PERISKOP
Ambijentalni teatar
Brojni naši gradovi idealni su za postavke ambijentalnog teatra. Pogotovo u sadašnjoj situaciji financijskih manjkavosti, ali i naloga zdravstvenih vlasti da se igra na otvorenom kad god je to moguće
Prve izvedbe Dunda Maroja na dubrovačkim trgovima i pjacetama koje je u adaptatorskom smislu učinio dr Marko Fotez, pa čitav serijal predstava lucidnog Koste Spaića donijele su na naše strane pojam ambijentalnog teatra.
Ne treba smetnuti s uma da je u Gradu živoj kulisi dr Branko Gavella dubrovačke mire i fortece, parkove i đardine naseljavao predstavama starodubrovačke književnosti.
Poslije, u eri postgavelijanaca, primat korištenja prelijepih dubrovačkih prostora preuzima režiser Georgij Paro, pa su njegove predstve Smrt Eduarda II, Aretej, Kristifor Kolumbo postale amblematskim znakovima za ovu vrstu teatra kod nas. Naročito su traga ostavili Aretej izveden u svim prostorima tvrđave Bokar, sa publikom u šetnji zajedno sa glumcima i Kristifor Kolumbo, oba prema Krležinim tekstovima.
Prvi put kod nas Georgij je Paro u specijalno građenu lađu ukrcao gledaoce i brojni ansambl, u kojem su se, osim glumaca našla i dva vrhunska muzičara: Ibrica Jusić i Drago Mlinarec. Parovim putovima korištenja atraktivnih dubrovačkih prostora krenuli su i drugi, na primjer Ivica Boban i Ivica Kunčević, koji je svoju predstavu Sirota Jele Iva Vojnoviča postavio velikim dijelom u moru dubrovačkog akvatorija.
I prostori crnogorskih gradova na moru poslužili su imaginaciji režisera, naročito za vrijeme umjetničkog direktorovanja Brane Liješević…
I sâm sam bio sudionikom ambijentalnih postavki na Splitskom ljetu, gdje sam na čarobnom napuštenom groblju Sustipan postavio najprije Šekspirove Sonete u adaptaciji akademika Luke Paljetka Nespravan za igre što u svijetu važe i adaptaciju poezije akademika Jakše Fiamenga Oteto iz tmine, a na splitskom Peristilu zabilježeni su operni spektakli ambijentalne impostacije.
Bilo je pokušaja ambijentalnog teatra i u Beogradu, na primjer postavke Petra Zeca u Kapetan Mišinom zdanju, pa onda predstave na Kalemegdanskoj tvrđavi, pa cijeli Šekspirov festival najpriije na Paliću, režisera Ljubiše Ristića, pa u Čortanovcima režisera Niklite Milivojevića, kao i u Zagrebu histrionade na lokalitetu Opatovina.
Živio sam i živim da od izvora rijeke Radobolje, pa niz njen sliv, u arkadijama mostarskih bašči izmaštam čudesni poetski roman Hamze Hume Grozdanin kikot. Istina, iz tog sam romana jedan prikaz režirao u Carskim vinogradima u Željuši ponad Mostara.
Čitavi naši gradovi poput starog Perasta, pitoresknog Tivta, drevnog Stoca, Srebrenika, Blagaja idealni su za postavke ambijentalnog teatra. Pogotovo u sadašnjoj situaciji financijskih manjkavosti, ali i naloga zdravstvenih vlasti da se igra na otvorenom kad god je to moguće.
Nesporno je da se drevni, ali i moderni ambijenti nude za teatarske orkestracije.
Tek, čini se da nedostaje teatarske odvažnosti, jer povijesno i arhitektonski atraktivne ambijente tvorački valja osvajati. To nije laka, ali jeste zamamna meštrija.
Turističke zajednice, a ne samo teatri, trebali bi posvetiti više pozornosti ambijentalnom teatru i njegovim nesumnjivim prednostima.
Da ne govorim da bi Kotor, kao urbanu i povijesnu cjelinu, trebalo naseljavati što češće dramskim, opernim, operetnim i baletnim sadržajima.
Poetski i ambijentalni teatar su sukladni, pa tu svakako ima posla i za poete.
Samo da bude dostatne invencije!
Eto, rekoh i spasih dušu!
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Bogi
Bogić Bogičević naš Bogi, kako ga većina Sarajlija od milja zovu, ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav
Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.
Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava, da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.
Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.
Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,
Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću: Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !
Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Sarajevska bajka
Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U Sarajevu je u galeriji Mak odžana dirljiva promocija te knjige
U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.
Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.
Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…
Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…
Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Doba ponosa
Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito
Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest: Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.
Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava u istom dom bifeu, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..
Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.
Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”
Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.
Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”
Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu
Gradimir GOJER
Komentari
-
DRUŠTVO3 sedmice
AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu
-
FOKUS3 sedmice
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
-
DRUŠTVO3 sedmice
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
-
INTERVJU3 sedmice
SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati
-
DRUŠTVO3 sedmice
I DIREKTORICA ASK-A JELENA PEROVIĆ NA POPISU UHAPŠENIH DRŽAVNIH FUNKCIONERA: Duge vožnje dovele u pritvor?
-
DRUŠTVO3 sedmice
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmice
SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu
-
FOKUS2 sedmice
MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi