Povežite se sa nama

OKO NAS

DRUGAČIJI PROJEKAT: Integracija kroz pravljenje nakita

Objavljeno prije

na

Filoreta Đulijaj ima 17 godina i živi sa roditeljima u Meljinama. Završila je osnovnu školu. Posao je čekala više od sedam mjeseci na Birou rada. Sve dok nije čula za obuku za izradu nakita u okviru projekta Povećanje zaposlenosti dugotrajno nezaposlenih žena – Dora Nuova.

Projekat je realizovala NVO Mladi Romi u partnerstvu sa NVO Ruke iz Herceg Novog. Direktor NVO Mladi Romi Samir Jaha pojašnjava da je cilj projekta bio da doprinese unapređivanju ekonomskih i socijalnih prava Romkinja i ostalih dugotrajno nezaposlenih žena kroz uključivanje na tržište rada. Obuku je završilo 26 žena, 15 je Romkinja i 11 iz većinske zajednice iz Herceg Novog.

,,Želja mi je bila da naučim nešto novo, da savladam tehnike dekupaža i proizvodnje nakita kako bih se kasnije mogla baviti ovim poslom. Upoznala sam predivne žene koje su jako kreativne. Sva znanja i ideje razmjenjujemo u toku rada”, kaže Filoreta Đulijaj.

Zadovoljna je druženjem i saradnjom koleginica na poslu. Planira da se ubuduće bavi ovim poslom. ,,Herceg Novi je turistički grad, ovakvi i slični proizvodi mogu biti dobro prodani na tržištu, a to se pokazalo i u prethodnim projektima na kojim je radila moja mlađa sestra”, piča naša sagovornica.

,,One nijesu zaposlene po ugovoru o radu, već ugovorom o stručnom osposobljavanju kroz koji će imati nadoknadu u iznosu od 200 eura. Jedan dio obuke predviđen je za izradu nakita od perlica i dekupaža, a nakon stečenih znanja slijedi rad i proizvodnja gdje će se u ovoj sezoni postaviti tri promotivna štanda na području Herceg Novog, Kotoru i Tivtu”, kazao je koordinator programa NVO Mladi Romi Mehmed Beriša.

Vesna Vuksanović, koja živi sa suprugom i dvoje djece u hercegnovskom naselju Topla 1. je završila Srednju stručnu školu za turističkog tehničara. Poziv za obuku dobila je preko NVO Ruka, kao i preko Biroa rada. Kaže da je četiri godine na Birou, a prije nego je počela sa obukom bez zaposlenja bila je oko sedam i po mjeseci.

,,Ja sam kreativna i uvijek me je privlačila ova vrsta kreativnosti. Uvijek sam željela da naučim da napravim nakit, pa mi se želja konačno ostvarila”, kaže ona. ,,Ovdje sam upoznala nove ljude i razgovaramo o tome da se u budućnosti udružimo i otvorimo našu suvenirnicu, gdje bi se prodavali naši suveniri, a najviše nakit”, priča Vesna ponosno.

S obzirom na to da je grupa polaznica mještovita, za odnose i saradnju sa koleginicama koje dolaze iz redova romske zajednice su, kaže, dobri. ,,Mi se lijepo slažemo i družimo, sa nekima manje sa nekima više, sve zavisi kako se ko sa kime našao, uglavnom sve funkcioniše odlično”, objasnila je. Vesna je sada na plaćenoj šestomjesečnoj obuci.

Projekat je započeo početkom novembra 2016. godine potpisivanjem ugovora o sprovođenju sa Ministarstvom finansija – Direktoratom za finansiranje i ugovaranje sredstava EU pomoći. Ministarstvo rada i socijalnog staranja je institucija zadužena za praćenje sprovođenja ovog projekta, ali i cijele grant šeme.

Na početku realizacije projekta značajnu uolgu odigrao je Biro rada u Herceg Novom kao i Biroi rada u Tivtu i Kotoru, time što su shodno njihovoj evidenciji nezaposlenih lica pomogli da se lakše i brže dođe do osoba koje su nakon info razgovora uključene u projekat.

,,Za ovaj projekat bilo je dosta zainteresovanih kandidatkinja, a kriterijumi su bili da su lica na Birou za zapošljavanje i da dolaze proporcionalno iz redova romske, odnosno većinske zajednice. Polaznice su imale priliku da pohađaju obuku koju je organizovao Centar za obrazovanje i trening Podgorica. Riječ je o licenciranoj instituciji, a projektom smo željeli da podstaknemo polaznice da se osposobe za samozapošljavanje i pokretanje sopstvenog biznisa u budućnosti. Od ukupno 26 korisnica,15 je Romkinja i 11 iz većinske zajednice. Od ovog broja imamo dvije učesnice iz Kotora, kao i dvije učesnice iz Tivta”, saopštio je direktor NVO Mladi Romi.

Direktorica Zavoda za zapošljavanje Crne Gore u Herceg Novovom Maja Bakrač je tokom svečane dodjele sertifikata istakla da je projekat imao za cilj da osnaži i osposobi žene da se uključe na tržište rada i podsjetila da se često ne prepoznaje potencijal žena koje čine polovinu stanovništva.

,,Proizvodi sa radionica biće predstavljeni građanima tri primorske opštine Tivat, Kotor i Herceg Novi. Nadamo se i da će poslije završetka ovog projekta one nastaviti sa radom i povezivanjem i da će proizvodi Dora Nuova postati jedan prepoznatljiv brend na našem području, ali i šire”, kazao je Jaha.

Direktorka NVO Ruke, partnera u realizaciji ovog projekta, Maja Erenji kaže: ,,Cilj naše organizacije je promocija kreativnosti i kreativnog izražavanja, a od prvog dana obuke polaznice su imale priliku da iskažu svoju kreativnost i rezultati su svuda oko nas.

Projekat je podržan sredstvima Evropske unije kroz grant šemu ,,Mladi, žene i dugoročno nezaposleni na tržištu rada”, koja se realizuje u okviru Operativnog programa Razvoj ljudskih resursa 2012-2013, a koji se finansira iz Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA).

Enis EMINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo