Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PREDIZBORNI REBALANS: Samo para nema

Objavljeno prije

na

Bilo bi mnogo dobro da se ostvare Vladine ekonomske projekcije iz predloženog rebalansa. I jednako neočekivano. Zato se treba pripremiti za drugi, postizborni, rebalans državnih prihoda i rashoda za 2020. godinu. I poprilično drugačiju sliku stvarnosti koju bi nam on mogao ponuditi

 

Dugo najavljivani prijedlog (prvog) ovogodišnjeg rebalansa budžeta konačno je u Skupštini. Ponuđene brojke kazuju kako tu neće biti velike priče kada, naredne nedjelje, započne rasprava. Dolazeća kriza je prevelika a izbori preblizu da bi se glasačima dozvolilo da jasno sagledaju blisku budućnost.

Tuda negdje, po kuloarima, šunja se i nacrt trećeg paketa državne pomoći građanima i privredi. I o njemu, za sada, sa sigurnošću znamo samo da uveliko kasni. Da će se bazirati na garancijama i kreditnim linijama. I da je Vlada već sada svjesna da to neće biti dovoljno da preduprijedi ono o čemu za sada niko ne želi da otvoreno govori.  „Ne može sve probleme rješavati Vlada sama”, prenijele su nadležne službe ključnu poruku premijera Duška Markovića. Uz parolu: ,,Ovo vrijeme traži saglasnost, solidarnost i zajedničku akciju socijalnih partnera“.

Ovakve apele iz Vlade ne čujemo kada međusobno dijele stanove, bespovratne stambene kredite ili mjesečne zarade veće od prosječne godišnje plate. Tada im na umu nijesu „saglasnost, solidarnost i zajednička akcija“. Pošto to mogu i sami. Zapravo, suprotno izrečenom, Vlada i o trećem paketu (baš kao i o prethodna dva)  razgovara sa svima osim sa socijalnim partnerima iz Unije  poslodavaca i reprezentativnih sindikata čijim je članovima ta pomoć, navodno, prevashodno namijenjena. Za raziku od, recimo, predstavnika Privredne komore. Koji su uvijek tu da  klimajući glavom potvrde mudrost i velikodušnost  izvršnih vlasti.

Prema novim prognozama  iz Vlade, u državnu kasu sliće se, do kraja godine, 285 miliona eura manje od ranije planiranog. Zato se ponuđenim rebalansom državni rashodi smanjuju za 110 miliona, ali se planiraju i dodatna zaduženja. U zemlji i inostranstvu. Tako će Crna Gora, umjesto planiranih 100, do kraja godine uzajmiti skoro 340 miliona. Možda i više ukoliko to budu zahtijevale potrebe izvršenja budžeta. „Vlada će u 2020. koristiti depozite od 540 miliona eura (taj novac je uglavnom potrošen – primjedba Monitora), dok će preostala sredstva do 338 miliona eura biti obezbijeđena kroz zaduženje, kao i kroz donacije“, navedeno je u obrazloženju predloženog rebalansa.

Kao i prije 20 godina, ponovo planove o finansiranju države pravimo oslanjajući se na donatore i njihovu spremnost da pripomognu. Samo što nam je tada za izgovor služio Slobodan Milošević i njegovi ovdašnji sljedbenici, a sada novi virus i pandemija.

Nadležnima se to prijateljsko darivanje toliko dopalo da se povremeno i pohvale, onako kako je to prije neki dan uradio premijer. „Ovom izuzetno vrijednom donacijom zdravstveni sistem Crne Gore obezbijeđen je neophodnom zaštitnom opremom na duži vremenski period”, obavijestio  je Marković ponosne građane, zahvaljujući se vladaru Dubaija, njegovoj supruzi, porodici i prijateljima na poklonjenoj opremi vrijednoj dva miliona dolara. Dodatno se predsjednik Vlade zahvalio i biznismenima koji su „koordinisali otpremanje opreme iz Dubaija“. U pitanju su, znamo od ranije, njegovi prijatelji i poslovni partneri države u problematičnim građevinsko-turističkim poslovima sa obale Jadrana.

I, da, gdje je tu država kada zdravstvenom sistemu treba obezbijediti neophodnu zaštitnu opremu?

Da ne pobjegnemo od teme: Predloženi rebalans budžeta pokazuje da je Vlada do sumornih brojki koje ukazuju (ili bi makar trebalo da to rade) na ekonomsku sadašnjost i blisku budućnost stanovnika i privrede Crne Gore, došla kalkulišući sa mnogo optimističkih očekivanja i prognoza.

Tako se očekuje da će turistička privreda, naša glavna privredna djelatnost koju od početka godine statistika evidentira samo u tragovima (a korona nije isključivi krivac – sjetite se propasti zimske turističke sezone), uspjeti da do kraja godine iščupa skoro dvije trećine prošlogodišnjih prihoda (zvanično 1,1 milijardu eura). Kako?

Vlada, kažu, očekuje da će tokom jula i avgusta turistička privreda bilježiti prihode na nivou 60 odsto prošlogodišnjih da bi onda, u septembru i četvrtom kvartalu 2020. turistički promet rastao za 10 odsto. Gdje su u tim kalkulacijama najave drugog talasa epidemije korona virusa? Možda u Vladi računaju da će jesenas snijeg poraniti na ovdašnja skijališta, ili će turiste u Crnu Goru dovesti predstojeći izbori. Koliko aktuelne političke svađe i haos u turističkoj prijestonici pomažu spašavanju loše započete sezone? A koliko će doprinijeti nastavak protestnih litija i rast tenzija koje je već proizvela njihova najava. Tu ponovo prednjači direktor Uprave policije Veselin Veljović, demonstrirajući svoju spoznaju epidemiološke situacije u zemlji.

Kalkuliše li se u Vladi sa sve izvjesnijim odsustvom turista iz zemalja EU makar tokom prve polovine ljeta? Registruje li neko od nadležnih da je hrvatska turistička ponuda u ovom trenutku jeftinija od naše? Iako se oni, kao članica EU, uveliko nadaju i turistima na koje mi u ovom trenutku ne možemo računati u ozbiljnijoj mjeri… Bilo bi, uglavnom, mnogo dobro da se ostvare Vladine ekonomske projekcije iz predloženog rebalansa. I jednako neočekivano. Zato se treba pripremiti za drugi, postizborni, rebalans državnih prihoda i rashoda za 2020. godinu. I bitno drugačiju sliku stvarnosti koju će nam on ponuditi.

Do tada,  evo nekoliko podataka koji pokazuju da Vlada, možda, i ne shvata u postpunosti situaciju u kojoj se svi skupa nalazimo.

Treći put u šest godina iz Vlade pokušavaju da kašnjenje izgradnje prioritetne dionice auto-puta predstave kao uštedu u državnom budžetu. Dok i dalje nemaju jasnu ideju kako da završe započeti projekat. Prvo je Vujica Lazović objašnjavao kako je država sačuvala 100 miliona zato što prve godine gradnje dionice Smokovac – Mateševo nije urađeno ništa. Baš  ništa, pa smo tek naredne godine saznali da ugovoreni posao, zapravo, i ne obuhvata petlju Smokovac i pristupne puteve iz Podgorice. Kao ni struju i vodu duž saobraćajnice. Sad smo stigli do priznanja da izgradnja puta neće kasniti godinu nego dvije. Možda i više, obistine li se obećanja da dionica neće biti puštena u saobraćaj prije pribavljanja svih, zakonom propisanih, dozvola. Pošto se tamo, prema nezvaničnim informacijama koje do nas stižu, sve više fušeriše. Kako bi se uštedjeli vrijeme i novac a zadovoljili rastući apetiti privilegovanih.

Vlada je predočila plan po kome će, uz 50 miliona koje će uštedjeti kasneći sa gradnjom auto-puta, nešto novca ušparati i među drugim budžetskim rashodima. Recimo plate. Iznos neto zarada zaposlenima u javnoj upravi biće smanjen za dva miliona. Sa nepunih 300 na 297 miliona, ili približno za jedan odsto. Još tri miliona država će, do kraja godine, da uštedi na troškovima izrade i održavanja softvera. Pa će u tu svrhu, umjesto planiranih 20,4 miliona potrošiti samo 17,5 miliona. Ima još: Vlada će  na račun konsultantskih usluga uštedjeti čak 23 miliona. I potrošiti samo 28. Pošto je u orginalnom budžetu u ovu svrhu bilo opredijeljeno više od 50 miliona. Štedjeće se i na ostalim ličnim primanjima, reprezentaciji, gorivu, službenim putovanjima, subvencijama, ostalim troškovima

Neke će budžetske stavke, zato, značajno porasti. Budžetska rezerva će sa 20 biti povećana na 131 milion. Eto novca za investicije u – glasače. I novi mandat DPS-a i njenih satelita. Budžetska rezerva, godinama , predstavlja Ali-babinu pećinu ovdašnjih vlasti. Tu se skladišti  novac namijenjen favorizovanim i podmitljivim, nakon što je vlast ozakonila svoje pravo da tim parama raspolaže mimo volje i znanja ovdašnje javnosti.

„Ministarstvo finansija je za četiri mjeseca… iz budžetske rezerve pravnim licima isplatilo oko 6,3 miliona, ali kriju kome su proslijedili čak 70 odsto tog novca, odnosno 4,8 miliona eura“, stoji u jednoj od zajedničkih objava medija i NVO sektora za vrijeme Markovićeve Vlade. „Za ovako netransparentan rad Ministarstvo se poziva na Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI), pa je veći dio isplata označen stepenom tajnosti interno…“.

Da nije u pitanju propust nego naum vlasti da za svoj račun raspolažu našim novcem, pokazala je prošlogodišnja odluka Ministarstva javne uprave koje nije odobrilo pokretanje elektronske peticije kojom je deset nevladinih organizacija, pod sloganom Naš novac, njihovi stanovi i tajni fondovi od Vlade tražilo da objavljuje informacije o trošenju sredstava iz budžetske rezerve i stanovima koje dijeli funkcionerima. Nije prošlo. Vlada u taj zabran javnost ne pušta.

Uz 340 miliona novih kredita, izvršna vlast računa da će privreda, u odnosu na prošlu godinu, izgubiti nešto više od 320 miliona prihoda. I još neodređen broj radnih mjesta (u hiljadama). To će usloviti pad društvenog proizvoda za 6,8 odsto. Naredne godine, kažu, slijedi rast BDP-a od nepunih pet odsto. To znači da ćemo se, ekonomski, na početak ove godine vratiti tek negdje sredinom 2022. Pod uslovom da neko, opet, nije omanuo u prognozama. Na našu štetu.

„Treći paket ekonomskih mjera, koji priprema Vlada, omogućiće očuvanje i restrukturiranje crnogorske ekonomije, održavanje postojećih investicija i stvaranje pretpostavki za podršku novim investicijama i diversifikaciju naše ekonomije“, poručeno je, nedavno, sa nekog od Vladinih sastanaka. Kratak prevod: crnogorska ekonomija nije dobro. Treba je  hitno ozdraviti i suštinski mijenjati. Makar dok ne počne predizborna kampanja. Onda ćemo opet slušati samohvalisave ode lideru u regionu. Uz javnu zahvalnost donatorima. I tajne dilove.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA SJEVERU SVE MANJE POLJOPRIVREDNIH OSIGURANIKA: Neke opštine  prepolovljene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razvoj poljoprivrede na sjeveru ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi. Tu su i  nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

 

Uprkos tome što je u većini opština sjevernog regiona poljoprivreda definisana kao jedna od strateških grana razvoja,  statistika pokazuje da tokom minule decenije u toj oblasti nije bilo mnogo napretka. Broj  poljoprivrednih osiguranika, prema zvaničnim podacima, na sjeveru države od 2011. do 2018. godine  smanjen je za skoro četiri odsto.

Lokalne uprave na sjeveru su, mahom, u strategijama zapošljavanja, koje važe za naredne četiri godine, ponovo planirale mjere za unaprjeđenje poljoprivrede, odnosno povećanje broja poljoprivrednika. Definisani su i ambiciozni planovi intenzivnog razvoja stočarstva, ratarstva, voćarstva,  proizvodnja autohtonih proizvod, te njihovo brendiranje…

U nekoliko lokalnih uprava Monitoru su kazali da jedan od mogućih  razlog  smanjenja broja poljoprivrednih osiguranika može biti i formalne prirode.

„Ministarstvo poljoprivrede plaća doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za poljoprivredne osiguranike mlađe od 35 godina.  Prelaskom starosne granice, obaveza plaćanja doprinosa pada na teret osiguranika. Gubitkom povoljnosti, osiguranici se preregistruju ili se više ne registruju što, je, vjerovatno,  jedan od razloga koji  utiče na smanjenje ukupnog broja poljoprivrednih osiguranika. Ipak, to ne može biti jedini ili presudan razlog“, objašnjavaju u plavskoj Opštini.

Razvoj poljoprivrede na sjeveru, kako je navedeno u strateškim razvojnim planovima, ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi u ruralnim područjima. Takođe i nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

Broj osiguranih poljoprivrednika  u plavskoj opštini od 2011. do 2019. godine smanjio se za čak 44 odsto. Tako ih je  2019. godine bilo svega 18. Iste godine u Kolašinu je  bilo registrovano 231 poljoprivredno gazdinstvo.  Broj osiguranika u toj oblasti smanjio se, tokom sedam godina, čak za 45 odsto.

Osnovni preduslov za dalji razvoj poljoprivrede, kažu u beranskoj  lokalnoj upravi,  su dodatna ulaganja koja bi omogućila intenzivniji početak poljoprivredne proizvodnje. Time bi, pojašnjavaju,  bio povećan i procenat  zaposlenih među  radno sposobnim na selu.

U toj opštini je 3.156 poljoprivrednih gazdinstava, ali, prema zvaničnim podacima , od prije dvije godine, bilo je svega 91 poljoprivredni osiguranik. To je čak za 34 odsto manje nego 2011.

U lokalnoj upravi  tvrde da je neophodno jačanje kapaciteta za veći stepen obrade poljoprivrednih proizvoda, kao i za organsku proizvodnju.  Kažu  i da je potrebno uspostaviti čvršće veze između poljoprivrede i turizma i industrije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDŽET KONAČNO U SKUPŠTINI: Između euforije i straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok vladini zvaničnici govore o najboljem budžetu ikad, predstavnici parlamentarne većine koja ih je izabrala tvituju da je predloženi budžet dobar samo za premijera i ministra finansija. Na prvo listanje, novi budžet je neočekivano detaljan i previše optimističan

 

osljednjeg dana Ustavom propisanog roka (31. mart) Vlada je Skupštini dostavila prijedlog zakona o budžetu za 2021. godinu. Sada je na potezu Skupština.

„Mi smo ustavnu obavezu završili u predviđenom vremenskom periodu“, odahnuo je premijer Zdravko Krivokapić, ipak svjestan da problemima tu nije kraj. Pošto, kaže, u odnosima između izvršne i zakonodavne vlasti dominira – ucjena. „Moramo da shvatimo da je zakon bitan za funkcionisanje građana, a ne za naše nadgornjavanje“.

A šta o tome ima da kaže druga strana tek ćemo čuti. Ali, vjerovatno, ne tako brzo. I, sudeći po prvim komentarima Nebojše Medojevića („Kradem od siromašnih da bih dao bogatima“, citirao je predsjednik PzP jednog od junaka stripa Alan Ford), taj odgovor se Vladi možda neće svidjeti. I pored njihovog optimizma s kojim su predstavili svoj prvijenac.

„Siguran sam da ne postoji nijedan razlog da ovakav budžet ne bude usvojen“, kazao je ministar finansija Milojko Spajić, „ovo je najbolji budžet u istoriji Crne Gore“. Svoje tvrdnje ministar potkrepljuje konstatacijom da bi (ako ga i kada usvoji parlament) po prvi put mogli imati budžet koji je transparentan, socijalan i razvojan.

Kao veliki uspjeh svog tima ministar je naveo to što neće biti smanjenja plata i penzija, odnosno, dodatnog oporezivanja tih primanja. I demantovao pisanje Vijesti da je, u nacrtu budžeta za ovu godinu, bila razrađena opcija oporezivanja penzija većih od prosječne plate u državi (524 eura) po stopi od 15 do 95 odsto. Na ministrovu nesreću, Vijesti su objavile i faksimil stranice sa spornim tekstom koji nije uvršten u konačnu verziju vladinog prijedloga. A nama ostaje nada da je ministar bolji ekonomista nego što je političar. I saznanje da je, što se tiče predstavljanja rada svog tima, zaslužio čistu jedinicu.

Na sajtu Vlade možete naći predlog novog budžeta koji broji 306 strana. I u kome ne možete, bez mnogo napora i unakrsnog iščitavanja, pronaći ništa od onoga čime se hvali ministar Spajić i njegovi saradnici.

Tu ćete pročitati da će država ove godini raspolagati budžetom vrijednim 2,46  milijarde eura, što je za nekih 180 miliona manje od posljednjeg budžeta vlade Duška Markovića (prije epidemije korone i rebalansa). Da su izvorni prihodi planirani na 1,88 milijardi ili nekih 100 miliona manje od prošlogodinjih (planiranih), dok su tekući rashodi, bez budžeta državnih fondova, sredstava za otplatu dugova i kapitalnih investicija, manji za 20 miliona… Brojke su i posložene na način sličan onome kako su to radile prethodne DPS vlade.

Tek finese razlikuju prvi Krivokapićev/Spajićev od poslednjeg Markovićevog/ Radunovićevog (Darko, bivši ministar finansija) budžeta. Recimo da je za službena putovanja Službe predsjednika Crne Gore ove godine planirano 48, spram prošlogodišnjih 250.000 eura. Da su troškovi reprezentacije u kabinetu Mila Đukanovića smanjeni za tri puta – sa 60 na 20.000 eura. Ili podatak da će Savjet za privatizaciju imati budžet od 140.000. Više od osam puta manje u odnosu na prošlogodišnjih 1,2 miliona. Na samo jednoj stavci iz troškovnika Savjeta uštedjelo se skoro 995.000 eura. Konsultantske usluge, projekti i studije skresane su sa (okruglo) milion na 5,6 hiljada eura. Pa će neko, očito, morati da se odrekne popriličnog prihoda.

Tako bi, stavku po stavku, stigli do posljednje stranice budžeta i konstatacije da on stupa na snagu danom objave u Službenom listu a primjenjuje se od prvog dana ove godine. Retroaktivna primjena zakona o budžetu nije dozvoljena, zaključili su poslanici SD. Dok je dobronamjernima jasno da su autori prijedloga pokušali da razriješe rebus izlaska iz trenutnog moda privremenog finansiranja države, i prebace se u redovno stanje koje bi trebalo da uslijedi nakon usvajanja budžeta. Što se, tek da pomenemo, i ne mora desiti. Pošto ne postoji propis koji predviđa rok u kome se Skupština mora izjasniti o predloženom zakonu o budžetu. Jasna pravila igre dobićemo tek kada budu usvojeni zakoni o vladi i Skupštini. A nema naznaka da se time neko ozbiljno pozabavio.

A kada smo kod Skupštine – juče je (srijeda, 31. mart) Aleksa Bečić spasio budžet tako što su njegove službe, za razliku od vladinih, na sajtu parlamenta objavile svih 1.600 stranica koje je pripremilo ministarstvo finansija. I tek se tu vidi (odnosno nazire, na prvo čitanje) ono o čemu pričaju premijer i njegov ministar finansija.

Spajić je na konferenciji za medije rekao kako, nakon prošlogodišnjeg strmoglava od 15 odsto, Vlada ove godine očekuje rast bruto društvenog proizvoda veći od 10 odsto. Ta projekcija je zasnovana na očekivanju da će ovogodišnja tursitička sezona donijeti 65 odsto prihoda u odnosu na rekordnu 2019. U Obrazloženju zakona o budžetu, koga nema na sajtu Vlade, čitamo: „Očekivanja u turizmu u 2021. temelje se na dostupnim informacijama i najavama iz turističkog sektora, dok najvažnija pretpostavka podrazumijeva imunizaciju stanovništva kroz dostupne vakcine u zemlji tokom 2021. godine, koja do početka ljetnje sezone uključuje target od 70 odsto odraslog stanovništva koje je vakcinisano, ili je već preležalo virus Covid-19. Ovo je i u skladu sa ekonomskim projekcijama Evropske komisije…“.

Teško je poverovati u ponuđena objašnjenja i brojke. Ali, one su tu. Lako provjerljive u svakom momentu. Skupa s podatkom da je Vlada pripremala projekcije rasta BDP i uz pretpostavku (kažu pesimističku) da će turistička sezona donijeti „samo“ 55 odsto prihoda iz ‘19. Odnosno svih 75 odsto u hrabrijoj, i potpuno nerealnoj, varijanti. „Pretpostavke kretanja u turizmu zasnivaju se i na velikom interesovanju glavnih emitivnih tržišta za turizam u Crnoj Gori, povoljnim epidemiološkim mjerama i otvorenim granicama za ulazak u zemlju, te povećanim kapacitetima turističkog sektora i najavi početka operativnog rada novoosnovane avio-kompanije, ToMontenegro, do početka sezone“, čitamo u Obrazloženju budžeta. Istovremeno dok dnevna štampa izvještava o propasti ljetnje predsezone.

A tu je i podatak, prethodna vlast bi pokušala da ga sakrije, da međunarodne finansijske institucije (MMF, Svjetska banka, Evropska komisija) projektuju sporiji oporavak crnogorske ekonomije, uz ovogodišnji rast od 5,5 do 6,8 odsto.

Prilozi predloženog zakona o budžetu pokazuju nam i kako Vlada planira, povećanjem postojećih i uvođenjem novih akciza, da dodatno popuni državnu kasu. Prema tim projekcijama, povećanje akcize na duvan i duvanske proizvode treba da donese 16,8 miliona; povećanje akcize na gazirana pića sa dodatkom šećera i uvođenje akcize na slatkiše (proizvodi od šećera, kakaoa i sladoled) još 10,2 miliona; povećanje akcize na alkolohol i alkoholna pića – 4,2 miliona; Markiranje (obilježavanje, kako bi se suzbio šverc) mineralnih ulja i njihovih derivata – 14 miliona; prihod od nelegalno stečene imovine – 40 miliona.

Iskustvo nas uči da su te projekcije nerealne. I prethodna vlada, mnogo iskusnija od sadašnje, pokušala je uvećati budžetske prihode na isti način. Pa je odustala kada su shvatili da se šverc nije smanjio nego povećao što je, zapravo, dovelo do smanjenja prihoda. A možda nova izvršna vlast pokaže više snage i volje da suzbije sivu ekonomiju.

Za pohvalu je pokušaj izrade „srednjoročnog budžetskog okvira“ (vidjeti tabelu). Tako saznajemo za vladine planove da do 2023. godine značajno uveća budžet za programe poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (sa sadašnjih 43 na 71 milion naredne godine) javne bezbjednosti i odbrane (sa 154 na 182 miliona u 2023) i zdravstva (sa ovogodišnjih 307 na 334 miliona za dvije godine).  Dok bi, istovremeno, smanjila izdatke za saobraćaj (sa skoro 200 na manje od 90 miliona), prostorno planiranje i zaštitu životne sredine (sa sadašnjih 19,5 na 17,1 milion u 2023).

Nov način pripreme budžeta omogućio nam je i da jasnije, zbog programski objedinjenih podataka, shvatimo gdje ide naš novac. Iznenadilo je saznanje da će nas planirana „sredstva za izradu i održavanje softvera“ ove godine koštati skoro 13 miliona. Najveći dio tih sredstava otići će MUP-u (5,59 miliona) „za održavanje sistema video-nadzora na graničnim prelazima; za izradu i održavanje softvera za ID dokumenta; na održavanje sistema INFOSTREAM, AFIS, za projekat Integrisanog upravljanja granicom, kao i nabavku licenci i održavanje postojećih softverskih rješenja“. Sljedeći potrošač, po veličini, je  Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija. Njima će, planirano je, pripasti iznos od 2,10 miliona.

Ostaje da se vidi da li je lakše bilo napraviti budžet ili obezbijediti neophodnu podršku za njegovo usvajanje. Uz predstavnike parlamentarne većine vladinim zvaničnicima, vjerovatno, predstoje i ozbiljni razgovori u Socijalnom savjetu, posebno sa predstavnicima poslodavaca. Pošto bi se moglo pokazati da dogovor o povećanju minimalne zarade na 250 eura nije tako jednostavno realizovati u momentu kada se mnogi, s mukom, bore da sačuvaju što više postojećih radnih mjesta i po sadašnjim uslovima. Samo da premijer u Savjetu ne zagalami onako kako je to uradio na sastanku sa prosvjetarima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo