Crna Gora ni ove godine nije zvanično ustanovila 11. jul kao Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. I pored toga što je Skupština Rezolucijom iz 2021. prepoznala potrebu da se taj datum ustanovi, a država 2024. podržala rezoluciju UN, memorijalni dan do danas nije utvrđen

Više od 6.000 učesnika krenulo je u srijedu ujutro iz Nezuka, pored Tuzle, na trodnevni Marš mira prema ka Potočarima, Srebrenici kako bi odali počast žrtvama genocida počinjenog 1995. godine u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN).

Učesnici Marša, koji se održava 22. put, kreću se trasom dugom oko 100 kilometara, kojom su u julu 1995. godine hiljade Bošnjaka pokušavale da se probiju do slobodne teritorije nakon pada Srebrenice. Ruta je ostala zapamćena kao put spasa, ali i put smrti, jer su njome nakon pada zaštićene zone Srebrenica prolazili muškarci i dječaci koji su pokušavali da izbjegnu ubistva i stignu na teritoriju pod kontrolom Armije Republike BiH. Planirano je da učesnici stignu u Potočare 10. jula predveče, a 11. jula prisustvuju obilježavanju godišnjice i kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica u Potočarima.

Do sada je u Memorijalnom centru ukopano 6.772 žrtava srebreničkog genocida, dok je oko 250 ubijenih sahranjeno na drugim lokacijama prema želji njihovih porodica. Za više od 1.000 ljudi iz Srebrenice i okolnih opština i dalje se traga.

Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatuje da je u julu 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid.
Isti sud je Srbiju proglasio krivom za nesprječavanje genocida i da je prekršila obavezu kažnjavanja počinilaca genocida.

Pred različitim sudovima, do sada je za genocid i ratne zločine u Srebrenici osuđeno više od 50 osoba, na ukupno 700 godina zatvora.
Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant Vojske tog entiteta Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

„To je, ljudi, genocid“, kazao je Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), Skupštini srpskog naroda u Bosni i Hercegovini još 12. maja 1992. godine, kada je čuo plan Radovana Karadžića za uspostavljanje etnički čiste srpske države u BiH.

Ipak, tri godine kasnije, tokom devet dana u julu 1995. godine, zajedno sa Radovanom Karadžićem, predsjednikom Republike Srpske, i drugim visokim vojnim i policijskim rukovodiocima, naredio je i sproveo ubijanje skoro 8.000 zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka u Srebrenici. Dva međunarodna suda, i Sud Bosne i Hercegovine, utvrdili su da je taj zločin genocid, najteži zločin prema međunarodnom pravu, za koji su i Mladić i brojni drugi osuđeni na doživotnu robiju i višegodišnje kazne zatvora. Ova i mnoštvo drugih činjenica objavljene su u knjizi dr Dragana Popovića „Gubljenje ljudskosti – Srebrenica kao istorijska činjenica“, koja je nedavno promovisana u Podgorici.

„Genocid u Srebrenici je činjenično i pravno dokumentovan do nivoa koji ostavlja vrlo malo prostora za ozbiljnu dilemu u stručnoj javnosti, zbog čega se negiranje ili relativizacija ne može čitati kao pokušaj rasprave, već isključivo kao indikator političkih i ideoloških uvjerenja onih koji to čine“, objavio je u autorskom tekstu istoričar Adnan Prekić.

On je podsjetio i na brojne činjenice koje su dokumentovane u Haškom tribunalu. „Tri dana nakon što su jedinice Vojske RS zauzele Srebrenicu, Dragan Jokić, načelnik inženjerske jedinice Zvorničke brigade, u 9.00 sati pozvao je vozača Ostoju Stanojevića i naredio mu da pripremi kamione i mašine za ‘čišćenje smeća’.

Šifrovani izraz ‘čišćenje smeća’ označio je početak sistematske akcije ubijanja civila, koji će Međunarodni sud pravde nekoliko godina kasnije kvalifikovati kao zločin genocida. U narednim danima, inženjerska jedinica Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske u okolini Srebrenice iskopala je masovne grobnice u kojima je završilo više od 8.000 muškaraca i dječaka“, navodi Prekić.

Za preživjele i porodice ubijenih onih sedam dana iz jula 1995. „nijesu istorija“, već svakodnevna stvarnost, „prazna stolica za trpezarijskim
stolom“ i majka koja i dalje čeka da sahrani još jednu kost svog djeteta, kazao je direktor Memorijalnog centra Srebrenica Potočari Emir Suljagić, koji se video linkom obratio učesnicima panela povodom Međunarodnog dana sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici, koji je protekle sedmice, u organizaciji Ministarstva vanjskih poslova i UN-a, održan u Podgorici.

Suljagić je podsjetio da genocid ne počinje ubijanjem, već mnogo ranije dehumanizacijom, diskriminacijom, govorom mržnje i sistematskim negiranjem ljudskosti drugih, te da njegove posljedice i nakon završetka žive kroz negiranje, veličanje ratnih zločinaca i pokušaje prekrajanja istorije. Upravo zato je, ocijenio je, obrazovanje najsnažnije oruđe protiv negiranja, mržnje i ravnodušnosti. !Žrtve Srebrenice više ne mogu govoriti u svoje ime. Zato govorimo mi. Zato pamtimo. Insistiramo na istini, jer je sjećanje pravda, a istina prevencija“, poručio je Suljagić.

Tea Gorjanc-Prelević, direktorica Akcije za ljudska prava (HRA), na panelu je kazala da je suočavanje s prošlošću u Crnoj Gori blokirano zato što poricatelji i relativizatori genocida sjede u samoj vlasti. Podsjetila je da je Rezolucija o genocidu u Srebrenici 2021. usvojena, a da su bili protiv glasovi bloka koji danas čini jezgro vladajuće većine, te da predsjednik Skupštine negira genocid i osporava presudu komandantu Ratku Mladiću, iako je zločin u kojem je ubijeno preko 8.000 muškaraca i dječaka sudski utvrđen i dokumentovan.

Pitala je da li građani Crne Gore znaju šta će zvanični predstavnici ove države uraditi 11. jula, da li će makar posjetiti spomenik na Pobrežju, na komemoraciji koje organizuje Bošnjačko vijeće i nevladine organizacije.

Prema njenoj ocjeni, memorijalizacija u parlamentu je selektivna: od promjene vlasti bez problema su usvojene dvije rezolucije koje komemoriraju srpske žrtve genocida, uključujući onu o Jasenovcu, i utvrđen dan sjećanja na te žrtve, dok tri predložene rezolucije o zločinima nad Bošnjacima čekaju na dnevni red. Pozivajući se na Bosansku knjigu mrtvih, navela je da Bošnjaci čine oko 80 odsto civilnih žrtava rata u BiH, što opovrgava tezu da su svi stradali podjednako u „građanskom ratu“. Petina građana u Crnoj Gori, upozorila je Gorjanc-Prelević, negira genocid.

Crna Gora ni ove godine nije zvanično ustanovila 11. jul kao Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. I pored toga što je Skupština Rezolucijom iz 2021. prepoznala potrebu da se taj datum ustanovi, a država 2024. podržala rezoluciju UN, memorijalni dan do danas nije utvrđen.

Na to su uoči obilježavanja ukazale HTA, CGO  i  ANIMA, koje su se 11. juna obratile predsjedniku Vlade, predsjedniku Skupštine i resornim ministrima. Dobile su jedino odgovor Ministarstva vanjskih poslova o panelu i nezvaničnu informaciju iz kabineta potpredsjednika Skupštine Mirsada Nurkovića da se priprema izložba
o Srebrenici u holu parlamenta, koja će biti otvorena 9. jula. Pozdravljajući te aktivnosti, poručile su da odgovor na pitanje o ustanovljavanju Dana sjećanja nijesu dobile.

Predrag NIKOLIĆ

Više je problema vezanih za dio gradskog groblja na kojem se sahranjuju pripadnici islamske vjeroispovijesti u Pljevljima. Prostora nedostaje, a u posljednje vrijeme pojavile su se teškoće i prilikom iskopa grobova. Iako je prije nekoliko godina započeta priprema nove parcele za ukop pripadnika Islamske zajednice, ona još nije upotrebljiva.

Muslimanski dio gradskog groblja „Ravni“ u Pljevljima gotovo je popunjen, a uslovi za sahranjivanje sve su teži zbog strmog i kamenitog terena. Iako je prije nekoliko godina započeta priprema nove parcele za ukop pripadnika Islamske zajednice, ona još nije upotrebljiva.

Više je problema vezanih za dio gradskog groblja na kojem se sahranjuju pripadnici islamske vjeroispovijesti u Pljevljima. Prostora nedostaje, a u posljednje vrijeme pojavile su se teškoće i prilikom iskopa grobova. Kako je više Pljevljaka ispričalo Monitoru, nemaran odnos radnika Komunalnog preduzeća dovodi do toga da se, kako navode, mezari zbog kamenitog terena često kopaju pliće nego što je uobičajeno.

„Sahranjivanje pripadnika Islamske zajednice trenutno se obavlja na strmom i kamenitom dijelu gradskog groblja, gdje je za iskop grobnih mjesta često neophodno koristiti pneumatske čekiće (hiltovke) za razbijanje stijena. Takvi uslovi dodatno otežavaju svaki ukop, naročito tokom zimskih mjeseci, kada je pristup uskom i nepristupačnom terenu još zahtjevniji. Među vjernicima Islamske zajednice u Pljevljima, ali i lokalnim vjerskim predstavnicima, raste nezadovoljstvo zbog neadekvatnih i nedostojanstvenih uslova za sahranjivanje“, ispričao je jedan od sagovornika Monitora.

Tvrde da jedna parcela predviđena za proširenje muslimanskog dijela gradskog groblja već raskrčena, ali da ni poslije više godina nije osposobljena za sahranjivanje. Objašnjavaju da na toj lokaciji nema dovoljnog sloja humusa, zbog čega teren nije pogodan za ukop. Pozivajući se na ranije navode iz Komunalnog preduzeća, ističu da je prije stavljanja parcele u funkciju neophodno riješiti odvodnju, jer bi obilnije padavine mogle izazvati slivanje vode prema centru grada. Objašnjavaju i da postoji još jedna parcela koja bi mogla biti privedena namjeni, ali da ni na njoj radovi nijesu završeni. Sagovornik Monitora ocjenjuje da je riječ o višegodišnjem problemu koji zahtijeva hitno rješavanje kako bi se obezbijedili dostojanstveni uslovi za sahranjivanje.

Predsjednik Odbora Medžlisa Islamske zajednice Pljevlja Erol Kolić, odgovarajući na pitanja Monitora o stanju na gradskom groblju, kaže da su „prava adresa za takve odgovore Opština Pljevlja i Komunalno preduzeće“. On podsjeća da je Opština je vlasnik zemljišta, a Komunalno preduzeće firma koja obavlja usluge na groblju.

„Što se tiče trenutne situacije sa kapacitetom mjesta za ukop predviđenih za pripadnike islamske vjeroispovijesti, uvidjeli smo da su skoro popunjena. Prema nekim navodima, parcela na kojoj su prije dvije godine počele pripreme još nije adekvatno uređena kako bi mogla biti stavljena u funkciju. S obzirom na to da se gradsko groblje nalazi na izuzetno lijepoj lokaciji, smatramo da se može naći povoljno rješenje i da će se to u skorije vrijeme riješiti“, kazao je Kolić.

Sa „prave adrese“ na pitanja Monitora o stanju na groblju nijesu odgovorili. Ni Komunalno preduzeće ni Opština Pljevlja do zaključenja ovog broja nijesu objasnili kako je došlo do nedostatka mjesta za sahranjivanje pripadnika islamske vjeroispovijesti, zbog čega se kasni sa završetkom priprema proširenja niti kako namjeravaju da riješe taj problem.

Iz Komunalnog preduzeća su prije mjesec za pljevaljske medije upozorili da mjesta za sahranjivanje ima samo do kraja ove kalendarske godine. Odgovornost za obezbjeđivanje novih grobnih mjesta na gradskom groblju „Ravni“ pripisali su Opštini.

Slična upozorenja iz tog preduzeća upućivana su i prethodnih godina. Prema informacijama do kojih je Monitor došao, prošireni dio gradskog groblja iznad gradske kapele još nije u funkciji i, prema procjenama iz Komunalnog preduzeća, neće biti još nekoliko godina. Ranije je najavljivano da će proširenjem biti obezbijeđeno 76 novih grobnih mjesta.

Proširenje gradskog groblja „Ravni“ ni nakon više godina nije privedeno namjeni. Prije gotovo devet godina tadašnja uprava Komunalnih usluga stanje u muslimanskom dijelu groblja ocijenila je alarmantnim, upozoravajući da bez završetka eksproprijacije zemljišta i proširenja neće biti dovoljno mjesta za buduće ukope. Tada je saopšteno da se Komunalno preduzeće više puta obraćalo Opštini Pljevlja, ukazujući da je upravo lokalna uprava nadležna za završetak imovinsko-pravnih procedura, bez kojih proširenje nije bilo moguće.

Iako je još 2019. godine država prenijela Opštini Pljevlja zemljište namijenjeno proširenju muslimanskog dijela gradskog groblja „Ravni“, a lokalna uprava obezbijedila sredstva za njegovo uređenje, novi prostor ni danas nije u funkciji. Tokom 2024. godine izvedeni su pripremni radovi, uklonjen je dio šume, teren je poravnat, izgrađene su staze i postavljena ograda, ali grobna mjesta nijesu privedena namjeni.

Prema ranije objavljenim podacima, posao uređenja nove parcele, nakon sprovedenog tendera, povjeren je lokalnom komunalnom preduzeću. Radovi su predstavljeni kao priprema novih grobnih mjesta za pripadnike Islamske zajednice, ali javnost do danas nije dobila objašnjenje zbog čega proširenje nije završeno niti kada bi moglo biti stavljeno u upotrebu.

Muslimanski dio groblja godinama se širio prema zemljištu manastira Svete Trojice, ali je taj prostor iscrpljen još 2017. godine, kada su grobna mjesta „stigla” do granične ograde.

I na sjednici Skupštine opštine Pljevlja, u martu ove godine, upozoreno je da je  prostor za sahranjivanje pripadnika Islamske zajednice na postojećem dijelu gradskog groblja gotovo iscrpljen. Izvršni direktor „Komunalnih usluga“ Radivoje Bujišić tada je saopštio da je moguće rješenje formiranje novih grobnih parcela u blizini grobljanske kapele. No, za privođenje tog dijela namjeni, kako je objasnio, potrebno je nasipanje humusa i dodatno uređenje terena. Direktor je tvrdio i da su se obratili Rudniku uglja za pomoć u realizaciji tih radova, ali odgovor do tada nijesu dobili.

Gradsko groblje „Ravni“ podijeljeno je na dva dijela. Na desnoj strani nalaze se parcele predviđene za sahranjivanje pripadnika pravoslavne vjeroispovijesti, dok je lijeva strana namijenjena pripadnicima Islamske zajednice. S obzirom na to da najveći broj muslimanskog stanovništva u Pljevljima živi u urbanom području, gotovo svi preminuli pripadnici ove zajednice sahranjuju se upravo na gradskom groblju „Ravni“. Zbog toga je, upozoravaju sagovornici Monitora, obezbjeđivanje novih grobnih mjesta od posebnog značaja za lokalnu zajednicu.

                                                                                          Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Zbog snimka majbaha koji koristi director UP Lazar Šćepanović, policija je pretresla više stambenih jedinica i telefone bez jasne zakonske osnove. Postupak je pokrenut zbog navodnog ugrožavanja Šćepanovićeve sigurnosti, iako on nije saslušan kao oštećeni do trenutka zaključivanja ovog teksta, što je zakonska obaveza. Odbrana tvrdi da je riječ o nelegalnim pretresima 

Kada je Saša Đilas 29. aprila, prolazeći nikšićkim Bulevarom 13. jula, ugledao vozilo majbah, i snimio automobil o kojem se dugo polemiše o u javnosti, nije mogao ni da zamisli da će zbog toga Uprava policije (UP) već sjutradan protiv njega, ali i njegove prijateljice Zorice Radulović kojoj je poslao snimak, pokrenuti postupak pred Osnovnim državnim tužilaštvom (ODT) Nikšić. 

Postupak je pokrenut zbog navodnog ugrožavanja bezbjednosti direktora UP Lazara Šćepanovića.  

Policija je pretresla kuća Saše Đilasa, njegovih roditelja, kao i kuću Zorice Radulović i njenih svekra i svekrve, zbog navodne sumnje da će naći oružje i eksplozivne naprave. Pretresena je i telefon Radulovićeve, dok je Đilasu oduzet. 

Naredbe za pretrese izdavale su sudije za istragu Osnovnog suda u Nikšiću za istragu Darko Božović i Sava Mušikić, dok predmet u ODT u Nikšiću vodi tužilac Rajko Lopičić. 

“Pretresi su nezakoniti” kaže advokat Veselin Radulović, koji zastupa Đilasa i Radulović. 

Iako je prošlo više od mjesec dana od pokretanja postupka, Đilas i Radulović i dalje ne znaju precizno zbog čega je  ODT u Nikšiću otvorilo istrage protiv njih, po kojim osnovama je UP sprovela pretrese, kao i zbog čega je Osnovni sud u Nikšiću dao odobrenje za ove pretrese.

„Đilasu i Radulović nije saopšteno koje svojstvo imaju u ovom predmetu, niti da li im se nešto konkretno stavlja na teret, dok se istovremeno prema njima sprovode ozbiljne službene radnje koje duboko zadiru u njihova prava i slobode“, navodi za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) advokat Raduović.

On je to napisao i u dopisu ODT-u u Nikšiću, u koji je CIN-CG imao uvid.

Radulović je podsjetio da su mediji, pozivajući se na informacije i saopštenja policije, Đilasa i Radulović prikazali kao osobe povezane sa organizovanom kriminalnom grupom koja navodno ugrožava bezbjednost direktora UP Lazara Šćepanovića. ,,Time je mojim branjenicima nanijeta ozbiljna šteta i prije bilo kakvog zvaničnog obavještenja o postojanju osnova sumnje ili konkretne radnje“, navodi se u dopisu Radulovića ODT-u u Nikšiću. Radulović ističe da Đilas i Radulović imaju čiste biografije, te da nikada nijesu imali bilo kakvih problema sa zakonom. 

Radulović ističe da je problematično i to što Šćepanović još uvijek nije saslušan kao oštećeni iako bi njegov iskaz bio ključan za procjenu da li je sporni snimak mogao izazvati takvu posljedicu. „Svaki slučaj ugrožavanja sigurnosti počinje saslušanjem oštećenog, koji mora izjaviti da se osjeća ugroženim ili uplašenim za svoj život. Bez takve izjave nema ni krivičnog djela“, objašnjava Radulović.

Iz ODT-a u Nikšiću su za CIN-CG kazali da je povodom navodnog ugrožavanja bezbjednosti Šćepanovića formiran predmet. ,,U toku je izviđaj, izdate su naredbe za vještačenje i pribaviće se svi dokazi neophodni za ocjenu da li u radnjama nekog lica ima elemenata krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti’’, naveli su iz tog tužilaštva.  

Radulović, međutim, upozorava da je apsurdan tok ovog procesa. ,,Izviđaj podrazumijeva da postoji sumnja i da je formiran predmet, a oni su formirali predmet i naknadno utvrđuju da li postoji sumnja’’, objašnjava advokat.  On tvrdi i da dosadašnje postupanje u ovom predmetu predstavlja ozbiljno prekoračenje službenih ovlašćenja i nedopušteno zadiranje u osnovna ljudska i slobode prava građana pod izgovorom sprovođenja izviđaja i zaštite lika i djela direktora policije.

Đilas, u razgovoru za CIN-CG, objašnjava da je snimio majbah samo stoga što ga je zainteresovao prizor skupocjenog vozila, simbola bahatosti i zloupotrebe bivše vlasti, na nikšićkim ulicama. “Nijesam mogao ni predpostaviti da njime raspolaže direktor UP, jer tada nije bilo poznato da majbah koristi Šćepanović. Iz automobila je na pumpi izašao vozač uniformisan u crno, koji sigurno nije bio direktor policije’’, objašnjava Đilas. 

Snimak je poslao prijateljici Radulović, tek nakon što je u objavi na stranici X lik odbjeglog Miloša Medenice, koji je osuđen na više od 10 godina zatvora,  naveo da majbah koristi director UP Šćepanović. “U šali sam tada komentarisao da se možda radi upravo o tom majbahu”, kaže Đilas.

UP, ali ni Lazar Šćepanović kojeg je CIN-CG kontaktirao, nijesu odgovorili na brojna pitanja u vezi sa ovim slučajem. 

Pretresi bez zakonske osnove

Već sjutradan, 30. aprila, nakon razmjene porka između Đilasa i Radulović, policija je zakucala na vrata roditeljske kuće Saše Đilasa, sa nalogom za pretres koji je potpisao sudija za istragu Mušikić. Advokat Radulović tvrdi da službenici UP nijesu valjano ni provjerili prebivalište Đilasa koji već niz godina stanuje na drugoj adresi, pa su nakon što su pretesli kuću njegovih roditelja, i to zbog sumnji u nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnog materijala, tražili od Đilasa, putem telefona, da bez naloga pretresu i njegov stan. 

U tom trenutku on je bilo na putu za Prijepolje gdje je trebalo sa rodbinom da provide prvomajski praznik. ,,Dobio sam poziv od uspaničenih roditelja, a potom su se javili službenici koji mi ništa nijesu objasnili osim da me sumnjiče za držanje oružja. Tražili su da od brata i oca uzmu ključ od mog stana i pretresu ga, bez naloga’’, objašnjava Đilas. “Službenici UP su mi kazali da mogu nastaviti putovanje, ukoliko dobiju ključ stana, što sam dopustio nadajući se brzom završetku cijele situacije jer u stanu nije bilo ničeg što bih krio”, ističe Đilas. 

Prma Zakonu o krivičnom postupku (ZKP), zahtjev za donošenje naredbe za pretres mora sadržati “očekivane tragove i opis predmeta koje je potrebno pretresanjem pronaći’’. Advokat Radulović objašnjava da su u ovim slučajevima naredbe bile nezakonite jer su sadržale samo uopštene odredbe, bez isticanja za šta se njegovi klijenti sumnjiče i bez navođenja jasnih razloga za pretres.

Samo dvadesetak minuta nakon što je razgovara sa policijom, uhapšen je u blizini Bijelog Polja. Šest sati je proveo u Centru bezbjednosti Bijelo Polje, gdje mu je rečeno da ništa sumnjivo nije nađeno pretresima, ali da se on tereti za ugrožavanje bezbjednosti. ,,Nijesu mi rekli čije bezbjednosti. Pitali su me da li sam bio na benziskoj pumpi u Nikšiću, 29. Aprila, i da li sam napravio snimak majbaha. Rekao sam da jesam i pokazao sam snimak. Pustili su me i rekli da mogu da nastavim put’’, kaže Đilas. Policiji je reko i da je snimak poslao Zorici Radulović. 

Istog dana sudija za istragu, Darko Božović, izdao je naredbe za pretres stana Zorice Radulović, kao i stana roditelja njenog supruga, zbog sumnje u nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih naparava. Ona je u tom trenutku bila u Herceg Novom. Službenici policije su joj kazali da se hitno javi u hercegnovski CB, što je ona i učinila. ,,Rekli su mi da su me pozvali jer na telefonu imam snimak majbaha. Inspektor me ispitivao odakle mi snimak, objasnila sam sve šta se desilo’’, navodi Zorica Radulović za CIN-CG.  

Radulović objašnjava da kao savjetnica u tužilaštvu poznaje pravne propose, zato je i odbila da da šifru za svoj telefon, kao pristup sadržaju telefona. ”Bez naloga za pretres, policija nema parvo na sve to”. 

U zvaničnim saopštenjima policije,  navedeno je da su Radulovć i Đilas privedeni i da je u vezi sa događajem izvršeno više pretresa. Navedeno je da je Radulović i zaposlena u ODT Nikšić. ,,Uprava policije preduzima intenzivne aktivnosti na identifikaciji svih bezbjednosnih prijetnji, praćenju kretanja teškog i organizovanog kriminala, suzbijanju hibridnog djelovanja i propagandi koju sprovode interesne grupe uz podršku organizovanog kriminala’’, navedeno je u ovom saopštenju. 

Na društvenim mrežama i medijima prikazan je snimak majbaha iz drona, sa kojim Đilas i Radulović negiraju povezanost. Oni su za CIN-CG potvrdili da ih policija i tužilaštvo u vezi sa snimkom iz drona nikada nijesu ispitivali. 

Iz Kancelarije ombudsmana za CIN-CG kažu da snimanje direktora Uprave policije može predstavljati ozbiljan incident koji mora biti predmet odgovarajuće provjere i utvrđivanja svih relevantnih činjenica, posebno imajući u vidu značaj zaštite prava građana, ali i obezbjeđivanja nesmetanog funkcionisanja institucija.

Kako ombudsman ističe ,,svako postupanje organa javne vlasti, uključujući policijske radnje kojima se zadire u prava i slobode građana, mora biti zasnovano na zakonu i sprovedeno uz poštovanje principa nužnosti, proporcionalnosti i zaštite privatnosti”, kažu iz Kancelarije Ombudsmana, uz napomenu da je posebno važno da osobe prema kojima se preduzimaju službene radnje budu upoznate sa svojim procesnim položajem i pravima koja im pripadaju, u skladu sa važećim propisima.

,,U ovakvim situacijama ključna pravna pitanja su postojanje sumnje da je izvršeno krivično djelo, i sa druge strane srazmjernost primijenjenih procesnih mjera i radnji u odnosu na karakter sumnje. Naredba za pretres mora sadržati jasno navedene razloge: koje predmete ili tragove organi traže, zbog čega se očekuje da se oni nalaze na određenom mjestu i kakva je njihova veza sa konkretnim krivičnim djelom’’, ističe za CIN-CG Boris Marić, pravnik iz NVO Centra za građanske slobode (CEGAS). 

Marić istriče da je odgovornost policije da preduzima mjere u granicama zakona i uz poštovanje principa nužnosti i proporcionalnosti, dok tužilaštvo ima obavezu da kontroliše zakonitost policijskog postupanja i da procijeni da li postoji dovoljan osnov za preduzimanje dokaznih radnji, te da li se vodilo računa o srazmjernosti postupanja. 

,,Sud, prilikom odlučivanja o pretresima, ima posebno važnu ulogu zaštitnika prava građana, jer njegova kontrola mora spriječiti da se istraga pretvori u nesrazmjerno zadiranje u privatnost’’, navodi Marić. 

Pretresali cjelokupnu istoriju mobilnog telefona Radulović

U dopisu koji je advokat Radulović poslao ODT-u u Nikšiću, u koji je CIN-CG imao u uvid, navodi se da je 19. maja 2026. izvršen pretres mobilnog telefona Zorice Radulović, zbog postojanja osnova sumnje da će se pretresom pronaći tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za krivični postupak u vezi krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti na štetu direktora policije.

Iz UP su, navodi se u tom dokumentu, izvršili pregled kompletnog sadržaja uređaja, iako istražuju okolnosti koje su se dogodile, u tom trenutku, prije samo 20 dana.

,,O radnji pretresa kao branilac nijesam bio obaviješten od strane ovog tužilaštva, niti policije, iako sam prethodno uredno prijavio zastupanje, tj. odbranu i zahtijevao obavještavanje o svim radnjama. Moje prisustvo toj radnji omogućeno je zato što me je klijentkinja telefonski obavijestila o pozivu policije i, po mojim instrukcijama, zahtijevala prisustvo branioca, nakon čega su službenici policije sačekali moj dolazak’’, navodi Radulović u dopisu.

Advokat Radulović za CIN-CG objašnjava i da je Zorici Radulovićrečeno da će biti prinudno dovedena od strane policije, ukoliko odmah ne dođe radi pretresa telefona. ,,Ona je već jednom davala obavještenje, ali nije saslušana kao osumnjičena, što znači da nijesu imali pravo da je prinudno dovedu“, objašnjava Radulović. 

Radulović objašnjava da je ovakvim postupanjem povrijeđeno pravo odbrane, kao i pravo njegovih branjenika da blagovremeno budu upoznati sa prirodom i razlozima postupka koji se protiv njih vodi.

Kontroverzan je i dio obrazloženja sudske naredbe u kojem se kao “posebno simptomatično“ navodi to što vlasnica telefona nije odmah saopštila šifru za otključavanje uređaja. On ocjenjuje da se na taj način korišćenje zakonskog prava na odbranu praktično predstavlja kao okolnost koja ide na štetu građanke. ,,Dao sam primjedbe i na zapisnik o pretresu, ali i na sve ove manjkavosti koje su do sad u postupku. Ali je tajac’’, kaže Radulović.

,,Nemam šta da krijem, ali mi nije jasno zbog čega je morala da se pretrese cjelokupna istorija telefona koji imam godinama, moja privatna komunikacija’’, kaže Zorica Radulović. 

,,Pretres stana, drugih prostorija i naročito kompletnog sadržaja mobilnog telefona predstavlja ozbiljano zadiranje u pravo na privatnost i može biti opravdan samo kada postoji konkretan i obrazložen osnov sumnje, jasna veza između traženih dokaza i krivičnog djela, kao i procjena da se cilj ne može postići blažim mjerama’’, ističe Marić. 

,,Posebno je osjetljivo pretresanje mobilnih uređaja, jer ono često obuhvata veliki broj privatnih podataka koji nijesu povezani sa predmetom istrage, i to ne samo vlasnika telefona već i trećih lica, pa zahtijeva znatno viši stepen obrazloženja i proporcionalnosti’’, kaže ovaj pravnik. 

,,Ukoliko bi se utvrdilo da su pretresi i digitalna pretraga sprovedeni bez dovoljno konkretnih razloga, ili prvenstveno radi zaštite ugleda javnog funkcionera, a ne radi dokazivanja krivičnog djela, to bi otvorilo pitanje prekoračenja ovlašćenja i mogućeg narušavanja principa jednakosti pred zakonom. Posebno je važno da se u predmetima koji uključuju visoke državne funkcionere institucije ponašaju dodatno restriktivno i transparentno, kako bi se izbjegla percepcija privilegovanog tretmana ili instrumentalizacije krivičnog postupka’’, kaže Marić. 

Optužuju za ugrožavanje sigurnosti, ali ne saslušavaju navodnu žrtvu

“U naredbi za pretres još piše da je predmet postupka ugrožavanje sigurnosti direktora policije, što podrazumijeva da mu je neko prijetio, ali nigdje nije navedeno na koji način je ugrožena bezbjednost direktora policije”, kaže advokat Radulović.

Krivično djelo ugrožavanje sigurnosti iz člana 168 KZCG-a čini onaj ko drugome prijeti napadom na život ili tijelo, odnosno na život ili tijelo njemu bliske osobe. Da bi djelo postojalo, nije dovoljna sama tvrdnja da je prijetnja izrečena. 

,,Sve i da tužilaštvo tumači pravljenje i slanje snimka majbaha kao ugrožavanje sigurnosti, što teško može biti slučaj, Šćepanović je morao dati iskaz o tome’’, navodi advokat Radulović. 

,,Samo objavljivanje ili prosljeđivanje snimka, bez dodatnih okolnosti, ne predstavlja automatski ispunjenje elemenata krivičnog djela, ali ako postoji neki vid operativnih saznanja kojima se može potkrijepiti i obrazložiti osnov sumnje, mogu se preduzeti potrebne radnje. Ipak u svakom trenutku mora se voditi računa o srazmjernosti’’, objašnjava Marić. 

Đilas i Radulović čekaju obavještenje ODT Nikšić o svom statusu. Nadaju se da će apsurdna, ali ozbiljna situacija u kojoj su se našli imati epilog u odbacivanju ovog predmeta. 

U međuvremenu, kako objašnjavaju, mnogo ljudi izbjegava kontat sa njima, zbog načina na koji ih je UP targetirala. 

,,Bila sam primorana da odem na bolovanje. U tužilaštvu me većina zaposlenih izbjegava, osjećam se kao da sam osumnjičena za ozbiljno krivično djelo’’, objašnjava ova savjetnica ODT Nikšić. 

Đilas kaže da je kontakte sveo na minimum. ,,Vidim da su pojedini ljudi počeli da se plaše kontatka sa mnom, jer sam prosto etiketiran kao dio nekog OKG-a. Lakše mi je da im se ne javljam više, ako će to učinii da se osjećaju bezbjednije’’, kaže on.

Mobilni telefon kao digitalni život građanina

Radulović u dopisu Osnovnom sudu u Nikšiću navodi da naredba za pretres telefona Zorice Radulović ne sadrži ono što zakon traži. Prema njegovim riječima, u naredbi nije jasno navedeno koji se tragovi krivičnog djela očekuju, niti koji konkretni predmeti ili podaci treba da budu pronađeni pretresom. Umjesto toga, kako tvrdi, naredba je napisana uopšteno i neprecizno, pa se ne može provjeriti da li je pretres bio zakonit, neophodan i srazmjeran zadiranju u privatnost njegove branjenice. 

Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) posljednjih godina zauzima sve stroži stav kada je riječ o pristupu državnih organa digitalnim uređajima građana. Taj sud je kroz praksu zasnovanu na članu 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima više puta naglasio da pretraga elektronskih uređaja predstavlja ozbiljno miješanje u pravo na privatnost i da zato mora biti zasnovana na jasnim i preciznim zakonskim osnovama, uz strogu kontrolu proporcionalnosti.

Praksa ESLJP-a pokazuje da pretres doma i elektronskih uređaja mora biti zasnovan na jasnim, konkretnim i provjerljivim razlozima, a ne na širokim i uopštenim formulacijama.

U predmetu Smirnov protiv Rusije, ESLJP je utvrdio povredu prava na privatnost, jer je naredba za pretres bila preširoka i organima ostavila gotovo neograničeno ovlašćenje da odluče šta će zaplijeniti, uključujući računar i dokumenta.

Sličan standard potvrđen je i u predmetu Reznik protiv Ukrajine, gdje je ESLJP ocijenio da široka i nedovoljno obrazložena naredba za pretres, uz oduzimanje elektronskih uređaja bez dovoljnih procesnih garancija, predstavlja nesrazmjerno miješanje države u privatni život.

U predmetu Trabajo Rueda protiv Španije, ESLJP je dodatno naglasio da pristup sadržaju elektronskog uređaja predstavlja ozbiljno zadiranje u privatnost i prepisku, zbog čega mora postojati jasna zakonska osnova i djelotvorna sudska kontrola.

Da pretres nije obična policijska radnja, već ozbiljno zadiranje u privatnost građana, upozorava i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) u Izvještaju o radu za 2025. godinu.

U tom dokumentu iz Kancelarije Ombudsmana podsjećaju da postupanje policije mora biti zakonito, profesionalno i uz puno poštovanje dostojanstva i osnovnih prava građana, a da pretres lica, stvari ili prostorija mora imati jasan i precizan zakonski osnov.

Pozivajući se na standarde ESLJP, iz Kancelarije Ombudsmana navode da svako miješanje države u pravo na privatni život mora biti zakonito, imati legitiman cilj i biti neophodno u demokratskom društvu. Svaka mjera pretresa, prema tom standardu, mora biti primijenjena samo kada je nužna i u obimu koji najmanje zadire u prava građana.

Majbasi 

Skupocjena vozila mercedes majbah koja su nabavljena za potrebe državnog vrha dok je Demokratska partija socijalista (DPS) bila na vlasti formalno su u vlasništvu Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), a njihova ukupna vrijednost prilikom nabavke iznosila je preko milion eura. Nakon promjene vlasti 2020, novi funkcioneri su najavljivali prekid korišćenja luksuznih službenih automobila. koji su postala simbol bahatog odnosa državnih funkcionera prema javnim resursima. Kako bi poslao poruku o novom pristupu, tadašnji premijer Zdravko Krivokapić na početku mandata u zgradu Vlade stigao je taksijem. Aktuelni predsjednik Jakov Milatović odbio da koristi ovaj automobil. Pokušaj prodaje vozila nije dao rezultate zbog izostanka zainteresovanih kupaca, pa jedan auto kasnije ustupljeno Ministarstvu unutrašnjih poslova za potrebe prevoza stranih delegacija i drugih osoba pod posebnom zaštitom države.

Iako je nova vlast obećavala veću transparentnost i racionalnije upravljanje državnom imovinom, podaci o službenim vozilima koje koriste najviši državni funkcioneri danas nijesu dostupni javnosti. Informacije koje su u doba DPS vlasti bile lako dostupne medijima sada su označene određenim stepenom tajnosti. 

Istovremeno, povremeno se u javnosti pojave informacije o novim nabavkama  službenih automobila visoke klase. Tako je nedavno objavljeno da je za potrebe predsjednika Vlade kupljen novi „mercedes” S klase vrijedan oko 150.000 eura.

Sa više od pet hiljada službenih automobila, Crna Gora se i dalje nalazi među evropskim državama sa najbrojnijim voznim parkom u javnom sektoru.

Đurđa RADULOVIĆ / Andrea PERIŠIĆ