Povežite se sa nama

INTERVJU

VLADIMIR JOKIĆ, PREDSJEDNIK OPŠTINE KOTOR: Zemlja dobrih ljudi koju je zarobio kriminal

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko opisali proteklih pet mjeseci provedenih na poziciji predsjednika Opštine Kotor?
JOKIĆ: Period od 21. februara, kada sam izabran za predsjednika Opštine Kotor, podijelio bih na dva segmenta – unutrašnji i spoljašnji. Naime, javnost je bila svjedok intenzivne medijske, političke i drugih aktivnosti koje je vladajuća partija, preko svojih predstavnika u vlasti i dijela medija, sprovodila protiv nove lokalne uprave i mene i na šta sam redovno reagovao, štiteći kako lični tako i integritet nove uprave i interese Kotora. Pored toga, najintenzivniji dio je bio onaj koji je javnosti najmanje vidljiv, a to je svakodnevni rad na „unutrašnjem” planu, na uspostavljanju reda u lokalnoj samoupravi.

MONITOR: Koji su najveći problemi koje ste naslijedili od prethodne vlasti?
JOKIĆ: U trenutku preuzimanja uprave naglasio sam najvidljivije probleme. Nepostojanje koncesije za Luku Kotor, problematičan status na UNESCO listi uz devastaciju prostora, loša saobraćajna infrastruktura, nepostojanje velikog hotela uz prizore ruiniranih starih hotela i fabrika samo su neki od problema koji bi ozbiljno opteretili i gradove većeg kapaciteta od Kotora. Pored ovoga, stanje koje je DPS produkovao unutar uprave u svojih 25 godina vlasti u Kotoru predstavlja dodatan teg u rješavanju ovih problema. Tromost uprave, nedostatak procedura, neumreženost unutar sistema, nedovoljno razvijen IT sektor, sve su to stvari koje rješavamo u hodu paralelno sa ostalim problema.

MONITOR: Čime objašnjavate konstantne napade na Vas kao predsjednika Opštine Kotor?
JOKIĆ: U zarobljenim društvima kakvo je crnogorsko, gdje se vlast nije mijenjala već je ogrezla u kriminal i korupciju, vladajuća partija svaku smjenu doživljava tragično jer se time kidaju veze kojima su se ostvarivale lične privilegije i interesi raznih centara moći. Znajući da na mene ne mogu uticati ni na koji način ni iz jednog centra moći krenuli su sa napadima, fabrikovanjem afera, lažima i podmetanjima, računajući da će me na taj način slomiti i dekoncentrisati da ne radim ono za šta sam dobio mandat, reformišem i pokrenem Kotor. U tom naumu neće uspjeti.

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste meta poziva na linč od strane Savjeta mladih DPS Kotor…
JOKIĆ: DPS nejač, kodnog imena Savjet mladih DPS Kotor, sakrivena pod plaštom grupe, pozvala je na moj linč uz neprimjerenu poruku: „Nije svako ture za vezira”. Očigledno su dobro naučili metode svojih političkih očeva koje su ovi oprobali devedesetih.

MONITOR: Protiv Savjeta mladih podnijeli ste krivičnu prijavu državnom tužilaštvu. Kakvo reagovanje očekujete od tužilaštva?
JOKIĆ: Nadležnom državnom tužilaštvu sam podnio krivičnu prijavu i od njih očekujem hitnu i oštru reakciju. Nikakva izvinjenja, nikakve relativizacije ovog događaja ne prihvatam. Poziv na linč predsjednika opštine je došao sa zvanične Fb strane partije koja je vlast 27 godina i to ne može niko relativizovati. Počinilac mora biti pronađen i najstrože kažnjen.

MONITOR: Napadaju Vas i iz kotorskog odbora Nove srpske demokratije.
JOKIĆ: Neprimjerene reakcije su u jednom trenutku došle i od strane lokalnog odbora NSD. Kada napadi dolaze od DPS-a i njihovih satelita to me ne čudi, međutim čudi me kada dolaze od strane koalicionog partnera. Ipak, tog dana sam rekao da dok obavljam funkciju predsjednika opštine neću biti njihov partner za lokalne unutaropozicione svađe. Ne ulazeći u njihove ciljeve i namjere, ponoviću da sam kao predsjednik opštine posvećen radu lokalne samouprave kako bi bila na ponos cijeloj Crnoj Gori.

MONITOR: U toku je rat saopštenjima Demokrata i DF-a.
JOKIĆ: U Kotoru su napadi dolazili samo od NSD, ne i od ostalih konstituenata DF-a.

MONITOR: Ipak, kako komentarišete te unutaropozicione „polemike”?
JOKIĆ: Kao funkcioner Demokrata mogu reći da kao politički subjekt nikada nismo inicirali unutaropozicionu polemiku niti se koristili jezikom ulice tako da mi nismo doprinijeli utisku koji je stvoren u javnosti. Oštrica našeg djelovanja je usmjerena prema DPS-u koji je prije 27 godina došao na vlast sa ulice i od tada stvorio uličarsku atmosferu u društvu. Imamo dovoljno energije da u cilju smjene DPS-a uspijemo do kraja, bez obzira na stvorenu atmosferu i bočne udare na tom putu.

MONITOR: Jeste li uspjeli da uvjerite DPS da nemate i državljanstvo Srbije?
JOKIĆ: DPS i njihove organizovane kriminalne grupe nemam potrebu da u bilo šta uvjeravam. Primjerenije bi bilo da oni uvjeravaju nadležne državne organe da nisu oteli onoliko koliko svi slutimo da jesu, a još primjerenije da pokušaju da se opravdaju kod građana Crne Gore za otete godine i živote. Priču o državljanstvu sa raznim medijskim eksponentima ove političke grupacije sam zatvorio prije mjesec dana.

MONITOR: Nedavno ste najavili da će Demokrate beskompomisno nastaviti borbu za smjenu DPS-a u Crnoj Gori. Kako po Vašem mišljenju ta borba može biti uspješna?
JOKIĆ: Uporan terenski rad, razgovor sa ljudima, buđenje apstinenata, vraćanje vjere u politiku i političare, a prije svega vraćanje vjere u ljude je siguran recept za pobjedu nad DPS-om. Crna Gora je zemlja dobrih ljudi, zarobljena od u kriminal ogrezlih pojedinaca. Razbićemo strah i pokazati da nas je više. Mnogo više.

MONITOR: Sada u Crnoj Gori imamo generaciju mladih obrazovanih političara, kao što ste Vi. Šta mislite da li ćete uspjeti da Crnu Goru kao privatnu državu zarobljenu u mreži organizovanog kriminala, korupcije, nepotizma reformištete u savremenu demokratsku i građansku državu?
JOKIĆ: Uvjeren sam da ćemo uspjeti da Crnu Goru oslobodimo svih onih pošasti koje je uništavaju posljednjih 27 godina. Smjena generacija je neophodna, jer samo ljudi bez balasta prošlosti mogu stati na put ovom režimu i reći mu dosta.

MONITOR: Na veliko odobravanje naišao je Vaš stav da Demokrate ni u Kotoru niti bilo gdje drugo nisu profesionalno nacionalno opredijeljeni.
JOKIĆ: Pitanja toga šta je neko po naciji ili vjeri, kojim jezikom govori ili u koju bogomolju ide ili ne ide su bitna pitanja za pojedinca i za njegov privatni život. Iznošenje nacionalnih i vjerskih osjećanja na političku pozornicu neće tu pozornicu učiniti svetijom, već će upravo ta pitanja učiniti profanijim spuštajući ih na jedan prizeman nivo. Iz tog razloga je naš stav da svako treba i može biti što god on smatra da je, i da se jedino možemo dijeliti na ljude i neljude, poštene i kriminalce.

MONITOR: Pojedini predsjednici opština ipak nikako da shvate da treba da budu predsjednici svih građana.
JOKIĆ: Nekoliko puta sam ponovio da je Crna Gora zarobljena država, pa su i sve njene institucije zarobljene. Kada imamo predsjednika Crne Gore koji je izabran očigledno suprotno odredbama Ustava onda znamo da na nižem nivou možemo očekivati i gore primjere zloupotrebe položaja i ignorisanja zakonskih i ustavnih propisa.

MONITOR: Šta će biti prioriteti lokalne vlasti u Kotoru u narednom periodu?
JOKIĆ: Pored nastavka borbe za očuvanje UNESCO statusa i dobijanje koncesije za Luku Kotor, rješavanje pomenutih problema u gradskoj infrastrukturi, modernizacija sistema upravljanja, dostupnost uprave građanima preko intereneta, skraćivanje svih procedura, izrada strateškog plana i najbitnije – rješavanje svakodnevnih komunalnih problema građana u svim mjesnim zajednicama u Opštini, kako bi unaprijedili svakodnevni život.

MONITOR: Obećali ste da gradska uprava u Kotoru neće biti utočište za partijske vojnike, odnosno da ćete ukinuti partitokratiju i eliminisati partijsko zapošljavanje. Jeste li što ostvarili na tom planu?
JOKIĆ: Za vršioce družnosti na funkcionerskim mjestima do konkursa u okviru lokalne samouprave su većinom postavljeni ljudi koji ne pripadaju nijednoj političkoj partiji. Konkursi za radna mjesta, od funkcionera do službenika, su zaista otvoreni, pa nije neočekivano da na pojedinima pobijede čak i pojedinci koji su politički opredijeljeni na drugu stranu, a ispunjavaju uslove konkursa. Pored toga, u pripremi je nacrt odluke o otpremninama kako bi se lokalna samouprava rasteretila dijela viška zaposlenih.

MONITOR: Zašto je Ministarstvo kulture prekinulo uobičajenu podršku KotorArtu, manifestaciji koja uživa veliki međunarodni ugled?
JOKIĆ: Potez Ministarstva kulture ne treba gledati izdvojeno, već kao jedan u nizu poteza državne vlasti prema Kotoru. Plan da se ne opredijele sredstva za KotorArt je plan da se u Kotoru ne održe kulutrne manifestacije tokom ljeta i da se lokalna uprava pokaže kao nesposobna. Po principu opruge, što jače pritisnete to se jače odbijemo, pod pokroviteljstvom opštine Kotor ove godine se odigrao i KotorArt i sve druge kulturne manifestacije, uz zavidan program i na ponos gradu.

Sa gozbama je završeno

MONITOR: Iz Vašeg kabineta saopšteno je da u Kotoru neće nikad više biti gozbe elite na račun svih građana. Šta to znači?
JOKIĆ: Nije bilo neuobičajno da se u Kotoru organizuju nepotrebni skupi prijemi i manifestacije za miljenike vlasti iz Podgorice i njihove porodice, da se ugovoraju programi po njihovim željama i ukusu gdje bi i zaradili dodatno, a sve o trošku građana Kotora. Sa tom praksom je završeno.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo