Povežite se sa nama

INTERVJU

NENAD ČOBELJIĆ, PREDSJEDNIK SINDIKATA ODBRANE I VOJSKE CRNE GORE: Ministar odbrane teroriše crnogorsku vojsku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da ovih dana treba da podnesete raport vrhovnom komandantu oružanih snaga Crne Gore šta biste mu raportirali?
ČOBELJIĆ: Moj raport glasi: Predsjedniče Crne Gore, iz stroja je izbačeno trideset mladih vojnika, napadnuti su sistem komandovanja, čast i dostojanstvo crnogorskog oficira, vojnika i naše vojske. Zatečeni smo podmuklošću i bezobzirnošću neprijateljske taktike. Moramo hitno i odlučno reagovati, sačuvati naše vojnike i osujetiti neprijatelja.

MONITOR: Izbacivanje trideset vojnika iz Vojske Crne Gore, većinom mladih, nazvali ste terorističkim aktom. Zašto?
ČOBELJIĆ: Zato što to jeste terorizam prema Vojsci kao instituciji, prema tim mladim vojnicima i vojnikinjama, prema njihovim porodicama, prema svim građanima i građankama Crne Gore koji poslije tog akta osjećaju strah, nesigurnost, nepovjerenje i zabrinutost. Zato što je iznenadan i neočekivan, podmukao, sa niskim namjerama i pobudama, bez trunke ičega zakonitog, ljudskog i viteškog u sebi.

MONITOR: Ko stoji iza tog ,,terorističkog akta”?
ČOBELJIĆ: Samovolja, mrzitelji, poltroni, svi oni koji ne poštuju zakon i osnovne društvene vrijednosti.

MONITOR: Kako su na to reagovali oficiri VCG?
ČOBELJIĆ: Zatečeni su i iznenađeni. Ovo je važan ispit njihove časti, zrelosti i profesionalnosti. Njihov odnos prema ovome će odrediti njihovo moralno pravo da stoje ispred i na čelu stroja kojim komanduju. Očekujem da argumentovano zaštite svoje vojnike kada budu davali izjave i dokaze Specijalnom državnom tužiocu.

MONITOR: Kakva je u svemu ovome uloga ministra odbrane Predraga Boškovića?
ČOBELJIĆ: On teroriše crnogorsku Vojsku, sistem komandovanja, crnogorske građane, nameće svoje privatne kriterijume i sisteme vrijednosti. Novim Zakonom o Vojsci, kada se konačno usvoji, on (ministar) će postati vrhovni komandant Vojske Crne Gore bez ikakvih ograničenja. To građani Crne Gore moraju da znaju i treba da se plaše toga.

MONITOR: U prvom Vašem reagovanju naveli ste da to zahtijeva ,,hitnu sjednicu, žestok i smišljen odgovor Savjeta za odbranu i bezbjednost i Vrhovnog državnog tužilaštva, a po potrebi i naših NATO saveznika”. Da li se iko od njih oglasio tim povodom?
ČOBELJIĆ: Predsjednik Vujanović je odmah reagovao, tražio je izjašnjenje ministra Boškovića. Od ministra je dobio ,,informaciju” i proslijedio je nama. Isti dan smo o tome obavijestili javnost i ponovo tražili hitnu sjednicu Savjeta za odbranu i bezbjednost. Nemamo informaciju kada će se Savjet sastati.

Vrhovni državni tužilac je predmet predao Specijalnom državnom tužiocu. Nemamo informacije o preduzetim aktivnostima. Kao što vidite, glavni osumnjičeni je još uvijek na slobodi i može pokušati da prikrije dokaze i utiče na svjedoke. Očekujem da Specijalno tužilaštvo u najkraćem roku sasluša mene i sve osumnjičene i svjedoke.

MONITOR: Vi tvrdite da nedavno usvojeni Zakon o Vojsci Crne Gore sadrži niz neprihvatljivih i nezakonitih rješenja. Koja su to?
ČOBELJIĆ: Predložili smo 41 amandman na Vladin Predlog Zakona o Vojsci, to najbolje govori o broju problema. Navešću samo neke. Ovim Zakonom nije adekvatno regulisano pitanje položaja i prava vojnika po ugovoru kao ni njihova prava po prestanku profesionalne vojne službe uključujući reintegracije na civilno tržište rada. Njihova služba u vojsci na određeno vrijeme ih je potpuno obespravila i dovela u neravnopravan položaj sa ostalim pripadnicima Vojske. Potpuno im je oduzeto pravo na rješavanje stambenih potreba što je očigledna diskriminacija u odnosu na ostala lica na službi u Vojsci. Vojnici koji imaju manje od 10 godina službe po prestanku službe nemaju apsolutno nikakva prava. To nije u redu za one kojima je glava stalno u torbi i koji bez pogovora moraju prihvatiti svaki rizik koji sa sobom nosi vojna služba.

Pitanje položaja civilnih lica na službi u Vojsci je jedno od pitanja koje je zahtijevalo sveobuhvatno sagledavanje, a zbog njihove specifične uloge i važnosti za funkcionisanje Vojske u cjelini. Ovdje je od posebne važnosti bilo izdvojiti civilna lica na službi u Vojsci koja obavljaju poslove u trupi od onih koji su u administraciji.

MONITOR: Kako komentarišete zakonske novine ,,razriješen od dužnosti” i o obrazovanju i usavršavanju?
ČOBELJIĆ: Uvedeno je novo stanje u službi ,,razriješen od dužnosti” gdje su posebno problematične dvije mogućnosti odnosno ,,razrješenje zbog potreba službe” i ,,zbog korišćenja roditeljskog odsustva”. ,,Potrebe službe” se ne obrazlažu tako da ministar može da se igra sa pripadnikom Vojske kako mu je volja. Razrješenje od dužnosti zbog korišćenja roditeljskog odsustva ima negativan uticaj na pripadnice Vojske zbog neizvjesnosti gdje će nakon toga biti postavljene u smislu formacijskog mjesta i u smislu mjesta službovanja. Ovo je ograničavajuće pri odlučivanju za formiranje porodice.

Na vojsci se štedi na način što se u Članu 133, koji se odnosi na naknade za vrijeme obrazovanja i usavršavanja, provukla i naknada uz upućivanje u inostranstvo na obuku ili vojnu vježbu. Neprihvatljivo je da se upućivanje u inostranstvo na obuku i vojne vježbe tretira na isti način kao upućivanje na obrazovanje i usavršavanja. Angažovanje na obuku i vojne vježbe je potpuno različit vid angažovanja, po pitanjima uslova angažovanja, rizika, vremena, odgovornosti, upotrebe snaga i sredstava, dvadesetčetvoročasovno angažovanje ovih lica i drugo.

Ministru je dato mnogo mogućnosti za zaobilaženje osnovnih kriterijuma jer on pod izgovorom ,,izuzetno” može da prima u službu i upućuje na školovanja koga on hoće mimo redovne procedure.

MONITOR: Zbog čega je, kako tvrdite, akt koji su usvojili poslanici Skupštine Crne Gore ,,destruktivan za sistem komandovanja i upotrebu vojske, te da nije rezultat socijalnog dijaloga”?
ČOBELJIĆ: Destruktivan je jer je unazadio sistem komandovanja, oficiri u tom lancu nemaju nikakve nadležnosti uključujući NGŠ.

Socijalni dijalog nije preglasavanje i donošenje odluka sa pozicije sile, socijalni dijalog podrazumijeva razmjenu argumenata i detaljnu analizu i obrazloženje svakog rješenja što je izostalo. Državni sekretar Ministarstva nije ispoštovao dogovor na početku rada da će se važnim i spornim pitanjima prići sveobuhvatnije i profesionalnije čime je pokazao nepoštovanje prema SOVCG i nama koji smo predstavnici zaposlenih. To nije baš nivo jednog državnog sekretara Ministarstva odbrane, ali smo se bar upoznali.

Pitanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja nije rezultat socijalnog dijaloga niti je sveobuhvatno sagledano za šta se SOVCG zalagao. Nisu dovoljno uvažene specifičnosti profesionalne vojne službe i mnogi drugi argumenti, ali i druga pitanja koja su vezana za penzionisanje.

MONITOR: Od predsjednika države Filipa Vujanovića zatražili ste da parlamentu vrati na ponovno odlučivanje Zakon o Vojsci Crne Gore. Šta očekujete od predsjednika Vujanovića?
ČOBELJIĆ: Očekujem da prihvati naš zahtjev s obzirom na sve činjenice koje smo obrazložili u vezi sa njim kroz predložene amandmane.

MONITOR: Šta Sindikat odbrane i Vojske Crne Gore planira da dalje preduzme?
ČOBELJIĆ: Insistiraćemo da državni organi kojima smo se obratili postupe u skladu sa svojim nadležnostima i procedurom utvrđivanja činjeničnog stanja. Insistiraćemo da se proces završi prije 9. septembra kada prestaje profesionalna služba vojnicima. Nećemo dozvoliti da im se prekine služba prije nego što se utvrdi činjenično stanje. Već smo detaljno sa ovim problemom upoznali EUROMIL, sigurni smo da će oni odlučno i jasno reagovati. Imaćemo snažnu i odlučnu podršku Unije slobodnih sindikata CG, siguran sam i svih ostalih organizacija i pojedinaca koji prepoznaju neophodnost da se vojnici zaštite a prije svega poštuje zakon, osnovna ljudska prava i slobode.

Početnik, a pukovnik

MONITOR: U dopisu predsjedniku Vujanoviću navodite da je Zakon u određenim segmentima suprotan Ustavu Crne Gore, te da sadrži elemente diskriminacije.
ČOBELJIĆ: Ovim Zakonom je data mogućnost da se u Vojsku primi lice iz civilstva i da mu se odmah da čin pukovnika, po čemu smo jedinstveni. Jasna je namjera da se na čelo Vojske dovede neko iz drugih državnih struktura. Neprihvatljivo je da se neko primi u Vojsku u početni čin pukovnika, i da se istovremeno postavi na komandnu dužnost, ponižavajuće je i uvredljivo za pripadnike Vojske koji moraju proći brojne dužnosti, nivoe komandovanja, završiti stručna osposobljavanja… Pitanje unapređenja u viši čin je posebna priča. U zakonu su veoma brojni i strogi uslovi koje i kada ispuniš ne znači da ćeš biti unaprijeđen. Ako nisi ministrov miljenik, sigurno nećeš. U praksi je prisutna kontinuirana zloupotreba i vulgarizacija instituta vanrednog unapređenja koji se uglavnom koristi da se unaprijede lica koja ne ispunjavaju zakonom propisane uslove. Degradiran je sistem komandovanja jer je ostao bez ikakvih nadležnosti. Što je nekada imao nadležnost bilo koji komandant danas nema ni načelnik Generalštaba. Po novom Zakonu nadležnost ministra odbrane je i da ,,donosi odluke o upotrebi Vojske u drugim aktivnostima u zemlji” . Da bi ova nadležnost bila u skladu sa Ustavom i zakonom neophodno je jasno navesti na koje se to aktivnosti odnosi. Ovakva formulacija daje neograničena prava ministru da upotrebljava Vojsku.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo