Povežite se sa nama

INTERVJU

VLADIMIR JOKIĆ, PREDSJEDNIK OPŠTINE KOTOR: Zemlja dobrih ljudi koju je zarobio kriminal

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko opisali proteklih pet mjeseci provedenih na poziciji predsjednika Opštine Kotor?
JOKIĆ: Period od 21. februara, kada sam izabran za predsjednika Opštine Kotor, podijelio bih na dva segmenta – unutrašnji i spoljašnji. Naime, javnost je bila svjedok intenzivne medijske, političke i drugih aktivnosti koje je vladajuća partija, preko svojih predstavnika u vlasti i dijela medija, sprovodila protiv nove lokalne uprave i mene i na šta sam redovno reagovao, štiteći kako lični tako i integritet nove uprave i interese Kotora. Pored toga, najintenzivniji dio je bio onaj koji je javnosti najmanje vidljiv, a to je svakodnevni rad na „unutrašnjem” planu, na uspostavljanju reda u lokalnoj samoupravi.

MONITOR: Koji su najveći problemi koje ste naslijedili od prethodne vlasti?
JOKIĆ: U trenutku preuzimanja uprave naglasio sam najvidljivije probleme. Nepostojanje koncesije za Luku Kotor, problematičan status na UNESCO listi uz devastaciju prostora, loša saobraćajna infrastruktura, nepostojanje velikog hotela uz prizore ruiniranih starih hotela i fabrika samo su neki od problema koji bi ozbiljno opteretili i gradove većeg kapaciteta od Kotora. Pored ovoga, stanje koje je DPS produkovao unutar uprave u svojih 25 godina vlasti u Kotoru predstavlja dodatan teg u rješavanju ovih problema. Tromost uprave, nedostatak procedura, neumreženost unutar sistema, nedovoljno razvijen IT sektor, sve su to stvari koje rješavamo u hodu paralelno sa ostalim problema.

MONITOR: Čime objašnjavate konstantne napade na Vas kao predsjednika Opštine Kotor?
JOKIĆ: U zarobljenim društvima kakvo je crnogorsko, gdje se vlast nije mijenjala već je ogrezla u kriminal i korupciju, vladajuća partija svaku smjenu doživljava tragično jer se time kidaju veze kojima su se ostvarivale lične privilegije i interesi raznih centara moći. Znajući da na mene ne mogu uticati ni na koji način ni iz jednog centra moći krenuli su sa napadima, fabrikovanjem afera, lažima i podmetanjima, računajući da će me na taj način slomiti i dekoncentrisati da ne radim ono za šta sam dobio mandat, reformišem i pokrenem Kotor. U tom naumu neće uspjeti.

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste meta poziva na linč od strane Savjeta mladih DPS Kotor…
JOKIĆ: DPS nejač, kodnog imena Savjet mladih DPS Kotor, sakrivena pod plaštom grupe, pozvala je na moj linč uz neprimjerenu poruku: „Nije svako ture za vezira”. Očigledno su dobro naučili metode svojih političkih očeva koje su ovi oprobali devedesetih.

MONITOR: Protiv Savjeta mladih podnijeli ste krivičnu prijavu državnom tužilaštvu. Kakvo reagovanje očekujete od tužilaštva?
JOKIĆ: Nadležnom državnom tužilaštvu sam podnio krivičnu prijavu i od njih očekujem hitnu i oštru reakciju. Nikakva izvinjenja, nikakve relativizacije ovog događaja ne prihvatam. Poziv na linč predsjednika opštine je došao sa zvanične Fb strane partije koja je vlast 27 godina i to ne može niko relativizovati. Počinilac mora biti pronađen i najstrože kažnjen.

MONITOR: Napadaju Vas i iz kotorskog odbora Nove srpske demokratije.
JOKIĆ: Neprimjerene reakcije su u jednom trenutku došle i od strane lokalnog odbora NSD. Kada napadi dolaze od DPS-a i njihovih satelita to me ne čudi, međutim čudi me kada dolaze od strane koalicionog partnera. Ipak, tog dana sam rekao da dok obavljam funkciju predsjednika opštine neću biti njihov partner za lokalne unutaropozicione svađe. Ne ulazeći u njihove ciljeve i namjere, ponoviću da sam kao predsjednik opštine posvećen radu lokalne samouprave kako bi bila na ponos cijeloj Crnoj Gori.

MONITOR: U toku je rat saopštenjima Demokrata i DF-a.
JOKIĆ: U Kotoru su napadi dolazili samo od NSD, ne i od ostalih konstituenata DF-a.

MONITOR: Ipak, kako komentarišete te unutaropozicione „polemike”?
JOKIĆ: Kao funkcioner Demokrata mogu reći da kao politički subjekt nikada nismo inicirali unutaropozicionu polemiku niti se koristili jezikom ulice tako da mi nismo doprinijeli utisku koji je stvoren u javnosti. Oštrica našeg djelovanja je usmjerena prema DPS-u koji je prije 27 godina došao na vlast sa ulice i od tada stvorio uličarsku atmosferu u društvu. Imamo dovoljno energije da u cilju smjene DPS-a uspijemo do kraja, bez obzira na stvorenu atmosferu i bočne udare na tom putu.

MONITOR: Jeste li uspjeli da uvjerite DPS da nemate i državljanstvo Srbije?
JOKIĆ: DPS i njihove organizovane kriminalne grupe nemam potrebu da u bilo šta uvjeravam. Primjerenije bi bilo da oni uvjeravaju nadležne državne organe da nisu oteli onoliko koliko svi slutimo da jesu, a još primjerenije da pokušaju da se opravdaju kod građana Crne Gore za otete godine i živote. Priču o državljanstvu sa raznim medijskim eksponentima ove političke grupacije sam zatvorio prije mjesec dana.

MONITOR: Nedavno ste najavili da će Demokrate beskompomisno nastaviti borbu za smjenu DPS-a u Crnoj Gori. Kako po Vašem mišljenju ta borba može biti uspješna?
JOKIĆ: Uporan terenski rad, razgovor sa ljudima, buđenje apstinenata, vraćanje vjere u politiku i političare, a prije svega vraćanje vjere u ljude je siguran recept za pobjedu nad DPS-om. Crna Gora je zemlja dobrih ljudi, zarobljena od u kriminal ogrezlih pojedinaca. Razbićemo strah i pokazati da nas je više. Mnogo više.

MONITOR: Sada u Crnoj Gori imamo generaciju mladih obrazovanih političara, kao što ste Vi. Šta mislite da li ćete uspjeti da Crnu Goru kao privatnu državu zarobljenu u mreži organizovanog kriminala, korupcije, nepotizma reformištete u savremenu demokratsku i građansku državu?
JOKIĆ: Uvjeren sam da ćemo uspjeti da Crnu Goru oslobodimo svih onih pošasti koje je uništavaju posljednjih 27 godina. Smjena generacija je neophodna, jer samo ljudi bez balasta prošlosti mogu stati na put ovom režimu i reći mu dosta.

MONITOR: Na veliko odobravanje naišao je Vaš stav da Demokrate ni u Kotoru niti bilo gdje drugo nisu profesionalno nacionalno opredijeljeni.
JOKIĆ: Pitanja toga šta je neko po naciji ili vjeri, kojim jezikom govori ili u koju bogomolju ide ili ne ide su bitna pitanja za pojedinca i za njegov privatni život. Iznošenje nacionalnih i vjerskih osjećanja na političku pozornicu neće tu pozornicu učiniti svetijom, već će upravo ta pitanja učiniti profanijim spuštajući ih na jedan prizeman nivo. Iz tog razloga je naš stav da svako treba i može biti što god on smatra da je, i da se jedino možemo dijeliti na ljude i neljude, poštene i kriminalce.

MONITOR: Pojedini predsjednici opština ipak nikako da shvate da treba da budu predsjednici svih građana.
JOKIĆ: Nekoliko puta sam ponovio da je Crna Gora zarobljena država, pa su i sve njene institucije zarobljene. Kada imamo predsjednika Crne Gore koji je izabran očigledno suprotno odredbama Ustava onda znamo da na nižem nivou možemo očekivati i gore primjere zloupotrebe položaja i ignorisanja zakonskih i ustavnih propisa.

MONITOR: Šta će biti prioriteti lokalne vlasti u Kotoru u narednom periodu?
JOKIĆ: Pored nastavka borbe za očuvanje UNESCO statusa i dobijanje koncesije za Luku Kotor, rješavanje pomenutih problema u gradskoj infrastrukturi, modernizacija sistema upravljanja, dostupnost uprave građanima preko intereneta, skraćivanje svih procedura, izrada strateškog plana i najbitnije – rješavanje svakodnevnih komunalnih problema građana u svim mjesnim zajednicama u Opštini, kako bi unaprijedili svakodnevni život.

MONITOR: Obećali ste da gradska uprava u Kotoru neće biti utočište za partijske vojnike, odnosno da ćete ukinuti partitokratiju i eliminisati partijsko zapošljavanje. Jeste li što ostvarili na tom planu?
JOKIĆ: Za vršioce družnosti na funkcionerskim mjestima do konkursa u okviru lokalne samouprave su većinom postavljeni ljudi koji ne pripadaju nijednoj političkoj partiji. Konkursi za radna mjesta, od funkcionera do službenika, su zaista otvoreni, pa nije neočekivano da na pojedinima pobijede čak i pojedinci koji su politički opredijeljeni na drugu stranu, a ispunjavaju uslove konkursa. Pored toga, u pripremi je nacrt odluke o otpremninama kako bi se lokalna samouprava rasteretila dijela viška zaposlenih.

MONITOR: Zašto je Ministarstvo kulture prekinulo uobičajenu podršku KotorArtu, manifestaciji koja uživa veliki međunarodni ugled?
JOKIĆ: Potez Ministarstva kulture ne treba gledati izdvojeno, već kao jedan u nizu poteza državne vlasti prema Kotoru. Plan da se ne opredijele sredstva za KotorArt je plan da se u Kotoru ne održe kulutrne manifestacije tokom ljeta i da se lokalna uprava pokaže kao nesposobna. Po principu opruge, što jače pritisnete to se jače odbijemo, pod pokroviteljstvom opštine Kotor ove godine se odigrao i KotorArt i sve druge kulturne manifestacije, uz zavidan program i na ponos gradu.

Sa gozbama je završeno

MONITOR: Iz Vašeg kabineta saopšteno je da u Kotoru neće nikad više biti gozbe elite na račun svih građana. Šta to znači?
JOKIĆ: Nije bilo neuobičajno da se u Kotoru organizuju nepotrebni skupi prijemi i manifestacije za miljenike vlasti iz Podgorice i njihove porodice, da se ugovoraju programi po njihovim željama i ukusu gdje bi i zaradili dodatno, a sve o trošku građana Kotora. Sa tom praksom je završeno.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo