Povežite se sa nama

OKO NAS

DRUGAČIJI PROJEKAT: Integracija kroz pravljenje nakita

Objavljeno prije

na

romi

Filoreta Đulijaj ima 17 godina i živi sa roditeljima u Meljinama. Završila je osnovnu školu. Posao je čekala više od sedam mjeseci na Birou rada. Sve dok nije čula za obuku za izradu nakita u okviru projekta Povećanje zaposlenosti dugotrajno nezaposlenih žena – Dora Nuova.

Projekat je realizovala NVO Mladi Romi u partnerstvu sa NVO Ruke iz Herceg Novog. Direktor NVO Mladi Romi Samir Jaha pojašnjava da je cilj projekta bio da doprinese unapređivanju ekonomskih i socijalnih prava Romkinja i ostalih dugotrajno nezaposlenih žena kroz uključivanje na tržište rada. Obuku je završilo 26 žena, 15 je Romkinja i 11 iz većinske zajednice iz Herceg Novog.

,,Želja mi je bila da naučim nešto novo, da savladam tehnike dekupaža i proizvodnje nakita kako bih se kasnije mogla baviti ovim poslom. Upoznala sam predivne žene koje su jako kreativne. Sva znanja i ideje razmjenjujemo u toku rada”, kaže Filoreta Đulijaj.

Zadovoljna je druženjem i saradnjom koleginica na poslu. Planira da se ubuduće bavi ovim poslom. ,,Herceg Novi je turistički grad, ovakvi i slični proizvodi mogu biti dobro prodani na tržištu, a to se pokazalo i u prethodnim projektima na kojim je radila moja mlađa sestra”, piča naša sagovornica.

,,One nijesu zaposlene po ugovoru o radu, već ugovorom o stručnom osposobljavanju kroz koji će imati nadoknadu u iznosu od 200 eura. Jedan dio obuke predviđen je za izradu nakita od perlica i dekupaža, a nakon stečenih znanja slijedi rad i proizvodnja gdje će se u ovoj sezoni postaviti tri promotivna štanda na području Herceg Novog, Kotoru i Tivtu”, kazao je koordinator programa NVO Mladi Romi Mehmed Beriša.

Vesna Vuksanović, koja živi sa suprugom i dvoje djece u hercegnovskom naselju Topla 1. je završila Srednju stručnu školu za turističkog tehničara. Poziv za obuku dobila je preko NVO Ruka, kao i preko Biroa rada. Kaže da je četiri godine na Birou, a prije nego je počela sa obukom bez zaposlenja bila je oko sedam i po mjeseci.

,,Ja sam kreativna i uvijek me je privlačila ova vrsta kreativnosti. Uvijek sam željela da naučim da napravim nakit, pa mi se želja konačno ostvarila”, kaže ona. ,,Ovdje sam upoznala nove ljude i razgovaramo o tome da se u budućnosti udružimo i otvorimo našu suvenirnicu, gdje bi se prodavali naši suveniri, a najviše nakit”, priča Vesna ponosno.

S obzirom na to da je grupa polaznica mještovita, za odnose i saradnju sa koleginicama koje dolaze iz redova romske zajednice su, kaže, dobri. ,,Mi se lijepo slažemo i družimo, sa nekima manje sa nekima više, sve zavisi kako se ko sa kime našao, uglavnom sve funkcioniše odlično”, objasnila je. Vesna je sada na plaćenoj šestomjesečnoj obuci.

Projekat je započeo početkom novembra 2016. godine potpisivanjem ugovora o sprovođenju sa Ministarstvom finansija – Direktoratom za finansiranje i ugovaranje sredstava EU pomoći. Ministarstvo rada i socijalnog staranja je institucija zadužena za praćenje sprovođenja ovog projekta, ali i cijele grant šeme.

Na početku realizacije projekta značajnu uolgu odigrao je Biro rada u Herceg Novom kao i Biroi rada u Tivtu i Kotoru, time što su shodno njihovoj evidenciji nezaposlenih lica pomogli da se lakše i brže dođe do osoba koje su nakon info razgovora uključene u projekat.

,,Za ovaj projekat bilo je dosta zainteresovanih kandidatkinja, a kriterijumi su bili da su lica na Birou za zapošljavanje i da dolaze proporcionalno iz redova romske, odnosno većinske zajednice. Polaznice su imale priliku da pohađaju obuku koju je organizovao Centar za obrazovanje i trening Podgorica. Riječ je o licenciranoj instituciji, a projektom smo željeli da podstaknemo polaznice da se osposobe za samozapošljavanje i pokretanje sopstvenog biznisa u budućnosti. Od ukupno 26 korisnica,15 je Romkinja i 11 iz većinske zajednice. Od ovog broja imamo dvije učesnice iz Kotora, kao i dvije učesnice iz Tivta”, saopštio je direktor NVO Mladi Romi.

Direktorica Zavoda za zapošljavanje Crne Gore u Herceg Novovom Maja Bakrač je tokom svečane dodjele sertifikata istakla da je projekat imao za cilj da osnaži i osposobi žene da se uključe na tržište rada i podsjetila da se često ne prepoznaje potencijal žena koje čine polovinu stanovništva.

,,Proizvodi sa radionica biće predstavljeni građanima tri primorske opštine Tivat, Kotor i Herceg Novi. Nadamo se i da će poslije završetka ovog projekta one nastaviti sa radom i povezivanjem i da će proizvodi Dora Nuova postati jedan prepoznatljiv brend na našem području, ali i šire”, kazao je Jaha.

Direktorka NVO Ruke, partnera u realizaciji ovog projekta, Maja Erenji kaže: ,,Cilj naše organizacije je promocija kreativnosti i kreativnog izražavanja, a od prvog dana obuke polaznice su imale priliku da iskažu svoju kreativnost i rezultati su svuda oko nas.

Projekat je podržan sredstvima Evropske unije kroz grant šemu ,,Mladi, žene i dugoročno nezaposleni na tržištu rada”, koja se realizuje u okviru Operativnog programa Razvoj ljudskih resursa 2012-2013, a koji se finansira iz Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA).

Enis EMINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo