Povežite se sa nama

OKO NAS

LJILJANA KNEŽEVIĆ, PRIČA JEDNE POLJOPRIVREDNICE: Težački posao

Objavljeno prije

na

knezevic

Ljiljana Knežević iz Spuža se već dvadeset dvije godine bavi poljoprivredom. Zbog nesigurnosti poslova kojima su se ranije bavili, ona i suprug posvetili su se poljoprivredi.

,,Vjerovali smo da će se moći živjeti od proizvodnje hrane i da je to perspektiva razvoja Crne Gore”, priča naša sagovornica.

Počeli su sa šest krava. Ljiljana se prisjeća kako je težak bio taj početak, kao i same 90-te. ,,Puno smo tih godina učili i ja i suprug. Od tog mlijeka sam hranila porodicu i školovala dvoje djece”.

Neka vrsta stabilizovanja poljoprivrede počela je 1994. kada su se izjednačili dinar i marka.

,,Tada smo uspjeli da izborimo cijenu od 72 feninga, isto demokratski – štrajkom. I tada smo imali subvencije od države nešto manje nego sada, ali su postojale. Izgurali smo taj period dobro i imali dosta korektnu saradnju s ministarstvom. Kada je god nešto zaškripalo, našao se neki kompromis, i pomoć”.

Posljednjih godina Kneževići drže od 25 do 28 muznih grla i još toliko podmlatka raznih kategorija. Imaju osam hektara u svojini i susvojini sa rođacima i u zakupu isto toliko zemlje. ,,Taj zakup je ponekad problematičan, ljudi hoće da daju u zakup livade, ali neće da se radi na njima ništa. Kažu samo da se pase, nosiš i kosiš. Takva je svijest, a to nije regulisano ni propisima. U Sloveniji su ljudi dobijali subvencije da čiste livade, ne da obrađuju, nego da održavaju pašnjake. Tako da bez podrške države tu nema napretka”.

Kneževićeva kaže da ima dobrih i loših godina za poljoprivredu, a da je prethodna bila – katastrofalna. ,,Nikad težu godinu nismo imali. Bilo je sušnih godina, pa rodi planina, pa se nešto premosti. Za razliku od 2011. kada smo isporučili 200.000 litara mlijeka, prošle godine to je bilo manje od 170.000 litara. To nije mala razlika.”

Tokom sušne 2012. godine, Kneževići su se morali odreći dijela stočnog fonda da bi održali farmu. U sličnoj situaciji našli su se svi proizvođači mlijeka u Crnoj Gori. Ljiljana Knežević vjeruje da je tokom te godine nestalo dosta krupne stoke. ,,U Ministarstvu poljoprivrede imaju te podatke, ali ih ne iznose da bi svalili krivicu na stočare i opravdali svoje tvrdnje da se i pored subvencija otkupljuje manje mlijeka”.

Naša sagovornica kaže da ni u jednoj državi poljoprivreda ne može bez pomoći države. ,,Mliječno govedarstvo je nešto što je najneprofitabilnije u poljoprivredi i njega nema bez adekvatne pomoći države”.

Nadali su se da će im novi ministar Petar Ivanović izaći u susret da prebrode probleme. Početkom januara ove godine obratili su se ministru očekujući da se produži pomoć za koncentrovanu stočnu hranu. U februaru su mu opet uputili dopis. Nije bilo odgovora. ,,Tek nakon što smo se obratili medijima, ministar nas je pozvao. U tri sata popodne su nas obavijestili da će sastanak biti u 18 sati”.

Prvi susret je bio grub, kaže Ljiljana Knežević. Ministar je petoro predstavnika proizvođača mlijeka optužio da su dobili silne pare od države, da ne plaćaju porez… Za tražene subvencije je kazao da para nema u budžetu.

Onda je ministar krenuo u medijsku kampanju – da mljekari kod nas imaju najvišu cijenu u regionu, da imaju najviše subvencije, da ih je razmazio prethodni ministar, da talasaju samo dok im se ne ispune lični interesi. Išlo se i do toga da je ministar gledao kakve mobilne koriste i kakav je vozni park poljoprivrednika.

,,Ministar je umjesto očekivanog partnerskog odnosa, zaratio sa nama. A Ministarstvo je naš servis, oni su tu zbog nas”.

I pored takvog ,,upoznavanja” sa ministrom oni su opet tražili prijem, pisali i predsjedniku Vlade, ali odgovora još nema.

I sastanak sa proizvođačima i otkupljivačima mlijeka je prošao neuspješno. Vlasnici mljekara su im saopštili da je njihov glavni problem što imaju velike dugove od strane raznih marketa i megamarketa i da su im rokovi za plaćanje 90 i 120 dana, pa neke nikad ne mogu da naplate. Država ni to neće da reguliše.

,,Imam jednu od najboljih cijena u Crnoj Gori, prodajem sirari Vukotić. Imam dobru cijenu plus premije. Suština je u tome da ja sa mojom cijenom ne mogu da izguram a kamoli oni sa manjom cijenom”, kaže Knežević. Ona navodi da se za litar mlijeka dobija od 26 do 27 centi, pa do 36, 37, samo najveći proizvođači 38 centi po litru.

Osnovna cijena mlijeka se nije mijenjala od 2001. ,,Ona je tada bila realna i tada smo imali manje subvencije. Kako je vrijeme prolazilo ta cijena nije pokrivala naše troškove, pa se dodavalo po cent, dva, i došlo se do sedam centi subvencija. A u međuvremeni su svi imputi – gorivo, hrana, đubrivo…, višestruko skočili”.

Protekle nedjelje proizvođači mlijeka su imali sastanak sa šefovima odborničkih klubova u Skupštini. ,,Tužno je da poslanici u Skupštini malo pričaju o tom dijelu koji je veoma značajan za Crnu Goru. Ako je opredjeljenje da su turizam i poljoprivreda strateške grane, onda tako to treba da se postavi. Pošto nam je ovo ostalo sve propalo”.

Ona smatra da je mljekarstvo samo akutna priča, a da je problema u poljoprivredi mnogo. Uskoro će, kaže naša sagovornica, biti aktuelni i problemi sa proizvođačima povrća, oko otkupa jagnjadi… Kao ilustraciju navodi da je budžet za poljoprivredu najmanji u regionu, ispod jedan odsto ukupnog budžeta, dok je na primjer u Hrvatskoj pet odsto.

,,Zemlje u okruženju su svjesnije i manje se stide od poljoprivrede. Velika je stvar kada je čovjek ponosan na ono što radi, kada je država ponosna na ono što radi. Ponosna je Holandija, Njemačka, Austrija, a mi nismo. Mi to krijemo, kod nas to treba neko drugi da radi, tamo neko iz štale. To je strašno. E, tako se odnosimo i prema poljoprivredi”.

Par studijskih putovanja i upoznavanje sa time koliko se na Zapadu polaže pažnje poljoprivrednicima uvijerili su je da bez pomoći države ova grana ne može da opstane. ,,Stalno nas upoređuju sa EU. A ne govore koliko tamo država ulaže u agrar, i da poljoprivrednici tamo od svog rada mogu veoma dobro da žive”.

Ljiljana Knežević sumnja da će preporučiti djeci da nastave da se bave poljoprivredom. Kaže to je, ipak, težački posao. Na pitanje vidi li neki dugoročni plan za poljoprivredu od strane države, odgovara: ,,Ima jedna čudna stavka u ovogodišnjem budžetu za poljoprivredu. Po njoj je 833.000 eura predviđeno za konsultantske usluge i strategije itd. Po strategiji je nama budžet ove godine trebalo da bude 35 miliona eura, a nije nego – 10 miliona”.

Ministrova prozivka zbog riječi

Ljiljanu Knežević je izrevoltiralo učestalo pominjanje njenog imena u medijima od strane ministra Ivanovića. ,,Ministar ne proziva zbog nečeg konkretnog, nego zbog izgovorene riječi. Imam pravo da kažem što mislim, pa da će sve da izgori”.

Ona je ministru uputila otvoreno pismo, koje su prenijela samo dva elektronska medija. Na često ministrovo pominjanje da je domaći mliječni proizvod skup Ljiljana Knežević je napisala:

,,Zašto uporno izbjegavate da kažete zašto je proizvod iz EU i iz okruženja povoljniji od našeg? Zato što nemamo subvencije koje imaju čak i zemlje u okruženju, a o Evropi da ne pričamo: po grlu 250 eura, a ne 70 kao mi; imaju subvencije za dizel gorivo za obradu zemlje; subvencije na vještačko đubrivo; imaju sačuvano a ne devastirano poljoprivredno zemljište; modernu mehanizaciju – a naša je u prosjeku stara 40-50 godina; imaju mogućnost kreditiranja sa jedan odsto kamate i vrlo povoljnim grejs periodom; imaju velike stimulacije za izvoz gotovih proizvoda od strane države, jer država misli na njih i otkupljuje tržišne viškove, pa ih ponekad prosipa u more da bi cijenu održala; zato što država preko proizvođača hrane koje čuva, misli prvo na sebe i na svoje građane”.

Koliko sistem pomaže ilustruje i primjer da su Kneževići da bi dobili 18,7 hiljada eura kredita neophodnih za razvoj farme, morali da založe porodičnu kuću.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

OKO NAS

UZALUDNA IŠČEKIVANJA VALORIZACIJE KOLAŠINSKOG DOMA UČENIKA: Stanari navikli na mrak, hladnoću i neispunjena obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok lokalna vlast svake godine , bar po jednom  svake godine, obeća sugrađanima da će Dom učenika pretvoriti u turistički objekat, stanari te zgrade i dalje su bez struje. Od svijetlih i zagrijanih soba, dijeli ih 40.000 eura duga za struju, koje oni ne mogu, a Opština ne želi da plati

 

Mračno i hladno je bilo,  čak i za novogodišnje i božićne praznike, u sobama Doma učenika, objekta koji godinama služi kao privremni smještaj najsiromašnijim Kolašincima. Dug za struju, potrošene u toj opštinskoj  zgradi u kolašinskom Smajlagića Polju,  sada već premašuje 40.000 eura. Lokalna vlast, u nekoliko mandata, nije imala volje, a tvrde, ni mogućnosti, da ga plati. Na desetine  puta, nekolicina stanara,  koji sebe zovu „građanima drugog reda“, davali su izjave novinarima. Opsivali su svoju svakodnevicu ispod krova koji prkišnjava, u sobama u kojima ne može da se koristi čak ni grijanje na drva, sa zajedničkim  kupatilom… Odavno o svojoj muci oskudno i nerado pričaju.

„ Hvala vama što se interesujete, ali to više nema svrhe. Ni vaši tekstovi ni naša priča.  Skro četiri godine nema struje, u zgradu niko ne ulaže. Raspada se sve. Navikli smo odavno da za nas bolje nema.“- priča jedna od stanarki.

Objašnjava da je ranije imala problema jer je „imenom i prezimenom opisivala kako izgleda živjeti bez struje u XXI vijeku“. Sada, strahuje, ako bi opet to ponovila, zaobići će je pomoć sa lokalnog nivoa,  opredijeljena za one u stanju socijalne potrebe.

„Daju oni te jednokratne pomoći, s vremana na vrijeme, neću da griješim dušu. Kupim hranu, vratim neki dug…No, umrijeću sa ranom na srcu što nikad neću dočekati da bar jednan dan provedem i svom stanu.  Nova godina i Božić bez struje mala su muka, naspram ostatka godine. Snalazimo se evo još, živi smo…“- kaže sagovornica Monitora.

U Dom učenika smještaju se, uglavnom, nekad samoinicijativno,  a ranije po odobrednju predstavnika lokalne vlasti ili  odlukom resornog ministarstva,  oni koji nemaju gdje drugo.  Stanari su, uglavnom, korisnici socijalnih davanja, bez mogućnosti da rade, pa i da iznajme za svoje porodice bar podstanarsku sobu.

Privremeni, nužni smještaj za neke Kolašince potrajao je i preko 10 godina. Neki su u ruiniranoj zgradi tek nekoliko mjeseci. Samohrane Kolašinke u toj zgradi podizale su djecu. Neuslovne prostorije, stalna isključenja struje, neregulisan način grijanja, najteže su padali bebama i starim.

Stanari su nekoliko puta  apelovali da se nađe način da svako za sebe plaća struju, međutim, iz Elektroprivrede (EP)  to nijesu dozvolili. Insistirali su na prethodnom izmirenju  ukupnog duga ili potpisivanja protokola o plaćanju u ratama.

Priče stanara su godinama iste, priče lokalnih čelnika , takođe. Dok oni koji žive u Domu učenika smišljaju načine kako da zagriju prostorije i održavaju osnovnu ličnu higijenu, u lokalnoj upravi i dalje imaju ambiciozne planove o valorizaciji tog objekta i pretvranje u „adut turističke ponude“.

U Opštini podsjećaju da „problem Doma učenika ili nekadašnje „stare bolnice“ traje decenijama“.

Objašnjavaju i da se, nastojanja da se valorizuje taj prostor traju od kako je prestao da bude zdravstvena ustanova.

„Prema našim informacijama u njemu je smještenosedam  lica. Zbog višegodišnjeg duga i neplaćanja, objektu je isključena električna energija.Nijesu ga napravili samo stanari Doma učenika,već i prethodni korisnici.Svi ovi problemi su predmet naše pažnje i smatramo obavezom prema građanima Kolašina da nađemo pravi model stavljanja u funkciju objekta. „- saopšteno je prije nekoliko dana iz kabineta predsjednika Opštine Milosava Bulatovića.

U Opštini su uvjereni da ta zapuštena zgrada još „omogućava razlićite oblike valorizacije“. Tvrde da objekat,  u skorijoj budućnosti,  može koristiti za zdravstveni ili sportski turizam.

„Obaveza lokalne uprave je da u svim komunikacijama sa investitorim koji se interesuju za ulaganje u Kolašin, predstavimo i promovišemo mogućnosti Doma učenika.U svim eventualnim i budućim angažmanima ovoga prostora,vodićemo računa o stanarima ovoga objekta koje su tu dovele životne nevolje. Naša obaveza je da u skladu sa svojim mogućnostima razumijemo nevolje svojih sugrađana i na tome ćemo istrajati” poručio je Bulatović.

Nažalost, nije i objasnio koji će to biti prvi konkretni korak pružanja podrške za porodice i samce koji godinama nemaju osnovne uslove za život u toj zgradi.

Iz predhodne kolašinske vlasti više puta su objašnjavali da tri i po godine niko iz Opštine nije odlučivao ko će biti smješten u Dom , već su to  činili  državni organi. Kako je rekao tadašnji sekretar za finansije Goran Rakčević „stanari tog objekata su izmanipulisani od onih koji su ih smjestili u objekat, bez osnovnih uslova za život“.  Opština nije priznavala dug za struju , jer je „nepoznato ni kako je napravljen“.

Odbornici lokalnog parlamenta još prije sedam  godina, nakon što je Opština postala vlasnik,  donijeli su odluku o prodaji Doma učenika. Niko do sada nije pokazao interesovanje da kupi taj objekat. Nikada nije ni počela više puta najavljivana „valorizacija  objekta u turističke svrhe“.

Kolašinska Opština je u sporu sa „Bjelasicom“ prije nekoliko godina sudskom odlukom dobila u vlasništvo Dom. U početku,  prodaju je,  vjerovatno,  osujetilo i to što je decenijama vođen sudski spor između jednog Kolašinca i lokalne uprave oko zemlje na kojoj je izgrađena „stara bolnica“.  Sud je donio odluku na šetu Opštine,  što je građane koštalo više od 160.000 eura. No, i kada su riješeni imovinski sporovi, invenstitorima ruinirani  objekat nije bio zanimljiv, pa je do danas ostao „privremeni , nužni smještaj za najsiromašnije Kolšince“.

Dom je,  svojevremeno,   renoviran zahvaljujući pomoći međunarodnih organizacija, jer su u njemu bila smještena i raseljena i izbjegla lica. Za vrijeme investicionog buma u Kolašinu, u njemu su  boravili  građevinski radnici. Zgrada je opterećena još jednom pravnom zavrzlamom između Opštine,  nekadašnjeg Ski centra „Bjelasica“ i, dvojice Kolašinca, koji su tvrdili da su zakupili taj objekat prije devet godina.  Njima je Privredni sud, tvrdili su, po završetku stečajnog postupka u Ski centru „Bjelasica“, u okviru kojeg je nekada poslovao Dom učenika, dao da zakupi objekat i da ugovor o zakupu  nije bio raskinut ni nakon što je Opština dobila vlasništvo nad zgradom.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

CRNOGORSKI TURIZAM U  2020.: Osjetljiv na društvene potrese

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počelo je dobro. Ali ova privredna grana je precizan seizmograf koji bilježi sve potrese u društvu.  Turizam traži uređenost i sigurnost

 

Turistička 2020. godina je uspješno započela.  Turistički poslenici se nadaju da će tako biti i u narednim mjesecima ako ne bude političkih potresa.

– Tokom novogodišnjih praznika Crnu Goru je posjetilo preko 60.000 turista. Ukupni rezultati pokazuju značajne stope rasta u odnosu na isti period prošle godine”, kaže direktorica Nacionalne turističke organizacije Crne Gore (NTO CG) Željka-Radak Kukavičić.

Zahvaljujući veoma lijepom vremenu za ovo doba godine i dobroj organizaciji u primorskim opštinama, sa izuzetkom Ulcinja, krajem decembra i početkom januara održane su višednevne manifestacije na otvorenom. Programi su bili raznovrsni. Hoteli, restorani i kafići bili su prepuni.  U Budvi se prva dva dana ove godine moralo čekati pola sata na mjesto u ugostiteljskim objektima pored obale.

Ali, ova privredna grana je precizan seizmograf koji bilježi sve potrese u društvu. Turistički poslenici su izrazili zabrinutost nakon što su nakratko bile blokirane neke prometnice u zemlji pod izgovorom da je to odgovor na donošenje Zakona o vjerskim slobodama i pravnom položaju vjerskih zajednica. Slike koje su otišle u svijet, uključujući i pokušaje blokade saobraćajnica prema aerodromima nijesu odavale utisak da je zemlja bezbjedna za odmor. Na sreću, sve se brzo vratilo u normalu.,

Neke reakcije iz Srbije ukazuju da će se politika i turizam preplijetati. Dragan Marković Palma,  predsjednik “Jedinstvene Srbije”, koja je dio vladajuće koalicije u toj državi,  najavio je da Jagodina više neće slati djecu na ljetovanje u Crnu Goru. “Nećemo da punimo budžet crnogorskom predsjedniku Milu Đukanoviću koji je priznao Kosovo i sada otima imovinu Srpske pravoslavne crkve”, izjavio je gradonačelnik Jagodine ističući da će oko 1.500 učenika osnovnih škola ove godine ići na more u Grčku, a ne, kao do sada, u Crnu Goru.

I ranijih godina u srpskim medijima, uglavnom tabloidima, sa približavanjem sezone vođena kampanja da se zaobilazi Crna Gora, ali bez uspjeha. “U strukturi stranih gostiju, gosti iz Srbije učestvuju sa petinom, dok u strukturi ostvarenih noćenja sa četvrtinom, što govori o značaju tog tržišta za turistički promet Crne Gore”, navode iz NTO CG konstatujući da se srpski turisti stalno vraćaju u Crnu Goru.

“Možemo  da sačuvamo mir prije svega. Od Vlade Crne Gore tražimo samo da nam ne podižu poreze, jer smo mi cijene za ovu godinu formirali prošle godine, i svako povećanje je direktno naš trošak”, poručuje predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja i suvlasnik hotelske grupe Montenegrostars Žarko Radulović.

Prema riječima državnog sekretara u Ministarstvu održivog razvoja i turizma (MORT) Damira Davidovića, Crna Gora danas predstavlja zrelu turističku destinaciju. On ističe da je veoma važno nastaviti trend rasta prometa u periodu pred- i postsezone, te povećanja broja gostiju iz Zapadne i Sjeverne Evrope, kao i sa dalekih tržišta. Tu se, prije svega, misli na Kinu i Japan, a neki koraci u tom smjeru su već učinjeni. Kako kineski turisti tokom boravka na Balkanu žele posjetiti više zemalja, izrađeni su turistički programi čiji je cilj da se zajedničkim snagama dovedu gosti iz te najmnogoljudnije države na svijetu, te su potpisani strateški ugovori sa najvećim kineskim turoperatorima. Veoma je značajno što je magazin “China Travel Agent” dodijelio Crnoj Gori nagradu za najpopularniju niša destinaciju u 2019. godini u Kini.

Još važniji je snažniji povratak na njemačko tržište, najveće emitivno tržište u Evropi, gdje su dobrano krenule rezervacije za narednu sezonu. “Već 11. januara predstavićemo se u Štutgartu. To je prvi sajam u zapadnoj Evropi na kojem je Crna Gora zemlja partner”, kaže Radak Kukavičić i na pominje da  je američki “Bloomberg” svrstao našu državu na prvo mjesto liste 20 destinacija koje će posebno biti popularne tokom 2020. godine.

U NTO i MORT-u se nadaju da će ove godine zarada od turizma biti veća nego u 2019. kada je, po preliminarnim rezultatima, iznosila oko 1,15 milijardi eura.

Ali, izazova je mnogo.  To su problemi otpada, buke, radne snage, niske zarade, sezonalnost, nepostojanje precizne evidencije ukupnog broja ležaja, nepovoljna struktura smještaja, siva ekonomija, upravljanje destinacijom… Dvije trećine prihoda od turizma je privatno, a troškovi su, uglavnom, društveni. Turizam je nekada pomagao naš izvoz (tzv. nevidljivi izvoz), a danas je postao zavisan od uvoza.

Turistički poslenici i stručnjaci smatraju da Crna Gora treba imati ministarstvo turizma kao poseban resor u Vladi.  “Mislim da se prostorno planiranje, održivi razvoj i turizam ne bi trebali nalaziti u ingerenciji istog izvršnog ograna države. Upravljanje održivim razvojem mora biti odvojeno i služiti kao kontrolor za sva ministarstva i kompanije, kako bi smo bili sigurni da su njihove aktivnosti i planovi na fonu onoga što zovemo održivi razvoj. Ovaj neprirodni brak koji traje već nekoliko vladinih mandata, upravo je podredio promišljanje razvoja turizma i važnosti odživog planiranja interesima velikih investitora”, uvjeren je dekan Fakulteta za biznis i turizam iz Budve dr Rade Ratković.

On tvrdi da je nužno reformisati strukturu upravljanja turizmom, koje treba počivati na privatno-javnom partnerstvu. “Za sada su institucije koje se bave turizmom previše zavisne od države, ili, bolje reći, podređene politici i političkim strankama. Osim toga, ne integrišu turističke subjekte na pravi način i nijesu uključene u sve faze upravljanja i razvoja turizma, počevši od od pokretanja projekata, usklađivanja, zajedničkih strateških politika, zajedničkih prodajnih politika – sve što imaju druge zemlje na Mediteranu i što smo nekad imali u velikoj Jugoslaviji”, zaključuje prof. Ratković.

                                                                                                                             Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

(ZLO)UPOTREBA STRANIH RIJEČI U JEZIKU:  Izgubljeno u prevodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravilna upotreba tuđica ne može ugroziti autentičnost i izvornost jednog jezika, slažu se naši sagovornici. Nekritičko i površinsko prevođenje, nerazvijanje čitalačke kulture i kreativnog stvaralaštva i slijepo praćenje globalnih trendova  mogu

 

Na iventu će večeras biti mnogo kul ljudi, a to je idealna prilika za dobar selfi i čiliranje. Stajlinzi moraju da budu na nivou kako bi apdejtovali lajne fotografijama sa selebritijima iz bekstejdža.

Rečenice koje vrve od stranih riječi postale su neizbježne u svakodnevnom govoru. Njih ne koriste više samo tinejdžeri. Pod uticajem globalizacije, medijske dominacije i razvoja tehnologije, neke tuđice su se toliko odomaćile da ne traže prevod, dok za neke postoji i domaća verzija.

Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Miomir Abović smatra da je upotreba stranih riječi nekada opravdana a nekada ne, zavisno od pozajmljenice (strane riječi koju koristimo): ,,Kada neki narod po prvi put dolazi u dodir sa nekim entitetom onda je naprosto prisiljen pozajmiti riječ kojom se nominuje taj entitet. Takav slučaj smo imali u dalekoj prošlosti predaka današnjih Bošnjaka, Crnogoraca, Hrvata i Srba sa riječima kao što su na primjer jarbol (iz dalmatskog jezika), kovčeg (iz staroturkijskog) ili šljem (iz gotskog). U savremenom jeziku takve, dakle potrebne, pozajmljenice su riječi kao što su internet ili stereo”.

Strane riječi najčešće služe da olakšaju komunikaciju. Često u engleskom jeziku jedna riječ označava samo jedan pojam, dok bi za taj isti pojam objašnjenje u crnogorskom jeziku bila i čitava rečenica. Takva je riječ influenser, jedna od trenutno omiljenih.

,,Riječi koje donose duh nekog novog vremena, a nijesu potekle iz naše kulture i načina života, poželjne su i ne ugrožavaju jezik, već ga obogaćuju. Riječi putuju, mijenjaju se, prilagođavaju i na kraju se odomaće, srastu sa jezikom. Neke jednostavno nestanu. Nekada su kod nas u modi bile riječi francuskog jezika, naročito u učenijim i građanskim slojevima društva”, objašnjava Milica Šćepanović, profesorica francuskog jezika. ,,Nemojte se ženirati će razumjeti stariji ljudi, a današnja mlada generacija neće znati šta kažete (gêner-smetati; osjećati se neprijatno). Mnoge francuske riječi smo usvojili jer nijesmo imali riječi za to šta one predstavljaju”. Šćepanović ukazuje da su francuski lingvisti, u očaju pred poplavom engleskih riječi u svakodnevnoj komunikaciji, svoj jezik nazvali franglish.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo