Povežite se sa nama

OKO NAS

LJILJANA KNEŽEVIĆ, PRIČA JEDNE POLJOPRIVREDNICE: Težački posao

Objavljeno prije

na

Ljiljana Knežević iz Spuža se već dvadeset dvije godine bavi poljoprivredom. Zbog nesigurnosti poslova kojima su se ranije bavili, ona i suprug posvetili su se poljoprivredi.

,,Vjerovali smo da će se moći živjeti od proizvodnje hrane i da je to perspektiva razvoja Crne Gore”, priča naša sagovornica.

Počeli su sa šest krava. Ljiljana se prisjeća kako je težak bio taj početak, kao i same 90-te. ,,Puno smo tih godina učili i ja i suprug. Od tog mlijeka sam hranila porodicu i školovala dvoje djece”.

Neka vrsta stabilizovanja poljoprivrede počela je 1994. kada su se izjednačili dinar i marka.

,,Tada smo uspjeli da izborimo cijenu od 72 feninga, isto demokratski – štrajkom. I tada smo imali subvencije od države nešto manje nego sada, ali su postojale. Izgurali smo taj period dobro i imali dosta korektnu saradnju s ministarstvom. Kada je god nešto zaškripalo, našao se neki kompromis, i pomoć”.

Posljednjih godina Kneževići drže od 25 do 28 muznih grla i još toliko podmlatka raznih kategorija. Imaju osam hektara u svojini i susvojini sa rođacima i u zakupu isto toliko zemlje. ,,Taj zakup je ponekad problematičan, ljudi hoće da daju u zakup livade, ali neće da se radi na njima ništa. Kažu samo da se pase, nosiš i kosiš. Takva je svijest, a to nije regulisano ni propisima. U Sloveniji su ljudi dobijali subvencije da čiste livade, ne da obrađuju, nego da održavaju pašnjake. Tako da bez podrške države tu nema napretka”.

Kneževićeva kaže da ima dobrih i loših godina za poljoprivredu, a da je prethodna bila – katastrofalna. ,,Nikad težu godinu nismo imali. Bilo je sušnih godina, pa rodi planina, pa se nešto premosti. Za razliku od 2011. kada smo isporučili 200.000 litara mlijeka, prošle godine to je bilo manje od 170.000 litara. To nije mala razlika.”

Tokom sušne 2012. godine, Kneževići su se morali odreći dijela stočnog fonda da bi održali farmu. U sličnoj situaciji našli su se svi proizvođači mlijeka u Crnoj Gori. Ljiljana Knežević vjeruje da je tokom te godine nestalo dosta krupne stoke. ,,U Ministarstvu poljoprivrede imaju te podatke, ali ih ne iznose da bi svalili krivicu na stočare i opravdali svoje tvrdnje da se i pored subvencija otkupljuje manje mlijeka”.

Naša sagovornica kaže da ni u jednoj državi poljoprivreda ne može bez pomoći države. ,,Mliječno govedarstvo je nešto što je najneprofitabilnije u poljoprivredi i njega nema bez adekvatne pomoći države”.

Nadali su se da će im novi ministar Petar Ivanović izaći u susret da prebrode probleme. Početkom januara ove godine obratili su se ministru očekujući da se produži pomoć za koncentrovanu stočnu hranu. U februaru su mu opet uputili dopis. Nije bilo odgovora. ,,Tek nakon što smo se obratili medijima, ministar nas je pozvao. U tri sata popodne su nas obavijestili da će sastanak biti u 18 sati”.

Prvi susret je bio grub, kaže Ljiljana Knežević. Ministar je petoro predstavnika proizvođača mlijeka optužio da su dobili silne pare od države, da ne plaćaju porez… Za tražene subvencije je kazao da para nema u budžetu.

Onda je ministar krenuo u medijsku kampanju – da mljekari kod nas imaju najvišu cijenu u regionu, da imaju najviše subvencije, da ih je razmazio prethodni ministar, da talasaju samo dok im se ne ispune lični interesi. Išlo se i do toga da je ministar gledao kakve mobilne koriste i kakav je vozni park poljoprivrednika.

,,Ministar je umjesto očekivanog partnerskog odnosa, zaratio sa nama. A Ministarstvo je naš servis, oni su tu zbog nas”.

I pored takvog ,,upoznavanja” sa ministrom oni su opet tražili prijem, pisali i predsjedniku Vlade, ali odgovora još nema.

I sastanak sa proizvođačima i otkupljivačima mlijeka je prošao neuspješno. Vlasnici mljekara su im saopštili da je njihov glavni problem što imaju velike dugove od strane raznih marketa i megamarketa i da su im rokovi za plaćanje 90 i 120 dana, pa neke nikad ne mogu da naplate. Država ni to neće da reguliše.

,,Imam jednu od najboljih cijena u Crnoj Gori, prodajem sirari Vukotić. Imam dobru cijenu plus premije. Suština je u tome da ja sa mojom cijenom ne mogu da izguram a kamoli oni sa manjom cijenom”, kaže Knežević. Ona navodi da se za litar mlijeka dobija od 26 do 27 centi, pa do 36, 37, samo najveći proizvođači 38 centi po litru.

Osnovna cijena mlijeka se nije mijenjala od 2001. ,,Ona je tada bila realna i tada smo imali manje subvencije. Kako je vrijeme prolazilo ta cijena nije pokrivala naše troškove, pa se dodavalo po cent, dva, i došlo se do sedam centi subvencija. A u međuvremeni su svi imputi – gorivo, hrana, đubrivo…, višestruko skočili”.

Protekle nedjelje proizvođači mlijeka su imali sastanak sa šefovima odborničkih klubova u Skupštini. ,,Tužno je da poslanici u Skupštini malo pričaju o tom dijelu koji je veoma značajan za Crnu Goru. Ako je opredjeljenje da su turizam i poljoprivreda strateške grane, onda tako to treba da se postavi. Pošto nam je ovo ostalo sve propalo”.

Ona smatra da je mljekarstvo samo akutna priča, a da je problema u poljoprivredi mnogo. Uskoro će, kaže naša sagovornica, biti aktuelni i problemi sa proizvođačima povrća, oko otkupa jagnjadi… Kao ilustraciju navodi da je budžet za poljoprivredu najmanji u regionu, ispod jedan odsto ukupnog budžeta, dok je na primjer u Hrvatskoj pet odsto.

,,Zemlje u okruženju su svjesnije i manje se stide od poljoprivrede. Velika je stvar kada je čovjek ponosan na ono što radi, kada je država ponosna na ono što radi. Ponosna je Holandija, Njemačka, Austrija, a mi nismo. Mi to krijemo, kod nas to treba neko drugi da radi, tamo neko iz štale. To je strašno. E, tako se odnosimo i prema poljoprivredi”.

Par studijskih putovanja i upoznavanje sa time koliko se na Zapadu polaže pažnje poljoprivrednicima uvijerili su je da bez pomoći države ova grana ne može da opstane. ,,Stalno nas upoređuju sa EU. A ne govore koliko tamo država ulaže u agrar, i da poljoprivrednici tamo od svog rada mogu veoma dobro da žive”.

Ljiljana Knežević sumnja da će preporučiti djeci da nastave da se bave poljoprivredom. Kaže to je, ipak, težački posao. Na pitanje vidi li neki dugoročni plan za poljoprivredu od strane države, odgovara: ,,Ima jedna čudna stavka u ovogodišnjem budžetu za poljoprivredu. Po njoj je 833.000 eura predviđeno za konsultantske usluge i strategije itd. Po strategiji je nama budžet ove godine trebalo da bude 35 miliona eura, a nije nego – 10 miliona”.

Ministrova prozivka zbog riječi

Ljiljanu Knežević je izrevoltiralo učestalo pominjanje njenog imena u medijima od strane ministra Ivanovića. ,,Ministar ne proziva zbog nečeg konkretnog, nego zbog izgovorene riječi. Imam pravo da kažem što mislim, pa da će sve da izgori”.

Ona je ministru uputila otvoreno pismo, koje su prenijela samo dva elektronska medija. Na često ministrovo pominjanje da je domaći mliječni proizvod skup Ljiljana Knežević je napisala:

,,Zašto uporno izbjegavate da kažete zašto je proizvod iz EU i iz okruženja povoljniji od našeg? Zato što nemamo subvencije koje imaju čak i zemlje u okruženju, a o Evropi da ne pričamo: po grlu 250 eura, a ne 70 kao mi; imaju subvencije za dizel gorivo za obradu zemlje; subvencije na vještačko đubrivo; imaju sačuvano a ne devastirano poljoprivredno zemljište; modernu mehanizaciju – a naša je u prosjeku stara 40-50 godina; imaju mogućnost kreditiranja sa jedan odsto kamate i vrlo povoljnim grejs periodom; imaju velike stimulacije za izvoz gotovih proizvoda od strane države, jer država misli na njih i otkupljuje tržišne viškove, pa ih ponekad prosipa u more da bi cijenu održala; zato što država preko proizvođača hrane koje čuva, misli prvo na sebe i na svoje građane”.

Koliko sistem pomaže ilustruje i primjer da su Kneževići da bi dobili 18,7 hiljada eura kredita neophodnih za razvoj farme, morali da založe porodičnu kuću.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo