Povežite se sa nama

INTERVJU

GOJKO BERKULJAN, REDITELJ: Iskrin dug put

Objavljeno prije

na

Svjetska premijera crnogorskog filma Iskra Gojka Berkuljana održana je na 31. Filmskom festivalu Herceg Novi – Montenegro film festivalu na Kanli kuli. Film je prikazan u okviru selekcije Kino Orjen i takmiči se za nagradu Živko Nikolić. Iskra je prvi Berkuljanov film, za koji potpisuje i scenario zajedno sa Anom Vujadinović. U filmu glume Mirko Vlahović, Mladen Nelević, Jelena Simić, Aleksandar Gavranić, Zoran Vujović, Aleksandar Radulović, Mišo Obradović…

Gojko Berkuljan je diplomirao 2014. godine na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, Odsjek filmske i televizijske režije. Kao reditelj radio je na nekoliko kratkometražnih igranih i dokumentarnih filmova.

MONITOR: Vaše debitantsko filmsko ostvarenje – ,,Iskra”, snimljeno u koprodukciji sa beogradskim producentskim kućama ,,Trust” i ,,Cinnamon films”, biće u konkurenciji za nagradu ,,Živko Nikolić” na na 31. Filmskom festivalu u Herceg Novom. Šta za Vas znači da film ima premijeru u Herceg Novom?
BERKULJAN: Značaj prikazivanja filma na Festivalu se prvenstveno ogleda u mojoj želji da opipam puls publike koja gaji višedecenjsku tradiciju poštovanja filma. Ne gajim ambicije da se dokazujem, laktam i borim za priznanja i nagrade, već samo želim da Iskru ugledam na filmskom platnu i da publici pružim mogućnost da sudi o mom o radu. Ne znam da li sam napravio dobar, korektan ili loš film, posebno iz razloga što su godine rada na filmu izbrisale svaku vrstu distance i objektivnosti između mene i Iskre, a prikazivanje na Festivalu će mi definitivno pružiti odgovore na pitanja koja me muče.

MONITOR: ,,Iskra” je film minijaturnog budžeta, ali kako je rekao selektor festivala Ivan Marinović, skromnost Vas nije spriječila da pokažete svu svoju zanatsku vještinu. Volio bih da nam kažete o procesu nastanka filma, koliko dugo je sniman, jer ste rekli da su godine rada na filmu.
BERKULJAN: Da, to je low budget film rađen iz dva snimajuća bloka. Inicijalno, Iskra nije bila planirana kao dugometražni igrani film. Prva verzija u trajanju nekih pedesetak minuta je nastala kao diplomski projekat na specijalističkim studijama Filmske i TV režije u klasi profesora Nikole Vukčevića. Ta verzija je funkcionisala kao cjelina, ali su postojale određene nedorečenosti koje su zahtjevala da se regulišu. Vidjevši da priča ima potencijala i da sam na par koraka od cjelovečernjeg igranog filma, koleginica s kojom sam pisao scenario i ja smo odlučili da unaprijedimo i produbimo priču kroz nove scene, dopišemo i doradimo likove, a potom, naravno, dosnimimo neophodan dio materijala.

Kroz nekoliko mjeseci će biti četiri godine od prve verzije scenarija. Svjestan sam da kad se priča o godinama uloženim u ovaj film da se stiče slika, vjerovatno pogrešna, jednog masivnog i zahtjevnog projekta čija realizacija je trajala zabrinjavajuće dugo. Ovo nije gigantski projekat. Ovo je jednostavna priča, zamotana u malo komplikovaniju formu, film koji ne djeluje megalomanski jer mu to i nije bio cilj. Nažalost, efektnog rada na filmu je bilo zaista malo i on pokriva kratki vremenski period. Najviše vremena mi je ,,pojelo” čekanje. Čekanje da se elementarni uslovi uspostave kako bi se završilo dosnimavanje, a potom i postprodukcija filma.To mučno čekanje prekinuto stvaranjem koprodukcije sa Ivicom Vidanovićem i Cinnamon Films. Put je bio dug, ali eto, napokon je sve privedeno kraju, nadam se uspješno.

MONITOR: U kakvim ste uslovima radili? Da li ste mogli da realizujete sve što ste zamislili?
BERKULJAN: S obzirom na to da je film nastao u gerilskim uslovima, neminovno je da žrtvujete pojedine elemente koje smatrate nedovoljno bitnim po radnju filma. Ponekad je teško jednako se posvetiti svakom pojedinačnom segmentu priče, zato ste prinuđeni da sebi postavljate prioritete. Uprkos svemu, posebno zbog posvećenosti cjelokupne ekipe, uspjeli smo da izguramo stvar do kraja i da zaokružimo priču na način koji nam je djelovao kao najpodobniji.

MONITOR: Koliko je teško snimiti film bez institucionalne podrške?
BERKULJAN: Nedostatak institucionalne pomoći drastično usporava i otežava bilo kakvu vrstu rada na filmu. Jednostavno, čini vam se da će scenario koji ste napisali zauvijek skupljati prašinu na vašem radnom stolu. Često vas muči i to što u Crnoj Gori mahom birokrate određuju dalju sudbinu vašeg filma. Često zbog takvih stvari taložite bijes i postajete autodestruktivni. Izbor je bio jednostavan… Da li ćete da nastavite da kukate nad prokletom sudbinom, ili ćete da zasučete rukave i prihvatite se posla. Današnja tehnologija djelimično olakšava stvaranje filmova. Sa opremom koja ne zahtijeva veća budžetska ulaganja možete da postignete izvanredne stvari. Ja sam imao sreću da sam okružen divnim kolegama i prijateljima koji su pružili enormnu pomoć kako bi Iskra zaživjela, ne tražeći od mene ništa osim da zajedničkim radom i trudom napravimo korektan film. Nadam se da ih nijesam razočarao. Ipak, postavlja se pitanje da li je moguće na ovakav način nastaviti stvaranje filmova. Plašim se da nije, jer film mimo tog značaja za kulturu jedne države, mora da posjeduje određene ekonomske elemente koje ga čine isplativim, kako po ljude koji rade na njemu, tako i za sve one koji ga finansiraju.

MONITOR: Sudeći po sinopsisu, žanrovski film je kriminalistički. Kako je nastao scenario, šta Vas je inspirisalo da se bavite ovom temom?
BERKULJAN: Prva verzija scenarija je nastala iz želje da se igram i eksperimentišem sa žanrom koji je na našim prostorima nerijetko zapostavljen. Iskreno, ne mogu se sjetiti odakle inspiracija, vjerovatno iz niza ambicija koje svaki student režije gaji u sebi, ali i ovog kriminogenog i društveno nestabilnog ambijenta koji nas okružuje, gdje je koruptivni način razmišljanja postao ustaljena norma prihvaćena od strane svih.

MONITOR: Kakav je plan za ,,Iskru” posle Herceg Novog, da li ćete ga slati na strane festivale, kada će ići u bioskope?
BERKULJAN: Već smo u procesu daljeg planiranja Iskrinog festivalskog života. Što se distribucije tiče, u pregovorima smo sa nekoliko kuća. Ne želim još uvijek da prejudiciram ishod.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo