Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PREDIZBORNI REBALANS: Samo para nema

Objavljeno prije

na

Bilo bi mnogo dobro da se ostvare Vladine ekonomske projekcije iz predloženog rebalansa. I jednako neočekivano. Zato se treba pripremiti za drugi, postizborni, rebalans državnih prihoda i rashoda za 2020. godinu. I poprilično drugačiju sliku stvarnosti koju bi nam on mogao ponuditi

 

Dugo najavljivani prijedlog (prvog) ovogodišnjeg rebalansa budžeta konačno je u Skupštini. Ponuđene brojke kazuju kako tu neće biti velike priče kada, naredne nedjelje, započne rasprava. Dolazeća kriza je prevelika a izbori preblizu da bi se glasačima dozvolilo da jasno sagledaju blisku budućnost.

Tuda negdje, po kuloarima, šunja se i nacrt trećeg paketa državne pomoći građanima i privredi. I o njemu, za sada, sa sigurnošću znamo samo da uveliko kasni. Da će se bazirati na garancijama i kreditnim linijama. I da je Vlada već sada svjesna da to neće biti dovoljno da preduprijedi ono o čemu za sada niko ne želi da otvoreno govori.  „Ne može sve probleme rješavati Vlada sama”, prenijele su nadležne službe ključnu poruku premijera Duška Markovića. Uz parolu: ,,Ovo vrijeme traži saglasnost, solidarnost i zajedničku akciju socijalnih partnera“.

Ovakve apele iz Vlade ne čujemo kada međusobno dijele stanove, bespovratne stambene kredite ili mjesečne zarade veće od prosječne godišnje plate. Tada im na umu nijesu „saglasnost, solidarnost i zajednička akcija“. Pošto to mogu i sami. Zapravo, suprotno izrečenom, Vlada i o trećem paketu (baš kao i o prethodna dva)  razgovara sa svima osim sa socijalnim partnerima iz Unije  poslodavaca i reprezentativnih sindikata čijim je članovima ta pomoć, navodno, prevashodno namijenjena. Za raziku od, recimo, predstavnika Privredne komore. Koji su uvijek tu da  klimajući glavom potvrde mudrost i velikodušnost  izvršnih vlasti.

Prema novim prognozama  iz Vlade, u državnu kasu sliće se, do kraja godine, 285 miliona eura manje od ranije planiranog. Zato se ponuđenim rebalansom državni rashodi smanjuju za 110 miliona, ali se planiraju i dodatna zaduženja. U zemlji i inostranstvu. Tako će Crna Gora, umjesto planiranih 100, do kraja godine uzajmiti skoro 340 miliona. Možda i više ukoliko to budu zahtijevale potrebe izvršenja budžeta. „Vlada će u 2020. koristiti depozite od 540 miliona eura (taj novac je uglavnom potrošen – primjedba Monitora), dok će preostala sredstva do 338 miliona eura biti obezbijeđena kroz zaduženje, kao i kroz donacije“, navedeno je u obrazloženju predloženog rebalansa.

Kao i prije 20 godina, ponovo planove o finansiranju države pravimo oslanjajući se na donatore i njihovu spremnost da pripomognu. Samo što nam je tada za izgovor služio Slobodan Milošević i njegovi ovdašnji sljedbenici, a sada novi virus i pandemija.

Nadležnima se to prijateljsko darivanje toliko dopalo da se povremeno i pohvale, onako kako je to prije neki dan uradio premijer. „Ovom izuzetno vrijednom donacijom zdravstveni sistem Crne Gore obezbijeđen je neophodnom zaštitnom opremom na duži vremenski period”, obavijestio  je Marković ponosne građane, zahvaljujući se vladaru Dubaija, njegovoj supruzi, porodici i prijateljima na poklonjenoj opremi vrijednoj dva miliona dolara. Dodatno se predsjednik Vlade zahvalio i biznismenima koji su „koordinisali otpremanje opreme iz Dubaija“. U pitanju su, znamo od ranije, njegovi prijatelji i poslovni partneri države u problematičnim građevinsko-turističkim poslovima sa obale Jadrana.

I, da, gdje je tu država kada zdravstvenom sistemu treba obezbijediti neophodnu zaštitnu opremu?

Da ne pobjegnemo od teme: Predloženi rebalans budžeta pokazuje da je Vlada do sumornih brojki koje ukazuju (ili bi makar trebalo da to rade) na ekonomsku sadašnjost i blisku budućnost stanovnika i privrede Crne Gore, došla kalkulišući sa mnogo optimističkih očekivanja i prognoza.

Tako se očekuje da će turistička privreda, naša glavna privredna djelatnost koju od početka godine statistika evidentira samo u tragovima (a korona nije isključivi krivac – sjetite se propasti zimske turističke sezone), uspjeti da do kraja godine iščupa skoro dvije trećine prošlogodišnjih prihoda (zvanično 1,1 milijardu eura). Kako?

Vlada, kažu, očekuje da će tokom jula i avgusta turistička privreda bilježiti prihode na nivou 60 odsto prošlogodišnjih da bi onda, u septembru i četvrtom kvartalu 2020. turistički promet rastao za 10 odsto. Gdje su u tim kalkulacijama najave drugog talasa epidemije korona virusa? Možda u Vladi računaju da će jesenas snijeg poraniti na ovdašnja skijališta, ili će turiste u Crnu Goru dovesti predstojeći izbori. Koliko aktuelne političke svađe i haos u turističkoj prijestonici pomažu spašavanju loše započete sezone? A koliko će doprinijeti nastavak protestnih litija i rast tenzija koje je već proizvela njihova najava. Tu ponovo prednjači direktor Uprave policije Veselin Veljović, demonstrirajući svoju spoznaju epidemiološke situacije u zemlji.

Kalkuliše li se u Vladi sa sve izvjesnijim odsustvom turista iz zemalja EU makar tokom prve polovine ljeta? Registruje li neko od nadležnih da je hrvatska turistička ponuda u ovom trenutku jeftinija od naše? Iako se oni, kao članica EU, uveliko nadaju i turistima na koje mi u ovom trenutku ne možemo računati u ozbiljnijoj mjeri… Bilo bi, uglavnom, mnogo dobro da se ostvare Vladine ekonomske projekcije iz predloženog rebalansa. I jednako neočekivano. Zato se treba pripremiti za drugi, postizborni, rebalans državnih prihoda i rashoda za 2020. godinu. I bitno drugačiju sliku stvarnosti koju će nam on ponuditi.

Do tada,  evo nekoliko podataka koji pokazuju da Vlada, možda, i ne shvata u postpunosti situaciju u kojoj se svi skupa nalazimo.

Treći put u šest godina iz Vlade pokušavaju da kašnjenje izgradnje prioritetne dionice auto-puta predstave kao uštedu u državnom budžetu. Dok i dalje nemaju jasnu ideju kako da završe započeti projekat. Prvo je Vujica Lazović objašnjavao kako je država sačuvala 100 miliona zato što prve godine gradnje dionice Smokovac – Mateševo nije urađeno ništa. Baš  ništa, pa smo tek naredne godine saznali da ugovoreni posao, zapravo, i ne obuhvata petlju Smokovac i pristupne puteve iz Podgorice. Kao ni struju i vodu duž saobraćajnice. Sad smo stigli do priznanja da izgradnja puta neće kasniti godinu nego dvije. Možda i više, obistine li se obećanja da dionica neće biti puštena u saobraćaj prije pribavljanja svih, zakonom propisanih, dozvola. Pošto se tamo, prema nezvaničnim informacijama koje do nas stižu, sve više fušeriše. Kako bi se uštedjeli vrijeme i novac a zadovoljili rastući apetiti privilegovanih.

Vlada je predočila plan po kome će, uz 50 miliona koje će uštedjeti kasneći sa gradnjom auto-puta, nešto novca ušparati i među drugim budžetskim rashodima. Recimo plate. Iznos neto zarada zaposlenima u javnoj upravi biće smanjen za dva miliona. Sa nepunih 300 na 297 miliona, ili približno za jedan odsto. Još tri miliona država će, do kraja godine, da uštedi na troškovima izrade i održavanja softvera. Pa će u tu svrhu, umjesto planiranih 20,4 miliona potrošiti samo 17,5 miliona. Ima još: Vlada će  na račun konsultantskih usluga uštedjeti čak 23 miliona. I potrošiti samo 28. Pošto je u orginalnom budžetu u ovu svrhu bilo opredijeljeno više od 50 miliona. Štedjeće se i na ostalim ličnim primanjima, reprezentaciji, gorivu, službenim putovanjima, subvencijama, ostalim troškovima

Neke će budžetske stavke, zato, značajno porasti. Budžetska rezerva će sa 20 biti povećana na 131 milion. Eto novca za investicije u – glasače. I novi mandat DPS-a i njenih satelita. Budžetska rezerva, godinama , predstavlja Ali-babinu pećinu ovdašnjih vlasti. Tu se skladišti  novac namijenjen favorizovanim i podmitljivim, nakon što je vlast ozakonila svoje pravo da tim parama raspolaže mimo volje i znanja ovdašnje javnosti.

„Ministarstvo finansija je za četiri mjeseca… iz budžetske rezerve pravnim licima isplatilo oko 6,3 miliona, ali kriju kome su proslijedili čak 70 odsto tog novca, odnosno 4,8 miliona eura“, stoji u jednoj od zajedničkih objava medija i NVO sektora za vrijeme Markovićeve Vlade. „Za ovako netransparentan rad Ministarstvo se poziva na Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI), pa je veći dio isplata označen stepenom tajnosti interno…“.

Da nije u pitanju propust nego naum vlasti da za svoj račun raspolažu našim novcem, pokazala je prošlogodišnja odluka Ministarstva javne uprave koje nije odobrilo pokretanje elektronske peticije kojom je deset nevladinih organizacija, pod sloganom Naš novac, njihovi stanovi i tajni fondovi od Vlade tražilo da objavljuje informacije o trošenju sredstava iz budžetske rezerve i stanovima koje dijeli funkcionerima. Nije prošlo. Vlada u taj zabran javnost ne pušta.

Uz 340 miliona novih kredita, izvršna vlast računa da će privreda, u odnosu na prošlu godinu, izgubiti nešto više od 320 miliona prihoda. I još neodređen broj radnih mjesta (u hiljadama). To će usloviti pad društvenog proizvoda za 6,8 odsto. Naredne godine, kažu, slijedi rast BDP-a od nepunih pet odsto. To znači da ćemo se, ekonomski, na početak ove godine vratiti tek negdje sredinom 2022. Pod uslovom da neko, opet, nije omanuo u prognozama. Na našu štetu.

„Treći paket ekonomskih mjera, koji priprema Vlada, omogućiće očuvanje i restrukturiranje crnogorske ekonomije, održavanje postojećih investicija i stvaranje pretpostavki za podršku novim investicijama i diversifikaciju naše ekonomije“, poručeno je, nedavno, sa nekog od Vladinih sastanaka. Kratak prevod: crnogorska ekonomija nije dobro. Treba je  hitno ozdraviti i suštinski mijenjati. Makar dok ne počne predizborna kampanja. Onda ćemo opet slušati samohvalisave ode lideru u regionu. Uz javnu zahvalnost donatorima. I tajne dilove.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ČELNICI DEMOKRATSKOG FRONTA IZMEĐU VLADE I SUDNICE: Ko se pita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zamislimo da Apelacioni sud potvrdi osuđujuće presude Mandiću i Kneževiću (po pet godina ztvora). Oni bi onda, zbog dužine dosuđene kazne, bili odmah sprovedeni na njeno izdržavanje. Ili bi nova vlast morala pronaći neki način da spriječi njihovo utamničenje

 

Od 30. avgusta, kada je ujedinjena opozicija uspjela da prekine tri decenije dugu vladavinu DPS-a, traju spekulacije i nagađanja o članovima buduće vlade, čelnicima državnih institucija i regulatornih agencija i onima koji će u parlamentu predstavljati tri (vladajuće) koalicije.

Međutim, ono što nijesu nagađanja jesu činjenice da se, u ovom trenutku, vode krivični postupci protiv tri ključne figure političkog saveza Demokratski front: Andrije Mandića (NOVA), Milana Kneževića (DNP) i Nebojše Medojevića (PzP). Mandić i Knežević su nepravosnažno osuđeni na po pet godina zatvora zbog formiranja i članstva u kriminalnoj organizaciji koja je, prema prvostepenoj presudi, planirala teroristički napad/državni udar u noći nakon parlamentarnih izbora 2016. godine. Postupak po žalbama na osuđujuću presudu je u toku pred sudijama Apelacionog suda Crne Gore.

U istoj zgradi, samo tri sprata niže, traje prvostepeno suđenje lideru Pokreta za promjene Nebojši Medojeviću, koji je označen kao jedan od organizatora kriminalne grupe kojoj većinom pripadaju članovi njegove partije, a koju Specijalno državno tužilaštvo predvođeno Milivojem Katnićem tereti za pranje novca tokom predizborne kampanje 2016. godine.

Iz mnoštva nedoumica koje proizvodi aktuelna situacija izdvajamo neke: Mogu li započeta suđenja uticati na naredne angažmane trojke sa vrha DF-a; Kako će odluke u Višem i Apelacionom sudu uticati na budućnost saveza koji se uveliko priprema za preuzimanje poluga vlasti od DPS-a i njegovih koalicionih partnera? Konačno, da li buduća vlast ima plan za eventualni kontraudar kojim bi mogla preduprijediti neželjeni rasplet u institucijama koje personifikuju Katnić (nedavno reizabran) i Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda u trećem mandatu?

Pošto sudski postupci, započeti prije nešto manje od četiri godine, do danas nijesu završeni, došli smo u situaciju da bi, makar teoretski, budući premijer ili čelni čovjek nekog od tzv. ministarstava sile (unutrašnji poslovi, odbrana) mogao postati neko od osoba koje su  nepravosnažno osuđene za djela učinjena protiv države Crne Gore!? Koliko god da zvuči paradoksalno, takva situacija u ovom trenutku uopšte nije nemoguća.

Tako je Milan Knežević, gostujući nedavno na A1, kazao da je čuo da on figurira kao kandidat za prvog čovjeka ANB-a, ali da će to biti isključivo njegova odluka.

„Čuo sam da figuriram kao jedan od kandidata za šefa ANB ali to što ja figuriram ne znači da će to mene opredjeljivati prema tom izboru“, potvrdio je Knežević u razgovoru za Monitor. „Bezbjednost Crne Gore će biti osnovni prioritet moga djelovanja ukoliko dođem na mjesto šefa ANB-a, a kažem da ne mogu da potvrdim niti demantujem takve informacije, što znači da to nije sasvim izvjesno niti sigurno“.

Može li to biti? Prema nekim tumačenjima, nema nikakvih smetnji da Knežević bude izabran za šefa ANB-a, s tim da bi ukoliko želi tu funkciju, morao podnijeti ostavku na funkciju predsjednika Demokratske narodne partije. To stoji u članu 25 Zakona o ANB-u, u kojem se navodi da direktor ne može biti član političke stranke, niti politički djelovati. Članom 27a istog akta propisano je koje uslove zaposleni treba da ispunjava, a iz kojeg proizilazi da Kneževiću suđenje za državni udar nije prepreka, jer za ovaj posao nije potrebno uvjerenje da se protiv njega ne vodi neki krivični postupak.

S druge strane, međutim, stižu tumačenja kako baš taj član predstavlja nepremostivu prepreku Kneževiću (ukoliko on, uopšte, želi posao direktora ANB) pošto se u njemu navodi da kandidat ne može imati državljanstvo druge države, da nije pravosnažno osuđivan za neko krivično djelo te da ne postoji bezbjednosni rizik za zasnivanje radnog odnosa u Agenciji.

Tako stižemo i do pitanja da li će doskorašnja vlast, predvođena DPS-om, upravo sudske postupke protiv lidera DF-a iskoristiti za neku  vrstu obračuna sa svojim dugogodišnjim političkim protivnicima koji ih, za mnoge nenadano, nasljeđuju na tronu. Za tako nešto moglo bi biti dovoljno to da, makar na papiru, samostalno sudstvo potvrdi osuđujuće presude Mandiću i Kneževiću. Oni bi onda, zbog dužine dosuđene kazne, bili odmah sprovedeni na njeno (petogodišnje) izdržavanje. Ili bi nova vlast morala pronaći neki način da to spriječi.

Kakvu bi reakcija u javnosti izazvao ovakav epilog presude u slučaju poznatom kao državni udar, moglo bi se samo naslućivati dok se prisjećamo scena od prije tri godine ispred crnogorskog parlamenta i u njemu nakon što su poslanici tadašnje većine glasali za skidanje imuniteta Mandiću i Kneževiću, kako bi se protiv njih mogao pokrenuti krivični postupak.

„Nema sumnje da će odlazeća vlast izazivati opstrukcije i pokušati na bilo koji način destibalizovati stanje kako bi novu vlast nazvala nesposobnom da održi mir i stabilnost“, smatra Srećko Crnogorac, glavni savjetnik lidera koalicije Za budućnost Crne Gore Zdravka Krivokapića. On je, u razgovoru za TV Vijesti, rekao da očekuje opstrukcije odlazeće vlasti tokom prenosa vlasti, a i kasnije.

I Nebojša Medojević u razgovoru za N1 ističe da ne očekuje da će predsjednik DPS i Crne Gore Milo Đukanović mirno gledati ako se agresivno krene sa otvaranjem dosijea tajne policije ili sa revizijom ključnih privatizacija u kojima su, kako navodi predsjednik PzP, učestvovali članovi njegove porodice.

Medojević kaže da tu može doći do napetih situacija, jer Đukanović ima veliki novac i veliki moć. „Zato sam rekao da nova Vlada mora te osjetljive i rizične aktivnosti koordinirati sa međunarodnom zajednicom. Mi moramo da demontiramo najopasniju mafiju Evrope, koja je imala i međunarodnu podršku“. On navodi da je, „na sreću“, Crna Gora mala i da se ne radi o velikom broju ljudi, i tvrdi da se zna ko su ljudi koji su se bavili švercom cigareta i(li) droge.

„Informacije imamo, dokaza imamo dosta, sada samo treba da napravimo jednu snažnu Vladu koja će da radi na reformama„, kazao je Medojević.

A nas na početak ove priče vraćaju medijske spekulacije prema kojima će Demokratski front zatražiti od tročlane koalicije da čelna mjesta bezbjednosnog sektora pripadnu ljudima bliskim tom savezu. U pitanju su funkcije direktora ANB-a, direktora Uprave policije i ministra unutrašnjih poslova. Doduše, prema izvorima Monitora,  nijesu samo oni zainteresovani za ta mjesta. Tako da je ta rubikova kocka još daleko od toga da bude konačno složena.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZVJEŠTAJ DRI ZA MINISTARSTVO KULTURE: Bahaćenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

DRI je potvrdio nepravilnosti u finansijskom poslovanju i usklađenosti poslovanja sa propisima Ministarstva kulture. Kada je Monitor pisao o bahatom trošenju novca iz Ministarstva nijesu odgovarali na pitanja niti su demantovali napisano, branili su se brinući se za naš kredibilitet i pozivajući nas na profesionalizam

 

Ministarstvo kulture nije dobilo prelaznu ocjenu od Državne revizorske institucije (DRI) za finansijsko poslovanje u protekloj godini. Uslovno mišljenje dobijeno je za finansije i usklađenost poslovanja sa propisima.

Monitor je tokom protekle godine pisao da je ministar kulture Aleksandar Bogdanović prošlog proljeća, u toku posjete Rimu, odsjeo u hotelu Grand Hotel de la Minerve, u kome noćenje košta 1.600 eura. Objavili smo i da je samo avio-prevoz devetočlanog tima Ministarstva kulture koji je od 9. do 14. decembra učestvovao na konferenciji Komiteta UNESCO-a za nematerijalnu baštinu u  glavnom gradu Kolumbije, koštao koliko budžet Crnogorske nacionalne mreže za UNESCO. Novac za tu svrhu – 190.000 eura – prethodno je izvučen iz institucija koje su pod upravom Ministarstva kulture 191.000 eura.

Na pitanja Monitora iz Ministarstva tada nijesu odgovorili. Nakon objavljivanja teksta poslali su nepotpisano regovanje u kome su naveli svoju zatečenost navodno netačnim podacima. Umjesto da demantuju podatke koje smo iznijeli, anonimni autor iz Ministarstva kulture lamentovao je nad renomeom Monitora, preporučujući: ,,pozivamo vas da svoj posao obavljate na profesionalan način’’.

O profesionaliznu Ministarstva svjedoči izvještaj DRI koji navodi da je ovo ministarstvo u prošlogodišnjem izvještaju o finansijskom poslovanju pogrešno prikazalo tri pozicije u budžetu i to ostala lična primanja, kapitalne izdatke i transfere institucijama, nevladinim organizacijama i javnom sektoru, da nije redovno uplaćivalo doprinose za zdravstveno i penziono osiguranje umjetnicima koje je angažovalo, da je zaključivalo  polugodišnje ugovore o djelu sa pojedinicima koji su angažovani na poslovima iz redovne djelatnosti… Revizijom pravilnosti poslovanja utvrđene su značajne neusklađenosti poslovanja sa zakonima o državnoj imovini i o obligacionim odnosima, utvrđeno je revizijom kojom su rukovodili članovi Senata Branislav Radulović i Nikola Kovačević.

Za pomenuto putovanje u Bogotu po podacima koji su prezentovani DRI-ju samo Pomorski muzej platio je 15.000 eura. Trošak je zaveden u stavci Transferi institucijama kulture i sporta. Objašnjeno je, u DRI izvještaju, da se ,,uzorkom obuhvaćeni izdaci odnose na uplatu sredstava Pomorskom muzeju Crne Gore za realizaciju učešća predstavnika Crne Gore na sastanku 14. UNESKO Međuvladinog komiteta za nematerijalnu baštinu, povodom nominacije Crne Gore za upis Bokeljske mornarice na UNESKO, koja je održana u Bogoti, Kolumbija”.

Inače, jedna od stavki u budžetu Ministarstva kulture koja je najviše izražena u postocima su službena putovanja, čak 100,59 odsto. Naime, iz budžeta je odobreno 87.000 eura, a izvršeno je 87.513 eura.

Ministarstvo kulture je 2019. imalo budžet od 7,1 milion eura. Najviše novca je utrošeno na konsultantske usluge, projekte i studije 3,4 miliona eura. I to je bilo malo pa je iz budžetske rezerve zahvaćeno 50.000 eura za konsultanske usluge, projekte i studije, za podršku projektu „Biseri Bojane”.

Ministarstvo kulture ima rok od mjesec da dostavi DRI-ju plan za izvršenje preporuka i da ih sprovede u roku od pola godine.

 

Bura u CNP-u

Gumice i glumci umjetničkog ansambla Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP) uputili su apel za razrješenje umjetničkog direktora Željka Sošića i poslovne direktorice Milice Tomović. Apel su potpisali Aleksandar Gavranić, Ana Vučković, Ana Vujošević, Andrea Mugoša, Danilo Čelebić, Dejan Ivanić, Gorana Dragašević, Jadranka Mamić, Jelena Minić, Jelena Nenezić – Rakočević, Kristina Obradović, Milivoje Mišo Obradović, Nada Vukčević, Nikola Perišić, Radmila Božović, Slavko Kalezić, Žaklina Oštir, Žana Gardašević – Bulatović i Zoran Vujović.

Oni upozoravaju na pokušaje otpuštanja glumaca i navode da su glumci, kojih je 26 zapošljeno u nacionalnom teatru, postali ,,topovsko meso’’ nasuprot šest direktora i 140 zaposlenih u tehničkom i administrativnom sektoru. Pominju glumci i nezakonita zapošljavanja, neusvojenu sistematizaciju od 1997. godine… Otprilike od tog doba traje i ćutanje većine zaposlenih u ovoj instituciji od nacionalnog značaja.

,,Nacionalno pozorište predstavlja krovnu instituciju kulture jedne zemlje. Ozbiljno i promišljeno vođeno može biti jedan od najboljih ambasadora našeg društva u regiji, pa i u svijetu’’, konstatuje se u apelu uz molbu nadležnim institucijama, premda je upitno ko su one u ovom trenutku, da ,,oslobode nacionalni teatar od nekompetentnih ljudi nedostojnih funkcije koja ih je zadesila’’.

Direktor Sošić je za RTCG objasnio da se radi o nesporazumu ili o nepoznavanju zakona: ,,Pokušaj otkaza nije otkaz, naprotiv, nijedan otkaz se nije desio u CNP-u u protekle dvije godine’’.  On je pored nepoznavanja prava, optužio glumce za lošu komunikaciju i nerješavanje nagomilanih problema. A zvuči nevjerovatno Sošićeva izjava da zbog pandemije korona virusa CNP nije radio pola godine, što je dovelo u pitanje održivost i smisao njegovog postojanja!

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ DRŽAVNI UDAR U APELACIONIM SUDU: Čija je istina istinitija

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Od pravosuđa u Crnoj Gori očekujem da oni što su montirali ovaj proces budu što pre uhapšeni i procesuirani“, saopštio je advokat Miroje Jovanović, najavljujući dešavanja u sudnici Apelacionog suda gdje je Bratislav Dikić ponudio sasvim novu verziju svoje uloge u slučaju terorizma u pokušaju

 

Pokušaj državnog udara u slučaju državni udar u pokušaju. Tako bi se, ukratko, moglo opisati sve ono što se ove nedjelje dešavalo u sudskom postupku za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Poznavaoci rada sudova znaju da suđenja po žalbama počinju čitanjem prvostepene  presuda i obrazloženje. U konkretnom slučaju, za to bi trebalo najmanje jedan radni dan. Pošto je javnost upućena u ključne detalje presude sutkinje Suzane Mugoše, prisutni novinari su dolazak advokata odbrane iskoristili da ih pitaju šta očekuju od sudija Apelacionog suda. I tu je završena svakodnevna rutina izvještavanja iz sudnice.

„Od pravosuđa u Crnoj Gori očekujem da oni što su montirali ovaj proces budu što pre uhapšeni i procesuirani“, saopštio je advokat Miroje Jovanović, koji u ovom slučaju brani jednog od lidera Demokratskog fronta Andriju Mandića i njegovog saradnika (vozača)  Mihaila Čađenovića.

Uskoro je postalo jasno na koga je to ciljao advokat Jovanović. Nakon konstatovanja prisustva predstavnika Tužilaštva i advokata odbrane, za riječ se javio Bratislav Dikić, jedini optuženi koji se pojavio pred Vijećem sudija Apelacionog suda. Dikić je insistirao „da saopšti pravu istinu“ o svemu optužujući glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i specijalnog tužioca Sašu Čađenovića da su ga 23 puta tajno iz Spuža dovodili na saslušanje, vršeći pritisak na njega.

Sudije Apelacionog suda Milenka Žižić, Zoran Smolović i Seka Piletić, su pokušale da mu objasne da procesno nije u mogućnosti da govori i da to ostavi za završnu riječ, ali su se upornom Dikiću pridružili i advokati odbrane konstatujući da je već ono što je do tada izgovorio dovoljno za krivičnu prijavu i da mu je (Dikiću) zbog toga već ugrožena bezbjednost. Sudsko vijeće je nakon toga odlučilo da popusti i dopusti penzionisanom generalu srpske Žandarmerije da nastavi sa svojom pričom.

Tako je javnost dobila priliku da se upozna sa još jednom u nizu istina generala Dikića koji sada kaže da je njemu i njegovoj porodici prijećeno kako bi on bio primoran da prizna krivicu. Dikić kaže da mu je specijalni tužilac Čađenović, nudio 50 hiljada eura da prizna članstvo u kriminalnoj grupi osuđenoj za državni udar i da za organizatora grupe koja je, navodno, planirala nasilan upad u Skupštinu imenuje DF i Andriju Mandića.

„Na žutom ljepljivom papiru je napisao 50 i pružio mi listicu. Dopisao sam oznaku za eura, nakon čega mi je rekao da toliko mogu odmah da mi isplate ako priznam krivicu i optužim Mandića da je organizator kriminalne grupe. Rekao mi je da novac odmah mogu da pošalju mojoj porodici“, pričao je Dikić sudijama Apelacionog suda. Osim novca, Dikić tvrdi da mu je  nuđeno da dobije 15 mjeseci zatvora umjesto zaprijećenih 10 godina (nepravosnažnom presudom osuđen je na osam godina zatvora). „U pritvoru sam bio već 14 mjeseci, i nijesam htio da osudim ljude koji nemaju nikakve veze sa krivičnim djelom“, rekao je Dikić.

Zbog tog odbijanja, smatra on, u Nišu je u februaru 2018. napadnuta njegova kćerka koja je tada imala 18 godina. „Taj manijak je uhvatio moju kćerku za kosu, povukao je i rekao ‘viđi dijete kaži svom ocu da ispriča sve na sudu, da vas ne pobijem’. Prijavio sam to Specijalnom tužilaštvu, ali sam shvatio da je to njihova igra“, kaže Dikić.

Napad na kćerku, tvrdi, bio je razlog da počne da laže pred sudom. I iznosi da  su samo dvije osobe znale istinu koju je saopštio u ponedjeljak pred Vijećem sudija Apelacionog suda. „Sve sam do detalja 10. februara 2018. ispričao psihijatrici Jelici Živković, u Istražnom zatvoru. Ozbiljno sam razmišljao o suicidu, da bih zaštitio svoju porodicu. Obraćao sam se i njegovom pravosveštenstvu mitropolitu Amfilohiju, koji me posjetio i kojem sam sve ispričao. Rekao mi je da ja na sudu govorim istinu, a Bog će me nagraditi pravdom. Vjerujte da me to održalo u životu“.

Dikić je rekao i da je u januaru 2018. godine otkazao svoje branioce na zahtjev tužilaca i prijetnju da će i oni biti uhapšeni. Spreman je, kaže, da svoj iskaz potvrdi i na poligrafskom testiranju i da mu je žao što tužioci Katnić i Čađenović nijesu u sudnici, da im može sve ovo reći u oči. Na kraju svoje ispovijesti,  Dikić je tražio da sud pokrene istragu i zaštiti njega i njegovu porodicu.

„On je danas izneo šokantne tvrdnje da je on celo vreme ovog postupka bio pod strahovitim pritiskom, prinudama, da je morao da određene izjave daje mimo svoje volje, mimo istine, da je ucenjivan na različite načine, da je prećeno njemu i njegovoj porodici i da je prećeno i njemu da će njegovi advokati – ja i kolega koji je bio u predmetu – biti uhapšeni“, čudio se po izlasku iz sudnice nekadašnji Dikićev advokat Milan Petrović (Dikić mu otkazao punomoćje) nakon što se u Apelacionom sudu pojavio kao pravni zastupnik Dikićeve prijateljice Kristine Hristić  koja je nepravosnažno osuđena na uslovnu kaznu. „Zaista smatram da je on prvi put izneo istinu koju smo mi predosećali jer smo tokom celog postupka videli da se nešto dešava“.

Sjednica je prekinuta nakon Dikićevog obraćanja. Sjutra se javnosti obratio glavni SDT Milivoje Katnić insistirajući da su navodi Bratislava Dikića „u cjelosti“ netačni i neistiniti, i da su dati u cilju vršenja pritiska na sud. „Odbrana nastoji da iskoristi političku situaciju koja je nastala nakon parlamentarnih izbora i lažno obavijesti javnost o navodnim nezakonitostima koje su vršene od strane glavnog specijalnog tužioca i specijalnog tužioca u predmetu terorizam u pokušaju“, tumači Katnić, objašnjavajući da se sve to radi „kako bi se lakše sprovelo čišćenje nepodobnih sudija i tužilaca i poduprlo donošenje tzv. Zakona o lustraciji, u skladu sa najavama nekih političkih subjekata“.

Katnić podsjeća da je optuženi Dikić neposredno prije glavnog pretresa od  25. januara 2018. godine otkazao punomoćje svojim braniocima kada je kao razlog naveo da je u toj fazi postupka, došlo do nerazumijevanja između njega i njih.

„Imajući u vidu dalje postupanje optuženog B.D. pred sudom, jasno je da su branioci koji su do tada okrivljenog B.D. zastupali besplatno bili u sudnici sa zadatkom da se na bilo koji način spriječi da okrivljeni B.D. iznese istinu i govori bilo šta o krivičnim djelima stvaranje kriminalne organizacije i terorizma u pokušaju, a sve kako bi se zaštitili drugi pripadnici kriminalne organizacije“, tvrdi Katnić, demantujući i Dikićeve tvrdnje o navodnom pokušaju mita optuženog. „Ističemo da tužilaštvo nema nikakvu kasu iz koje bi davalo novac bilo kome. A i zašto bi se nudio okrivljenom B.D. taj novac (50.000 eura) kada je tokom postupka utvrđeno da je za mnogo manji novac bio spreman i došao u Crnu Goru da vrši terorizam“.

Konačno, glavni SDT je ponudio i zvaničnu interpretaciju napada na Dikićevu porodicu u Nišu. Do napada je, kaže, došlo nakon priznanja koje je optuženi  iznio na glavnom pretresu, a SDT i UP su, čim su saznali za taj događaj,   „odmah reagovali i učinili sve u cilju zaštite okrivljenog i njegove porodice“.

Katnić dodaje da je jasno ko je i zbog čega prijetio članovima Dikićeve porodice. „To su mogli biti samo pripadnici kriminalne organizacije i lica koja su povezana sa njim, a kako bi se spriječio da dalje govori o događajima koji su predmet postupka“.

Sjednica Apelacionog suda je (vjerovatno) nastavljena dok se štampa ovaj broj Monitora, pa nije isključeno da je još neko od učesnika javnosti ponudio novu verziju priče o pokušaju državnog udara/terorizma iz oktobra 2016.

Tako da je za sada jedina istina ta da je 9. maja prošle godine sudija Specijalnog odjeljenja Suzana Mugoša donijela presudu prema kojoj su optuženi (njih 13) osuđeni na ukupno 68 godina i dva mjeseca zatvora.

Suđenje u ovom slučaju direktno je prenošeno preko televizije, a obilježio ga je svjedok –saradnik Saša Sinđelić koji je optužio okrivljene za učešće u pokušaju puča što je prelomno uticalo na sud da ih osudi. Sinđelić je kasnije u više navrata mijenjao svoju priču u gostovanjima na televiziji i raznim snimcima koji su objavljeni na internetu, ali to nije uticalo na konačnu presudu.

Dikić tražio sporazum, tužioci ga odbili

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, posebno se osvrnuo na Dikićeve tvrdnje da je nad njim od strane Specijalnog tužilaštva vršen pritisak, ili kako to advokati navode „tortura“. Do podizanja optužnice okrivljeni je u prostorije SDT-a dovođen sedam puta, radi izjašnjenja na nove dokaze i zbog provođenja pojedinih dokaznih radnji  (pretres mobilnog telefona…), navodi Katnić u svom reagovanju. „Od podizanja optužnice optuženi B.D. je u SDT dovođen od strane službenika ZIKS-a ukupno 17 puta, i svaki put po sopstvenim zahtjevima koje je upućivao preko uprave ZIKS-a, pisanim putem ili usmeno. O svakom dolasku optuženog B.D. u SDT Uprava ZIKS-a je shodno zakonu obavještavala Viši sud u Podgorici, iz čega proizilazi da nije bilo nikakvog tajnog dovođenja ili komunikacije između B.D. i Specijalnog državnog tužilaštva“.

Katnić tvrdi: „Okrivljeni je u tom periodu tražio razgovore sa tužiocima u pravcu zaključenja Sporazuma o priznanju krivice, na što mu je ukazano da je nemoguće zaključiti sporazum s obzirom na to da je glavni pretres već otpočeo“.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo