Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUBIŠA PEJOVIĆ, PARKOVI DINARIDA : Priroda najveći kapital

Objavljeno prije

na

MONITOR: Mreža parkova Dinarida čini više od 90 zaštićenih područja u osam država. Kažite nam nešto više o ovoj međunarodnoj asocijaciji zaštićenih područja, koja je osnovana u Podgorici prije dvije i po godine?
PEJOVIĆ: To je regionalna organizacija koja okuplja parkove iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Albanije, Makedonije i Kosova i čiji su članovi svi nacionalni parkovi u Crnoj Gori, kao i park prirode Piva. Osnov za formiranje regionalnog saveza zaštićenih područja na prostoru zemalja Dinarskog luka nastao je iz dokumenta Big Win II, potpisanim u Budvi u decembru 2013. Njime su se zemlje potpisnice obavezale da će zajedno raditi na jačanju procesa planiranja u zaštiti prirode, valorizovanju ekonomske vrijednosti svog prirodnog bogatstva, jačanju modela za održivo finansiranje zaštićenih područja u regiji i ukupnom unapređivanju zaštićenih područja na prostoru Dinarskog luka. Kao rezultat toga, dvije godine kasnije osnovana je Asocijacija Parkova Dinarida, sa sjedištem u Podgorici. Velika stvar jeste činjenica da ovaj region ima organizaciju koja ujedinjuje nacionalne i parkove prirode svih osam država Dinarskog luka.

MONITOR: Jedan od prioriteta je i brendiranje Dinarida.
PEJOVIĆ: Ovaj region, na žalost nema previše komparativnih vrijednosti u odnosu na ostatak Evrope, tako da priroda i zaštićena područja predstavljaju jednu od rijetkih naših prednosti na evropskom tlu. I te vrijednosti ne smijemo izgubiti. Upravo je to jedan od osnovnih ciljeva Parkova Dinarida da svojim djelovanjem realizuje zajednički interes podizanja svijesti i unapređenja zaštite prirode i održivog razvoja uz pospješivanje saradnje između zaštićenih područja zemalja Dinarida, njihovu promociju i podršku. U tom smislu brendiranje Dinarida nam je jedan od prioriteta, kako bio i ovaj region postao prepozntaljiv kao npr. Alpi i Karpati,

Takođe, cilj nam je povezivanje ljudi iz regiona kroz primjenu dobrih praksi održivog razvoja i upravljanja.

MONITOR: Kakvo je stanje biljnog i životinjskog svijeta u zaštićenim područjima Dinarida, koji su najveći izazovi?
PEJOVIĆ: Dinaridi su centar biodiverziteta od evropskog značaja, predstavljući dom brojnim endemima (u nekim područjima prelazi i 10% ukupne flore). Brojne su i prirodne šumske zajednice lišćara i četinara, livada i pašnjaka, koje osim domaćih životnja su dom i za zaštićene velike zvijeri poput mrkog medvjeda, vuka, lisice, risa, jelena…Na ovom području nalaze se i dvije evropske prašume: Perućica (BiH) i Biogradska gora (Crna Gora). I jedno od poslednjih kraških polja u svijetu Livanjsko polje. Dinaridi sadrže važne slatkovodne ekosistame, uključujući najobimniju mrežu podzemnih rijeka (ponornica) i jezera u Evropi, poplavne šume i močvare međunarodnog značaja, kao što su delta Neretve (BiH/Hrvatska) i Skadarsko jezero (Crna Gora/Albanija). Dinaridi su milenijumskim stvaranjem, nepristupačnošću i surovošću osigurali svoju prirodnu ljepotu. Od svih evropskih masiva ovaj je najmanje „dirnut” ljudskom rukom. U tome se i sastoji njegova ljepota i vrijednost kad je u pitanju i biljni i životinjski svijet. Najveći izazov, jeste upravo da tu divlju ljepotu Dinarida sačuvamo za budućnost. Stanje flore i faune u zaštićenim područjima ipak se razlikuju u zavisnosti od država. Recimo u Sloveniji i Hrvatskoj, mnogo se više izdvaja za zaštitu i unapređenje biljnog i životnjskog svijeta, nego u drugim zemljama članicama. Doduše, kao zemlje članice Evropske unije oni imaju pristup strukturnim fondovima za zaštitu prirode, koji se u najvećoj mjeri koriste i realizuju u zaštićenim područjima.

MONITOR: Do kraja 2019. pokušaćete da utvrdite koliko mrkih medvjeda ima u NP Biogradska gora. Koje su životinje najugroženije i što im je najveća prijetnja?
PEJOVIĆ: Mrki medvjed (Ursus Arctos) zbog ugroženosti spada u zaštićenu vrstu na ovom području. Područje Dinarida, uz Skandinaviju i Karpate, upravo je jedno od rijetkih u Evropi, na kojima je mrki medvjed uspio da opstane. I ne samo to. Krajem prošlog vijeka iz Slovenije i Hrvatske prenesene su porodice mrkog medvjeda u Italiju, Austriju, Portugal i zahvaljujući tome, oni danas postoje na području Alpa i Pirineja, gdje im je prethodno prijetio potpuni nestanak. Prednost dinarskog medvjeda, je njegova genetska predispizicija, koja se razlikuje u odnosu na Skandinaviju i Karpate, što može biti, a praksa je to već pokazala, spasonosno za njegov opstanak u ostatku Evrope.

Dugoročno želimo da uspostavimo atraktivan turistički proizvod Posmatranje medvjeda, od kojeg bi imali koristi kako NP Biogradska gora i NP Tara, tako i lokalna zajednica. Parkovi Dinarida će sa partnerima aktivno raditi na podizanju svijesti i edukaciji lokalnog stanovništva o vrijednostima u zaštićenim područjima, kako bi osigurali održivost ovakve forme ekološkog turizma.

MONITOR: Česte su slike po društvenim mrežama pojedinaca koji se hvale ulovljenim divljim životinjama. Pa imamo slike vukova na haubama automobila… Posljednji je slučaj ulovljene morske kornjače na Primorju. Kako to komentarišete i da li tome ima lijeka?
PEJOVIĆ: Ima naravno. Tu je zakon jasan, što je upravo i pokazao slučaj morske kornjače u Stolivu. I kad bi se Zakon o zaštiti prirode češće primjenjivao, sigurno bi takvi slučajevi bili izuzetak. Tu je osnov dokazni postupak, i zato je uloga lovočuvara ogromna. Ipak, mislim da treba prvo preventivno djelovati, a onda represivno. Preventivno, u smislu povećanja nivoa svijesti o značaju divljih životinja. Nama je nažalost u tradiciji da između ostalog svoje ,,junaštvo” dokazujemo ubistvom neke divlje životinje, bez obzira na to što je ta nesretna životinja satjerana u neki ćošak uz pomoć ergele lovačkih pasa, na koju se ispaljuju plotuni iz arsenala oružja od karabina do snajpera. Iskreno se nadam da možemo do svih, pa čak i do krivolovaca doprijeti s porukom da ako ne budemo štitili našu divljač, u budućnosti će moći da računaju na lov samo glinenih golubova. Mislim da uz osude zbog varvarizma u vidu isticanja upucanih životinja na haubama, kao što se pomenuli, treba navoditi i pozitivne primjere, kao što je recimo bio primjer spašavanja rijetke i zaštićene vrste bjeloglavog supa u selu Opasanica, u podnožju Komova, od strane šumara i mještana. Pokazati javnosti da su danas, kad je opstanak divljeg svijeta doveden u pitanje, junaci ljudi koji štite prirodu, uz, naravno, javnu osudu svih koji je preko nišana, ali i na svaki drugi način satiru.

MONITOR: Da li je javnost dovoljno obaviještenja o ugroženosti biljnog i životinjskog svijeta s obzirom na alarmantne podatke Svjetske organizacije za zaštitu prirode?
PEJOVIĆ: Priroda je u svakom smislu naš najveći kapital i ulog za budućnost i budući razvoj. Bojim se da da većina ljudi toga nije svjesna. I da zbog toga imamo ovako loš odnos prema prirodi. Uzimamo zdravo za gotovo to što trenutno imamo, nesvjesni da ćemo veoma brzo ostati bez toga, ukoliko ne promijenimo svoj odnos prema prirodi. Siguran sam da javnost nije dovoljno obaviještena o tome, jer nažalost ne stičem utisak o zabrinutosti, što je za samo 50 godina nestalo 2/3 svjetske populacije ptica, riba, sisara, vodozemaca, gmizavaca. Priroda je već desetkovana. Mi živimo na kredit, na račun naše djece, jer oni neće imati ovakav vazduh, vodu, hranu i ostale prirodne resurse, koje danas nemilice trošimo.

Najgori scenario koji može da se desi je da ispustimo iz ruku jedan od rijetkih resursa na ovim prostorima, a to je priroda. A plašim se da se to u Crnoj Gori upravo dešava. Primjeri za to su ekspanzija gradnje minihidrocentrala na planinskim rijekama, uništavanje rječnih korita, neselektivna sječa šume, krivolov… Kada čovjek shvati da ima samo jednog prirodnog neprijatelja, samog sebe, moraće da učini napor da spasi prijateljsku prirodu koja ga okružuje. U suprotnom, prirodu kakvu danas imamo, u budućnosti gledaćemo samo na fotografijama na našim ,,pametnim” telefonima i ostalim ,,pametnim” uređajima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo