Povežite se sa nama

OKO NAS

LJUDI I ŽIVOTINJE: Opasan nered

Objavljeno prije

na

djeca

U procesu su tranzicije odnosi između ljudi i životinja u Crnoj Gori. Tranzicija ovdje znači – haos.

Samo u jednom danu protekle sedmice mogle su se pročitati tri svježe vijesti: U Nikšiću je pas lutalica ujeo devetogodišnjeg dječaka, u Rožajama ne znaju šta će s međedom koji navraća u selo, nikšićkom glavnom ulicom prošetao je vuk.

Nešto ranije objavljeno je kako je u podgoričkom naselju Zlatica pronađen mrtav piton. Dok su se u dvorištu svoje porodične kuće na Zlatici igrala djeca, stariji ukućani su primijetili ,,neobičnog” gosta, zabilježio je CdM. ,,Kada su vidjeli o kome je riječ, bili su šokirani jer im je u dvorište ušetao loptasti piton”, kazali su očevici. Djeca su se uspaničila kada su vidjela zmiju, a njihov djed je uzeo dasku i ubio je.

Facebook stranica Podgorički vremeplov objavila je fotografiju povelike zmije probodene nečim što liči na kolac.

Razvila se živa diskusija tokom koje su jedni tvrdili kako je riječ o loptastom pitonu, zmiji koja je neotrovna i bezopasna. „Ovo je ravno kao da neko kupi pa ubije psa ili mačku ili bilo koju drugu životinju! Ovo je skandalozno! Hitno prijaviti vlasnika posta i poslati inspekciju tamo”, uzrujali su se ljubitelji životinja. ,,Ko god prikaže kako je ubio zmiju, samo ako malo razmislite o tome, ne dokazuje nikakvo junaštvo nego mučko ubistvo.”

Naravno da protvnička strana nije ostala dužna. ,,Šta ja znam koja je zmija, nisam ja zoolog. Što se mene tiče ovo je kobra…. Vidi covjek ogromna zmija mu je u dvoristu, i šta sad, pustiće je da gmiže oko kuće?”

Udruženja za podsticanje suživota Korina poručilo je da ,,strah, animozitet ili neznanje o ovim gmizavcima nisu i nikada ne mogu biti opravdanje za njihovo beskompromisno ubijanje svaki put kad nam se sretnu putevi”. Pozvali su građane i nadležne organe da međusobno sarađuju, ,,tako da građani ne uzimaju pravdu u svoje ruke i lišavaju života ovu vrstu”, a da nadležni organi budu na usluzi i dostupni građanima koji se zadese u ovim i sličnim situacijama.

Nadležni se nijesu oglašavali.

I dok su zmije, i strane i domaće na zlu glasu, pa svako može zamislisti kakav bi ga strah prekinuo da je, otrovnu ili neotrovnu, ko će ga znati, vidi, na primjer, u blizini djeteta, kamile su, izvjesno, bezopasne. Ipak i sa njima smo kuburili. Dvije cirkuske kamile, nalaze se nadomak Podgorice i nemaju adekvatane stanišne uslove, brigu i tretman zbog čega su im nestale grbe, upozorili su iz nevladinih organizacija. Kamile su ostale u Crnoj Gori zato što vlasnici cirkusa u kojem su ,,radile”, nije mogao da ih vrati u Italiju jer im nijesu imale uredne papire. Ekološka inspekcija je kazala da je sa kamilama sve u redu. Najavljeno je da će uskoro otputovati kući. U cirkus.

Nikuda, međutim, neće putovati dva mečeta mrkog medvjeda, koja je u martu na Pustom Liscu pronašao i udomio u selu Brestica Vuko Simović. Mazili su ih i pazili i potom predali NVO Prihvatilište i oporavak životinja Crna Gora. Očekivalo se da završe u

Centru Arcturos u Grčkoj kako bi bili rehabilitovani i pušteni na slobodu. CZIP je, međutim objavio, kako je grčki Centar povukao odluku o prihvatanju mečića jer je šansa za rehabilitaciju uskraćena ,,intenzivnim ljudskim kontaktom”. Zbilja je fotografija sa preslatkim mečićima bilo na sve strane. Prihvatilište i CZIP su se javno posvađali, mečići su još sa ljudima. Zabilježena je i informacija da se njihova majka pojavljivala na Pustom Liscu, čak porušila neke stvari jer je osjetila njihov miris. Reklo bi se da bi bilo najbolje da stručnjaci nijesu pomagali i da bi se seljani koji su pripazili mečiće lakše dogovorili sa nihovom majkom nego nevladine organizacije međusobno i sa nadležnim službama.

Slučaj sa dječakom kojeg je u Nikšiću ujeo pas lutalica je, takoreći, klasika. Godinama se u Crnoj Gori raspredaju priče o azilima za pse, lutalice se noću prevoze iz jedne opštine u susjednu, redovne su vijesti o otrovanim psima i mačkama.

Učinkovitost državne i opštinskih vlasti kada je riječ o zbrinjavanju lutalica lako je provjeriti. Samo prođete pred neke od škola. Djeca imaju običaj da jedu užinu, lutalice da se zbog ostataka hrane okupljaju. Na kraju im to postane stanište. Svakoga jutra djevojčica sa kojom je Monitor razgovarao strijepi dok prilazi školi. Psi su skoro stalno tu. Lani ju je ujeo pas, boji se. Ponekad zaobiđe, ponekad naiđe neko od odraslih i pomogne joj.

U komunalnoj policiji, na pitanje može li se prilaz školi učiniti bezbjednijim, ležerno kažu: ,,A, znamo za taj čopor. Bogami smo sto puta javljali da ih pokupe, ali ništa”. Oni koji po propisima u Podgorici treba da ih ,,pokupe” su ljudi iz Skloništa za napuštene kućne ljubimce koje se nalazi na Vrelima ribničkim i posluje u okviru Čistoća d.o.o. Ne pretrgoše se od posla, može da posvjedoči svaki stanovnik Glavnog grada.

Stručnjaci na koje se pozivaju u udruženjima za zaštitu životinja kažu da su psi lutalice bezopasni: „Kod čovjeka se prilikom osjećaja straha luče feromoni koje pas osjeti, pa i sam počne da osjeća strah. Pas veoma rijetko ujeda zbog toga što je stvarno agresivan, već je riječ o ličnoj procjeni da li će biti napadnut ili ne”. Uputstvo, objavljeno u magazinu Pas glasi: Kad se susretnete sa napuštenim psom ili čoporom, obratite mu se nekom lijepom rečenicom, tepajte mu i uspostavite kontakt očima. Blago se sagnite i ispružite lagano ruku ka psu (gornji dio šake, dlanom nadolje). Ako naiđete na čopor, komunikaciju uspostavite sa onim psom koji vam prvi priđe. Nikada nemojte bježati!

,,To su budalaštine. Baš me zanima što ti stručnjaci misle kako da se postigne da se ne plašimo pasa”, kaže Monitorova sagovornica koju je prije 15 godina ujeo pas i od tada ih se panično boji. ,,Zaista bih voljela da mi ti stručnjaci objasne kako da se oslobodim tog straha-možda da plaćam psihoterapiju. Ili da tražim uput kod psihijatra u javnom zdravstvu da me liječe od straha od pasa. U ovoj državi ne mogu da naprave kliniku gdje će da smjeste ozbiljne psihijatrijske bolesnike, a ne da sa mnom neko priča kako da prebrodim strah od pasa”, kaže naša sagovornica. Podsjeća na psa koji je rastgao pudlicu i napao majku sa bebom nasred šetališta u Tivtu, za koga se sumnjalo da je bio izgladnjivan zbog priprema za borbu. ,,Pa su ga onda fino vratili vlasniku.”

Naravno, nije da nemamo regule. Zakon o zaštiti dobrobiti životinja

propisuje ozbiljne obaveze njihovim vlasnicima. Kao i toliko toga kod nas – mrtva slova. Zabranjeno je, na primjer, ,,licima mlađim od 16 godina da izvode opasne pse na javna mjesta”. Niko nije znao da nam kaže kako i ko utvrđuje koji je pas opasan. U stvarnosti se svodi na to da vam neko đetište pored kojeg šeta neki od pasa čije je držanje u mnogim zemljama zabranjeno, kad streknete, poluuvrijeđeno kaže: „Neće on, gospođo”.

U Podgorici postoji Odluka o uslovima i načinu držanja kućnih

ljubimaca i načinu postupanja sa napuštenim i izgubljenim kućnim ljubimcima. Piše, pored ostalog, da se „iz dvorišta i posebnih djelova stambene zgrade psi izvode samo na povocu koji odgovara veličini i snazi psa” i da se kućni ljubimci ne mogu izvoditi tamo gdje su cvijetnjaci ili travnjaci, dječjia i sportska igrališta, kupališta, groblja i slično. Tjah. Zakonom je propisano da je ,,držalac kućnog ljubimca dužan da ukloni izmet svog kućnog ljubimca sa javnih površina”. Ako neko uoči, neka javi.

Da ne bude zabune – naravno da su životinje čudesne i nedužne.

Premda, očigledno je da oni koji očekuju da se ne plašite zmije ili čopora pasa precjenjuju ljudsku vrstu ili se prenemažu. Vjerovatnije je ovo drugo. Nijesu stepenice evolucije tako razmaknute – ako mečka ima pravo da se uplaši, zašto nema čovjek. Ljudi sebe smatraju razumnim bićima zato što su izmislili svašta, pa i čudo zvano država. Dio cijene za poklanjanje dijela slobode državi je, na primjer, to da dotična brine da vas ne proguta piton. U našem slučaju, zaludan posao. Ovaj provizorijum ne zna da zaštiti ni životinje ni ljude i nije ga briga.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo