Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PREKOGRANIČNI ŠVERC: Žmurke do deset

Objavljeno prije

na

Posljednja dešavanja u Odjeljenju bezbjednosti Rožaje ukazuju da je šverc državni posao, i da se budžet puni iz crnih fondova

 

Prošlonedjeljna kadrovska talasanja u Odjeljenju bezbjednosti Rožaje, aktuelizovala su temu organizovanog prekokgraničnog šverca na području ove sjeverne opštine. O tome se u protekloj deceniji mnogo pisalo, ali niko nikada nije doveo stvari do kraja, i do nečije lične odgovornosti.

Kako je prenio Dan, komandir policije u Rožajama Željko Babović nije više na toj funkciji i biće raspoređen na drugo radno mjesto. On je, navodno, napustio rožajsku policiju zbog neslaganja sa kolegama u vezi sa načinom borbe protiv kriminala, posebno prekograničnog šverca.

Babović i šef kriminalističke policije Senad Husović, negirali su da je između njih bilo svađe, i nijesu htjeli da komentarišu glasine o tome jer, kako su rekli, nijesu ovlašćeni da daju izjave.

Dan je objavio da je na sastanku kolegijuma došlo do žestoke rasprave između Babovića i Husovića, koji je zamjerio Baboviću jer je navodno pokušao da ukaže na slučaj u koji je upleten njegov rođak.

Husović je nakon toga izjavio da niko od njegovih rođaka nije hapšen, niti je pod istragom, bar kada se radi o predmetima Odjeljenja bezbjednosti Rožaje, i da ne zna da li neko drugi tako nešto radi.

Ovo nije prvi put da se u Rožajama javno govori o povezanosti pripadnika policije sa osobama za koje se sumnja da se bave kriminalnim radnjama. Osnovno   državno tužilaštvo i Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal ni poslije četiri godine nijesu uspjeli da identifikuju osobe  sa snimka o švercu cigareta, kao ni autentičnost video-materijala koji je dostavio Muharem Fejzić.

Fejzić je, baveći se lovom, gotovo tri godine snimao grupu švercera koja iz Besnika kod Rožaja krijumčari cigarete na Kosovo. Fejzić je javno saopštio imena službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost i Ministarstva unutrašnjih poslova koji učestvuju u švercu cigareta.

Potom je pozvan u tužilaštvo, gdje je dao izjavu, a nadležni tužilac je od njega tražio da sazna i imena ljudi koji se vide na snimcima.

O švercu cigareta na granici prema Kosovu prvi put je javno progovorio 2013. godine, ali je bjelopoljski Viši sud, umjesto istrage o švercu cigareta, 2015. godine njega kaynio sa 14.000 eura jer je saopštio imena i maršrutu krijumčarskog lanca, kojem je, kako je tvrdio, zaštitu pružao pripadnik Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Fejzić, poslije torture kroz koju je prošao, nalazi utočište negdje u inostranstvu, krijući se od crnogorskih pravosudnih organa. Fejzićev otac Hakija  kaže da mu naročito teško pada to što njega i njegovog sina Muharema prozivaju kao špijune, a posebno što takve epitete dobijaju i od pojedinih policijskih inspektora.

„Mi  tvrdimo da se šverc odvija i sada kao i prije nekoliko godina i da su u to uključene iste osobe kao i prije. Mi ćemo se i dalje boriti da dokažemo da smo pošteni, a da su ovi ljudi kriminalci, i živimo za dan kada ćemo Muharem i ja biti pobjednici u svemu ovome” vjeruje Hakija Fejzić.

Vlasti su sve učinile da prikažu kako je rožajski lovac Muharem Fejzić fingirao svoju otmicu, kada je tvrdio da je mučen.

Ovaj slučaj je potvrdio ono o čemu je Monitor pisao mnogo ranije, kada je penzionisani šef rožajske policije Šemso Dedeić izjavio za naš nedjeljnik da šverc duvana preko Crne Gore nikada nije prestao.

Bivši  policajac kasnije je kazao da niko nije provjerio njegove navode, i uputio poziv državnim organima koji su zaduženi za borbu protiv organizovanog kriminala da ispitaju otkuda toliko robe na tržištu bez akciznih markica, gdje su centri i odakle roba dolazi.

Dedeić je još tada izrazio uvjerenje da borba protiv duvanskog šverca ne treba da se vodi na periferiji, već bliže centrima.

On je ukazao na to da kriminal i šverc, osim graničnih prelaza, funkcionišu i duž porozne granice, na ilegalnim šumskim putevima.

Istražujući prekogranični šverc, Monitor je kasnije otkrio da na granici Crne Gore i Kosova postoji najmanje sedam ilegalnih puteva kojima mogu preći terenska vozila, a na nekima i šleperi. Dobro obaviješteni policijski izvor ponudio je čak i precizne koordinate svih ilegalnih puteva, koji su često zamaskirani.

Ovaj izvor kaže da se švercerski kanali duvana kroz Crnu Goru često poklapaju sa narko kanalima, kao i da cigarete krijumčare slične kriminalne grupacije koje rade sa drogom.

Da je Rožaje pretvoreno u magacinski prostor za skladištenje robe prije daljeg transporta prema Kosovu, svjedočili su svojevremeno policajci Enver Dacić i petorica njegovih kolega. Oni su se neko vrijeme sklonili u inostranstvu, ali je samo Dacić ostao i dobio azil, nikada se ne vrativši u Crnu Goru.

Ko se još sjeća takozvane afere „nafta”. Osim anonimnih, insajderi i u ovom slučaju bili su neki od bivših policajaca iz Rožaja, koji su ustvrdili da su za vrijeme fiktivnog izvoza nafte carinici i policajci na graničnom prelazu Kula napunili džepove sa čak dva miliona evra.

Slučaj je, kako je tada saopšteno, preuzelo tužilaštvo, ali, kao i u duvanskoj aferi, nikada ništa nije riješeno.

Tvrdnje graničara o enormnom švercu nafte, koja nikada nije stigla do benzinskih pumpi na Kosovu, već su na Kuli samo ovjeravani papiri o izvozu, a nafta potom ilegalno prodavana u Crnoj Gori bez plaćanja akcize, zvanično je potvrdilo Ministarstvo finansija Kosova. To ministarstvo je utvrdilo da iz Crne Gore na teritoriju Kosova od 2005. do 2010. godine nije ušlo 1.675 cisterni, od 3.334 koliko ih je u tom periodu evidentirano na crnogorskom graničnom prelazu Kula. Na taj način, fiktivno je uvezeno 50.530.147 litara nafte.

Jednostavnim matematičkim operacijama lako je utvrditi da je državna kasa na taj način zakinuta za dvadesetak miliona eura.

Bilo je lako utvrditi ko je, kako i pod kojim uslovima poslovao preko Kule, i ko je na to žmurio, ovjeravajući papire za tovare i cisterne koji nikada Kulu nisu prešli.

Fiktivni izvoz smijenio je, zapravo, unosni biznis sa benzinskim pumpama na Kuli, gde je prije skoro dvije decenije, na divlje, poslovalo njih desetak. Od toga, makar polovina u vlasništvu Safeta Kalića.

Na njima se gorivo točilo po znatno nižim cijenama od zvaničnih, a vlasnici su im bili ljudi sumnjivih biografija, bliski režimu. Kada su novinari u Beranama pritegli Filipa Vujanovića pitanjima o tom biznisu, on im je odgovorio da je to urađeno „u cilju poboljšanja turističke ponude Crne Gore”.

Posljednja dešavanja u policiji očigledno govore u prilog tvrdnji da većina švercerskih kanala predstavlja državni posao, odnosno da se budžeti država na Balkanu i dalje pune iz crnih fondova. Dok država igra žmurke do deset.

Posebno ove godine, poslije krize koju je izazvala pandemije korone i poslije već očiglednog kraha turističke sezone. Od nečega se moraju izmirivati plate u javnom sektoru, penzije i socijalna davanja. Čuvati socijalni mir i kupovati izbori.

                                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo