Povežite se sa nama

INTERVJU

NENAD ČOBELJIĆ, PREDSJEDNIK SINDIKATA ODBRANE I VOJSKE CRNE GORE: Ministar odbrane teroriše crnogorsku vojsku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da ovih dana treba da podnesete raport vrhovnom komandantu oružanih snaga Crne Gore šta biste mu raportirali?
ČOBELJIĆ: Moj raport glasi: Predsjedniče Crne Gore, iz stroja je izbačeno trideset mladih vojnika, napadnuti su sistem komandovanja, čast i dostojanstvo crnogorskog oficira, vojnika i naše vojske. Zatečeni smo podmuklošću i bezobzirnošću neprijateljske taktike. Moramo hitno i odlučno reagovati, sačuvati naše vojnike i osujetiti neprijatelja.

MONITOR: Izbacivanje trideset vojnika iz Vojske Crne Gore, većinom mladih, nazvali ste terorističkim aktom. Zašto?
ČOBELJIĆ: Zato što to jeste terorizam prema Vojsci kao instituciji, prema tim mladim vojnicima i vojnikinjama, prema njihovim porodicama, prema svim građanima i građankama Crne Gore koji poslije tog akta osjećaju strah, nesigurnost, nepovjerenje i zabrinutost. Zato što je iznenadan i neočekivan, podmukao, sa niskim namjerama i pobudama, bez trunke ičega zakonitog, ljudskog i viteškog u sebi.

MONITOR: Ko stoji iza tog ,,terorističkog akta”?
ČOBELJIĆ: Samovolja, mrzitelji, poltroni, svi oni koji ne poštuju zakon i osnovne društvene vrijednosti.

MONITOR: Kako su na to reagovali oficiri VCG?
ČOBELJIĆ: Zatečeni su i iznenađeni. Ovo je važan ispit njihove časti, zrelosti i profesionalnosti. Njihov odnos prema ovome će odrediti njihovo moralno pravo da stoje ispred i na čelu stroja kojim komanduju. Očekujem da argumentovano zaštite svoje vojnike kada budu davali izjave i dokaze Specijalnom državnom tužiocu.

MONITOR: Kakva je u svemu ovome uloga ministra odbrane Predraga Boškovića?
ČOBELJIĆ: On teroriše crnogorsku Vojsku, sistem komandovanja, crnogorske građane, nameće svoje privatne kriterijume i sisteme vrijednosti. Novim Zakonom o Vojsci, kada se konačno usvoji, on (ministar) će postati vrhovni komandant Vojske Crne Gore bez ikakvih ograničenja. To građani Crne Gore moraju da znaju i treba da se plaše toga.

MONITOR: U prvom Vašem reagovanju naveli ste da to zahtijeva ,,hitnu sjednicu, žestok i smišljen odgovor Savjeta za odbranu i bezbjednost i Vrhovnog državnog tužilaštva, a po potrebi i naših NATO saveznika”. Da li se iko od njih oglasio tim povodom?
ČOBELJIĆ: Predsjednik Vujanović je odmah reagovao, tražio je izjašnjenje ministra Boškovića. Od ministra je dobio ,,informaciju” i proslijedio je nama. Isti dan smo o tome obavijestili javnost i ponovo tražili hitnu sjednicu Savjeta za odbranu i bezbjednost. Nemamo informaciju kada će se Savjet sastati.

Vrhovni državni tužilac je predmet predao Specijalnom državnom tužiocu. Nemamo informacije o preduzetim aktivnostima. Kao što vidite, glavni osumnjičeni je još uvijek na slobodi i može pokušati da prikrije dokaze i utiče na svjedoke. Očekujem da Specijalno tužilaštvo u najkraćem roku sasluša mene i sve osumnjičene i svjedoke.

MONITOR: Vi tvrdite da nedavno usvojeni Zakon o Vojsci Crne Gore sadrži niz neprihvatljivih i nezakonitih rješenja. Koja su to?
ČOBELJIĆ: Predložili smo 41 amandman na Vladin Predlog Zakona o Vojsci, to najbolje govori o broju problema. Navešću samo neke. Ovim Zakonom nije adekvatno regulisano pitanje položaja i prava vojnika po ugovoru kao ni njihova prava po prestanku profesionalne vojne službe uključujući reintegracije na civilno tržište rada. Njihova služba u vojsci na određeno vrijeme ih je potpuno obespravila i dovela u neravnopravan položaj sa ostalim pripadnicima Vojske. Potpuno im je oduzeto pravo na rješavanje stambenih potreba što je očigledna diskriminacija u odnosu na ostala lica na službi u Vojsci. Vojnici koji imaju manje od 10 godina službe po prestanku službe nemaju apsolutno nikakva prava. To nije u redu za one kojima je glava stalno u torbi i koji bez pogovora moraju prihvatiti svaki rizik koji sa sobom nosi vojna služba.

Pitanje položaja civilnih lica na službi u Vojsci je jedno od pitanja koje je zahtijevalo sveobuhvatno sagledavanje, a zbog njihove specifične uloge i važnosti za funkcionisanje Vojske u cjelini. Ovdje je od posebne važnosti bilo izdvojiti civilna lica na službi u Vojsci koja obavljaju poslove u trupi od onih koji su u administraciji.

MONITOR: Kako komentarišete zakonske novine ,,razriješen od dužnosti” i o obrazovanju i usavršavanju?
ČOBELJIĆ: Uvedeno je novo stanje u službi ,,razriješen od dužnosti” gdje su posebno problematične dvije mogućnosti odnosno ,,razrješenje zbog potreba službe” i ,,zbog korišćenja roditeljskog odsustva”. ,,Potrebe službe” se ne obrazlažu tako da ministar može da se igra sa pripadnikom Vojske kako mu je volja. Razrješenje od dužnosti zbog korišćenja roditeljskog odsustva ima negativan uticaj na pripadnice Vojske zbog neizvjesnosti gdje će nakon toga biti postavljene u smislu formacijskog mjesta i u smislu mjesta službovanja. Ovo je ograničavajuće pri odlučivanju za formiranje porodice.

Na vojsci se štedi na način što se u Članu 133, koji se odnosi na naknade za vrijeme obrazovanja i usavršavanja, provukla i naknada uz upućivanje u inostranstvo na obuku ili vojnu vježbu. Neprihvatljivo je da se upućivanje u inostranstvo na obuku i vojne vježbe tretira na isti način kao upućivanje na obrazovanje i usavršavanja. Angažovanje na obuku i vojne vježbe je potpuno različit vid angažovanja, po pitanjima uslova angažovanja, rizika, vremena, odgovornosti, upotrebe snaga i sredstava, dvadesetčetvoročasovno angažovanje ovih lica i drugo.

Ministru je dato mnogo mogućnosti za zaobilaženje osnovnih kriterijuma jer on pod izgovorom ,,izuzetno” može da prima u službu i upućuje na školovanja koga on hoće mimo redovne procedure.

MONITOR: Zbog čega je, kako tvrdite, akt koji su usvojili poslanici Skupštine Crne Gore ,,destruktivan za sistem komandovanja i upotrebu vojske, te da nije rezultat socijalnog dijaloga”?
ČOBELJIĆ: Destruktivan je jer je unazadio sistem komandovanja, oficiri u tom lancu nemaju nikakve nadležnosti uključujući NGŠ.

Socijalni dijalog nije preglasavanje i donošenje odluka sa pozicije sile, socijalni dijalog podrazumijeva razmjenu argumenata i detaljnu analizu i obrazloženje svakog rješenja što je izostalo. Državni sekretar Ministarstva nije ispoštovao dogovor na početku rada da će se važnim i spornim pitanjima prići sveobuhvatnije i profesionalnije čime je pokazao nepoštovanje prema SOVCG i nama koji smo predstavnici zaposlenih. To nije baš nivo jednog državnog sekretara Ministarstva odbrane, ali smo se bar upoznali.

Pitanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja nije rezultat socijalnog dijaloga niti je sveobuhvatno sagledano za šta se SOVCG zalagao. Nisu dovoljno uvažene specifičnosti profesionalne vojne službe i mnogi drugi argumenti, ali i druga pitanja koja su vezana za penzionisanje.

MONITOR: Od predsjednika države Filipa Vujanovića zatražili ste da parlamentu vrati na ponovno odlučivanje Zakon o Vojsci Crne Gore. Šta očekujete od predsjednika Vujanovića?
ČOBELJIĆ: Očekujem da prihvati naš zahtjev s obzirom na sve činjenice koje smo obrazložili u vezi sa njim kroz predložene amandmane.

MONITOR: Šta Sindikat odbrane i Vojske Crne Gore planira da dalje preduzme?
ČOBELJIĆ: Insistiraćemo da državni organi kojima smo se obratili postupe u skladu sa svojim nadležnostima i procedurom utvrđivanja činjeničnog stanja. Insistiraćemo da se proces završi prije 9. septembra kada prestaje profesionalna služba vojnicima. Nećemo dozvoliti da im se prekine služba prije nego što se utvrdi činjenično stanje. Već smo detaljno sa ovim problemom upoznali EUROMIL, sigurni smo da će oni odlučno i jasno reagovati. Imaćemo snažnu i odlučnu podršku Unije slobodnih sindikata CG, siguran sam i svih ostalih organizacija i pojedinaca koji prepoznaju neophodnost da se vojnici zaštite a prije svega poštuje zakon, osnovna ljudska prava i slobode.

Početnik, a pukovnik

MONITOR: U dopisu predsjedniku Vujanoviću navodite da je Zakon u određenim segmentima suprotan Ustavu Crne Gore, te da sadrži elemente diskriminacije.
ČOBELJIĆ: Ovim Zakonom je data mogućnost da se u Vojsku primi lice iz civilstva i da mu se odmah da čin pukovnika, po čemu smo jedinstveni. Jasna je namjera da se na čelo Vojske dovede neko iz drugih državnih struktura. Neprihvatljivo je da se neko primi u Vojsku u početni čin pukovnika, i da se istovremeno postavi na komandnu dužnost, ponižavajuće je i uvredljivo za pripadnike Vojske koji moraju proći brojne dužnosti, nivoe komandovanja, završiti stručna osposobljavanja… Pitanje unapređenja u viši čin je posebna priča. U zakonu su veoma brojni i strogi uslovi koje i kada ispuniš ne znači da ćeš biti unaprijeđen. Ako nisi ministrov miljenik, sigurno nećeš. U praksi je prisutna kontinuirana zloupotreba i vulgarizacija instituta vanrednog unapređenja koji se uglavnom koristi da se unaprijede lica koja ne ispunjavaju zakonom propisane uslove. Degradiran je sistem komandovanja jer je ostao bez ikakvih nadležnosti. Što je nekada imao nadležnost bilo koji komandant danas nema ni načelnik Generalštaba. Po novom Zakonu nadležnost ministra odbrane je i da ,,donosi odluke o upotrebi Vojske u drugim aktivnostima u zemlji” . Da bi ova nadležnost bila u skladu sa Ustavom i zakonom neophodno je jasno navesti na koje se to aktivnosti odnosi. Ovakva formulacija daje neograničena prava ministru da upotrebljava Vojsku.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo