Povežite se sa nama

INTERVJU

NENAD ČOBELJIĆ, PREDSJEDNIK SINDIKATA ODBRANE I VOJSKE CRNE GORE: Ministar odbrane teroriše crnogorsku vojsku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da ovih dana treba da podnesete raport vrhovnom komandantu oružanih snaga Crne Gore šta biste mu raportirali?
ČOBELJIĆ: Moj raport glasi: Predsjedniče Crne Gore, iz stroja je izbačeno trideset mladih vojnika, napadnuti su sistem komandovanja, čast i dostojanstvo crnogorskog oficira, vojnika i naše vojske. Zatečeni smo podmuklošću i bezobzirnošću neprijateljske taktike. Moramo hitno i odlučno reagovati, sačuvati naše vojnike i osujetiti neprijatelja.

MONITOR: Izbacivanje trideset vojnika iz Vojske Crne Gore, većinom mladih, nazvali ste terorističkim aktom. Zašto?
ČOBELJIĆ: Zato što to jeste terorizam prema Vojsci kao instituciji, prema tim mladim vojnicima i vojnikinjama, prema njihovim porodicama, prema svim građanima i građankama Crne Gore koji poslije tog akta osjećaju strah, nesigurnost, nepovjerenje i zabrinutost. Zato što je iznenadan i neočekivan, podmukao, sa niskim namjerama i pobudama, bez trunke ičega zakonitog, ljudskog i viteškog u sebi.

MONITOR: Ko stoji iza tog ,,terorističkog akta”?
ČOBELJIĆ: Samovolja, mrzitelji, poltroni, svi oni koji ne poštuju zakon i osnovne društvene vrijednosti.

MONITOR: Kako su na to reagovali oficiri VCG?
ČOBELJIĆ: Zatečeni su i iznenađeni. Ovo je važan ispit njihove časti, zrelosti i profesionalnosti. Njihov odnos prema ovome će odrediti njihovo moralno pravo da stoje ispred i na čelu stroja kojim komanduju. Očekujem da argumentovano zaštite svoje vojnike kada budu davali izjave i dokaze Specijalnom državnom tužiocu.

MONITOR: Kakva je u svemu ovome uloga ministra odbrane Predraga Boškovića?
ČOBELJIĆ: On teroriše crnogorsku Vojsku, sistem komandovanja, crnogorske građane, nameće svoje privatne kriterijume i sisteme vrijednosti. Novim Zakonom o Vojsci, kada se konačno usvoji, on (ministar) će postati vrhovni komandant Vojske Crne Gore bez ikakvih ograničenja. To građani Crne Gore moraju da znaju i treba da se plaše toga.

MONITOR: U prvom Vašem reagovanju naveli ste da to zahtijeva ,,hitnu sjednicu, žestok i smišljen odgovor Savjeta za odbranu i bezbjednost i Vrhovnog državnog tužilaštva, a po potrebi i naših NATO saveznika”. Da li se iko od njih oglasio tim povodom?
ČOBELJIĆ: Predsjednik Vujanović je odmah reagovao, tražio je izjašnjenje ministra Boškovića. Od ministra je dobio ,,informaciju” i proslijedio je nama. Isti dan smo o tome obavijestili javnost i ponovo tražili hitnu sjednicu Savjeta za odbranu i bezbjednost. Nemamo informaciju kada će se Savjet sastati.

Vrhovni državni tužilac je predmet predao Specijalnom državnom tužiocu. Nemamo informacije o preduzetim aktivnostima. Kao što vidite, glavni osumnjičeni je još uvijek na slobodi i može pokušati da prikrije dokaze i utiče na svjedoke. Očekujem da Specijalno tužilaštvo u najkraćem roku sasluša mene i sve osumnjičene i svjedoke.

MONITOR: Vi tvrdite da nedavno usvojeni Zakon o Vojsci Crne Gore sadrži niz neprihvatljivih i nezakonitih rješenja. Koja su to?
ČOBELJIĆ: Predložili smo 41 amandman na Vladin Predlog Zakona o Vojsci, to najbolje govori o broju problema. Navešću samo neke. Ovim Zakonom nije adekvatno regulisano pitanje položaja i prava vojnika po ugovoru kao ni njihova prava po prestanku profesionalne vojne službe uključujući reintegracije na civilno tržište rada. Njihova služba u vojsci na određeno vrijeme ih je potpuno obespravila i dovela u neravnopravan položaj sa ostalim pripadnicima Vojske. Potpuno im je oduzeto pravo na rješavanje stambenih potreba što je očigledna diskriminacija u odnosu na ostala lica na službi u Vojsci. Vojnici koji imaju manje od 10 godina službe po prestanku službe nemaju apsolutno nikakva prava. To nije u redu za one kojima je glava stalno u torbi i koji bez pogovora moraju prihvatiti svaki rizik koji sa sobom nosi vojna služba.

Pitanje položaja civilnih lica na službi u Vojsci je jedno od pitanja koje je zahtijevalo sveobuhvatno sagledavanje, a zbog njihove specifične uloge i važnosti za funkcionisanje Vojske u cjelini. Ovdje je od posebne važnosti bilo izdvojiti civilna lica na službi u Vojsci koja obavljaju poslove u trupi od onih koji su u administraciji.

MONITOR: Kako komentarišete zakonske novine ,,razriješen od dužnosti” i o obrazovanju i usavršavanju?
ČOBELJIĆ: Uvedeno je novo stanje u službi ,,razriješen od dužnosti” gdje su posebno problematične dvije mogućnosti odnosno ,,razrješenje zbog potreba službe” i ,,zbog korišćenja roditeljskog odsustva”. ,,Potrebe službe” se ne obrazlažu tako da ministar može da se igra sa pripadnikom Vojske kako mu je volja. Razrješenje od dužnosti zbog korišćenja roditeljskog odsustva ima negativan uticaj na pripadnice Vojske zbog neizvjesnosti gdje će nakon toga biti postavljene u smislu formacijskog mjesta i u smislu mjesta službovanja. Ovo je ograničavajuće pri odlučivanju za formiranje porodice.

Na vojsci se štedi na način što se u Članu 133, koji se odnosi na naknade za vrijeme obrazovanja i usavršavanja, provukla i naknada uz upućivanje u inostranstvo na obuku ili vojnu vježbu. Neprihvatljivo je da se upućivanje u inostranstvo na obuku i vojne vježbe tretira na isti način kao upućivanje na obrazovanje i usavršavanja. Angažovanje na obuku i vojne vježbe je potpuno različit vid angažovanja, po pitanjima uslova angažovanja, rizika, vremena, odgovornosti, upotrebe snaga i sredstava, dvadesetčetvoročasovno angažovanje ovih lica i drugo.

Ministru je dato mnogo mogućnosti za zaobilaženje osnovnih kriterijuma jer on pod izgovorom ,,izuzetno” može da prima u službu i upućuje na školovanja koga on hoće mimo redovne procedure.

MONITOR: Zbog čega je, kako tvrdite, akt koji su usvojili poslanici Skupštine Crne Gore ,,destruktivan za sistem komandovanja i upotrebu vojske, te da nije rezultat socijalnog dijaloga”?
ČOBELJIĆ: Destruktivan je jer je unazadio sistem komandovanja, oficiri u tom lancu nemaju nikakve nadležnosti uključujući NGŠ.

Socijalni dijalog nije preglasavanje i donošenje odluka sa pozicije sile, socijalni dijalog podrazumijeva razmjenu argumenata i detaljnu analizu i obrazloženje svakog rješenja što je izostalo. Državni sekretar Ministarstva nije ispoštovao dogovor na početku rada da će se važnim i spornim pitanjima prići sveobuhvatnije i profesionalnije čime je pokazao nepoštovanje prema SOVCG i nama koji smo predstavnici zaposlenih. To nije baš nivo jednog državnog sekretara Ministarstva odbrane, ali smo se bar upoznali.

Pitanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja nije rezultat socijalnog dijaloga niti je sveobuhvatno sagledano za šta se SOVCG zalagao. Nisu dovoljno uvažene specifičnosti profesionalne vojne službe i mnogi drugi argumenti, ali i druga pitanja koja su vezana za penzionisanje.

MONITOR: Od predsjednika države Filipa Vujanovića zatražili ste da parlamentu vrati na ponovno odlučivanje Zakon o Vojsci Crne Gore. Šta očekujete od predsjednika Vujanovića?
ČOBELJIĆ: Očekujem da prihvati naš zahtjev s obzirom na sve činjenice koje smo obrazložili u vezi sa njim kroz predložene amandmane.

MONITOR: Šta Sindikat odbrane i Vojske Crne Gore planira da dalje preduzme?
ČOBELJIĆ: Insistiraćemo da državni organi kojima smo se obratili postupe u skladu sa svojim nadležnostima i procedurom utvrđivanja činjeničnog stanja. Insistiraćemo da se proces završi prije 9. septembra kada prestaje profesionalna služba vojnicima. Nećemo dozvoliti da im se prekine služba prije nego što se utvrdi činjenično stanje. Već smo detaljno sa ovim problemom upoznali EUROMIL, sigurni smo da će oni odlučno i jasno reagovati. Imaćemo snažnu i odlučnu podršku Unije slobodnih sindikata CG, siguran sam i svih ostalih organizacija i pojedinaca koji prepoznaju neophodnost da se vojnici zaštite a prije svega poštuje zakon, osnovna ljudska prava i slobode.

Početnik, a pukovnik

MONITOR: U dopisu predsjedniku Vujanoviću navodite da je Zakon u određenim segmentima suprotan Ustavu Crne Gore, te da sadrži elemente diskriminacije.
ČOBELJIĆ: Ovim Zakonom je data mogućnost da se u Vojsku primi lice iz civilstva i da mu se odmah da čin pukovnika, po čemu smo jedinstveni. Jasna je namjera da se na čelo Vojske dovede neko iz drugih državnih struktura. Neprihvatljivo je da se neko primi u Vojsku u početni čin pukovnika, i da se istovremeno postavi na komandnu dužnost, ponižavajuće je i uvredljivo za pripadnike Vojske koji moraju proći brojne dužnosti, nivoe komandovanja, završiti stručna osposobljavanja… Pitanje unapređenja u viši čin je posebna priča. U zakonu su veoma brojni i strogi uslovi koje i kada ispuniš ne znači da ćeš biti unaprijeđen. Ako nisi ministrov miljenik, sigurno nećeš. U praksi je prisutna kontinuirana zloupotreba i vulgarizacija instituta vanrednog unapređenja koji se uglavnom koristi da se unaprijede lica koja ne ispunjavaju zakonom propisane uslove. Degradiran je sistem komandovanja jer je ostao bez ikakvih nadležnosti. Što je nekada imao nadležnost bilo koji komandant danas nema ni načelnik Generalštaba. Po novom Zakonu nadležnost ministra odbrane je i da ,,donosi odluke o upotrebi Vojske u drugim aktivnostima u zemlji” . Da bi ova nadležnost bila u skladu sa Ustavom i zakonom neophodno je jasno navesti na koje se to aktivnosti odnosi. Ovakva formulacija daje neograničena prava ministru da upotrebljava Vojsku.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo