Povežite se sa nama

OKO NAS

ZABRANA EKSPLOATACIJE ŠLJUNKA I PIJESKA: Hajdučija na rijekama

Objavljeno prije

na

Zabranu eksploatacije šljunka i pijeska iz Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja u aprilu su obrazložili ,,potrebom revitalizacije stanja životne sredine u riječnim koritima, zaštite, očuvanja biodiverziteta, a posebno ribljih staništa, ribljeg fonda i kvaliteta voda”. Tada je saopšteno i da su svi dosadašnji ugovori o eksploataciji riječnih nanosa na 25 lokacija u koritima rijeka Morače, Lima, Tare, Ibra, Grnčara i Gračanice, istekli tokom prošle godine.

Razlog za zabranu je i to što obustava eksploatacije ne može izazvati poremećaje na tržištu, odnosno nestašicu ovog građevinskog materijala, posebno imajući u vidu sve veću ponudu konkurentnog materijala iz kamenoloma, kao i činjenica da je ukupni prihod od ovih koncesionih naknada tokom 2016. godine bio svega 25.000 eura.

,,Ministarstvo neće pokretati procedure za dodjelu koncesija do stvaranja svih 0,0 neophodnih pretpostavki za uvođenje reda u ovoj oblasti. Izuzetno, saglasnost za eksploataciju izdavaće se samo u svrhu interventnih radova, poput uklanjanja uskih grla u koritima rijeka i slično, čije bi odlaganje moglo prouzrokovati štetne posljedice”, saopšteno je tada.

Ministarstvo je pozvalo javnost, predstavnike civilnog sektora, zainteresovane organizacije i pojedince da daju doprinos kontroli sprovođenja obustave eksploatacije šljunka i pijeska u rječnim koritima, u cilju suzbijanja pojava koje imaju negativne ekološke i ekonomke posljedice.

Odlučeno je i da se nastavi regulacija donjeg toka Morače, koja se izvodi u skladu s Glavnim projektom regulacije te rijeke te ugovorom čije sprovođenje kontroliše Uprava za vode. U tom dijelu, tvrde iz Ministarstva, biće pojačan nadzor ,,kako bi izvođači radova dosljedno izvršavali radove i u obimu i u dinamici, u skladu sa glavnim projektom i ugovorenim obavezama”.

Jedan od bivših koncesionara na rijeci Tari, međutim, tvrdi da je zabrana Ministarstva zaustavila samo mašine onih koji su plaćali koncesije, ali ne i ostalih koji, kako tvrdi, godinama, nelagalno zarađuju.

,,To je i sada vidljivo, a tek će da se pokaže kad na sjeveru intenzivije počne građevinska sezona. Pored puta u Trebaljevu kod Kolašina ogromna je deponija, svima vidljiva. Pošto sam bio jedini koncesionar na ovm dijelu, a te zalihe nijesu moje, jasno je da je šljunak i pijesak nelaglno izvađen bez ikakvih posljedica, kao i svih ranijih godina. Mašine nekih sugrađana su još pored rijeke, kao i svih minulih godina, i po potrebi ih uvode u korito”, kaže sagovonik Monitora.

On objašnjava da je i ranije ukazivao nadležnima i novinarima na uništavanje rijeke, pa od toga nije bilo koristi, ali je više puta doživljavao prijetnje i neprijatnosti od sugrađana koje je sumnjičio za krađu riječnog materijala. Kaže i da se šljunak i pijesak sada iz Tare vade ranom zorom, pa mašine zbog toga nije moguće vidjeti preko dana, što može zavarati površne posmatrače.

U kolašinskom Sportsko-ribolovnom društvu Tara i Morača, ipak tvrde da su zadovoljni zabranom i da ona do sada daje rezultate.

,,Ne može se osporiti da je stanje sada kudikamo bolje i da su bageri uklonjeni iz korita rijeka. Minulog mjeseca nijesmo primjetili zloupotrebe, a naravno da ćemo svaku prijaviti”, kaže Momir Živković iz tog društva. Slični su utisci i njegovog kolege iz mojkovačkog društva Tara Dragića Markovića. On ističe da je ,,stanje ranije bilo alarmantno, ali da je zabrana bar za sada dala razultate”.

Predsjednik Opštine Dejan Medojević kaže da je, na osnovu Vladine uredbe, za kontrolu sprovođenja zabrane eksploatacije riječnog materijala zadužio Komunalnu policiju. U Tari, tvrdi i on, nema više mašina.

,,Da ima ikavih problema i da se zabrana ne sprovodi, već bi me o tome obavijestili ribolovci, koji su i ranijih godina bili ažurni po tom pitanju. Mislim da je zbarana eksploatacije šljunka i pijeska prekinula hajdučiju u rijeci i za sada smo zadovoljni. Nije bilo ni posebnih problema kada je riječ o proširenju ovlaštenje Komunalne policije, koja sada to kontroliše, rekao bih, sasvim dobro”, kaže on.

Međutim, takva ovlaštenja nijesu dobili u kolašinskoj Komunalnoj policiji. Načelnik Zoran Kujović, napominje da njegove kolege neće moći postupati po eventualnim prijavama. Prema nezvaničnim informacijama iz lokalne uprave, u Opštini nemaju namjeru da se prihvate i te odgovornosti, jer za tu dodatnu nadležnost treba i novca.

A tokom nekoliko minulih godina u tom gradu podneseno je na desetine prijava na one koji su krali šljunak i pijesak iz Tare. Uglavnom sve je ostalo na prijavama, a značajnije rezultate nijesu dali apeli iz lokalne uprave. Prije šest godina iz tadašnje kolašinske vlasti kazali su da je nekontrolisana eksploatacija šljunka i pijeska napravila višemilionsku štetu. Poslije sastanka tadašnjeg predsjednika Opštine Milete Bulatovića s predstavnicima resornog ministarstva i Uprave za vode, zabranjena je eksploatacija šljunaka i pijeska na potezu most na rijeci Tari – most Krivi vir – Mateševo. Tada je dogovoreno da eksploataciju na rijeci Tari kontroliše inspektor za vode iz lokalne samouprave. Sve je to ostalo samo na papiru, pa je devastacija rijeke, prema ocjeni upućenih, nastavljena nesmanjenim intenzitetom. Prije dvije godine Sportski flaj fišin klub (SFFK) Maniro i inspektor za vode obustavili su radove u koritu podgoričkom preduzeću Transpetrol. Ta firma je, kako su tvrdili sportski ribolovci, do prjave, u mjestu Jabuka izvadila nekoliko desetina hiljada kubnih metara šljunka i pijeska. Mašine preduzeća čak su zatrpale jedan krak rijeke na tom mjestu i promijenile tok. Transpetrol je prekopavao rijeku u okviru radova na naselju za radnike kineske korporacije, angažovane za izgradnju auto puta. Tada su jedino Kolašinci bili zadovoljni intervencijom inspektora za vode.

Od eksploatacije šljunaka i pijeska može se dobro zaraditi, ukoliko se izbjegne plaćanje dažbina državi. Kubni metar šljunka prodaje po cijeni od 10, a pijeska 15 eura.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo