Povežite se sa nama

INTERVJU

VLADIMIR JOKIĆ, PREDSJEDNIK OPŠTINE KOTOR: Zemlja dobrih ljudi koju je zarobio kriminal

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko opisali proteklih pet mjeseci provedenih na poziciji predsjednika Opštine Kotor?
JOKIĆ: Period od 21. februara, kada sam izabran za predsjednika Opštine Kotor, podijelio bih na dva segmenta – unutrašnji i spoljašnji. Naime, javnost je bila svjedok intenzivne medijske, političke i drugih aktivnosti koje je vladajuća partija, preko svojih predstavnika u vlasti i dijela medija, sprovodila protiv nove lokalne uprave i mene i na šta sam redovno reagovao, štiteći kako lični tako i integritet nove uprave i interese Kotora. Pored toga, najintenzivniji dio je bio onaj koji je javnosti najmanje vidljiv, a to je svakodnevni rad na „unutrašnjem” planu, na uspostavljanju reda u lokalnoj samoupravi.

MONITOR: Koji su najveći problemi koje ste naslijedili od prethodne vlasti?
JOKIĆ: U trenutku preuzimanja uprave naglasio sam najvidljivije probleme. Nepostojanje koncesije za Luku Kotor, problematičan status na UNESCO listi uz devastaciju prostora, loša saobraćajna infrastruktura, nepostojanje velikog hotela uz prizore ruiniranih starih hotela i fabrika samo su neki od problema koji bi ozbiljno opteretili i gradove većeg kapaciteta od Kotora. Pored ovoga, stanje koje je DPS produkovao unutar uprave u svojih 25 godina vlasti u Kotoru predstavlja dodatan teg u rješavanju ovih problema. Tromost uprave, nedostatak procedura, neumreženost unutar sistema, nedovoljno razvijen IT sektor, sve su to stvari koje rješavamo u hodu paralelno sa ostalim problema.

MONITOR: Čime objašnjavate konstantne napade na Vas kao predsjednika Opštine Kotor?
JOKIĆ: U zarobljenim društvima kakvo je crnogorsko, gdje se vlast nije mijenjala već je ogrezla u kriminal i korupciju, vladajuća partija svaku smjenu doživljava tragično jer se time kidaju veze kojima su se ostvarivale lične privilegije i interesi raznih centara moći. Znajući da na mene ne mogu uticati ni na koji način ni iz jednog centra moći krenuli su sa napadima, fabrikovanjem afera, lažima i podmetanjima, računajući da će me na taj način slomiti i dekoncentrisati da ne radim ono za šta sam dobio mandat, reformišem i pokrenem Kotor. U tom naumu neće uspjeti.

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste meta poziva na linč od strane Savjeta mladih DPS Kotor…
JOKIĆ: DPS nejač, kodnog imena Savjet mladih DPS Kotor, sakrivena pod plaštom grupe, pozvala je na moj linč uz neprimjerenu poruku: „Nije svako ture za vezira”. Očigledno su dobro naučili metode svojih političkih očeva koje su ovi oprobali devedesetih.

MONITOR: Protiv Savjeta mladih podnijeli ste krivičnu prijavu državnom tužilaštvu. Kakvo reagovanje očekujete od tužilaštva?
JOKIĆ: Nadležnom državnom tužilaštvu sam podnio krivičnu prijavu i od njih očekujem hitnu i oštru reakciju. Nikakva izvinjenja, nikakve relativizacije ovog događaja ne prihvatam. Poziv na linč predsjednika opštine je došao sa zvanične Fb strane partije koja je vlast 27 godina i to ne može niko relativizovati. Počinilac mora biti pronađen i najstrože kažnjen.

MONITOR: Napadaju Vas i iz kotorskog odbora Nove srpske demokratije.
JOKIĆ: Neprimjerene reakcije su u jednom trenutku došle i od strane lokalnog odbora NSD. Kada napadi dolaze od DPS-a i njihovih satelita to me ne čudi, međutim čudi me kada dolaze od strane koalicionog partnera. Ipak, tog dana sam rekao da dok obavljam funkciju predsjednika opštine neću biti njihov partner za lokalne unutaropozicione svađe. Ne ulazeći u njihove ciljeve i namjere, ponoviću da sam kao predsjednik opštine posvećen radu lokalne samouprave kako bi bila na ponos cijeloj Crnoj Gori.

MONITOR: U toku je rat saopštenjima Demokrata i DF-a.
JOKIĆ: U Kotoru su napadi dolazili samo od NSD, ne i od ostalih konstituenata DF-a.

MONITOR: Ipak, kako komentarišete te unutaropozicione „polemike”?
JOKIĆ: Kao funkcioner Demokrata mogu reći da kao politički subjekt nikada nismo inicirali unutaropozicionu polemiku niti se koristili jezikom ulice tako da mi nismo doprinijeli utisku koji je stvoren u javnosti. Oštrica našeg djelovanja je usmjerena prema DPS-u koji je prije 27 godina došao na vlast sa ulice i od tada stvorio uličarsku atmosferu u društvu. Imamo dovoljno energije da u cilju smjene DPS-a uspijemo do kraja, bez obzira na stvorenu atmosferu i bočne udare na tom putu.

MONITOR: Jeste li uspjeli da uvjerite DPS da nemate i državljanstvo Srbije?
JOKIĆ: DPS i njihove organizovane kriminalne grupe nemam potrebu da u bilo šta uvjeravam. Primjerenije bi bilo da oni uvjeravaju nadležne državne organe da nisu oteli onoliko koliko svi slutimo da jesu, a još primjerenije da pokušaju da se opravdaju kod građana Crne Gore za otete godine i živote. Priču o državljanstvu sa raznim medijskim eksponentima ove političke grupacije sam zatvorio prije mjesec dana.

MONITOR: Nedavno ste najavili da će Demokrate beskompomisno nastaviti borbu za smjenu DPS-a u Crnoj Gori. Kako po Vašem mišljenju ta borba može biti uspješna?
JOKIĆ: Uporan terenski rad, razgovor sa ljudima, buđenje apstinenata, vraćanje vjere u politiku i političare, a prije svega vraćanje vjere u ljude je siguran recept za pobjedu nad DPS-om. Crna Gora je zemlja dobrih ljudi, zarobljena od u kriminal ogrezlih pojedinaca. Razbićemo strah i pokazati da nas je više. Mnogo više.

MONITOR: Sada u Crnoj Gori imamo generaciju mladih obrazovanih političara, kao što ste Vi. Šta mislite da li ćete uspjeti da Crnu Goru kao privatnu državu zarobljenu u mreži organizovanog kriminala, korupcije, nepotizma reformištete u savremenu demokratsku i građansku državu?
JOKIĆ: Uvjeren sam da ćemo uspjeti da Crnu Goru oslobodimo svih onih pošasti koje je uništavaju posljednjih 27 godina. Smjena generacija je neophodna, jer samo ljudi bez balasta prošlosti mogu stati na put ovom režimu i reći mu dosta.

MONITOR: Na veliko odobravanje naišao je Vaš stav da Demokrate ni u Kotoru niti bilo gdje drugo nisu profesionalno nacionalno opredijeljeni.
JOKIĆ: Pitanja toga šta je neko po naciji ili vjeri, kojim jezikom govori ili u koju bogomolju ide ili ne ide su bitna pitanja za pojedinca i za njegov privatni život. Iznošenje nacionalnih i vjerskih osjećanja na političku pozornicu neće tu pozornicu učiniti svetijom, već će upravo ta pitanja učiniti profanijim spuštajući ih na jedan prizeman nivo. Iz tog razloga je naš stav da svako treba i može biti što god on smatra da je, i da se jedino možemo dijeliti na ljude i neljude, poštene i kriminalce.

MONITOR: Pojedini predsjednici opština ipak nikako da shvate da treba da budu predsjednici svih građana.
JOKIĆ: Nekoliko puta sam ponovio da je Crna Gora zarobljena država, pa su i sve njene institucije zarobljene. Kada imamo predsjednika Crne Gore koji je izabran očigledno suprotno odredbama Ustava onda znamo da na nižem nivou možemo očekivati i gore primjere zloupotrebe položaja i ignorisanja zakonskih i ustavnih propisa.

MONITOR: Šta će biti prioriteti lokalne vlasti u Kotoru u narednom periodu?
JOKIĆ: Pored nastavka borbe za očuvanje UNESCO statusa i dobijanje koncesije za Luku Kotor, rješavanje pomenutih problema u gradskoj infrastrukturi, modernizacija sistema upravljanja, dostupnost uprave građanima preko intereneta, skraćivanje svih procedura, izrada strateškog plana i najbitnije – rješavanje svakodnevnih komunalnih problema građana u svim mjesnim zajednicama u Opštini, kako bi unaprijedili svakodnevni život.

MONITOR: Obećali ste da gradska uprava u Kotoru neće biti utočište za partijske vojnike, odnosno da ćete ukinuti partitokratiju i eliminisati partijsko zapošljavanje. Jeste li što ostvarili na tom planu?
JOKIĆ: Za vršioce družnosti na funkcionerskim mjestima do konkursa u okviru lokalne samouprave su većinom postavljeni ljudi koji ne pripadaju nijednoj političkoj partiji. Konkursi za radna mjesta, od funkcionera do službenika, su zaista otvoreni, pa nije neočekivano da na pojedinima pobijede čak i pojedinci koji su politički opredijeljeni na drugu stranu, a ispunjavaju uslove konkursa. Pored toga, u pripremi je nacrt odluke o otpremninama kako bi se lokalna samouprava rasteretila dijela viška zaposlenih.

MONITOR: Zašto je Ministarstvo kulture prekinulo uobičajenu podršku KotorArtu, manifestaciji koja uživa veliki međunarodni ugled?
JOKIĆ: Potez Ministarstva kulture ne treba gledati izdvojeno, već kao jedan u nizu poteza državne vlasti prema Kotoru. Plan da se ne opredijele sredstva za KotorArt je plan da se u Kotoru ne održe kulutrne manifestacije tokom ljeta i da se lokalna uprava pokaže kao nesposobna. Po principu opruge, što jače pritisnete to se jače odbijemo, pod pokroviteljstvom opštine Kotor ove godine se odigrao i KotorArt i sve druge kulturne manifestacije, uz zavidan program i na ponos gradu.

Sa gozbama je završeno

MONITOR: Iz Vašeg kabineta saopšteno je da u Kotoru neće nikad više biti gozbe elite na račun svih građana. Šta to znači?
JOKIĆ: Nije bilo neuobičajno da se u Kotoru organizuju nepotrebni skupi prijemi i manifestacije za miljenike vlasti iz Podgorice i njihove porodice, da se ugovoraju programi po njihovim željama i ukusu gdje bi i zaradili dodatno, a sve o trošku građana Kotora. Sa tom praksom je završeno.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Izbori su ključ za stabilnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije dobro što su predsjednički izbori raspisani bez Ustavnog suda, jer je on nadležan za sudsku kontrolu izbornog postupka od momenta raspisivanja izbora. Smatram i da je očigledan promašaj što istovremeno nisu raspisani i vanredni parlamentarni izbori, oni su ključni za stabilnost

 

MONITOR: Najave restriktivnih mjera Crnoj Gori zbog institucionalne krize izostale su nakon sjednice Savjeta za vanjsku politiku SE. Ipak, čule su se ocjene da je Crna Gora „rak rana“, Gabrijel Eskobar definisao je stanje u zemlji kao „institucionalni kolaps“.  Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Sadašnja nestabilna situacija u Crnoj Gori ne odgovara ni Evropskoj uniji ni SAD-u, kao što ne odgovara ni njenom stanovništvu. Crnogorske političke partije i pojedinci aktivno doprinose toj nestabilnosti uz providne politikantske izgovore. Pravo pitanje je za što i za koga oni to rade, da li male partije samo grčevito drže nelegitimnu vlast, a velike se samo plaše izbora ili svi rade za neke strane faktore kojima odgovara poraz Crne Gore kao ozbiljne države.  EU je u Crnu Goru, kao najozbiljnu kandidatkinju za članstvo, već mnogo investirala. Nestabilna država nikako ne odgovara ni SAD-u ni drugim članicama NATO-a, jer ih užasava problem u sopstvenim redovima. Iako ove međunarodne organizacije gledaju istini u oči, koju su njihovi predstavnici i saopštili, još se nadaju proviđenju izbora crnogorskih državnih organa najkasnije tokom februara, i, u perspektivi, uspostavljanju stabilne vlasti s jasnim evropskim i evroatlantskim kursom.

MONITOR: Da li je u zemlji institucionalni kolaps?

GORJANC PRELEVIĆ:  Jeste, zato što nije normalno da Ustavni sud praktično ne funkcioniše, da Vrhovni državni tužilac nije izabran već tri godine, predsjednik Vrhovnog suda već dvije godine, tri člana Sudskog savjeta nisu izabrani već petu godinu, drugim rečima, vrh pravosuđa je u produženom v.d. stanju, uostalom kao i Vlada. Da ne zaboravimo da i predsjedniku države ističe mandat, i da je moguće da sadašnja predsjednica Skupštine preuzme i tu funkciju kao v.d., ako, na primjer, dođe do izbornog spora oko izbora predsjednika, a Ustavni sud ne bude osposobljen da ga reši. Za zemlju koja je istovremeno na ivici bankrota i sa izraženim nacionalnim i verskim podelama ovo je izuzetno veliki problem. Igraju se vatrom svi koji zbog svojih 5 minuta vlasti održavaju i produbljuju ovu krizu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA I KOMENTATOR IZ HRVATSKE: Vječno pitanje – gdje je crta preko koje i legitimna obrana postaje agresija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onaj ko izumi metodu i tehniku zaustavljanja rata bez upotrebe sile bio bi spasilac ili spasiteljica čovječanstva

 

MONITOR: Dinamika „kohabitacije“ u hrvatskom državnom vrhu, dovela je nedavno do izjave Andreja Plenkovića da je Hrvatska ozbiljno podijeljena i da je katalizator te podjele u odnosu prema ratu u Ukrajini. Kako da to razumijemo?

DVORNIK: Rat u Ukrajini je Plenkovićeva zgodna priča, jer se tu, gledano površinski nalazi na „strani“ koju  za hrvatsku elitu referentna grupa (SAD i EU) smatra ispravnom. Kada je veći dio opozicijskih zastupnika u Saboru odbio glasati za Vladin prijedlog da Hrvatska daje obuku pripadnicima ukrajinske vojske, to nije učinio zbog toga što bi podržavao Rusiju. Plenković je još prije tog glasanja odao da mu je svejedno kako će prijedlog proći, jer ako i padne, to će mu dati municiju protiv opozicije.

Kad bismo se pitali da li ova razmirica u Saboru i na relaciji Vlada-predsjednik zaista govori o podjeli društva, morali bismo objasniti kako to „podijeljeno“ društvo u ispitivanju javnog mnijenja dvotrećinski odbacuje angažman koji je predlagala Vlada. Opoziciji je smetalo to što se Plenkovićev utjecaj proširio mnogo dalje od HDZ-a, pa ga je na ovom pitanju uspjela osujetiti. Plenković i Milanović ne zastupaju bitno različite, pogotovu ne suprotstavljene koncepcije politike RH, nego se bore za to čiji će utjecaj biti veći i tko će gdje namjestiti svoje ljude. Dovoljno je pogledati što zastupaju u odnosu na BiH pa da otpadnu sve iluzije o principijelnim podjelama.

MONITOR: U jednom intervjuu ste rekli da je u EU „kritična zona“ u zemljama koje su u nju ušle iz perioda socijalizma a koje nemaju dovoljno razvijen politički pluralizam i sklone su autoritarnosti. Hrvatska je bila dio SFRJ-a koja je imala „sopstveni put u socijalizam“. Koliko je to danas čini drugačijom od zemalja nekadašnjeg Varšavskog ugovora?

DVORNIK: I danas bih to zaključio. Pa podsjetimo se što je bio socijalizam – sistematsko gušenje i sprečavanje autonomnih odnosa i razvojnih procesa u društvu. Kako se tu pojavila ta famozna demokracija, kad nije bilo nijednog sloja, nijedne – ako hoćete – klase, nijedne značajne grupacije u usponu? Svima je samo bilo dosta starog režima (pa i samim njegovim akterima), a nije bilo mnoštva raznolikih društvenih snaga koje bi se slagale oko demokracije i vladavine prava kao zajedničke osnove. To nije bila kriza, nego logična posljedica vladajućeg modela. Zbog toga se čak i danas, nakon tri i po decenija, ta društva s mukom i jako sporo odvajaju od autoritarnog vladanja.

Postjugoslavenske su se zemlje razlikovale od drugih postsocijalističkih manje nego što bi se očekivalo. Dapače, veći dio postjugoslavenskih se povijesno vratio unatrag, u etničke ratove. U Jugoslaviji je nacionalistički monizam stalno tinjao, polako rastao, od kraja šezdesetih i sa u početku stidljivom, a onda otvorenom podrškom partijskih vodstava po republikama.

MONITOR: Hrvatska je nedavno ponovo osuđena u Sudu za ljudska prava u Strazburu u vezi sa postupanjem prema migrantima. Od početka rata u Ukrajini i solidarnosti koju zemlje  Evrope pokazuju prema ukrajinskim izbjeglicama, postao je još upadljiviji odnos Evrope prema migrantima iz Azije i Afrike. Koliko to ima veze sa recidivima rasizma, ultra desničarskom propagandom ili vjerskim predrasudama?

DVORNIK: Institucije EU i zemalja članica nisu uvijek popustljive prema takvim sentimentima populacije (i sreća je da ECTHR osuđuje državnu ksenofobiju Hrvatske), ali  već duže ta ksenofobija raste. Ovakve se stvari, s usponima i padovima, događaju već barem pola stoljeća. Globalne ekonomske promjene uključuju prvo doseljavanje radne snage (i populacije bivših kolonija) u razvijenije zemlje, a onda seljenje industrijskih investicija van najbogatijeg dijela svijeta. Tako ni u najrazvijenijim zemljama, pogotovu u onima s nerazvijenom socijalnom državom kakve su SAD, nije zajamčena puna zaposlenost.

Najavljena reindustrijalizacija Evrope mogla bi donijeti nove, interesantne promjene – reindustrijalizacija s drukčijom, ekološki uvjetovanom tehnologijom, materijalima, interakcijom sa živim i neživim okolišem. Nisam siguran koliko su društva koja tako uporno njeguju svoje predrasude sposobna bez većih muka – prije svega za najslabije – probaviti predstojeće promjene.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Poslednji čas za reformu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj pojimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji

 

MONITOR: Pokušaj formiranja vlade sa vama na čelu, propao je. Rekli ste da je teško razumjeti racionalnim putem miniranje svega od strane URA-e i SNP-a. Odgovornost za neuspjeh tog projekta, dakle, vidite na tim političkim partijama?

LEKIĆ:  Činjenice su poznate i tu nemam šta da dodam. Niti želim da se bavim temom zašto su dvije stranke poslije mnogih dogovora, pa i onih potpisanih, odustali od formiranja nove vlade, opredjeljući se za nastavak aktuelne Vlade u ostavci.

Meni ostaje da se zahvalim na povjerenju većine u parlamentu za dodjeljivanje statusa mandatara, za koji se, kao što je poznato, nisam lično kandidovao. A koji sam pokušao da obavim na ozbiljan, javan i demokratski način. I jedino u interesu zemlje. Bez – i to tvrdim –  uplitanja drugih, iz zemlje ili inostranstva.

MONITOR: Formiranje te vlade nije imalo podršku međunarodnih partnera. Vidite li u tome možda razlog?

LEKIĆ: Ne znam, niti su me interesovale moguće igre iza kulisa.

Znam da smo u usvojenom i potpisanom Programskom sporazumu svih stranka nedvosmisleno naveli otvorenost za međunarodnu saradnju, primarno sa Evropskom unijom i spremnost za poštovanje i ispunjavanje svih ugovornih sporazuma sa međunarodnim partnerima.

Iskren da budem nisam ni čuo stav o nepovjerenju iz inostranstva, barem ne ozbiljan, jer bi se to kosilo sa osnovnim načelima međunarodnih pravila. U suprotnom Crna Gora bi i formalno pristala na status protektorata, drugim rječima na svoje samoponištavanje, posebno statusa suverene države.

Uostalom nova vlada nije bila ni formirana, pa bi najava o nesaradnji na neviđeno, bila dodatno apsurdna.

Ako ste mislili na izjave u nedovoljno ozbiljnom, lobističkom, dakle mešetarskom stilu, one su kao takve irelevantne. Mogle su samo nanijeti štetu ugledu zemalja odakle takvi predstavnici dolaze.

Za nas su mnogo značajnije demokratske vrijednosni tih zemalja, proklamovani prijateljski odnosi bazirani na recipročnom uvažavanju – nego što je neko u stilu specijalnih službi ovdje nešto rekao i impresionirao domaće poltrone. I to suprotno važećim demokratskim pravilima koja se poštuju u njihovim državama.

Uostalom dio gostiju je imao razloga i za zabrinutost zbog utiska da su njihovim izjavama najviše bili zadovoljni u Crnoj Gori nosioci hibridnog režima i mafijaško-korupcionaških struktura.

MONITOR:  Koliko će taj, međunarodni faktor biti značajan u formiranju naredne Vlade?

LEKIĆ: Sve zavisi od domaćih aktera koji budu autonomno ili neautonomno sastavljati takvu vladu.

MONITOR: Kako vidite u tom smislu pokušaj formiranja predizbornih koalicija prije određivanja datuma vanrednih izbora? Demokate su ponudile savez Evropi sad, ali i dogovor oko zajedničkog kandidata za predsjedničke izbore raspisane za mart ove godine.

LEKIĆ: Ne smatram da treba da dajem sugestije, još manje upustva drugima kako da se pozicioniraju u daljim političkim procesima. Svako će preuzeti odgovornost za svoje odluke.

MONITOR: I Vas mediji pominju kao jednog od potencijalnih predsjedničkih kandidata?

LEKIĆ: I ja sam to pročitao u medijima.

MONITOR: Jedan dio stranaka vladajuće većine pozvao je da se nastupi sa zajedničkim kandidatom. Koliko je to realno?

LEKIĆ:  Nije rijetka praksa u demokratskim društvima da stranke kandiduju svoje lidere na predsjedničkim izborima. I to je sasvim legitimno. S druge strane, treba koliko je moguće realno sagledavati šanse za uspjeh, i ne priređivati eventualne poklone protivničkoj strani.

MONITOR: Sa evropskih adresa stižu najave mogućeg zaustavljanja evoprskog procesa ukoliko ne bude odblokiran Ustavni sud.  Ko će biti odgovoran ukoliko se taj proces zaustavi?     

LEKIĆ: Takav scenario bi se mogao vidjeti na dva načina: Kao novi čin u anatomiji crnogorske (auto)destrukcije. Ili kao nova i konkretna odgovornost konkretnih aktera koje treba sankcionisati. Mislim na kažnjavanje od strane  građana, prije svega na izborima.

U ovako teškim situacijama kada u  parlamentu nema konsenzusa, kada je vlada u ostavci, kada predsjednik države nije predsjednik svih građana već jedne stranke i gravitirajućih satelita i zato ga ne intersuje opšti interes, već institucionalne blokade – treba vjerovatno sagledati prava i dužnost i preostaloj, trećoj grani vlasti, dakle nazavisnom sudskom sistemu da na neki način zaštiti pravno funkcionisanje države.

MONITOR:  Kako komentarišete nedavni boravak predsjednika Đukanovića u St. Moricu u jeku krize u zemlji, sa novim troškovima, rekordrnim cijenama soba?

LEKIĆ: S jedne strane ništa novo, potvrđuje se kombinacija visokog stepena otuđenja od realnosti i nezaustavljive skorojevićke motivacije provoda po cijenu blamiranja države i materijalnu cijenu na račun crnogorskih građana.

A sve se dešava – kako je zvanično objavljeno – u vremenu tužilačkog izviđaja o jednoj od mnogih Đukanovićevih afera, takozvanog prvog miliona čije problematične zaplete su izgleda i obični građani savladali.

Građanima možda ostaje da preko privatnih provoda predsjednika male i siromašne države savladaju geografsku razliku između St. Tropea i St. Morica. Razliku između ranijeg Đukanovićevog provoda u St. Tropeu, čak sa javnim slikama baškarenja u bazenu sa kumovima i tajkunima, i ovog provoda u St. Moricu sa skupim hotelskim troškovima.

Povodom iste teme zanimljivo je da se boravak u elitnom St. Moricu dešava u vremenu kada Đukanović u Crnoj Gori poziva građane u šumu, organizuje proteste, sve za odbranu države i njenog istorijsko-etičkog dostojanstva. Proteste koji prijetećim porukama idu i ispred tužilaštva, onog koje danas skoro jedini liči na ozbiljnu i autonomnu državnu instituciju.

Istina, neodgvorna i nedovljno transparentna putovanja, sa takođe visokim finansijskim izdacima se ne završavaju sa Đukanovićem i uopšte sistemom koji je stvorio.

MONITOR: Da li mislite na period nove vlasti, poslije 20. avgusta 2020?

    LEKIĆ:  Da, upravo mislim na taj period, jer je sistem neopravdanog, nekontrolisanog trošenja državnog novca  nastavljen.

U svojstvu poslanika i predsjednika Odbora za međunarodne odnose zatražio sam u periodu Krivokapićeve Vlade – dakle u vremenu kada sam još imao posljednje nade ili iluzije o moguće ozbiljnom zaokretu u vođenju državnih poslova –  izvjestaj o putovanjem i troškovima Vlade i ministartava.

Na osnovu onoga što sam dobio, a nisam sve, uočio sam da se nastavila praksa, nedopustive ležernosti, sa zbirom velikih i nepotrebnih troškova, često bez elemenatnih izvještaja.

Uostalom, dio najgorih praksi DPS-a su nastavljene sve do danas, a možda su neke i prevaziđene.

MONITOR:  Kako komentarišete posjete crnogorskih gradonačelnika iz redova Demokratskog fronta Beogradu, te posjetu dvojice ministara proslavi u Republici Srpskoj?

LEKIĆ:  Bez namjere da relativizujem konkretnu temu, jer je ozbiljna, ona je dio mnogo kompleksnijeg pitanja stanja, pa i sistemskog karaktera naša države.

Odavno se dominantan proces uređenja i funkcionisanja  crnogorskog društva odvija, ne u pravcu integrativno-vrijednosne cjeline, već modelu države kao zbira nacija. Sa takozvanim identitetskim bitkama koje se nerijetko i tragikomično pretvaraju u bitke za bolju prošlost, a ne budućnost. Zapravo nastavak tog procesa vodi federalizovanju zemlje, njenoj  državno-duhovnoj dezintegraciji sa svim daljim posljedicama.

Sada smo u fazi kada nijedna etnička grupa ne želi da odustane od svojih nacionalnih centara u drugim zemljama, koje neko otvoreno zove maticama. A sav taj pravac zapravo postaje matica naše duboke državno-političke krize.

Pritom je država bez institucionalnih i personalnih autoriteta, bez autoriteta javne riječi, pa je problem još izraženiji. Tako izlasci zvaničnika iz naše zemlje, kao i ulasci drugih u nju – sve bez pravila, čini zemlju, najblaže rečeno,  nedovoljno ozbiljnom.

Kako vratiti stanje integrisane zemlje, pritom bez asimilacije bilo koje etničke grupe, kako državnu politiku voditi na poznatim pravilima ozbiljnih i uređenih zemlja jeste jedno od najurgentnijh pitanja u našoj državi.

MONITOR: A pojačanu retoriku devedesetih?

LEKIĆ:  Devedesetih se padom Berlinskog zida mijenjao međunarodni sistem, mjenjao unutrašni sistem našeg društva, i što je najteže – ratovima raspadala zajednička država. Ove dramatične oklonosti ne mogu pravdati mnoge teške vrijednosne poremećaje, pa i retoričke, ali negdje u balkanskim istorijama nisu sasvim nepoznate.

Međutim danas 2023. ponavljanje slične retorike mržnje govore o porazu državne politike. Govore o ,,pobjedi” cinične politike podjela, da bi se na podjelma i njenoj primitivnoj retorici, vladalo. I skrenule teme kriminala i korupcije, te ipak ontološke bolesti crnogorskog društva.

MONITOR:  Kako izaći iz političke i institucionalne krize u Crnoj Gori?

LEKIĆ: Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj poimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji.

Uprkos svemu, i dalje smatram da konačno zrelom političkom vlasti, ozbiljnom državnom politikom, nezavisnim institucijama, sve uz pomoć Evropske unije, Crne Gora može ostvatiti svoju veliku društvenu i moralnu reformu.

Utisak je, da je posljednji čas za to.

 

    Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo