Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUBIŠA PEJOVIĆ, PARKOVI DINARIDA : Priroda najveći kapital

Objavljeno prije

6 godina

na

ljubisa-pejovic-22

MONITOR: Mreža parkova Dinarida čini više od 90 zaštićenih područja u osam država. Kažite nam nešto više o ovoj međunarodnoj asocijaciji zaštićenih područja, koja je osnovana u Podgorici prije dvije i po godine?
PEJOVIĆ: To je regionalna organizacija koja okuplja parkove iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Albanije, Makedonije i Kosova i čiji su članovi svi nacionalni parkovi u Crnoj Gori, kao i park prirode Piva. Osnov za formiranje regionalnog saveza zaštićenih područja na prostoru zemalja Dinarskog luka nastao je iz dokumenta Big Win II, potpisanim u Budvi u decembru 2013. Njime su se zemlje potpisnice obavezale da će zajedno raditi na jačanju procesa planiranja u zaštiti prirode, valorizovanju ekonomske vrijednosti svog prirodnog bogatstva, jačanju modela za održivo finansiranje zaštićenih područja u regiji i ukupnom unapređivanju zaštićenih područja na prostoru Dinarskog luka. Kao rezultat toga, dvije godine kasnije osnovana je Asocijacija Parkova Dinarida, sa sjedištem u Podgorici. Velika stvar jeste činjenica da ovaj region ima organizaciju koja ujedinjuje nacionalne i parkove prirode svih osam država Dinarskog luka.

MONITOR: Jedan od prioriteta je i brendiranje Dinarida.
PEJOVIĆ: Ovaj region, na žalost nema previše komparativnih vrijednosti u odnosu na ostatak Evrope, tako da priroda i zaštićena područja predstavljaju jednu od rijetkih naših prednosti na evropskom tlu. I te vrijednosti ne smijemo izgubiti. Upravo je to jedan od osnovnih ciljeva Parkova Dinarida da svojim djelovanjem realizuje zajednički interes podizanja svijesti i unapređenja zaštite prirode i održivog razvoja uz pospješivanje saradnje između zaštićenih područja zemalja Dinarida, njihovu promociju i podršku. U tom smislu brendiranje Dinarida nam je jedan od prioriteta, kako bio i ovaj region postao prepozntaljiv kao npr. Alpi i Karpati,

Takođe, cilj nam je povezivanje ljudi iz regiona kroz primjenu dobrih praksi održivog razvoja i upravljanja.

MONITOR: Kakvo je stanje biljnog i životinjskog svijeta u zaštićenim područjima Dinarida, koji su najveći izazovi?
PEJOVIĆ: Dinaridi su centar biodiverziteta od evropskog značaja, predstavljući dom brojnim endemima (u nekim područjima prelazi i 10% ukupne flore). Brojne su i prirodne šumske zajednice lišćara i četinara, livada i pašnjaka, koje osim domaćih životnja su dom i za zaštićene velike zvijeri poput mrkog medvjeda, vuka, lisice, risa, jelena…Na ovom području nalaze se i dvije evropske prašume: Perućica (BiH) i Biogradska gora (Crna Gora). I jedno od poslednjih kraških polja u svijetu Livanjsko polje. Dinaridi sadrže važne slatkovodne ekosistame, uključujući najobimniju mrežu podzemnih rijeka (ponornica) i jezera u Evropi, poplavne šume i močvare međunarodnog značaja, kao što su delta Neretve (BiH/Hrvatska) i Skadarsko jezero (Crna Gora/Albanija). Dinaridi su milenijumskim stvaranjem, nepristupačnošću i surovošću osigurali svoju prirodnu ljepotu. Od svih evropskih masiva ovaj je najmanje „dirnut” ljudskom rukom. U tome se i sastoji njegova ljepota i vrijednost kad je u pitanju i biljni i životinjski svijet. Najveći izazov, jeste upravo da tu divlju ljepotu Dinarida sačuvamo za budućnost. Stanje flore i faune u zaštićenim područjima ipak se razlikuju u zavisnosti od država. Recimo u Sloveniji i Hrvatskoj, mnogo se više izdvaja za zaštitu i unapređenje biljnog i životnjskog svijeta, nego u drugim zemljama članicama. Doduše, kao zemlje članice Evropske unije oni imaju pristup strukturnim fondovima za zaštitu prirode, koji se u najvećoj mjeri koriste i realizuju u zaštićenim područjima.

MONITOR: Do kraja 2019. pokušaćete da utvrdite koliko mrkih medvjeda ima u NP Biogradska gora. Koje su životinje najugroženije i što im je najveća prijetnja?
PEJOVIĆ: Mrki medvjed (Ursus Arctos) zbog ugroženosti spada u zaštićenu vrstu na ovom području. Područje Dinarida, uz Skandinaviju i Karpate, upravo je jedno od rijetkih u Evropi, na kojima je mrki medvjed uspio da opstane. I ne samo to. Krajem prošlog vijeka iz Slovenije i Hrvatske prenesene su porodice mrkog medvjeda u Italiju, Austriju, Portugal i zahvaljujući tome, oni danas postoje na području Alpa i Pirineja, gdje im je prethodno prijetio potpuni nestanak. Prednost dinarskog medvjeda, je njegova genetska predispizicija, koja se razlikuje u odnosu na Skandinaviju i Karpate, što može biti, a praksa je to već pokazala, spasonosno za njegov opstanak u ostatku Evrope.

Dugoročno želimo da uspostavimo atraktivan turistički proizvod Posmatranje medvjeda, od kojeg bi imali koristi kako NP Biogradska gora i NP Tara, tako i lokalna zajednica. Parkovi Dinarida će sa partnerima aktivno raditi na podizanju svijesti i edukaciji lokalnog stanovništva o vrijednostima u zaštićenim područjima, kako bi osigurali održivost ovakve forme ekološkog turizma.

MONITOR: Česte su slike po društvenim mrežama pojedinaca koji se hvale ulovljenim divljim životinjama. Pa imamo slike vukova na haubama automobila… Posljednji je slučaj ulovljene morske kornjače na Primorju. Kako to komentarišete i da li tome ima lijeka?
PEJOVIĆ: Ima naravno. Tu je zakon jasan, što je upravo i pokazao slučaj morske kornjače u Stolivu. I kad bi se Zakon o zaštiti prirode češće primjenjivao, sigurno bi takvi slučajevi bili izuzetak. Tu je osnov dokazni postupak, i zato je uloga lovočuvara ogromna. Ipak, mislim da treba prvo preventivno djelovati, a onda represivno. Preventivno, u smislu povećanja nivoa svijesti o značaju divljih životinja. Nama je nažalost u tradiciji da između ostalog svoje ,,junaštvo” dokazujemo ubistvom neke divlje životinje, bez obzira na to što je ta nesretna životinja satjerana u neki ćošak uz pomoć ergele lovačkih pasa, na koju se ispaljuju plotuni iz arsenala oružja od karabina do snajpera. Iskreno se nadam da možemo do svih, pa čak i do krivolovaca doprijeti s porukom da ako ne budemo štitili našu divljač, u budućnosti će moći da računaju na lov samo glinenih golubova. Mislim da uz osude zbog varvarizma u vidu isticanja upucanih životinja na haubama, kao što se pomenuli, treba navoditi i pozitivne primjere, kao što je recimo bio primjer spašavanja rijetke i zaštićene vrste bjeloglavog supa u selu Opasanica, u podnožju Komova, od strane šumara i mještana. Pokazati javnosti da su danas, kad je opstanak divljeg svijeta doveden u pitanje, junaci ljudi koji štite prirodu, uz, naravno, javnu osudu svih koji je preko nišana, ali i na svaki drugi način satiru.

MONITOR: Da li je javnost dovoljno obaviještenja o ugroženosti biljnog i životinjskog svijeta s obzirom na alarmantne podatke Svjetske organizacije za zaštitu prirode?
PEJOVIĆ: Priroda je u svakom smislu naš najveći kapital i ulog za budućnost i budući razvoj. Bojim se da da većina ljudi toga nije svjesna. I da zbog toga imamo ovako loš odnos prema prirodi. Uzimamo zdravo za gotovo to što trenutno imamo, nesvjesni da ćemo veoma brzo ostati bez toga, ukoliko ne promijenimo svoj odnos prema prirodi. Siguran sam da javnost nije dovoljno obaviještena o tome, jer nažalost ne stičem utisak o zabrinutosti, što je za samo 50 godina nestalo 2/3 svjetske populacije ptica, riba, sisara, vodozemaca, gmizavaca. Priroda je već desetkovana. Mi živimo na kredit, na račun naše djece, jer oni neće imati ovakav vazduh, vodu, hranu i ostale prirodne resurse, koje danas nemilice trošimo.

Najgori scenario koji može da se desi je da ispustimo iz ruku jedan od rijetkih resursa na ovim prostorima, a to je priroda. A plašim se da se to u Crnoj Gori upravo dešava. Primjeri za to su ekspanzija gradnje minihidrocentrala na planinskim rijekama, uništavanje rječnih korita, neselektivna sječa šume, krivolov… Kada čovjek shvati da ima samo jednog prirodnog neprijatelja, samog sebe, moraće da učini napor da spasi prijateljsku prirodu koja ga okružuje. U suprotnom, prirodu kakvu danas imamo, u budućnosti gledaćemo samo na fotografijama na našim ,,pametnim” telefonima i ostalim ,,pametnim” uređajima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo