Ljiljana Knežević iz Spuža se već dvadeset dvije godine bavi poljoprivredom. Zbog nesigurnosti poslova kojima su se ranije bavili, ona i suprug posvetili su se poljoprivredi.
,,Vjerovali smo da će se moći živjeti od proizvodnje hrane i da je to perspektiva razvoja Crne Gore”, priča naša sagovornica.
Počeli su sa šest krava. Ljiljana se prisjeća kako je težak bio taj početak, kao i same 90-te. ,,Puno smo tih godina učili i ja i suprug. Od tog mlijeka sam hranila porodicu i školovala dvoje djece”.
Neka vrsta stabilizovanja poljoprivrede počela je 1994. kada su se izjednačili dinar i marka.
,,Tada smo uspjeli da izborimo cijenu od 72 feninga, isto demokratski – štrajkom. I tada smo imali subvencije od države nešto manje nego sada, ali su postojale. Izgurali smo taj period dobro i imali dosta korektnu saradnju s ministarstvom. Kada je god nešto zaškripalo, našao se neki kompromis, i pomoć”.
Posljednjih godina Kneževići drže od 25 do 28 muznih grla i još toliko podmlatka raznih kategorija. Imaju osam hektara u svojini i susvojini sa rođacima i u zakupu isto toliko zemlje. ,,Taj zakup je ponekad problematičan, ljudi hoće da daju u zakup livade, ali neće da se radi na njima ništa. Kažu samo da se pase, nosiš i kosiš. Takva je svijest, a to nije regulisano ni propisima. U Sloveniji su ljudi dobijali subvencije da čiste livade, ne da obrađuju, nego da održavaju pašnjake. Tako da bez podrške države tu nema napretka”.
Kneževićeva kaže da ima dobrih i loših godina za poljoprivredu, a da je prethodna bila – katastrofalna. ,,Nikad težu godinu nismo imali. Bilo je sušnih godina, pa rodi planina, pa se nešto premosti. Za razliku od 2011. kada smo isporučili 200.000 litara mlijeka, prošle godine to je bilo manje od 170.000 litara. To nije mala razlika.”
Tokom sušne 2012. godine, Kneževići su se morali odreći dijela stočnog fonda da bi održali farmu. U sličnoj situaciji našli su se svi proizvođači mlijeka u Crnoj Gori. Ljiljana Knežević vjeruje da je tokom te godine nestalo dosta krupne stoke. ,,U Ministarstvu poljoprivrede imaju te podatke, ali ih ne iznose da bi svalili krivicu na stočare i opravdali svoje tvrdnje da se i pored subvencija otkupljuje manje mlijeka”.
Naša sagovornica kaže da ni u jednoj državi poljoprivreda ne može bez pomoći države. ,,Mliječno govedarstvo je nešto što je najneprofitabilnije u poljoprivredi i njega nema bez adekvatne pomoći države”.
Nadali su se da će im novi ministar Petar Ivanović izaći u susret da prebrode probleme. Početkom januara ove godine obratili su se ministru očekujući da se produži pomoć za koncentrovanu stočnu hranu. U februaru su mu opet uputili dopis. Nije bilo odgovora. ,,Tek nakon što smo se obratili medijima, ministar nas je pozvao. U tri sata popodne su nas obavijestili da će sastanak biti u 18 sati”.
Prvi susret je bio grub, kaže Ljiljana Knežević. Ministar je petoro predstavnika proizvođača mlijeka optužio da su dobili silne pare od države, da ne plaćaju porez… Za tražene subvencije je kazao da para nema u budžetu.
Onda je ministar krenuo u medijsku kampanju – da mljekari kod nas imaju najvišu cijenu u regionu, da imaju najviše subvencije, da ih je razmazio prethodni ministar, da talasaju samo dok im se ne ispune lični interesi. Išlo se i do toga da je ministar gledao kakve mobilne koriste i kakav je vozni park poljoprivrednika.
,,Ministar je umjesto očekivanog partnerskog odnosa, zaratio sa nama. A Ministarstvo je naš servis, oni su tu zbog nas”.
I pored takvog ,,upoznavanja” sa ministrom oni su opet tražili prijem, pisali i predsjedniku Vlade, ali odgovora još nema.
I sastanak sa proizvođačima i otkupljivačima mlijeka je prošao neuspješno. Vlasnici mljekara su im saopštili da je njihov glavni problem što imaju velike dugove od strane raznih marketa i megamarketa i da su im rokovi za plaćanje 90 i 120 dana, pa neke nikad ne mogu da naplate. Država ni to neće da reguliše.
,,Imam jednu od najboljih cijena u Crnoj Gori, prodajem sirari Vukotić. Imam dobru cijenu plus premije. Suština je u tome da ja sa mojom cijenom ne mogu da izguram a kamoli oni sa manjom cijenom”, kaže Knežević. Ona navodi da se za litar mlijeka dobija od 26 do 27 centi, pa do 36, 37, samo najveći proizvođači 38 centi po litru.
Osnovna cijena mlijeka se nije mijenjala od 2001. ,,Ona je tada bila realna i tada smo imali manje subvencije. Kako je vrijeme prolazilo ta cijena nije pokrivala naše troškove, pa se dodavalo po cent, dva, i došlo se do sedam centi subvencija. A u međuvremeni su svi imputi – gorivo, hrana, đubrivo…, višestruko skočili”.
Protekle nedjelje proizvođači mlijeka su imali sastanak sa šefovima odborničkih klubova u Skupštini. ,,Tužno je da poslanici u Skupštini malo pričaju o tom dijelu koji je veoma značajan za Crnu Goru. Ako je opredjeljenje da su turizam i poljoprivreda strateške grane, onda tako to treba da se postavi. Pošto nam je ovo ostalo sve propalo”.
Ona smatra da je mljekarstvo samo akutna priča, a da je problema u poljoprivredi mnogo. Uskoro će, kaže naša sagovornica, biti aktuelni i problemi sa proizvođačima povrća, oko otkupa jagnjadi… Kao ilustraciju navodi da je budžet za poljoprivredu najmanji u regionu, ispod jedan odsto ukupnog budžeta, dok je na primjer u Hrvatskoj pet odsto.
,,Zemlje u okruženju su svjesnije i manje se stide od poljoprivrede. Velika je stvar kada je čovjek ponosan na ono što radi, kada je država ponosna na ono što radi. Ponosna je Holandija, Njemačka, Austrija, a mi nismo. Mi to krijemo, kod nas to treba neko drugi da radi, tamo neko iz štale. To je strašno. E, tako se odnosimo i prema poljoprivredi”.
Par studijskih putovanja i upoznavanje sa time koliko se na Zapadu polaže pažnje poljoprivrednicima uvijerili su je da bez pomoći države ova grana ne može da opstane. ,,Stalno nas upoređuju sa EU. A ne govore koliko tamo država ulaže u agrar, i da poljoprivrednici tamo od svog rada mogu veoma dobro da žive”.
Ljiljana Knežević sumnja da će preporučiti djeci da nastave da se bave poljoprivredom. Kaže to je, ipak, težački posao. Na pitanje vidi li neki dugoročni plan za poljoprivredu od strane države, odgovara: ,,Ima jedna čudna stavka u ovogodišnjem budžetu za poljoprivredu. Po njoj je 833.000 eura predviđeno za konsultantske usluge i strategije itd. Po strategiji je nama budžet ove godine trebalo da bude 35 miliona eura, a nije nego – 10 miliona”.
Ministrova prozivka zbog riječi
Ljiljanu Knežević je izrevoltiralo učestalo pominjanje njenog imena u medijima od strane ministra Ivanovića. ,,Ministar ne proziva zbog nečeg konkretnog, nego zbog izgovorene riječi. Imam pravo da kažem što mislim, pa da će sve da izgori”.
Ona je ministru uputila otvoreno pismo, koje su prenijela samo dva elektronska medija. Na često ministrovo pominjanje da je domaći mliječni proizvod skup Ljiljana Knežević je napisala:
,,Zašto uporno izbjegavate da kažete zašto je proizvod iz EU i iz okruženja povoljniji od našeg? Zato što nemamo subvencije koje imaju čak i zemlje u okruženju, a o Evropi da ne pričamo: po grlu 250 eura, a ne 70 kao mi; imaju subvencije za dizel gorivo za obradu zemlje; subvencije na vještačko đubrivo; imaju sačuvano a ne devastirano poljoprivredno zemljište; modernu mehanizaciju – a naša je u prosjeku stara 40-50 godina; imaju mogućnost kreditiranja sa jedan odsto kamate i vrlo povoljnim grejs periodom; imaju velike stimulacije za izvoz gotovih proizvoda od strane države, jer država misli na njih i otkupljuje tržišne viškove, pa ih ponekad prosipa u more da bi cijenu održala; zato što država preko proizvođača hrane koje čuva, misli prvo na sebe i na svoje građane”.
Koliko sistem pomaže ilustruje i primjer da su Kneževići da bi dobili 18,7 hiljada eura kredita neophodnih za razvoj farme, morali da založe porodičnu kuću.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
SVIJET4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FELJTON4 sedmice
INTERVJU4 sedmice