Povežite se sa nama

OKO NAS

TURISTIČKE ŠANSE SJEVERA: Upoznaj svoj zavičaj              

Objavljeno prije

na

Turistička organizacija u Beranama je najavila pokretanje akcije pod sloganom Upoznaj Berane. Cilj je da ljude rodom iz Berana,  koji žive izvan Crne Gore  podstaknu  da dođu u zavičaj na odmor, dovedu prijatelje, kako bi ublažili  posljedice koje je izazvala epidemija  korona virusa. Slične mjere pripremaju i u durugim većim opštinama na sjeveru

 

Turističke organizacije u nekim od najvećih gradova ne sjeveru Crne Gore se nadaju da bi ovogodišnja situacija,  sa pandemijom i finansijskim nevoljama, mogla uticati na to da se veći broj građana iz tih krajeva koji žive u drugim državama, odluče da odmor provedu u svojim rodnim mjestima.

Lokalna turistička organizacija u Beranama je najavila pokretanje akcije pod sloganom Upoznaj Berane,  sa ciljem da što više posjetilaca privuče na sjever Crne Gore i turistička odredišta  te opštine.

Direktor Turističke organizacije Berane Ivan Radević kaže da su pozvali prije svega Berance koji žive na strani, da odmor provedu u zavičaju i da, dovođenjem svojih prijatelja i drugih gostiju, daju doprinos ublažavanju posljedica koje je izazvala pojava korona virusa.

Veliki broj Beranaca živi izvan svog zavičaja, u bližem okruženju Crne Gore i širom svijeta.

Prema Radovićevim riječima razlog više da se akcija Upoznaj Berane podrži je to što  država ne ulaže u potencijale ove opštine koji su važni za  valorizaciju prirodnih i drugih ljepota.

Ove godine iz državnog budžeta neće biti uložen ni cent za unapređenje turističke ponude na području  Berana.

Radović je naglasio  da gosti imaju šta da vide u Beranama. ,,U našem kraju ima toliko prirodnih dragulja da ih je teško pobrojati. Imamo rijeke i planine koje nude brojne izazovne i uzbudljive sadržaje. Tu su i tradicionalno gostoprimstvo domaćina i uslužni i smještajni kapaciteti. Ko dođe da provede odmor u rodnom kraju, neće se pokajati”, poručio je Radević.

On je najavio da će pored akcije Upoznaj Berane, lokalna turistička organizacija nastaviti i ove godine da upotpunjuje turističku ponudu organizacijom tradicionalnih kulturnih manifestacija.

Neki od viđenijih plavskih i gusinjiskih iseljenika su uputili poziv ljudima rodom iz tih mjesta da  godišnji odmor provedu u zavičaju.  Podsjeća na činjenicu da više stanovnika Plava i Gusinja živi danas u Njujorku, nego što ih ima u tim gradovima.

,,Oni dolaze i bez  posebne inicijative. Ostaju i po dva mjeseca. Znači, duže nego svi drugi turisti i planinari. Ako i ovog ljeta, kao što se nadam,  dođu u svoj rodni kraj, to će biti od velike ekonomske koristi”, kaže Samira Camović, direktorica Turističke organizacije Plav.

Prema njenim riječima domaći ,,turisti”, i pored toga što ne plaćaju boravišne takse jer dolaze u svoje kuće ili kod rođaka, ostavljaju mnogo više novca nego drugi posjetioci.

,,Očekujemo treći paket mjera pomoći zbog pandemije. Vidjećemo, kada se radi o turizmu, šta bi to moglo biti, a onda ćemo osmišljavati  akcije kao naše kolege u Beranama”, kaže direktorica plavske lokalne turističke organizacije.

Ona podsjeća  da su plavski i gusinjski  iseljenici tokom pandemije  upućivali značajnu pomoć tim gradovima ali i državi.

I u Bijelom Polju izražavaju nadu da će dijaspora ove godine, više vremena provesti u tom gradu i time doprinijeti boljoj turističkoj afirmaciji te najveće sjeverne opštine.

Direktorica Turističke organizacije Bijelo Polje Violeta Obradović kaže da će u tom smislu biti posebno važna centralna državna manifestacija Dani dijaspore, koja će se  ove godine održati u tom gradu.

,,Sa pripremama krećemo već ovog mjeseca. Pored toga Bijelo Polje je ove godine domaćin i centralne proslave 13. jula. Namjeravamo, takođe, da privučemo i one naše građane koji dolaze sa strane, a odluče se za odmor na moru, da ove godine ostanu što duže u svom gradu. Pokazaćemo im da ovdje ima dosta potencijala za aktivni odmor. Moći će da  iskoriste priliku da upoznaju bolje rodni grad”, kaže Obradovićeva.

Prema njenim riječima, ni mnogi stalni žitelji  ne poznaju sve turističke i druge atraktivnosti rodnog kraja. Oni ih moraju upoznati  kako bi mogli biti od pomoći onima sa strane koji dođu u Bijelo Polje.

,,Sjever je veliki potencijal, pomalo nepravedno zaspostavljen, bez razvijene turističke infrastrukture. Ne možete  nekoga  uputiti da obiđe neko mjesto, a tamo nema gdje da se popije kafa, a da ne govorimo o hotelu”,  kaže direktorica Turističke organizacije Bijelo Polje.

Petnjica je prva opština u Crnoj Gori koja u okviru lokalne uprave ima kancelariju za dijasporu,  koja godinama održava manifestaciju Dani dijaspore. Dijaspora uzvraća nesebičnom pomoći rodnom kraju. To bi moglo biti i kvalitetnije kada bi se, kako kažu, povelo više računa o trećoj generaciji iseljenika koja u zapadnoevrospkim zemljama, posebno Luksemburgu, zauzima značajne državne i društvene pozicije.

Limska dolina i okruženje, obiluju i prirodnim ljepotama i kulturno istorijskim i arheološkim znamenitostima.

Arheolozi su u Polimlju, već ranije otkrili čitav niz utvrđenih gradova –  Tumbarice u Donjoj Ržanici kod Berana, Gradac u Budimlji kod Berana, Pećina grad u Radmanskoj klisuri kod Petnjice,  gradina Bihor, Samograd u selu Brzava kod Bijelog Polja, još uvijek arheološki nedirnuti Gradac iznad Godočelja kod Petnjice, Gradac u Crnči kod Bijelog Polja, Jerinin grad u Plavu, Gradina iznad sela Šabotići, i još dva u bjelopoljskoj opštini, Gradina u Koritima i Gradina iznad sela Muslića, kao i Gradina u Rožajama.

Ove naseobine, koje potiču uglavnom iz srednjeg bronzanog doba,  do sada su  turistički potpuno nevalorizovane. Kulturnim dobrom i zakonom zaštićena je i proglašena Hajdar-pašina džamija u Radulićima. Nešto ranije je zakonom zaštićen i Berankš kod Berana, kao i manastiri Đurđevi stupovi i Šudikova u Beranama.

Monitorovi sagovornici ističu potrebu da se napravi turistička mapa sa svim ovim lokalitetima, kao i svim drugim atraktivnim prirodnim resursima – planinama, rijekama i jezerima.

U turističkim organizacijama se  nadaju da bi bolja edukacija i akcije, kakva je ona koja se najavljuje u Beranama, mogle  dati dobre rezultate.

                                                                                                    Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo