Povežite se sa nama

OKO NAS

SUDBINA VALDANOSA: Daleko je pravda

Objavljeno prije

na

Odluka Ministarstvo finansija da potvrdi prvostepeno rješenje Područne jedinice Uprave za nekretine u Ulcinju kojom je odbijen zahtjev Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera za upis prava svojine na zemljištu Ade Bojane, mogao bi, kako strahuju u Udruženju za povraćaj Maslinade u Valdanosu, biti primijenjeno i na njihov slučaj.

Naime, tim rješenjem ulcinjski katastar se pozvao na mišljenje zamjenika zaštitnika imovinsko-pravnih odnosa po kojem Ada predstavlja ,,prirodno bogatstvo Crne Gore u zoni morskog dobra”.

,,Proizlazi da su sve predmetne nepokretnosti dobra od opšteg interesa i prirodno bogatstvo (morsko dobro), te kao takve ne mogu biti predmet privatne svojine”, navodi se, između ostalog u rješenju koje je potpisao šef katastra u Ulcinju Dževdet Čaprić.

A i uvala Valdanos, sa svojih 18 hiljada stabala stoljetnih maslina, je u zoni morskog dobra. Zato je u političkom dogovoru između Demokratske partije socijalista i koalicije ,,Albanci odlučno” iz novembra prošle godine stajalo da će Valdanos biti isključen iz te zone, što se još nije desilo. Jer, tu odluku nijesu donijeli državni organi, pa nije realizovana tačka iz političkog dogovora ,,da se do juna 2017. godine Maslinada u Valdanosu mora vratiti bivšim vlasnicima”.

Potpisnicima sporazuma ostaje za utjehu tek da saopšte da Prostorno-urbanističkim planom Opštine Ulcinj, koji je sredinom februara usvojila Vlada Crne Gore, a dva mjeseca ranije i Skupština opštine Ulcinj, nije predviđena gradnja u toj uvali. Ostaje veliko pitanje što se na tom prostoru namjerava uraditi planom višeg reda, odnosno Prostornim planom posebne namjene obalnog područja, čije se usvajanje stalno najavljuje.

Dakle, umjesto da se ovo pitanje koje već gotovo četiri decenije tišti preko 200 ulcinjskih porodica i sve vjerske zajednice riješi odlukama Vlade ili još bolje Skupštine, kroz izmijene važećeg Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju, njime se sada, da bi se kupovalo vrijeme, bave niži organi vlasti.

Naime, Skupština Crne Gore je izmjenom Zakona o restituciji iz 2004. godine retroaktivno isključila sve podnosice zahtjeva za povraćaj, čija je imovina oduzeta poslije izmjene Saveznog zakona o eksproprijaciji 1968. To je obrazloženo stavom da je nakon te godine u slučajevima eksproprijacije plaćena pravična naknada, što se odnosilo na eksproprijaciju maslinade Valdanos iz 1978. godine. Koja je oduzeta pod izgovorom gradnje vojno-pomorske baze, a nastalo je vojno odmaralište za oficire tadašnje Jugoslovenske narodne armije i njihove prijatelje. Nekoliko godina pred proglašenje nezavisnosti, ta je imovina prešla na državu Crnu Goru.

,,Isključivi motiv izmjene prvobitnog Zakona o restituciji je bio da se ova imovina zadrži u državnom vlasništvu kako bi vrhovi vlasti sebi bliskim pojedincima omogućili enormne zarade preko ove imovine, gradnjom luksuznih objekata namijenjenih tržištu. Namjera je vlasti da se ovaj resurs ne vrati i da se trajno devastira, nasuprot restituciji koja ima za cilj vraćanje onome kome je oduzeto i korišćenje prostora prema njegovoj prirodnoj namjeni”, kaže Vladimir Bošković iz Odbora za pravednu restituciju.

Bivši vlasnici su nebrojeno puta izrazili spremnost da za povraćene maslinjake izvrše pravičan povraćaj naknade koju su primili po osnovu eksproprijacije, u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji.

Ali, Vlada Crne Gore je od 2005. godine imala druge planove za ovu predivnu uvalu. Donijeta je posebna Studija lokacije kojom je bila predviđena gradnja preko stotinu vila i tri hotela, otvaran je tender za davanje u dugoročni zakup 346 hektara zemljišta (plaža je Spomenik prirode, masline Zakonom zaštićene, a podmorje te uvale je antičko nalazište!?)po smiješno maloj cijeni, odabran je i najbolji ponuđač, jedna sasvim nereferentna firma, Cubus lux, kojoj se od 2011. godine gubi svaki trag.

U čitavom tom periodu ulcinjska zajednica (sve političke partije, civilni sektor, nezavisni intelektualci) je bila jedinstvena u stavu da Valdanos ne treba betonirati, a da Maslinada, koja je u tragičnom stanju, mora da se vrati ranijim vlasnicima koji su jedino u stanju da je revitalizuju.

Zato se taj zahtjev nalazio u svim sporazumima albanskih stranaka sa DPS-om. Tako su, na primjer, čelnici DPS-a i Nove demokratske snage – Forca Milo Đukanović i Nazif Cungu potpisali 7. jula 2015. godine u Podgorici „Aneks 2” Sporazuma o postizbornoj koaliciji.

U tom dokumentu se navodilo da će te stranke „pripremiti prijedlog pravnog rješenja vlasništva maslinade Valdanos, uz obezbjeđenje interesa države, Opštine i vlasnika maslinjaka”, te „sačiniti konačan prijedlog prihvatljivog rješenja”, a sve je to trebalo da se uradi za dva mjeseca.

Nijedno slovo iz tog sporazuma nije realizovano, ali je Cungu u novembru prošle godine rekao da se nada da će novi dogovor biti sproveden. “Što se rokova tiče, neke stvari se moraju raditi u kontinuitetu i stalno, no postoje i dati rokovi kao što je slučaj za Valdanos gdje smo tražili zabranu gradnje i povlačenje linije morskog dobra i vraćanje maslinjaka vlasnicima i što smo oročili na kraj maja, početak juna naredne godine”, izjavio je tada predsjednik Force za Radio Slobodna Evropa.

Kako će se lokalni izbori u Ulcinju održati krajem novembra, Cungu je u teškoj poziciji. ,,Jer, svoje političko postojanje i vlast koju imaju, on i njegovi partijski drugovi duguju upravo problemu Valdanosa, koji su nemilosrdno politički eksploatisali”, kaže visoki funkcioner Socijaldemokratske partije Skender Elezagić.

Nema takođe ni realizacije zaključaka oko osiguranja proizvodnje soli, a posebno ne ,,primjene principa decentralizacije vlasti uvažavajući međunarodne preporuke i standarde”.

Naročito ne u slučaju ako se usvoji Zakon o planiranju i izgradnji, koji je predložilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Naime, tim rješenjem bi se opštinama oduzele značajne ingerencije u domenu prostornog planiranja.

,,Čitav Ulcinj bi, prema odredbama tog zakona, praktično postao zona morskog dobra. Ova instalirana lokalna vlast ne smije ni riječ da javno kaže o tome da se ne bi zamjerila svojim gazdama u Podgorici. Zato odgovornost za nevraćanje imovine u Valdanosu nevješto želi da prebaci na činovnike u filijali Uprave za nekretnine. Neće moći”, saopštili su iz ulcinjske URE.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo