanjima i certifikacijom, a posebno njegova hrabra odluka da se suprotstavi anomalijama u sarajevskom zdravstvu, garantuju da kad je đavo odnio šalu počinje neko malo ozbiljnije misliti o sistemu zdravstva u Sarajevu.

Pred njim je nemali posao da sve što je kritikovao postavi na svoje mjesto, da pokaže koliko je bio u pravu kad je govorio da su stvari otišle ukrivo.

Moja nada ovoga je jutra osnažena sinoćnjim, po mnogo čemu, povijesnim odlukama upravljačkih struktura Opće bolnice „dr Abdulah Nakaš“!

Nekad se i usred velikih zala i pandemija desi i poneko dobro. Dolazak prof. dr Ismeta Gavrankapetanovića mislim da je veliko dobro.

Daj Bože da njegovim dolaskom na direktorsko mjesto počne preobrazba zdravstvenog sistema u Sarajevu.

Za dobrobit svih Sarajlija i Bosanaca i Hercegovaca.

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo