Povežite se sa nama

OKO NAS

SUDBINA VALDANOSA: Daleko je pravda

Objavljeno prije

na

valdanos

Odluka Ministarstvo finansija da potvrdi prvostepeno rješenje Područne jedinice Uprave za nekretine u Ulcinju kojom je odbijen zahtjev Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera za upis prava svojine na zemljištu Ade Bojane, mogao bi, kako strahuju u Udruženju za povraćaj Maslinade u Valdanosu, biti primijenjeno i na njihov slučaj.

Naime, tim rješenjem ulcinjski katastar se pozvao na mišljenje zamjenika zaštitnika imovinsko-pravnih odnosa po kojem Ada predstavlja ,,prirodno bogatstvo Crne Gore u zoni morskog dobra”.

,,Proizlazi da su sve predmetne nepokretnosti dobra od opšteg interesa i prirodno bogatstvo (morsko dobro), te kao takve ne mogu biti predmet privatne svojine”, navodi se, između ostalog u rješenju koje je potpisao šef katastra u Ulcinju Dževdet Čaprić.

A i uvala Valdanos, sa svojih 18 hiljada stabala stoljetnih maslina, je u zoni morskog dobra. Zato je u političkom dogovoru između Demokratske partije socijalista i koalicije ,,Albanci odlučno” iz novembra prošle godine stajalo da će Valdanos biti isključen iz te zone, što se još nije desilo. Jer, tu odluku nijesu donijeli državni organi, pa nije realizovana tačka iz političkog dogovora ,,da se do juna 2017. godine Maslinada u Valdanosu mora vratiti bivšim vlasnicima”.

Potpisnicima sporazuma ostaje za utjehu tek da saopšte da Prostorno-urbanističkim planom Opštine Ulcinj, koji je sredinom februara usvojila Vlada Crne Gore, a dva mjeseca ranije i Skupština opštine Ulcinj, nije predviđena gradnja u toj uvali. Ostaje veliko pitanje što se na tom prostoru namjerava uraditi planom višeg reda, odnosno Prostornim planom posebne namjene obalnog područja, čije se usvajanje stalno najavljuje.

Dakle, umjesto da se ovo pitanje koje već gotovo četiri decenije tišti preko 200 ulcinjskih porodica i sve vjerske zajednice riješi odlukama Vlade ili još bolje Skupštine, kroz izmijene važećeg Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju, njime se sada, da bi se kupovalo vrijeme, bave niži organi vlasti.

Naime, Skupština Crne Gore je izmjenom Zakona o restituciji iz 2004. godine retroaktivno isključila sve podnosice zahtjeva za povraćaj, čija je imovina oduzeta poslije izmjene Saveznog zakona o eksproprijaciji 1968. To je obrazloženo stavom da je nakon te godine u slučajevima eksproprijacije plaćena pravična naknada, što se odnosilo na eksproprijaciju maslinade Valdanos iz 1978. godine. Koja je oduzeta pod izgovorom gradnje vojno-pomorske baze, a nastalo je vojno odmaralište za oficire tadašnje Jugoslovenske narodne armije i njihove prijatelje. Nekoliko godina pred proglašenje nezavisnosti, ta je imovina prešla na državu Crnu Goru.

,,Isključivi motiv izmjene prvobitnog Zakona o restituciji je bio da se ova imovina zadrži u državnom vlasništvu kako bi vrhovi vlasti sebi bliskim pojedincima omogućili enormne zarade preko ove imovine, gradnjom luksuznih objekata namijenjenih tržištu. Namjera je vlasti da se ovaj resurs ne vrati i da se trajno devastira, nasuprot restituciji koja ima za cilj vraćanje onome kome je oduzeto i korišćenje prostora prema njegovoj prirodnoj namjeni”, kaže Vladimir Bošković iz Odbora za pravednu restituciju.

Bivši vlasnici su nebrojeno puta izrazili spremnost da za povraćene maslinjake izvrše pravičan povraćaj naknade koju su primili po osnovu eksproprijacije, u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji.

Ali, Vlada Crne Gore je od 2005. godine imala druge planove za ovu predivnu uvalu. Donijeta je posebna Studija lokacije kojom je bila predviđena gradnja preko stotinu vila i tri hotela, otvaran je tender za davanje u dugoročni zakup 346 hektara zemljišta (plaža je Spomenik prirode, masline Zakonom zaštićene, a podmorje te uvale je antičko nalazište!?)po smiješno maloj cijeni, odabran je i najbolji ponuđač, jedna sasvim nereferentna firma, Cubus lux, kojoj se od 2011. godine gubi svaki trag.

U čitavom tom periodu ulcinjska zajednica (sve političke partije, civilni sektor, nezavisni intelektualci) je bila jedinstvena u stavu da Valdanos ne treba betonirati, a da Maslinada, koja je u tragičnom stanju, mora da se vrati ranijim vlasnicima koji su jedino u stanju da je revitalizuju.

Zato se taj zahtjev nalazio u svim sporazumima albanskih stranaka sa DPS-om. Tako su, na primjer, čelnici DPS-a i Nove demokratske snage – Forca Milo Đukanović i Nazif Cungu potpisali 7. jula 2015. godine u Podgorici „Aneks 2” Sporazuma o postizbornoj koaliciji.

U tom dokumentu se navodilo da će te stranke „pripremiti prijedlog pravnog rješenja vlasništva maslinade Valdanos, uz obezbjeđenje interesa države, Opštine i vlasnika maslinjaka”, te „sačiniti konačan prijedlog prihvatljivog rješenja”, a sve je to trebalo da se uradi za dva mjeseca.

Nijedno slovo iz tog sporazuma nije realizovano, ali je Cungu u novembru prošle godine rekao da se nada da će novi dogovor biti sproveden. “Što se rokova tiče, neke stvari se moraju raditi u kontinuitetu i stalno, no postoje i dati rokovi kao što je slučaj za Valdanos gdje smo tražili zabranu gradnje i povlačenje linije morskog dobra i vraćanje maslinjaka vlasnicima i što smo oročili na kraj maja, početak juna naredne godine”, izjavio je tada predsjednik Force za Radio Slobodna Evropa.

Kako će se lokalni izbori u Ulcinju održati krajem novembra, Cungu je u teškoj poziciji. ,,Jer, svoje političko postojanje i vlast koju imaju, on i njegovi partijski drugovi duguju upravo problemu Valdanosa, koji su nemilosrdno politički eksploatisali”, kaže visoki funkcioner Socijaldemokratske partije Skender Elezagić.

Nema takođe ni realizacije zaključaka oko osiguranja proizvodnje soli, a posebno ne ,,primjene principa decentralizacije vlasti uvažavajući međunarodne preporuke i standarde”.

Naročito ne u slučaju ako se usvoji Zakon o planiranju i izgradnji, koji je predložilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Naime, tim rješenjem bi se opštinama oduzele značajne ingerencije u domenu prostornog planiranja.

,,Čitav Ulcinj bi, prema odredbama tog zakona, praktično postao zona morskog dobra. Ova instalirana lokalna vlast ne smije ni riječ da javno kaže o tome da se ne bi zamjerila svojim gazdama u Podgorici. Zato odgovornost za nevraćanje imovine u Valdanosu nevješto želi da prebaci na činovnike u filijali Uprave za nekretnine. Neće moći”, saopštili su iz ulcinjske URE.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo